{"id":193339,"date":"2015-11-19T07:00:35","date_gmt":"2015-11-19T06:00:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=193339"},"modified":"2015-11-18T23:55:46","modified_gmt":"2015-11-18T22:55:46","slug":"feminizam-na-dva-kotaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/19\/feminizam-na-dva-kotaca\/","title":{"rendered":"Feminizam na dva kota\u010da"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lea Horvat<\/strong><\/em><\/p>\n

\"lea-Ultimativna sre\u0107a u malim stvarima za mene je bicikliranje kroz grad pra\u0107eno sirenskim pjevom Molly Nilsson (koji se, iz sigurnosnih razloga, \u0161iri samo iz jedne slu\u0161alice). Moja ljubav prema biciklu duboko je konvertitske prirode. Traumati\u010dno iskustvo tjelesnog odgoja u \u0161koli koji pamtim kao mje\u0161avinu poni\u017eenja, dosade i u\u017easa zna\u010dajno je pridonijelo mojem dugogodi\u0161njem zazoru pred svim oblicima sporta (na faksu sam za tjelesni uzela \u0161ah). Tek izvan dohvata mehanizama prisile bicikl mi se \u010dinio sve privla\u010dnijom idejom koja, u kona\u010dnici, i nema toliko veze sa sportom, koliko s transportom, zar ne? Korak po korak, pretvorila sam se u gorljivu bicikloambasadoricu koja (je) ugnjetava(la) svoju biciklizmom neo\u010daranu okolinu. U ovom se tekstu, osim samokriti\u010dnosti li\u0161ene \u017eudnje da vam prenesem radosnu vijest, \u017eelim baviti i politi\u010dkim te rodnim aspektima ove prakse.<\/p>\n

Borba biciklisti\u010dke populacije za ve\u0107a prava (koja se uglavnom svode na \u017eelju za minimumom sigurnosti u prometu) klasi\u010dna je vje\u017eba inkluzivnosti te se mo\u017ee tuma\u010diti u okviru intersekcionalnog feminizma i borbe za ljudska prava. Nije potrebno tro\u0161iti rije\u010di na ekolo\u0161ke prednosti bicikla pred automobilom, ali gradska situacija jo\u0161 uvijek preferira usamljene voza\u010d(ic)e za volanom pred biciklisti(ca)ma. Manjkava infrastruktura za biciklist(ic)e rezultira ve\u0107im nepo\u0161tovanjem prometnih pravila jer ih se na nekim dionicama (primjerice, kad vam biciklisti\u010dka staza ispari pred nosom) te\u0161ko, ako ne i nemogu\u0107e, dr\u017eati. Biciklisti\/ce se tad moraju osloniti na solidarnost voza\u010d(ic)a koji\/e ih \u010desto ne do\u017eivljavaju kao ravnopravne sudionike\/ce u prometu, ve\u0107 kao smetala koja ih usporavaju i \u017eivciraju. Neravnomjeran odnos mo\u0107i \u2014 neravnopravnost sudionica\/ka u prometu \u2014 duboko je ukorijenjen u dru\u0161tveno-politi\u010dke strukture. Kako Sindikat biciklista navodi: \u201eZa sve na\u0161e poku\u0161aje da do\u0111emo do uzajamnog razumijevanja i zajedni\u010dke pozicije o razlikovanju forme i sadr\u017eaja prekr\u0161aja, pri \u010demu bi bitno obilje\u017eje prekr\u0161aja bilo prije svega konkretno ugro\u017eavanje ne\u010dije sigurnosti, policijski slu\u017ebenici i dalje nemaju sluha. \u010cak i kad navodimo konkretne dokaze upravo takvog sustavnog toleriranja prekr\u0161aja drugih sudionika u prometu, poput dopisa iz PUZ-a o namjernom neka\u017enjavanju ilegalnog parkiranja automobila \u2018zbog nepostoje\u0107ih infrastrukturnih uvjeta\u2019, nema spremnosti da se utvrde kriteriji sli\u010dnog toleriranja za bezazlene prekr\u0161aje voza\u010da bicikala\u201c.<\/p>\n

Neobi\u010dno me dirnulo kad sam pro\u0161li tjedan u svom berlinskom susjedstvu vidjela kako je, zbog radova na cesti, i za bicikle iscrtano preusmjerenje. Jednostavan, gotovo simboli\u010dan \u010din, par poteza bojom na asfaltu, uistinu \u010dini razliku, signalizira da netko misli i na nas te osjetno smanjuje rizik od nesre\u0107e. U svrhu senzibiliziranja gra\u0111anstva za biciklisti\u010dke potrebe postoje brojne inicijative poput \u201eKriti\u010dne mase\u201c, forme nenasilnog protesta popularne diljem svijeta koja funkcionira po jednostavnom receptu: biciklisti\/ce se voze u grupi strogo se dr\u017ee\u0107i svih prometnih pravila. Takvo kretanje s ciljem ja\u010danja solidarnosti te pove\u0107anja vidljivosti biciklist(ic)a i njihovih potreba u prometu redovito izaziva prometne zastoje \u010dime se demonstrira da je prometni sustav jo\u0161 uvelike neosjetljiv prema biciklisti(ca)ma. Udru\u017eivanje biciklist(ic)a, skupljanje u \u201ekriti\u010dnu masu\u201c kao oblik kolektivnog djelovanja, lekcija je iz primjene koncepata aktivnog gra\u0111anstva u praksi, taktika koja se ne mo\u017ee odvojiti od drugih oblika dru\u0161tvenog anga\u017emana i rada na pove\u0107anju inkluzivnosti u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Politi\u010dka va\u017enost bicikla manifestira se i u rodnom aspektu pridonose\u0107i bazi\u010dnoj mobilnosti \u017eena, ali i drugih potla\u010denih\/diskriminiranih skupina (u novoj izbjegli\u010dkoj ruti preko Rusije, primjerice, bicikl je klju\u010dno prijevozno sredstvo). U XIX. stolje\u0107u bicikl je zna\u010dajno utjecao na ve\u0107u mobilnost radni\u010dke klase (me\u0111u ostalim, doprinijev\u0161i \u0161irenju kruga potencijalnih bra\u010dnih partnera i masovnom zapo\u0161ljavanju u tvornicama). Bicikl je transformirao i \u017eensku svakodnevicu te je bio posebno popularan me\u0111u sufra\u017eetkinjama. Na valu novih sloboda Amerikanka Susan B. Anthony ve\u0107 1896. izjavljuje da je bicikl pridonio emancipaciji \u017eena vi\u0161e i\u010dega drugog na svijetu.<\/p>\n

S druge strane, te su slobode patrijarhalne strukture do\u010dekale sa sumnjom pomno ih nadziru\u0107i. Tako se u viktorijanskoj Engleskoj, kao i u drugim biciklizmom o\u010daranim zemljama, vodila u\u017earena rasprava o pitanju: smiju li \u017eene voziti bicikl? \u201eArgumenti\u201c protiv uklju\u010divali su niz apsurdnih ideja poput bauka seksualnog uzbu\u0111enja koje bi trenje na sjedalu moglo izazvati ili pak isticanja pogubnosti biciklizma za \u017eensko zdravlje (pritom se fokusiraju\u0107i na aspekt koji je patrijarhatu najbitniji \u2014 reprodukciju). Poga\u0111ate, nema spomena vrijedne debate o utjecaju bicikliranja na mu\u0161karce, a, indikativno, svi koji su pitani za mi\u0161ljenje bili su klasno privilegirani bijeli mu\u0161karci. Prvi bicikli, oni s groteskno velikim prednjim kota\u010dem, zahtijevali su iznimnu fizi\u010dku spremu i umje\u0161nost. Kad su se pojavili \u201esafety bicycles\u201c, bicikli sli\u010dni dana\u0161njima, s kota\u010dima podjednake veli\u010dine i prijenosom energije pomo\u0107u lanca, \u201eprofesionalci\u201c (\u010ditaj: bijeli privilegirani mu\u0161karci) su ih ismijali kao vozilo za \u017eene i starce. Brzo se uspostavilo da je ovakav bicikl puno razumnije rje\u0161enje te su se rodne razlike morale preto\u010diti u novi oblik bicikla. Tako je uvedeno i razlikovanje \u201emu\u0161kih\u201c od \u201e\u017eenskih\u201c bicikala koje se zadr\u017ealo do danas. Potonja verzija nema pre\u010dku po sredini \u0161to omogu\u0107ava \u201e\u010dedniji\u201c uspon u sedlo svode\u0107i dizanje suknje na minimum. Istovremeno, odsutnost \u0161ipke \u010dini okvir bicikla nestabilnijim, krhkijim, \u010dime se rodni stereotipi prakti\u010dno perpetuiraju.<\/p>\n

\u017dene na biciklu i danas predstavljaju problem u radikalnim muslimanskim zemljama (posebno je ekstreman primjer Saudijske Arabije, jedine zemlje koja \u017eenama zabranjuje upravljanje automobilom). Bicikl je isklju\u010den iz sfere \u201edoli\u010dnih\u201c \u017eenskih aktivnosti pod tragikomi\u010dnom izlikom o \u0161tetnosti te aktivnosti za reproduktivni sustav, ali i zbog svojega sportskog karaktera, tradicionalno mu\u0161ke domene. U dokumentarcu Afghan Cycles (koji je trenutno u fazi postprodukcije i izlazi sljede\u0107e godine) Sarah Menzies donosi glasove Afganistanki koje su, unato\u010d negodovanju patrijarhalne struje, odu\u0161evljene biciklistice. Vo\u017enja bicikla uvelike doprinosi \u017eenskoj samostalnosti, sigurnosti i mobilnosti te je upravo to ono \u0161to mu\u010di patrijarhat, a ne briga za \u017eensko zdravlje. Isto tako, bicikl funkcionira gotovo kao \u010darobno sredstvo, instrument superjunakinje te ujedno obrambeni \u0161tit. Kretanje znatno br\u017ee od hoda kao i blago povi\u0161ena pozicija omogu\u0107avaju odre\u0111enu nadmo\u0107 nad uli\u010dnim napasnicima. Kako jedna od biciklistica u traileru zorno obja\u0161njava: \u201eThey tell us that this is not our right to ride a bike in the streets and such. We tell them that this is our right and that they are taking our right away. Then we speed off\u201c. Analogna uloga bicikla \u017eivo je prisutna i u zapadnja\u010dkom kontekstu \u2014 bicikl, primjerice, \u010dini no\u0107no kretanje mnogo sigurnijim i bezbri\u017enijim.<\/p>\n

S druge strane, biciklizam na\u017ealost nije izuzet iz svakodnevnog seksizma. Jedan od njegovih najbanalnijih oblika situacija je koju do\u017eivljavam svakodnevno. Kad stojim pred semaforom, tik do zaustavne linije za bicikle, barem se jedno dnevno dogodi da se drugi biciklist \u201eprogura\u201c ispred mene (i zaustavne linije). U vi\u0161e od 90% slu\u010dajeva rije\u010d je o mu\u0161karcu koji vi\u0161e ili manje nesvjesno pretpostavlja da je br\u017ei od mene (a u ve\u0107ini slu\u010dajeva nije) ili da ima to pravo \u2014 biti na \u010delu kolone. Pretjecanje na cesti je, dakako, normalna pojava koja ne bi trebala imati veze s egom, ali u \u201epredostro\u017enom\u201c pretjecanju vidim problem. Tu pojavu dugo nisam primje\u0107ivala, a kad sam joj po\u010dela pridavati vi\u0161e pa\u017enje, zaklju\u010dila sam da je tome uzrok moja kriminalno nesportska odje\u0107a kao i vreme\u0161an gradski bicikl, ali u razgovoru s drugim prijateljicama-biciklisticama koje djeluju mnogo \u201eprofesionalnije\u201c uvidjela sam da se i njima doga\u0111a isto.<\/p>\n

Carrie Hampel, strastvena biciklistica, upozorava na rastu\u0107u (mu\u0161ku) agresiju u bicikliranju i \u010dinjenicu da su sve \u017ertve biciklisti\u010dkih nesre\u0107a sa smrtnim ishodom u prvom polugodi\u0161tu 2015. u Berlinu bili mu\u0161karci. S druge strane, \u017eene su znatno \u010de\u0161\u0107e \u017ertvama u nesre\u0107ama koje su skrivili\/e voza\u010di\/ce automobila. Me\u0111u ostalim, jer zaziru od vikanja (\u0161to je dijelom uvjetovano i glasom koji je kod \u017eena \u010de\u0161\u0107e vi\u0161i i ti\u0161i). I sama sam izrazito nesklona vikanju, \u0161to mogu interpretirati i kao nezdrav oblik pristojnosti, nespremnosti na konflikt s nepoznatim osobama. Jedan mi je incident nedavno \u201epomogao\u201c kristalizirati te misli: situacija u kojoj se biciklist neura\u010dunljivo brzog stila vo\u017enje, oduzimaju\u0107i mi prednost, dere na MENE, a ja u \u0161oku \u0161utim.<\/p>\n

Va\u017ean je dio rodne asimetrije me\u0111u biciklisti\u010dkom populacijom i feti\u0161izacija opreme, tr\u017ei\u0161te koje je, kako Hampel oprimjeruje marketin\u0161kom prezentacijom elektri\u010dnog bicikla, dobrano orijentirano na mu\u0161karce (i to mlade, sportske tipove): \u201eThis struck me at first during the Berlin Bike Week, when I was giving bike tours on pedelecs. One leading e-bike manufacturer was only represented by men and apparently only manufactured and marketed to a youngish male target group with stunningly sexist advertising (picture the glistening breasts and bottoms of scantily clad nubile young women placed near men\u2019s cycles). Not only did they fail to aim their products at women, they actually successfully repelled them.\u201c Feti\u0161izacija opreme \u010desto se pretvara u testosteronsko natjecanje u kojem se mu\u0161karci razbacuju brojkama i tehni\u010dkim podacima koriste\u0107i ih kao oblik legitimacije, profesionalizacije kojom se distanciraju od amatera vulgaris. Uzmimo samo za primjer outfit: u gradskoj su vo\u017enji mu\u0161karci obu\u010deni kao da idu na Tour de France mnogo \u010de\u0161\u0107i prizor od \u017eena u istom izdanju (na primjer, Al Parker u Top of the Lake na posao dolazi upravo u takvom \u201eronila\u010dkom odijelu\u201c nose\u0107i pod rukom svoj dragocjeni bicikl u ured). Pritom se stvara dojam da niste za \u201eozbiljan\u201c biciklizam ako se ne mo\u017eete uklju\u010diti u nadmudrivanje brojevima i gadgetima (ili si to, jednostavno, ne mo\u017eete priu\u0161titi). Kao \u0161to dobrog\/u fotografa\/kinju ne \u010dini hrpa objektiva koji, naravno, mogu biti korisni i zgodni, ali nisu sr\u017e izvanredne fotografije, isto tako strastvenog\/u biciklista\/icu ne \u010dini skupa oprema. \u0160tovi\u0161e, stalna potreba za kupovanjem novih dodataka za bicikl, ina\u010de nevjerojatno financijski isplativo i odr\u017eivo prijevozno sredstvo koje tra\u017ei prili\u010dno malo, ukotvljuje biciklist(ic)e u logiku kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta gdje nikad ne mo\u017eete imati sve, ali uvijek \u017eelite vi\u0161e.<\/p>\n

S mitom o (prevelikoj) va\u017enosti opreme povezan je i onaj o zavidnoj fizi\u010dkoj spremi potrebnoj za biciklisti\u010dke rute. Ta dva mehanizma \u2014 iznimno maskulino konotirana \u2014 redovito djeluju u sprezi odgovaraju\u0107i \u017eene od aktivnijeg bicikliranja. Stoga nije slu\u010dajno da se upravo u \u017eenskim iskustvima javlja izra\u017een narativ nepripremljenosti za fizi\u010dke izazove. Posebno je odjeknuo, primjerice, slu\u010daj Cheryl Strayed koja je propje\u0161a\u010dila dobar komad Pacific Crest Traila drasti\u010dno nepripremljena, s neadekvatnom, prete\u0161kom opremom, slabim osje\u0107ajem orijentacije i gotovo nepostoje\u0107im iskustvom u planinarenju.<\/p>\n

Jo\u0161 je radikalniji primjer Christine Th\u00fcrmer, \u010detrdesetine\u0161togodi\u0161nje nekad uspje\u0161ne poslovne \u017eene koja je nakon dobivenog otkaza uslijed krize u 2000-ima odlu\u010dila posvetiti se planinarenju (a kasnije i drugim sportskim aktivnostima poput kajaka i biciklizma). Th\u00fcrmer je pro\u0161la sve tri velike sjevernoameri\u010dke rute (Pacific Crest Trail, Continental Divide Trail, Appalachian Trail) tako zaradiv\u0161i naslov \u201eThru-Hiker\u201c, propje\u0161a\u010dila vi\u0161e od 30 000 kilometara, biciklom pro\u0161la tako\u0111er vi\u0161e od 30 000, a veslaju\u0107i oko 6 500 kilometara. Th\u00fcrmer na po\u010detku svoje avanture nije imala nikakvog iskustva sa sportskim, a kamoli s ekstremno sportskim aktivnostima, u \u0161koli je iz tjelesnog imala postojano lo\u0161e ocjene, a njezino tijelo na prvi pogled ne ostavlja dojam prekaljene sporta\u0161ice. Osnovna teza koju Th\u00fcrmer promovira na svom blogu Christine on Big Trip jest da svaka prosje\u010dno zdrava osoba mo\u017ee savladati prili\u010dno duge rute (npr. prehodati tisu\u0107u kilometara) te da je kondicija samo mali dio takvog pothvata, dok ve\u0107inu \u010dini pravi \u201ementalitet\u201c \u2014 snaga volje. Pritom bi se, dakako, moglo prigovoriti da nema svatko u\u0161te\u0111evinu od koje mo\u017ee skromno \u017eivjeti do kraja \u017eivota i da \u201esnaga volje\u201c mo\u017eda nije jedino \u0161to vam prije\u010di upu\u0161tanje u takav pothvat. Ipak, pri\u010de Christine Th\u00fcrmer i Cheryl Strayed pru\u017eaju hvalevrijedno ohrabrenje po\u010detnicama i imaju jak inspirativni potencijal. Upravo ovakva iskustva potaknula su me da se odva\u017eim na vi\u0161e samotnih biciklisti\u010dkih tura (iako ni blizu opsega onih koje poduzima Th\u00fcrmer), ali u nekompetitivnom ritmu, u odje\u0107i koju smatram udobnom i na mom ne ba\u0161 najkvalitetnijem gradskom biciklu.<\/p>\n

Iako su veliki koraci u\u010dinjeni u afirmiranju ideje samotne putnice\/biciklistice, rado bih vidjela sli\u010dan entuzijazam i za zajedni\u010dka putovanja. Za\u0161to ne bismo, uz formu biciklizma kao mu\u0161kog dru\u017eenja, vidjele\/i i rodno heterogenije skupine ili grupe biciklistica, bicikliranje kao oblik feministi\u010dke socijalizacije, a ne isklju\u010divo izraz feministi\u010dkog individualizma? Poruka je na kraju jasna: biciklizam bi trebao (i mo\u017ee) biti otvoreno polje za sve zainteresirane bez obzira na fizi\u010dku i tehni\u010dku spremu i potkovanost, sfera slobode, inkluzivnosti i po\u0161tovanja razli\u010ditosti, a ne kota\u010di\u0107 u opresivnim mehanizmima.<\/p>\n

Muf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ultimativna sre\u0107a u malim stvarima za mene je bicikliranje kroz grad pra\u0107eno sirenskim pjevom Molly Nilsson<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-193339","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193339\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}