{"id":193490,"date":"2015-11-21T07:55:57","date_gmt":"2015-11-21T06:55:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=193490"},"modified":"2015-11-21T07:55:57","modified_gmt":"2015-11-21T06:55:57","slug":"izbori-vise-nisu-uistinu-demokratska-institucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/21\/izbori-vise-nisu-uistinu-demokratska-institucija\/","title":{"rendered":"Izbori vi\u0161e nisu uistinu demokratska institucija"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Jacques-Ranci\u00e8re.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-193491 size-medium\" title=\"Jacques Ranci\u00e8re\/Portalnovosti\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Jacques-Ranci\u00e8re-300x231.jpg\" alt=\"Jacques Ranci\u00e8re\" width=\"300\" height=\"231\" \/><\/a>U Zagrebu je ponovno, u organizaciji Multimedijalnog instituta, gostovao poznati francuski filozof Jacques Ranci\u00e8re, koji je potom nastupio i u Sarajevu. Najprije je u zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti odr\u017eao posje\u0107eno javno predavanje naslovljeno \u2018Upotreba vremena \u2013 filmski momenti\u2019, na kojem je govorio o odnosu vremena, filmske umjetnosti i emancipacije; sljede\u0107ega je dana gostovao na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je razgovarao sa studentima i ostalim zainteresiranima o istim temama. Priliku za ovaj razgovor, odr\u017ean uo\u010di tih gostovanja, nismo iskoristili za produbljivanje spomenutih estetskih tema, nego za nekoliko politi\u010dkih intervencija na teme marksizma, komunizma, demokracije i jugoslavenskog iskustva.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Po\u010dnimo kratkom historizacijom va\u0161e intelektualne biografije: ime ste stekli najprije kao u\u010denik i suradnik, a potom i kriti\u010dar Louisa Althussera \u2013 bio je to va\u0161 na\u010din udaljavanja od njegovih o\u0161trih pojmovnih odjeljivanja znanosti i filozofije s jedne te ideologije s druge strane. Do\u010darajte nam malo duh toga post\u0161ezdesetosma\u0161kog vremena?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Bilo je to vrijeme kada sam bio altiserovac i odu\u0161evljavao se idejom borbe znanosti protiv ideologije. Imali smo neke vrlo naivne ideje o tome da smo mi znanstvenici, da mo\u017eemo iznijeti jednu druga\u010diju znanost i umjetnost. Problem je bio i sukob, odnosno polemika izme\u0111u pobunjenih studenata i Althussera, u kojoj je on tvrdio da studenti \u017eele uni\u0161titi instituciju znanja. \u0160to mu je bilo stra\u0161no. Naravno, ono \u0161to smo spoznali \u201868. i oko nje bilo je da tu primarno nije rije\u010d o znanosti, nego o pobuni i borbi.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Mo\u017eda da konkretiziramo pitanje: \u0161to je tada zna\u010dio problem rekuperacije, kako se govorilo na novoosnovanom Univerzitetu Pariz Vincennes, koji je nastao kao direktni eho \u201868. a na kojem ste se zaposlili? \u0160to je vama tada i u tom okviru zna\u010dio marksizam?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Kada je Univerzitet osnovan, ve\u0107ina ljudi koja je na njega do\u0161la raditi proistekla je iz marksizma, ali taj je marksizam dao dva posve opre\u010dna tuma\u010denja maja \u201868. i njegovih posljedica. Ljudi oko Komunisti\u010dke partije Francuske bili su entuzijasti\u010dni zbog mogu\u0107nosti da se sada na Univerzitetu predaje marksizam, to\u010dnije da se predaje na marksisti\u010dki na\u010din. S druge strane, mladi su, i ja me\u0111u njima, imali druga\u010dije ideje: kakvo podu\u010davanje marksizma unutar bur\u017eoaskog univerziteta?! Tu instituciju valja nam uni\u0161titi! Sada ho\u0107e razviti studij marksizma, altiserijanizma i u\u010diniti ga oru\u0111em starog poretka, \u010dime \u0107e pripomo\u0107i ponovnoj uspostavi institucija znanja kao mo\u0107i. Tako da moju reakciju na Althussera treba promatrati i kao dio te \u0161ire borbe.<\/p>\n<p><strong>Protuintelektualna revolucija<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li><em>U usporedbi s istovremenim doga\u0111anjem u Jugoslaviji, mi smo tada tako\u0111er imali barem dvije vrste marksizma: jedan je bio oficijelni, dogmatski, koji je jo\u0161 (no sve nevoljkije) zastupala vlast, a drugi nedogmatski, stvarala\u010dki, odozdo, poput onoga grupe Praxis, koja se i sama, barem marginalno, suo\u010dila poput vas s Althusserovim dogmatizmom. Neki od tada\u0161njih problema kao da se u nas ponavljaju u druga\u010dijem kontekstu, pri sada\u0161njim poku\u0161ajima rekonstrukcije marksizma: opet imamo probleme s dogmatizmom, marksizmom kao, u najboljem slu\u010daju, politi\u010dkom ekonomijom. No sada je dominantni diskurs vlasti i opozicije, a za njima i intelektualne scene, antimarksisti\u010dki. Mo\u017eete li to komparirati s dana\u0161njom situacijom u Francuskoj?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Ta situacija je dosta zamr\u0161ena. Kada pomislimo da je 1960-ih marksizam u Francuskoj i jo\u0161 nekim zapadnim zemljama bio uobi\u010dajeno mi\u0161ljenje i svakodnevna rije\u010d, sjetimo se Sartrea, istina je da se tada razmi\u0161ljalo u Marxovu horizontu. S druge strane, ve\u0107 1980-ih Francuska je zemlja u kojoj je marksizam uglavnom radikalno odba\u010den. Istovremeno, marksizam je na neki na\u010din opstao, ali kao nekakva melankoli\u010dna interpretacija dru\u0161tva, po kojoj snage kapitala posjeduju sve u na\u0161em \u017eivotu, sve je po njima odre\u0111eno, \u0161to zna\u010di da ni\u0161ta ne mo\u017eemo u\u010diniti. Kada polemiziram s takvim marksizmom u svojoj zemlji, ho\u0107u re\u0107i da je on postao kulturni horizont i interpretacija svijeta koji je izgubljen i u kojem se ni\u0161ta ne treba niti mo\u017ee u\u010diniti. Sa svime mo\u017eemo nastaviti, uz opasku da je na djelu snaga kapitala, kao da je to sva mogu\u0107a kritika. Ali to uop\u0107e nije kritika \u2013 sjediti i \u010dekati \u0161to \u0107e se dogoditi, uz posjed znanosti koja mo\u017ee sve objasniti. To je svojevrsno izopa\u010denje marksizma, koji je postao teorijom poretka. I, naravno, nekakvoga ispraznog odbijanja.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Istovremeno, jo\u0161 od 1970-ih u Francuskoj se pojavljuju tzv. novi filozofi koji su bili \u017eestoki antimarksisti \u2013 kod nas se to doga\u0111a s oko dva desetlje\u0107a zaka\u0161njenja\u2026<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Da, ono \u0161to se dogodilo u Francuskoj mogli bismo opisati i kao protuintelektualnu revoluciju; nije to samo odbacivanje marksizma nego i sveg progresivnog, socijalisti\u010dkog i antikolonijalisti\u010dkog mi\u0161ljenja. Pa onda i sva ta \u2018obnova tradicija\u2019\u2026<\/p>\n<ul>\n<li><em>U diskusiju se vratio diskurs kraja, iscrpljenosti Francuske revolucije?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Naravno, tu je i Fran\u00e7ois Furet i polemike protiv Francuske revolucije. Pokrenuta je hajka na sve progresivno u naj\u0161irem smislu. Svi su se sada dali u potragu za nekakvim \u2018francuskim identitetom\u2019, ali \u0161to bi to imalo zna\u010diti bez ikakvoga traga naprednja\u010dkih tradicija? Sve je to hipokrizija, koja ne nailazi na entuzijazam stanovni\u0161tva.<\/p>\n<p><strong>Ideja komunizma<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li><em>Vratimo li se opet u suvremenost, 2009. bili ste sudionikom londonske konferencije o ideji komunizma koja je, inspirirana tada izi\u0161lom Badiouovom \u2018Komunisti\u010dkom hipotezom\u2019, okupila petnaestak svjetski uglednih imena, a od nje je ostao (sada ve\u0107 i drugi) zbornik \u2018The Idea of Communism\u2019 \u0161to su ga uredili Costas Douzinas i Slavoj \u017di\u017eek: svoj doprinos tom zborniku naslovili ste \u2018Komunisti bez komunizma\u2019. \u0160to ste pod time mislili?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Po\u010deo sam od slavne sentence Friedricha Engelsa kako komunizam nije neka ideja nego realni pokret ukidanja klasnog dru\u0161tva. Za mene je o\u010dito da u ovom trenutku u svijetu ne postoji neki takav komunizam: postoje, naravno, neke zemlje koje se smatraju komunisti\u010dkima, u smislu da u njima postoji diktatura partije nad dr\u017eavom, no nema stvarnoga, ozbiljno intendiranoga komunizma. U tom slu\u010daju, komunizam je samo jedna ideja. Naravno, mo\u017eete, poput Badioua, re\u0107i da je to vrhovna Ideja, no tada socijalizam postaje realizacijom platonisti\u010dke ideje. Za mene tu postoji neka dvosmislenost, jer nema ni\u010dega komunisti\u010dkog u na\u0161emu svijetu. \u017divimo u svijetu u kojem se sve privatizira, postoji pokret privatizacije. Dakle s jedne strane komunizam sve vi\u0161e postaje pukom idejom. S druge strane pitanje je \u0161to mi s tom idejom mo\u017eemo u\u010diniti. Na londonskoj konferenciji rekao sam da komunizam, ako jo\u0161 uop\u0107e ne\u0161to zna\u010di, nije ideja, nego zajedni\u010dka inteligencija. To je na\u0161 kapacitet dijeljenja onoga \u0161to poti\u010de od bilo koga. To je ne\u0161to drugo od ideje koju konstruira neka avangarda, koja onda vodi mase itd. Moje pitanje za ljude poput Badioua i \u017di\u017eeka glasilo je: za\u0161to ka\u017eete da je komunizam fantasti\u010dan, da je to vrhunaravna ideja i da moramo stvoriti komunisti\u010dki svijet, a istovremeno opisujete na\u0161e dru\u0161tvo kao ono koje je u potpunosti predominirano bur\u017eoaskom ideologijom, prepuno malih konzumeristi\u010dkih idiota? Komunizam je sve suprotno tome. OK, ali kako \u0107ete konstruirati komunizam s ljudima koje odreda smatrate idiotima, alijeniranim konzumentima? Moja je teza da je, ako komunizam ne\u0161to zna\u010di, to onda povjerenje u kapacitet svakoga.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Napisali ste i u nas prevedenu knjigu o krizi reprezentativne demokracije, naslovljenu \u2018Mr\u017enja demokracije\u2019. \u0160to u tom kontekstu zna\u010di kriza institucionaliziranja ljevice, pogotovo danas, kada se ponovno pokre\u0107e zahtjev za socijalizmom 21. stolje\u0107a? Nije li anarhoidni odgovor odbijanja en gros nacija, granica, crkvi, partija (kako i vas ovdje neki interpretiraju) suvi\u0161e jednostran? Problem politi\u010dke i dru\u0161tvene organizacije ne mo\u017ee se naprosto presko\u010diti pozivanjem samo na neposrednu demokraciju?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Slo\u017een je to problem. U mom djetinjstvu govorili su nam da svi \u017eivimo u demokracijama. Primili smo to na znanje, no s kolapsom tzv. komunisti\u010dkih zemalja ostala nam je stara demokracija, ali samo kao institucionalni okvir. Svjedoci smo sve ve\u0107e privatizacije te demokracije. Ona vi\u0161e nije izraz nikakve narodne volje koja je konstituira. Postala je nekakvim businessom. Nekolicina ljudi globalizirala je svu mo\u0107. Treba li demokracija ne\u0161to zna\u010diti, ona mora postati stvar svakoga. Poanta je mo\u017ee li se to konkretizirati, je li to mogu\u0107e. Postoji kontinuitet starih struktura mo\u0107i, a i neke nove politi\u010dke snage nu\u017eno moraju postojati. No one se moraju \u010duvati institucionalnih igara. Nije istina da sam rekao kako bi bilo bolje da one ne postoje. Ali pravi demokratski pokret uvijek je pitanje manifestacije i za\u0161tite \u017eivota, autonomije. Uzmimo primjer pokreta u \u0160panjolskoj, koji je zapo\u010deo kao autonomisti\u010dki, da bi se naknadno strukturirao i kao ljevi\u010darska stranka. U Evropi imamo pojavu stranaka ljevijih od ljevice, ali one su sada dio institucionalnih igara. Do\u0161lo je vrijeme da po\u010dnemo isticati ideju novih autonomnih snaga. Demokracija se svela na potpunu destrukciju i rekonstrukciju institucionalnog perpetuiranja. Zato ka\u017eem da izbori vi\u0161e nisu uistinu demokratska institucija. To je postalo ne\u0161to poput vremena za \u0161oping. Potrebno je odr\u017eavati distancu spram toga, kako bi za\u017eivjeli neki \u0161iri oblici demokrati\u010dnosti.<\/p>\n<ul>\n<li><em>U tzv. tranzicijskim zemljama liberalna demokracija je, barem u na\u010delu, normalizirana kao jedina pri\u010da u gradu. Istovremeno kolabira, a svatko tko joj tra\u017ei realnu alternativu progla\u0161ava se ekstremistom, nekim poput otvoreno iliberalnog ma\u0111arskog premijera Viktora Orbana koji, uzgred re\u010deno, nema problema sa svojim legitimitetom u Bruxellesu?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je liberalizam prili\u010dno dvozna\u010dan pojam. Rekao bih da demokracija postoji ili ne postoji: ono \u0161to se naziva liberalnom demokracijom u osnovi je mo\u0107 elita, koja nastoji biti donekle prihva\u0107ena i \u010dija je ambicija o\u010duvanje sada\u0161njih odnosa.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Kakvog onda smisla ima govoriti o demokratskom deficitu u EU-u?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>On je puno ja\u010di nego \u0161to se to uobi\u010dajeno misli. Ka\u017ee se kako ljudi nemaju povjerenje u vladaju\u0107e, ali \u0161to bi drugo moglo i biti dok se nastavljaju igrati ovakve igrice? Istina je da je sve te\u017ee slijediti \u010dak i op\u0107a pravila formalne demokracije. Sve je o\u010ditija direktna dominacija vlasnika kapitala u svim aspektima javnog \u017eivota. Tra\u017eiti i uvjeravati ljude kako trebaju \u010diniti ovo ili ono, pritom ih pitaju\u0107i \u0161to o tome misle i to prodavati kao demokraciju, to ne ide. Vi\u0161e ne ide i do\u0107i \u0107e nekakvom kraju. Zato je va\u017eno postavljati pitanja o tome, a ne biti opsjednut onime \u0161to je njihov sljede\u0107i izborni potez. U Francuskoj se, primjerice, \u010dini kao da je jedino sporno politi\u010dko pitanje tko \u0107e biti sljede\u0107i sudionici u igri. To je sve potpuno ludo i apsolutno je jasno da \u0107e sve manje onih na vlasti uop\u0107e biti izabrano, \u010dak i ovako kako nam se to omogu\u0107uje glasanjem u na\u0161em tzv. liberalnom dru\u0161tvu. Pomiren sam s takvim uvidom, svi\u0111ala se nama ta situacija ili ne. To je odgovor i na prethodno pitanje. Kada \u010dujem neke kako govore da su komunisti, radikalni i sli\u010dno, pitam ih \u0161to uistinu \u017eele. \u017delite li druga\u010diji svijet ili ne? Ako ne \u017eele, opet dobro: \u017eivjet \u0107emo s tim su\u017eivotom desnice i ljevice, koje su pribli\u017eno iste. No besmisleno je nastavljati u tom okviru. Ali ako ho\u0107ete, ako vas to usre\u0107uje, neka vam, nema problema. Samo \u0161to u tom slu\u010daju tu nema u korist i\u010dega upotrebljive analize.<\/p>\n<p><strong>Prema kraju kapitalizma?<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li><em>\u0160to mislite o teorijama ne kraja demokracije nego kraja kapitalizma? Mislimo ponajprije na teoriju svjetskog sistema i tezu da se kapitalizam primi\u010de svome kraju, ali je nejasno \u0161to \u0107e ga zamijeniti. Jesmo li svjedoci cikli\u010dke ili terminalne krize kapitalizma?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Oduvijek su, naravno, postojale teorije sloma kapitalizma, njegovoga navodnog pribli\u017eavanja kraju i zamjene komunizmom. Ili da on sam prelazi u komunizam, \u0161to je, naravno, potpuno pogre\u0161no, na na\u010din Negrija i zagovaranja nekakvoga novoga, nematerijalnoga kapitalizma\u2026<\/p>\n<ul>\n<li><em>Mislili smo tu na analize kruga oko Immanuela Wallersteina?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Pitanje je \u0161to je s onim zajedni\u010dkim (common), postaje li sve oko nas upravo sve vi\u0161e zajedni\u010dkim. U tom smislu, naravno, mo\u017eemo govoriti o nekakvome kapitalisti\u010dkom komunizmu. Ali na djelu je totalna privatizacija svega i ni\u0161ta vi\u0161e nije uistinu zajedni\u010dko. Tako da mislim da kapitalizam uop\u0107e ne vodi prema nekom stvarnom komunizmu. Da, i kapitalizam \u0107e skon\u010dati u nekoj velikoj krizi\u2026<\/p>\n<ul>\n<li><em>Teza je da u nekom trenutku proizvodnja vi\u0161ka vrijednosti vi\u0161e ne\u0107e biti dominantna, nego \u0107e je zamijeniti nekakav poredak rentijera; klasno dru\u0161tvo, u pesimisti\u010dnoj varijanti, regresirat \u0107e prema kastinskom itd.?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Mo\u017eemo zami\u0161ljati ne samo kraj kapitalizma, jer o tome ovdje nije rije\u010d, nego i nekakvo krajnje stanje svijeta, ali nitko ne zna kuda doista idemo. S druge strane, i kada bi se dogodila svjetska kriza kapitalizma, gdje su te komunisti\u010dke snage koje bi na nju odgovorile? Pa imali smo zna\u010dajnu krizu kapitalizma 2008., ali je sasvim jasno da nema povezanosti izme\u0111u krize kapitalizma i pojave bilo kakve zna\u010dajne komunisti\u010dke, antikapitalisti\u010dke snage.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Revolucije 20. stolje\u0107a bile su u oba svoja vala povezane sa svjetskim ratovima i imperijalisti\u010dkim preslagivanjima: ho\u0107e li i vrijeme pred nama biti vrijeme revolucija?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Te\u0161ko je misliti o revoluciji u sada\u0161njem odnosu snaga. No to ne zna\u010di da snage promjene ne postoje. Posvuda ljudi \u017eele \u017eivjeti druga\u010dije i u druga\u010dijem svijetu. Ali iz toga ne nastaju i projekcije o nekakvome antikapitalisti\u010dkome svjetskom poretku. No dobro, imaginacija cijeloga jednoga novog svijeta jo\u0161 nije spremna.<\/p>\n<p><strong>Jugoslavija kao izgubljeni san<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li><em>Na ovom ste prostoru, gdje sada \u010desto gostujete, do\u017eivjeli zna\u010dajnu recepciju: uredni\u0161tvo Edicije Jugoslavija (jedni od va\u0161ih izdava\u010da i suorganizatora tih gostovanja) nazvalo je va\u0161 stil pisanja \u2018nesvrstanim\u2019 i u tome potra\u017eilo dublju poveznicu s ovda\u0161njim povijesnim iskustvima. Znate li da se jedna beogradska aktivisti\u010dka organizacija nazvala U\u010ditelj neznalica i njegovi komiteti \u2013 rije\u010d je o poku\u0161aju da intelektualci i radnici, u situaciji radikalne jednakosti, artikuliraju logiku svoje emancipacije, u suo\u010denju s problemom raspada Jugoslavije i svojom ulogom u njemu?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne mogu puno o tome re\u0107i jer nemam va\u0161e iskustvo. Ali, naravno, mislim da je intelektualna emancipacija baza u svakome novome konstruiranju politike. Poanta nije po svaku cijenu sudjelovati u tom \u0161irenju, nego to gdje ste vi sami u tome. A to mogu biti vrlo male organizacije. Ne znam precizan odgovor. Vjerojatno postoji izbor, \u017eelite li u ovom trenutku biti veliki ili zna\u010dajni, pa poku\u0161ati raditi i misliti druga\u010dije.<\/p>\n<ul>\n<li><em>U nas su se sada, u okrilju kulturnih studija, razvili nekakvi \u2018jugoslavenski studiji\u2019, koji na scijentisti\u010dki i akademski sterilan na\u010din poku\u0161avaju govoriti o socijalizmu kao zavr\u0161enoj i muzealiziranoj pro\u0161losti. Kako se vama, izvana gledano, \u010dine pouke Jugoslavije, i to ne kao prvenstveno dr\u017eavnog projekta, nego upravo kao emancipatorne, radikalno egalitarne zamisli?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Problem je \u0161to u Zapadnoj Evropi nije jednostavno znati \u0161to je bila Jugoslavija. Uvijek je postojala ta predod\u017eba o vi\u0161enacionalnoj dr\u017eavi kao mogu\u0107nosti nadila\u017eenja svakog nacionalizma i etnicizma. I ona je bila istinita, pa je zato razaranje Jugoslavije djelovalo jo\u0161 tragi\u010dnije. Postojala je neka ideja adekvacije me\u0111u narodima, nacijama, etnijama itd. Istovremeno, Jugoslavija je bila i san o jednom nerepresivnom komunizmu, no te\u0161ko je izvana shvatiti mjeru u kojoj je to bilo i stvarnost. Te\u0161ko je o tome donijeti kona\u010dne historijske sudove. No ve\u0107 u mjeri u kojoj je nadilazila spomenute partikularnosti, ona je izgubljeni san ovoga svijeta.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/jacques-ranciere-izbori-vise-nisu-uistinu-demokratska-institucija-nbsp\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Svjedoci smo sve ve\u0107e privatizacije te demokracije. Ona vi\u0161e nije izraz nikakve narodne volje koja je konstituira<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-193490","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193490","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193490"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193490\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193490"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193490"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193490"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}