{"id":192927,"date":"2015-11-14T08:00:55","date_gmt":"2015-11-14T07:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=192927"},"modified":"2015-11-13T21:07:13","modified_gmt":"2015-11-13T20:07:13","slug":"feminizam-u-kojemu-lean-in-znaci-uklopiti-se-u-postojeci-sustav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/14\/feminizam-u-kojemu-lean-in-znaci-uklopiti-se-u-postojeci-sustav\/","title":{"rendered":"Feminizam u kojemu &#8216;lean in&#8217; zna\u010di uklopiti se u postoje\u0107i sustav"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Gary Gutting<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright wp-image-192928 size-medium\" title=\"Nancy Fraser\/Libela\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/nancy-fraser-300x220.jpg\" alt=\"nancy-fraser\" width=\"300\" height=\"220\" \/>Ovaj posljednji u nizu intervjua o politi\u010dkim temama razmatra filozofska pitanja koja se ti\u010du feminizma. Intervjuirao sam Nancy Fraser, profesoricu filozofije i politi\u010dkih znanosti na The New School u New Yorku. Autorica je knjige &#8220;Fortunes of Feminism: From State-Managed Capitalism to Neoliberal Crisis&#8221;.<\/p>\n<ul>\n<li>Gary Gutting: Nedavno ste napisali: &#8220;Kao feministkinja, uvijek sam mislila da borbom za emancipaciju \u017eena gradim bolji svijet \u2013 ravnopravniji, pravedan i slobodan. No, u posljednje vrijeme, po\u010dela sam se brinuti&#8230; da na\u0161a kritika seksizma danas nudi opravdanja novih oblika nejednakosti i izrabljivanja&#8221;. Mo\u017eete li objasniti na \u0161to ste to\u010dno mislili?<\/li>\n<\/ul>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nancy Fraser: Moj je feminizam izrastao iz Nove ljevice i jo\u0161 uvijek je obojan mi\u0161lju toga vremena. Za mene, feminizam nije samo pitanje dovo\u0111enja pojedinih \u017eena na pozicije mo\u0107i i privilegije unutar postoje\u0107ih dru\u0161tvenih hijerarhija. Prije se radi o prevladavanju tih hijerarhija. To zahtijeva osporavanje strukturalnih izvora rodne dominacije u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu \u2013 prije svega institucionaliziranog razdvajanja dvije navodno razli\u010dite vrste djelovanja: s jedne je strane takozvani &#8220;produktivan&#8221; rad, povijesno povezan s mu\u0161karcima i pla\u0107enim poslom; s druge strane, tu su &#8220;skrbni\u010dke&#8221; djelatnosti, kroz povijest \u010desto nepla\u0107ene i koje jo\u0161 uvijek obavljaju uglavnom \u017eene. Po mom mi\u0161ljenju, ova rodna, hijerarhijska podjela izme\u0111u &#8220;proizvodnje&#8221; i &#8220;reprodukcije&#8221; definira strukturu kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva i dubinski izvor rodne asimetrije koja je \u010dvrsto ugra\u0111ena u tu strukturu. &#8220;Emancipacija \u017eena&#8221; nije mogu\u0107a, dok god ta struktura ostaje netaknuta.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Za\u0161to reagiranje na feministi\u010dke zahtjeve ne mo\u017ee biti shva\u0107eno kao jedan veliki korak u ispravljanju dru\u0161tvenih i ekonomskih nepravdi na\u0161eg kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, umjesto fundamentalne transformacije \u010ditavog sustava?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Zasigurno to mo\u017eemo i tako gledati. Ali, pitam se \u2013 unapre\u0111uje li dana\u0161nji feminizam doista taj proces? Meni se \u010dini da je mainstream feminizam na\u0161eg doba prihvatio pristup da nije mogu\u0107e posti\u0107i pravdu \u010dak ni za \u017eene, a kamoli za bilo koga drugoga. Problem je u tome \u0161to je takav feminizam fokusiran na ohrabrivanje obrazovanih \u017eena iz srednje klase da se &#8220;prilagode\/uklope&#8221; (&#8220;lean in&#8221;) i &#8220;probiju stakleni strop&#8221; \u2013 drugim rije\u010dima, da se penju po korporativnim ljestvama. U tom slu\u010daju, dobrobiti mogu imati samo \u017eene iz profesionalno-menad\u017eerske klase. Bez strukturalnih promjena u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, te \u017eene mogu profitirati samo prilago\u0111avanjem drugima \u2013 prepu\u0161taju\u0107i svoj skrbni\u010dki i ku\u0107anski rad slabo pla\u0107enim, prekarnim radnicama, koje su naj\u010de\u0161\u0107e nebjelkinje i\/ili imigrantkinje. Dakle, to nije i ne mo\u017ee biti feminizam za sve \u017eene!<\/p>\n<p>Ali, to nije sve. Mainstream feminizam je usvojio usko, tr\u017ei\u0161no-orijentirano poimanje ravnopravnosti, koje se lijepo uklapa u prevladavaju\u0107e neoliberalno i korporativno gledi\u0161te. Tako da ima tendenciju prijanjanja uz posebno predatorski oblik kapitalizma, onaj pod motom &#8220;pobjednicima sve&#8221; koji hrani investitore kanibalizacijom \u017eivotnih standarda svih drugih. Jo\u0161 gore, ovakav feminizam &#8220;hrani&#8221; alibi tih predatora. Liberalni feminizam sve vi\u0161e doprinosi karizmi, auri emancipacije, iz koje neoliberalizam izvla\u010di legitimitet za svoju nepreglednu, sve ve\u0107u redistribuciju bogatstva.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Mo\u017eete li navesti neke konkretne primjere kako mainstream feminizam doprinosi kapitalisti\u010dkoj eksploataciji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Naravno. Sedamdesetih godina, feministkinje su stvorile mo\u0107nu kritiku postratnog kulturalnog ideala poznatog kao &#8220;obiteljska pla\u0107a&#8221;. Taj je ideal podrazumijevao kako bi \u017eene trebale biti doma\u0107ice na puno radno vrijeme, a isklju\u010divo (ili barem u osnovi) njihovi mu\u017eevi bi trebali biti &#8220;hranitelji&#8221; obitelji koji zara\u0111uju dovoljno da mogu uzdr\u017eavati cijelo ku\u0107anstvo. Naravno, samo je mali dio ameri\u010dkih obitelji mogao posti\u0107i taj ideal. No, to je bilo izuzetno popularno u fazi kapitalizma koja se temeljila na masovnoj tvorni\u010dkoj proizvodnji i relativno dobro pla\u0107enom sindikalnom radu za (posebno bijele) mu\u0161karce. Me\u0111utim, sve se promijenilo s erupcijom feminizma drugog vala koji je odbacio koncept obiteljske pla\u0107e kao seksisti\u010dki stup mu\u0161ke dominacije i \u017eenske ovisnosti. U toj fazi, pokret je jo\u0161 uvijek imao antikapitalisti\u010dku etiku Nove ljevice. Njegova kritika nije bila usmjerena na vrednovanje pla\u0107enog rada, a jo\u0161 manje na kritiku nepla\u0107enog ku\u0107anskog\/skrbni\u010dkog rada. Naprotiv, feministkinje tog razdoblja su osporavale androcentrizam dru\u0161tva koje je davalo prednost &#8220;profitu nad ljudima&#8221;, ekonomskoj proizvodnji nad humanom i dru\u0161tvenom reprodukcijom. \u017deljele su transformirati dubinske strukture sustava i vrijednosti \u2013 djelomi\u010dno izmje\u0161tanjem pla\u0107enog rada iz sredi\u0161ta i vrednovanjem nepla\u0107enih djelatnosti, posebno dru\u0161tveno neophodnog skrbni\u010dkog rada koji su obavljale \u017eene.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Dakle, kako se kritika obiteljske pla\u0107e promijenila?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Danas feministi\u010dka kritika obiteljske pla\u0107e po\u010diva na potpuno razli\u010ditim premisama. Sada je prevladavaju\u0107i pritisak na pozitivnom vrednovanju novog, &#8220;modernijeg&#8221; ideala ku\u0107anstva koji se zasniva na &#8220;dvoje hranitelja obitelji&#8221;, \u0161to zahtijeva da \u017eena bude zaposlena i skra\u0107uje vrijeme potrebno za nepla\u0107eni ku\u0107ni rad. U podr\u017eavanju takvog ideala, mainstream feminizam danas se uskla\u0111uje s potrebama i vrijednostima suvremenog neoliberalnog kapitalizma. Takav kapitalizam regrutira \u017eene u pla\u0107enu radnu snagu na masovnoj razini, dok istovremeno prebacuje proizvodnju na globalni Jug, oslabljuje sindikate i umno\u017eava slabo pla\u0107ene, prekarne poslove. To, naravno, zna\u010di smanjivanje realnih pla\u0107a, rapidni skok u broju sati pla\u0107enog rada po doma\u0107instvu kako bi mogli prehraniti obitelj, te o\u010dajni\u010dko prebacivanje ku\u0107anskog\/skrbni\u010dkog rada na druge kako bi mogli dobiti vi\u0161e vremena za pla\u0107eni rad. Stvarno je ironi\u010dno \u0161to se to danas smatra feministi\u010dkim djelovanjem! Feministi\u010dka kritika obiteljske pla\u0107e koja je nekada bila uperena protiv kapitalisti\u010dkog obezvrje\u0111ivanja skrbni\u010dkog rada sada slu\u017ei osna\u017eivanju kapitalisti\u010dke valorizacije pla\u0107enog rada.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: No, nisu sva feministi\u010dka nastojanja fokusirana na \u017eene iz vi\u0161e klase. \u0160to je s projektom osiguravanja malih pozajmica (&#8220;mikrokrediti&#8221;) siroma\u0161nim \u017eenama u nerazvijenim zemljama kako bi im se pomoglo da pokrenu male biznise?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Stvarno mi je drago \u0161to ste me to pitali jer je to jo\u0161 jedan primjer na\u010dina na koji se feministi\u010dke ideje izvr\u0107u kako bi slu\u017eile neoliberalnim, kapitalisti\u010dkim ciljevima. Mikrokredit se nudi kao na\u010din &#8220;osna\u017eivanja&#8221; \u017eena u siroma\u0161nim ruralnim podru\u010djima globalnoga Juga. No, isto tako bi trebao predstavljati novi, participativniji na\u010din &#8220;od dna prema vrhu&#8221; borbe protiv siroma\u0161tva, koji bi trebao osloboditi lokalne (grass-routes) poduzetni\u010dke energije, izbje\u0107i pretjeranu birokratsku regulaciju i dr\u017eavno upravljanje razvojnim projektima kakvo je postojalo u prethodnom razdoblju. Stoga je pri\u010da o mikrokreditu isto toliko pri\u010da o glorifikaciji tr\u017ei\u0161ta i ocrnjivanju dr\u017eave, koliko i o rodnoj ravnopravnosti. Zapravo, on spaja te dvije ideje u sumnjivu mje\u0161avinu, zazivaju\u0107i feminizam da &#8220;odjene ruho&#8221; ideologije slobodnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n<p>Ali, cijela ta pri\u010da je samo trik. Mikrokredit je u\u0161ao u modu upravo u trenutku u kojemu su me\u0111unarodne financijske institucije gurale &#8220;strukturalne prilagodbe&#8221; na globalnom Jugu \u2013 postavljaju\u0107i uvjete za pozajmice koji su zahtijevali da postkolonijalne dr\u017eave liberaliziraju i privatiziraju svoje ekonomije, da sre\u017eu socijalna davanja i da odbace politike zapo\u0161ljavanja protiv siroma\u0161tva na makro-razini. Ni u kojem slu\u010daju ne postoji \u0161ansa da mikrokreditiranje mo\u017ee zamijeniti takve politike. Govoriti suprotno je okrutna prijevara.<\/p>\n<p>I evo, opet se feministi\u010dki tropi koriste za legitimizaciju politika koje su dubinski \u0161tetne za veliku ve\u0107inu \u017eena, ali i za djecu i mu\u0161karce.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Ne pretvara li povezivanje s fundamentalnom kritikom kapitalizma feminizam u izgubljenu borbu? \u010cini se da ve\u0107ina Amerikanaca\/ki smatra da je kapitalizam neminovan.<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Pa, nisam posve uvjerena da je transformacija neoliberalnog kapitalizma izgubljen slu\u010daj. \u010cini mi se da je dru\u0161tveni sustav u vrlo dubokoj, multidimenzionalnoj krizi \u2013 krizi koja je ujedno ekonomska, ekolo\u0161ka, dru\u0161tvena i politi\u010dka \u2013 i da \u0107emo od ne\u010dega morati odustati, kao \u0161to se to dogodilo 1930-ih. Rekla bih da pitanje nije ho\u0107e li kapitalizam biti transformiran, ve\u0107 tko \u0107e ga tramsformirati i u \u010dijem interesu.<\/p>\n<p>Voljela bih da se feministi\/kinje pridru\u017ee drugim progresivnim i emancipatorskim dru\u0161tvenim pokretima u nastojanju da i intelektualno i prakti\u010dno oblikuju smjer te promjene.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Zna\u010di li to ograni\u010diti nastojanja u pobolj\u0161anju uvjeta za \u017eene u sada\u0161njem kapitalisti\u010dkom sustavu u ime \u017eeljene revolucije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Ne, niti najmanje! Preporu\u010dila bih strategiju &#8220;nereformisti\u010dke reforme&#8221;, da upotrijebim izraz francuskog ekosocijalisti\u010dkog mislioca Andr\u00e9a Gorza. To zna\u010di za\u010deti i provoditi reforme koje donose stvarne rezultate u sada\u0161nosti, dok istovremeno otvaraju puteve za radikalniju borbu za dublju, strukturalniju promjenu u budu\u0107nosti. Feministi\/kinje mogu prigrliti takav pristup u agnosti\u010dkom smislu. Ne trebamo odlu\u010diti sada ho\u0107e li krajnji rezultat biti postkapitalisti\u010dko dru\u0161tvo.<\/p>\n<p>Smatram, kao \u0161to sam rekla ranije, da mu\u0161ku dominaciju nije mogu\u0107e prevladati bez ukidanja kapitalisti\u010dkog, duboko ukorijenjenog pretpostavljanja ekonomske proizvodnje dru\u0161tvenoj reprodukciji. Tako da mislim da je radikalna promjena zapravo mnogo realisti\u010dniji plan od &#8220;prilago\u0111avanja\/uklapanja&#8221;. No, ne bih bila nesretna ukoliko se doka\u017ee da nisam u pravu; ukoliko nova vrsta kapitalizma mo\u017ee osloboditi \u017eene (pritom mislim \u2013 sve \u017eene), a da ne \u0161teti svima drugima, ja sam za to. Stoga ka\u017eem, pokrenimo nereformisti\u010dke reforme i vidimo gdje \u0107e nas to odvesti.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Danas se mnoge feministkinje posebno zabrinute zbog nesvjesnih predrasuda protiv \u017eena \u2013 predrasuda koje postoje \u010dak i kod onih koji svjesno podr\u017eavaju prava \u017eena, uklju\u010duju\u0107i i \u017eene s\u00e2me. Koliko je Vama va\u017eno ovo pitanje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Nesvjesne predrasude protiv \u017eena \u2013 ustvari protiv svega \u0161to nazivamo &#8220;\u017eenskim&#8221; \u2013 pro\u017eimaju na\u0161e dru\u0161tvo. I u pravu ste: to utje\u010de i na razmi\u0161ljanje \u017eena samih, uklju\u010duju\u0107i i one koje se same identificiraju kao feministkinje. Mogla bih navesti brojne primjere, no jedan od omiljenih mi je jedna zagonetka. Govori o kirurgu u operacijskoj sali, koji se priprema operirati dje\u010daka koji je te\u0161ko ozlije\u0111en u automobilskoj nesre\u0107i u kojoj je njegov otac na mjestu poginuo. Kirurg pogleda dje\u010daka i ka\u017ee: &#8220;Ne mogu operirati; ovo je moj sin&#8221;. Zagonetka glasi: kako je to mogu\u0107e?<\/p>\n<p>Za\u010dudili biste se koliko je potrebno ve\u0107ini ljudi, uklju\u010duju\u0107i \u017eene i feministkinje, da shvate da je kirurg \u017eena \u2013 mnogo \u010de\u0161\u0107e \u0107e re\u0107i da je gej mu\u0161karac. Naravno, postoje jo\u0161 brojni sli\u010dni primjeri, na primjer, kako seksisti\u010dke predrasude utje\u010du na prosudbe o kvalifikacijama ljudi koji se natje\u010du za neki posao.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: No, je li to samo pitanje individualnih predsrasuda, bez obzira jesu li svjesne ili nesvjesne?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Nipo\u0161to. Norme koje vrednuju &#8220;maskuline&#8221; kvalitete iznad &#8220;femininih&#8221; jedne su od najukorijenjenijih u na\u0161im dru\u0161tvenim praksama i institucijama, uklju\u010duju\u0107i zakone, medicinsku praksu, korporativnu kulturu i kriterije dodjele usluga dru\u0161tvene skrbi. Stoga ne \u010dudi da su prisutne u glavama ljudi. No, poanta je u tome \u0161to nisu samo &#8220;u glavama&#8221; ljudi. Naprotiv, kulturalne vrijednosti koje pot\u010dinjavaju \u017eene duboko su ukorijenjene u dru\u0161tvene strukture koje reguliraju dru\u0161tvenu interakciju u svakodnevnom \u017eivotu. Tako da se feminizam ne mo\u017ee ograni\u010diti samo na promjenu svijesti. Moramo ukloniti seksisti\u010dke vrijednosti iz na\u0161ih dru\u0161tvenih institucija i zamijeniti ih vrijednostima koje promi\u010du ravnopravnost izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena \u2013 i svih ostalih.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Mo\u017eete li navesti neke primjere tih vrijednosti koje su doboko ukorijenjene u na\u0161e dru\u0161tvene prakse i institucije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Naravno. Evo jedne: nekoliko sudova je presudilo da postupak poslodavca koji nije osigurao porodiljni dopust ne sadr\u017ei spolnu diskriminaciju zato \u0161to ne odri\u010de \u017eeni povlasticu koju nemaju i mu\u0161karci. Presumpcijom standarda stvorenog za mu\u0161kog zaposlenika ovakve presude u\u010dinkovito ka\u017enjavaju \u017eene zato \u0161to su &#8220;druga\u010dije&#8221;. Zatim, sada\u0161nja regulacija socijalne pomo\u0107i tjera majke male djece da &#8220;rade&#8221;. Podrazumijevaju\u0107i da podizanje djece nije rad, ove mjere u\u010dinkovito pozicioniraju primateljice pomo\u0107i kao parazitkinje koje dobijaju ne\u0161to \u0161to nisu zaradile. Kona\u010dno, zakonske norme koje definiraju \u0161to se smatra samoobranom pretpostavljaju tipi\u010dno mu\u0161ku socijalizaciju u kojoj se u\u010di da se udarac uzvrati na licu mjesta. Stoga, zlostavljane \u017eene koje \u010dekaju priliku da onemogu\u0107e svoje zlostavlja\u010de te\u0161ko dokazuju samoobranu. U svim tim slu\u010dajevima, a jo\u0161 ih je mnogo, mnogo vi\u0161e, na\u0161e institucije i dru\u0161tvene prakse djeluju na osnovi adrocentri\u010dnih i seksisti\u010dkih normi, koje sprje\u010davaju \u017eene da u potpunosti sudjeluju u dru\u0161tvenom \u017eivotu, u uvjetima ravnopravnosti s mu\u0161karcima.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Druga velika feministi\u010dka tema je ono \u0161to mnogi\/e nazivaju &#8220;kulturom silovanja&#8221;, posebno na sveu\u010dili\u0161nim kampusima. Kakav je Va\u0161 stav o tome?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Pa, to je zasigurno danas &#8220;vru\u0107a&#8221; tema, i moram priznati da u vezi toga imam podijeljene osje\u0107aje. Djelomi\u010dno zato \u0161to me uvijek brine da \u0107e jedan problem postati predominantan i tako zamra\u010diti ostatak onoga \u010dime se bave feministkinje \u2013 kao \u0161to je to, primjerice, \u010desto bilo s pitanjem poba\u010daja u SAD-u. Ali i zato \u0161to imam odre\u0111eni osje\u0107aj &#8220;ve\u0107 vi\u0111enog&#8221; \u2013 kao da se stalno ponavlja prepirka izme\u0111u &#8220;protekcionisti\u010dke&#8221; struje feminizma, fokusirane na nasilje protiv \u017eena i tra\u017eenje rje\u0161enja putem zakona, i druge, &#8220;liberalisti\u010dke&#8221; struje, koja \u017eeli podr\u017eati \u017eensko djelovanje i seksualnu slobodu.<\/p>\n<p>Osobno, uvijek sam htjela razviti tre\u0107i pristup koji ne bi samo osiguravao seksualnu autonomiju za \u017eene ve\u0107 i gra\u0111anske slobode za sve. I htjela bih da se takav pristup ne bavi samo seksualnim nasiljem, ve\u0107 i drugim, neosobnijim ili sustavnijim oblicima prisile koji ograni\u010davaju \u017eensku slobodu u seksu i u drugim sferama. Naprimjer, voljela bih vratiti uvide &#8220;pokreta zlostavljanih \u017eena&#8221; iz 1970-ih koji je isticao va\u017enost ne samo zakonskih sankcija, ve\u0107 i &#8220;opcija izlaska&#8221; u obliku omogu\u0107avanja pristojnog, jeftinog smje\u0161taja i poslova koji su pla\u0107eni dovoljno kako bi \u017eena mogla sama uzdr\u017eavati sebe i svoju djecu.<\/p>\n<ul>\n<li>G.G.: Kako biste primijenili ovo op\u0107e gledi\u0161te na problem silovanja u sveu\u010dili\u0161nim kampusima?<\/li>\n<\/ul>\n<p>N.F.: Brinu me izvje\u0161\u0107a koja koled\u017ee i sveu\u010dili\u0161ne kampuse opisuju kao terene otvorene sezone lova za silovatelje. Shva\u0107am da postoje enklave koje &#8220;zaslu\u017euju&#8221; etiketu &#8220;kulture silovanja&#8221;, no mislim da su prili\u010dno ograni\u010dene, i ne \u017eelim da se taj izraz koristi tako neodgovorno da time gubi svoje zna\u010denje i kriti\u010dku mo\u0107. Uobi\u010dajenije situacije seksualnog ugnjetavanja (a taj je izraz \u010desto to\u010dniji od &#8220;silovanja&#8221;) karakterizira nejasnost u komunikaciji, pomije\u0161ani osje\u0107aji, te\u0161ko\u0107e u prepoznavanju ne\u010dije \u017eelje ili nedostatka \u017eelje i umanjeni osje\u0107aj da imamo pravo to artikulirati. To su sve okolnosti koje djeluju protiv seksualne autonomije \u017eena i njihove autonomije u odnosu, posebno (ali ne isklju\u010divo!) kada je rije\u010d o heteroseksualnim odnosima. Vrlo je va\u017eno promicati kriti\u010dko i transformativno razumijevanje tih dinamika. No, \u010dini mi se da je sada\u0161nja, prili\u010dno hiperboli\u010dna kampanja protiv &#8220;kulture silovanja&#8221; prepovr\u0161na za takvu zada\u0107u.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.libela.org\/razgovor\/6736-feminizam-u-kojemu-lean-in-znaci-uklopiti-se-u-postojeci-sustav\/\" target=\"_blank\">Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mainstream feminizam danas se uskla\u0111uje s potrebama i vrijednostima suvremenog neoliberalnog kapitalizma. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-192927","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/192927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=192927"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/192927\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=192927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=192927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=192927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}