{"id":193168,"date":"2015-11-17T07:00:45","date_gmt":"2015-11-17T06:00:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=193168"},"modified":"2015-11-17T07:18:41","modified_gmt":"2015-11-17T06:18:41","slug":"kako-politizirati-tragediju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/17\/kako-politizirati-tragediju\/","title":{"rendered":"Kako politizirati tragediju"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sam Kriss<\/strong><\/em><\/p>\n

\"SamU jeku globalnog izraza su\u0107uti s \u017ertvama krvoproli\u0107a u Francuskoj i globalne dehumanizacije \u017ertava krvoproli\u0107a u Beirutu, selektivna tuga i jo\u0161 selektivniji izrazi solidarnosti duboko politiziranih medijskih i individualnih eksploatacija tragedije zapljuskuju \u017ealove dru\u0161tvenih mre\u017ea svojim moralizatorskim patosom. Do politizacije neizbje\u017eno dolazi, ali kakve?<\/p>\n

Pi\u0161em ovaj tekst jutro nakon niza nasilnih napada u Parizu uslijed kojih je poginulo preko sto i dvadeset osoba, a opet, \u010dini mi se be\u0161\u0107utnim i sam \u010din pisanja o tome. Postoji ne\u0161to poprili\u010dno brutalno u ideji da je trenutak u kojemu je velik dio svijeta potresen, ujedno i dobro vrijeme da se od drugih zahtijeva da poslu\u0161aju va\u0161e velepametno mi\u0161ljenje. Ako je pisati poeziju nakon Auschwitza \u010din barbarstva, onda je barbarstvo i pisanje komentara nakon Pariza. Ne politizirajte; nemojte koristiti masovna umorstva kako biste protiv svojih protivnika skupljali retori\u010dke poene, nemojte likovati je te l\u2019avais bien dit (\u201enisam li ti rekao\u201c), ne igrajte se povla\u010denja u\u017eeta preko le\u0161eva, nemojte skretati pozornost na sebe, nemojte da se ovo vezuje uz politiku.<\/p>\n

\u0160to se na prvu mo\u017ee doimati pomalo neobi\u010dno: smrt je uvijek politi\u010dka, a ni\u0161ta nije vi\u0161e politi\u010dko od teroristi\u010dkog napada. Do takvih doga\u0111aja dolazi iz politi\u010dkih razloga, a oni sami proizvode politi\u010dke posljedice; imati mi\u0161ljenje o tome u mirnim vremenima jest lijepo iako frustriraju\u0107e, no i apsolutno neophodno u vremenima krize. Pa ipak. U zraku se osjeti gnu\u0161anje kada ljudi komentiraju nevi\u0111enu mjeru francuskog zatvaranja granica, meke\u0107u\u0107i kako se cijela stvar mogla izbje\u0107i da se to samo u\u010dinilo ranije; kada zapo\u010dnu mrmoriti o globalnoj prijetnji Islama i stranaca me\u0111u nama; kada samozadovoljno izjavljuju kako su restriktivni zakoni o no\u0161enju vatrenog oru\u017eja u\u010dinili populaciju bespomo\u0107nom. Ne radi se o tendenciji koja je ograni\u010dena na politi\u010dku desnicu: mnogo je onih na samoprozvanoj ljevici koji tako\u0111er koriste masakr kao netaknutu pozornicu na kojoj mogu izvoditi svoje individualne moralne predstave. A \u0161to da su napada\u010di bili bijeli; ne bismo li tada svi govorili o mentalnom zdravlju? Niste li znali da i ne-muslimani \u010dine zvjerstva? Za\u0161to marite za ovu, a ne za sve ostale tragedije koje se doga\u0111aju posvuda u svijetu? Ne vidite li kako svi ti le\u0161evi postoje samo zato da bi se pokazalo kako sam ja bio u pravu u vezi svega cijelo ovo vrijeme?<\/p>\n

U pravilu bi se du\u017enost suzdr\u017eavanja od izra\u017eavanja vlastitog mi\u0161ljenja primjenjivala tek na vrlo malen dio populacije, no proteklih godina svi imamo priliku izraziti svoj stav. Najve\u0107i dio ove poplave plitkog moraliziranja doga\u0111a se online, no \u010dini se apsolutno i posve pogre\u0161no re\u0107i da je mogu\u0107e dostojno prognozirati o stotinama osobnih apokalipsi preko istih platformi, i uz kori\u0161tenje identi\u010dnih formi koje upotrebljavamo kada prigovaramo o sadr\u017eaju televizijskih serija i nogometnih utakmica. Ve\u0107ina toga odnosi se na zahtjeve samoga formata: neprekidno vas se poti\u010de da \u201eizrazite svoj stav\u201c i da se \u201euklju\u010dite u diskusiju\u201c, da konstantno ispunjavate bijele ku\u0107ice rije\u010dima, jer je ono \u0161to mislite o svakoj aktualnoj temi, u tom trenutku od iznimne va\u017enosti. I ne primijetite kako u stampedu izra\u017eavanja stavova i uklju\u010divanja u diskusiju gazite po mrtvim tijelima. Pro\u0161arali smo na\u0161e misli krvlju. Izraziti i\u0161ta drugo osim tuge je monstruozno.<\/p>\n

Me\u0111utim, pogledajte \u0161to se izjavljuje. Predsjednik Hollande sino\u0107 je stao pred koncertnu dvoranu Bataclan, gdje je vi\u0161e desetaka ljudi izgubilo \u017eivote, kako bi izjavio da \u201e\u0107emo se boriti\u201c i da \u0107e \u201eova borba biti bez milosti.\u201c \u010ceka nas jo\u0161 vi\u0161e ratovanja, jo\u0161 vi\u0161e smrti, i jo\u0161 vi\u0161e tragedija. Televizijske postaje dovode stru\u010dnjake kako bi ustrajali na ideji da je sve ovo krivnja migranata i stranaca \u2013 kao da su izbjeglice sa sobom ponijele ono nasilje od kojega su pobjegle. Jo\u0161 vi\u0161e represije, jo\u0161 vi\u0161e okrutnosti, jo\u0161 vi\u0161e masovnih ubojstava. Kao \u0161to svi znamo, teroristi\u010dki napadi provode se s namjerom me\u0111usobnog hu\u0161kanja ljudi i poticanja intenzifikacije nasilja Dr\u017eave. I tako, kao da je propisano \u2013 ljude se me\u0111usobno nahu\u0161kava, a Dr\u017eava objavljuje svoju odlu\u010dnost u provo\u0111enju nasilja. Ve\u0107 je ovo politizacija tragedije, a \u010dinjenica da se protiv nje glasno progovara predstavlja daljnju politizaciju: je li i to neprihvatljivo? Dan prije napad\u00e2 u Parizu, dvojica bomba\u0161a samoubojica raznijela su se u Bourj el-Barajnehu, ve\u0107inski \u0161iitskom predgra\u0111u Beiruta, smaknuv\u0161i tako \u010detrdeset i troje nevinih civila koji su se bavili svojim svakodnevnim aktivnostima. Novinske agencije poput Reutersa izvijestile su o napadu na \u201eupori\u0161te Hezbollaha\u201c.<\/p>\n

Ljudskost \u017ertava je nestala, one su brutalno sinegdohizirane u politi\u010dku stranku koju su neke od njih mo\u017eda i podr\u017eavale, a mo\u017eda i nisu \u2013 one nisu bile ljudi, bile su Hezbollah \u2013 kao da je ono \u0161to je napadnuto bio dvorac opasan bedemima, a ne susjedstvo napu\u010deno obiteljima. Mnogo ljudi je vrlo glasno izrazilo svoju prestravljenost ovim doga\u0111ajem \u2013 me\u0111utim, i to je bila politizacija tragedije: je li i to bilo neprihvatljivo?<\/p>\n

Kada se koristi iskreno, naredba da se ne politizira podrazumijeva da ne\u010diju smrt ne pretvaramo u povod za razgovor o ne\u010demu drugome: ne radi se o tematici koja je vama oduvijek ne\u0161to zna\u010dila; ne radi se o vama. U\u010diniti navedeno predstavlja jednu vrstu politike. No postoji i ona druga\u010dija. Inzistiranje na ljudskosti \u017ertava tako\u0111er je politi\u010dki \u010din, a kako se tragedija izvr\u0107e u civilizacijski sukob ili izgovor za viktimiziranje onih koji su ve\u0107 \u017ertve, to postaje vrlo nu\u017ean \u010din. Postoji politizacija koja koristi smrt za ograni\u010dene politi\u010dke ciljeve, a postoji i politizacija koja bi odbila svaki predodre\u0111en scenarij osim poziva na oslobo\u0111enje. Njome se ustrajava na politi\u010dkoj prirodi tragedije, na tome da je se ne skre\u0107e prema ovoj ili onoj narativnoj kalju\u017ei, ili da se preko prizora krvoproli\u0107a ne stavlja ljevi\u010darski ili desni\u010darski filter, zato \u0161to politika nudi izlaz iz svega ovoga. \u010cinovi zvjerstva zahtijevaju solidarnost. Apsolutnu su\u0107ut prema \u017ertvama; prema svim \u017ertvama. Zahtijevaju da ustrajemo na imanju vlastita mi\u0161ljenja \u2013 ne sveznaju\u0107eg podsmijeha nekoga tko je cijelo vrijeme bio u pravu \u2013 ve\u0107 neumanjene solidarnosti u suo\u010davanju s devastacijom. Da se borimo protiv onih koji napadaju koncerte i kafi\u0107e, onih koji bombardiraju gradove iz borbenih mla\u017enjaka i uz pomo\u0107 vlastitih tijela, onih koji pred svojim granicama prepu\u0161taju migrante hladno\u0107i, i onih koji su ih natjerali u bijeg. Da vodimo borbu: zajedni\u010dku borbu svih koji pate, protiv patnje.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne vidite li kako svi ti le\u0161evi postoje samo zato da bi se pokazalo kako sam ja bio u pravu u vezi svega cijelo ovo vrijeme?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-193168","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193168","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193168"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193168\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193168"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193168"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193168"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}