{"id":192447,"date":"2015-11-07T08:43:02","date_gmt":"2015-11-07T07:43:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=192447"},"modified":"2015-11-07T18:07:53","modified_gmt":"2015-11-07T17:07:53","slug":"glasanje-bezglasnih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/11\/07\/glasanje-bezglasnih\/","title":{"rendered":"Glasanje bezglasnih"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Hrvoje Juri\u0107\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Hrvoje-Juric\"“Samo da to ve\u0107 jednom pro\u0111e…” \u2013 re\u010denica je koju se ovih dana \u010desto mo\u017ee \u010duti, u raznim prilikama, od razli\u010ditih ljudi. Ali ne ti\u010de se ni poplava, ni izbjegli\u010dke krize, premda ba\u0161 tako zvu\u010di, nego predstoje\u0107ih parlamentarnih izbora i osobito predizborne kampanje. “Samo da to ve\u0107 jednom pro\u0111e… pa kako god bilo.” Ta re\u010denica govori o “stanju nacije” vi\u0161e nego sve politi\u010darske i politolo\u0161ke analize kojih ovih dana ima u neograni\u010denim koli\u010dinama. Dru\u0161tvena atmosfera i raspolo\u017eenje gra\u0111ana u nerazmjeru su s naelektriziranom atmosferom koju stvaraju politi\u010dari i s njihovim eufori\u010dnim raspolo\u017eenjem. Zahvaljuju\u0107i insceniranim predizbornim skupovima i masmedijskom hypeu, politi\u010dari mo\u017eda ne znaju (a i da znaju, vjerojatno ih ne bi suvi\u0161e brinulo) koliko je recentni politi\u010dki show zamoran i besmislen onima zbog kojih se, deklarativno, organizira te da ve\u0107ina ljudi \u2013 me\u0111u kojima su i oni koji \u0107e nevoljko, s razli\u010ditim razlozima, iza\u0107i na izbore \u2013 smatra kako je to \u010disti gubitak vremena i novca, jer se u su\u0161tini ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti (pogotovo ne nabolje).<\/p>\n

Dijametralno suprotno hiperoptimisti\u010dnim tonovima politi\u010darskih govorancija, ve\u0107ina gra\u0111ana osje\u0107a beznadnost i bezizlaznost. Ipak, mnogi \u0107e opet iza\u0107i na bira\u010dka mjesta: “zato \u0161to se to mora”, “zato \u0161to mi je prijatelj\/ro\u0111ak\/susjed na listi”, “zato da ne bi pobijedili lijevi (komunisti) ili desni (fa\u0161isti)”, “zato \u0161to sam ve\u0107 vi\u0161e od 20 godina \u010dlan stranke, \u0161to god danas mislio o njoj”, “zato \u0161to bih mogao ra\u010dunati na posao ako oni do\u0111u na vlast”, “zato da im, kri\u017eanjem listi\u0107a ili pisanjem poruke na njemu, poka\u017eemo \u0161to zapravo mislimo” ili, najrje\u0111e, “zato \u0161to \u0107e mo\u017eda ipak ovog puta biti malo druga\u010dije”.<\/p>\n

Oni koji \u0107e, usprkos svom negativnom stavu, iza\u0107i na birali\u0161ta nisu ni\u0161ta manje bezvoljni u pogledu “volje naroda” od onih koji ne\u0107e iza\u0107i zato \u0161to u tome ne vide smisla ili ih sve to naprosto ne interesira.<\/p>\n

Oni samo, razmi\u0161ljaju\u0107i kratkoro\u010dno ili ne razmi\u0161ljaju\u0107i uop\u0107e, pristaju na zadana pravila igre i time hrane dru\u0161tveno-politi\u010dku pasivnost, apatiju i o\u010daj. I onemogu\u0107uju nastanak istinske opozicije vladaju\u0107em politi\u010dkom sistemu, koji je samo produ\u017eena ruka krupnog kapitala.<\/p>\n

SDP-ov koalicijski partner HDZ, jasno je ve\u0107 odavno, nije nikakva opozicija trenutno vladaju\u0107ima. Opozicija nisu ni “tre\u0107i putovi” na kojima biv\u0161i \u010dlanovi SDP-a, HDZ-a i drugih interesnih grupacija ili kriminalnih organizacija tra\u017ee novu tr\u017ei\u0161nu ni\u0161u, premda i dalje zastupaju parole, programe, stavove i vrijednosti mati\u010dnih partija. Istinska opozicija nisu ni oni koji bi htjeli da u dr\u017eavnom parlamentu kapitaliziraju \u017eupanijske, op\u0107inske i gradske politi\u010dke uspjehe, \u017eele\u0107i u\u010diniti malo lokalnijim pseudodemokratski parlamentarizam i neoliberalni kapitalizam, s kojima ina\u010de nemaju problema; ni razli\u010diti ekshibicionisti koji na izborima dobivaju manje glasova nego \u0161to imaju kandidata na listama; ni novije “aktivisti\u010dke stranke”, oni koji su pobrkali gra\u0111anski anga\u017eman (kroz direktne akcije, grassroot-inicijative, sindikate, nevladine organizacije, itd.) s takmi\u010denjem u sferi tzv. visoke politike, gdje prazni spektakl i obilan novac nu\u017eno korumpiraju izvorne i iskrene motivacije i intencije, te uludo tro\u0161e vrijeme, energiju i sredstva koje bi se moglo ulo\u017eiti u organiziranje dezorganiziranih nezadovoljnika mimo oficijelnog politi\u010dkog teatra. Opoziciju, dakako, ne predstavlja ni amorfna masa gra\u0111ana koji \u0107e na bira\u010dkom mjestu zaokru\u017eiti neke brojke i slova zaokru\u017euju\u0107i zapravo neko “protiv”.<\/p>\n

Dru\u0161tvena atmosfera i raspolo\u017eenje gra\u0111ana u nerazmjeru su s naelektriziranom atmosferom koju stvaraju politi\u010dari i s njihovim eufori\u010dnim raspolo\u017eenjem. Dru\u0161tvena atmosfera i raspolo\u017eenje gra\u0111ana u nerazmjeru su s naelektriziranom atmosferom koju stvaraju politi\u010dari i s njihovim eufori\u010dnim raspolo\u017eenjem.<\/p>\n

Istinska opozicija bili bi samo oni koji osporavaju i odbijaju ovaj politi\u010dki sistem, “antidemokratski demokratizam”, te se politi\u010dki aktiviraju na drugom planu, u naj\u0161irem smislu rije\u010di “politi\u010dki”, vra\u0107aju\u0107i politiku njenom izvornom zna\u010denju \u2013 zajedni\u010dkom, horizontalno strukturiranom bavljenju javnim stvarima i op\u0107im dobrom. Drugim rije\u010dima, istinska opozicija bio bi izvanparlamentarni i antiparlamentarni, direktnodemokratski nastrojeni, organizirani politi\u010dki pokret onih koji ne pretendiraju postati vladari niti svojim participiranjem davati legitimitet ovim ili onim vladarima.<\/p>\n

Ovakve misli lako se mogu proglasiti lakomislenim, nerealnim, nepragmati\u010dnim i, naposljetku, neu\u010dinkovitim. Ali neka. Jo\u0161 \u0107u ih i podebljati s jednako “nerealnim”, “nepragmati\u010dnim” i “neu\u010dinkovitim” mislima nekih “lakomislenih” mislitelja koji nisu vjerovali u kapitalom korumpiranu parlamentarnu politiku, nego su zagovarali radikalnodemokratska rje\u0161enja i itekako se anga\u017eirali u njihovoj provedbi, suprotstavljaju\u0107i se raznim vlastima i vlasti op\u0107enito.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Prije to\u010dno 130 godina, u jesen 1885., francuski anarhist i revolucionar (ina\u010de ugledni geograf) \u00c9lis\u00e9e Reclus, odgovaraju\u0107i drugovima na pitanje o smislenosti uklju\u010divanja u izbore, zapisao je:<\/p>\n

“Glasati zna\u010di abdicirati. Imenovati jednog gospodara ili nekoliko gospodara na kratki ili dugi period zna\u010di odre\u0107i se vlastitog suvereniteta. Bilo da postane apsolutni monarh, ustavni princ ili obi\u010dni izabrani predstavnik s malim dijelom kraljevske vlasti, kandidat kojeg uzdignete na tron ili stavite u fotelju bit \u0107e va\u0161 poglavar. Time imenujete ljude koji su iznad zakona jer ih oni pi\u0161u i njihova je misija natjerati vas da im se pokorite. Glasati zna\u010di biti lakovjeran. To zna\u010di vjerovati da \u0107e ljudi poput vas, \u010dim zazvoni zvonce, odjednom ste\u0107i vrlinu poznavanja i razumijevanja svega. \u010cini vam se da inteligencija va\u0161ih izabranih predstavnika \u2013 koji bi trebali odlu\u010divati o svemu, od \u0161ibica do ratnih brodova, od kresanja drve\u0107a do istrebljivanja crvenih ili crnih sela \u2013 raste s golemo\u0161\u0107u njihovog cilja. Povijest vas u\u010di da se zbiva upravo suprotno. Mo\u0107 uvijek zalu\u0111uje, a govorancije zaglupljuju. Glasati zna\u010di izazivati izdaju. Nesumnjivo je da glasa\u010di vjeruju u po\u0161tenje onih kojima poklanjaju svoje glasove i vjerojatno su u pravu prvog dana, kad su kandidati jo\u0161 uvijek u mukama svoje prve ljubavi. Ali svaki dan ima svoje sutra. \u010cim se dogode promjene i ljudi se mijenjaju. Danas se kandidat klanja pred vama, vjerojatno preduboko. Sutra \u0107e se uspraviti, vjerojatno previsoko. Preklinjao je za glasove, a izdavat \u0107e vam naredbe. Mo\u017ee li radnik nakon \u0161to postane nadglednik ostati ono \u0161to je bio prije negoli je stekao \u0161efovu naklonost? Ne u\u010di li vatreni demokrat kako da pogne glavu kad se bankar udostoji da ga primi u svoj ured, kad mu kraljev sluga uka\u017ee \u010dast da razgovara s njim u predvorju? Atmosfera ovih zakonodavnih tijela je nezdrava: \u0161aljete svoje predstavnike u koruptivni milje. Nemojte se iznenaditi da ga oni ostavljaju korumpiranim. Uglavnom, nemojte abdicirati, nemojte predati svoju sudbinu u ruke ljudi koji su nu\u017eno nesposobni i koji su budu\u0107e izdajice. Ne glasajte! Umjesto povjeravanja svojih interesa drugima, branite ih sami. Umjesto upo\u0161ljavanja advokata koji \u0107e vam preporu\u010diti \u0161to da \u010dinite u budu\u0107nosti, djelujte! Ako ljudi imaju dobru volju, ne\u0107e im nedostajati prilika. Prebaciti odgovornost za vlastito pona\u0161anje na druge zna\u010di ne imati dovoljno odva\u017enosti.”<\/p>\n

Iste godine, 1885., jedan drugi anarhist i revolucionar (ina\u010de tako\u0111er geograf), Pjotr Kropotkin, objavio je u knjizi Rije\u010di pobunjenika esej “Predstavni\u010dka vlast”, gdje je zapisao:<\/p>\n

“\u0160to se zapravo tra\u017ei od glasa\u010da? Da prona\u0111u \u010dovjeka kojem \u0107e povjeriti pravo da odlu\u010duje o svemu \u0161to im je najdragocjenije: o njihovim pravima, o njihovoj djeci, o njihovom radu. (…) \u0160to se danas tra\u017ei od glasa\u010da? Od deset, dvadeset, \u010dak stotinu tisu\u0107a ljudi koji se ne poznaju jo\u0161 od Adama, koji nikad nisu vidjeli jedni druge i sigurno se nikad ne\u0107e sresti da raspravljaju o zajedni\u010dkim problemima, o\u010dekuje se da se dogovore oko izbora jednog \u010dovjeka. \u0160tovi\u0161e, taj \u010dovjek ne\u0107e dobiti mandat da obja\u0161njava precizne stvari ili da brani odluke o posebnim poslovima. Ne, on \u0107e u trenu postati ‘Katica za sve’, od koje se o\u010dekuje da odlu\u010duje o bilo kakvom pitanju, a njegove \u0107e odluke postati zakon. U takvim okolnostima iznevjerava se narav delegiranja i ono postaje apsurdnim.”<\/p>\n

\u0160to se zapravo tra\u017ei od glasa\u010da? Da prona\u0111u \u010dovjeka kojem \u0107e povjeriti pravo da odlu\u010duje o svemu \u0161to im je najdragocjenije: o njihovim pravima, o njihovoj djeci, o njihovom radu.&amp;nbsp; Pjotr Kropotkin: \u0160to se zapravo tra\u017ei od glasa\u010da? Da prona\u0111u \u010dovjeka kojem \u0107e povjeriti pravo da odlu\u010duje o svemu \u0161to im je najdragocjenije: o njihovim pravima, o njihovoj djeci, o njihovom radu.<\/p>\n

A vrijedi navesti i Kropotkinov opis predizborne kampanje jer, eto, ni nakon vi\u0161e od jednog stolje\u0107a ni\u0161ta se nije promijenilo u psihi i metodama politi\u010dara:<\/p>\n

“Moram li opet ponuditi sliku, tako odbojnu, tako dubinski odvratnu, koju svi poznajemo \u2013 sliku onoga \u0161to se doga\u0111a tokom izbora? U bur\u017eoaskoj Engleskoj i u demokratskoj \u0160vicarskoj, u Francuskoj kao i u Sjedinjenim Dr\u017eavama, u Njema\u010dkoj kao i u Argentinskoj Republici \u2013 nije li ta tu\u017ena komedija posvuda ista? Mora li se re\u0107i kako agenti i izborni \u0161tabovi smi\u0161ljaju i provode izbore obe\u0107avaju\u0107i na sve strane, politi\u010dki na skupovima i osobno pojedincima: kako penetriraju u domove, laskaju\u0107i majkama, djeci, a ako je potrebno, i maze\u0107i ‘glasa\u010devog’ astmati\u010dnog psa? Kako se rastr\u010de naokolo po kr\u010dmama i kafi\u0107ima, nastoje\u0107i preobratiti glasa\u010de i uvu\u0107i ih u svoje rasprave ba\u0161 kao njihovi parnjaci u lopovluku, oni koji nastoje uvu\u0107i ljude u svoje trikove s trima kartama? Kako se kandidati, grade\u0107i se po\u017eeljnima, pojavljuju me\u0111u ‘dragim glasa\u010dima’ s dobronamjernim smije\u0161kom, skromnim izgledom i umilnim glasom (…). Moramo li navoditi la\u017eljive \u2013 posve la\u017eljive \u2013 programe, bilo socijalisti\u010dko-revolucionarne ili tek oportunisti\u010dke, u koje ni sam kandidat ne vjeruje vi\u0161e nego \u0161to vjeruje previ\u0111anjima Old Moore's Almanacka (astrolo\u0161kog magazina, op. H. J.), ali ga ipak zdu\u0161no brani, sonornim glasom, hine\u0107i osje\u0107ajnost, poput klauna ili lutaju\u0107eg glumca?”<\/p>\n

Sli\u010dni opisi i uz njih poslane antiizborne poruke mogu se prona\u0107i i kod mnogih drugih radikala, osobito anarhista poput Mihaila Bakunjina, Aleksandera Berkmana i Emme Goldman. No zaklju\u010dak je isti, a \u010desto se sa\u017eima u izreci koju se pripisuje Emmi Goldman: “Kad bi izbori mogli ne\u0161to promijeniti bili bi zabranjeni”.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

\u0160to onda da se radi sada, u ovu ili neku drugu “izbornu nedjelju”? Poruka je jednostavna: Ne glasaj! Ali istovremeno treba re\u0107i: Poduzmi ne\u0161to! Ne glasaj, ali ne budi apoliti\u010dan. Daj otkaz oligarsima, partitokratima i onima koji ih, iz vlastitog interesa ili vlastite zbunjenosti, podr\u017eavaju, te u\u010dini ne\u0161to druga\u010dije od onog \u0161to se danas nudi pod imenom politike, demokracije, izbora, dru\u0161tva pa i \u017eivota, ne\u0161to \u0161to \u0107e barem malo destabilizirati sistem reprodukcije svakodnevnog, dru\u0161tvenog i politi\u010dkog \u017eivota. Poduzmi ne\u0161to u svom kvartu, na svom radnom mjestu, u svojoj \u0161koli ili na fakultetu… gdje god si zoon politikon. Organiziraj se s drugima koji ne bi ovo i ovako, ali mo\u017eda jo\u0161 ne znaju \u0161to bi htjeli ili kako bi postigli ne\u0161to \u0161to \u017eele. Prvenstveno se informiraj i educiraj \u0161ire i dublje nego danas, jer glavna prepreka bilo kakvim promjenama jest \u0161iroka i duboka manipuliranost gra\u0111ana koji su otupljeni i zatupljeni politi\u010dko-ekonomski manipuliranim medijima. Ne glasaj i poduzmi ne\u0161to drugo, ali nemoj se osje\u0107ati lo\u0161e zbog toga, jer aktivno nesudjelovanje na tzv. izborima mnogo je aktivnije od pasivnog sudjelovanja, a o pasivnom nesudjelovanju da se i ne govori. U kona\u010dnici, “Ne glasam” mo\u017ee biti eti\u010dki stav, a kao i svi drugi eti\u010dki stavovi on po\u010diva na onome \u0161to treba u\u010diniti, iz uvjerenja, bez obzira na neposredne danosti i bez o\u010dekivanja instant-rezultata, a ne na onome \u0161to se, pragmati\u010dno gledaju\u0107i, mo\u017ee u\u010diniti u danim okolnostima kako bi se ostvarila neposredna, \u010desto vrlo varava korist. Ali ne-djelovanje, ako je eti\u010dki artikulirano, mora povla\u010diti za sobom neko drugo djelovanje.<\/p>\n

Na\u017ealost, “glasanje” (osobito otkad je uveden novohrvatski termin “glasovanje”) zauzelo je \u010ditavo semanti\u010dko polje ispu\u0161tanja vlastitog glasa u sferi javnosti, dru\u0161tva i politike, \u010ditavo polje javnog, dru\u0161tveno-politi\u010dkog anga\u017emana, \u010ditavo polje demokracije i participacije. Nasuprot tome, na\u0161 glas ne bi se smio svoditi na ono \u0161to se danas naziva glasanjem (ili glasovanjem), a \u0161to u praksi zna\u010di kratkotrajno neartikulirano glasanje onih koji su ina\u010de bez glasa. Dapa\u010de, upravo to glas(ov)anje u\u0161utkava na\u0161 glas.<\/p>\n

Na\u017ealost, \u010dak i mnogi politi\u010dki osvije\u0161teni ljudi podle\u0107i \u0107e pritiscima koji ih guraju prema izbornim kutijama, kao \u0161to su ve\u0107 vi\u0161e puta nasjeli na stra\u0161enje dolaskom “usta\u0161a” i “partizana” ili na prozirnu dijalektiku mrkve i batine, pa \u0107e se neka nova (a zapravo nova-stara) politi\u010dka garnitura mo\u0107i di\u010diti “visokom izlazno\u0161\u0107u” na izborima, \u0161to obi\u010dno zna\u010di 40-60 posto otromboljenog bira\u010dkog tijela, skupa s neva\u017ee\u0107im glasa\u010dkim listi\u0107ima. Ono “Ne glasaj” i “Poduzmi ne\u0161to” odnosi se prvenstveno na njih.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Ima neke simbolike u \u010dinjenici da je, uo\u010di ovih parlamentarnih izbora i samo par sati prije po\u010detka tzv. izborne \u0161utnje, u glavnom gradu Republike Hrvatske i svih Hrvata nastupao Damir Avdi\u0107, bosanski pjesnik, romanopisac, pjeva\u010d, muzi\u010dar i performer, kojeg mnogi s pravom smatraju najizvornijim glasnogovornikom obespravljene i obesmi\u0161ljene ve\u0107ine u na\u0161im rasturenim balkanskim zemljicama. Naime, u samo nekoliko Avdi\u0107evih stihova, koje je manjina potencijalnih hrvatskih bira\u010da \u010dula u petak, 6. studenog 2015., ima vi\u0161e sadr\u017eaja nego u svim programima, govorima i izjavama koje smo mogli \u010duti od hrvatskih politi\u010dara u predizbornoj kampanji bez po\u010detka i kraja. Na primjer, u pjesmi “\u010cuvaj se”, koja sadr\u017ei poruku onima koji jo\u0161 razmi\u0161ljaju da li \u0107e iza\u0107i na tzv. izbore i za koga \u0107e, ako iza\u0111u, glasati:<\/p>\n

\u010cuvaj se patriota i najboljih sinova, \/ zamota\u0107e te u zastavu i ostavit’ u blatu, \/ izvu\u0107i na godi\u0161njicu<\/p>\n

da mobili\u0161u naciju. \/ Pazi se profesionalnih ljubitelja manjina, \/ kad ti budu iskopavali kosti, oni \u0107e se zgra\u017eati sa udaljenosti. \/ Ne nosi tu\u0111e ideale, ne lomi le\u0111a d\u017eaba, \/ ako padnu najeba\u0107e\u0161 s njima, ako pobijede najeba\u0107e\u0161 sam.<\/p>\n

A ta pjesma sadr\u017ei i persifliranu poruku onih za koje \u0107e bezglasni hrvatski glasa\u010di glasati u nedjelju, 8. studenog 2015.:<\/p>\n

Ru\u0161imo da se ne bi samo uru\u0161ilo, \/ ako se uru\u0161i, mora\u0107emo izgraditi novo, \/ ako sru\u0161imo, izgradi\u0107emo isto, \/ promjena je na\u0161a mantra, istost je na\u0161a konstanta.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istinska opozicija bili bi samo oni koji osporavaju i odbijaju ovaj politi\u010dki sistem, “antidemokratski demokratizam”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-192447","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/192447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=192447"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/192447\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=192447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=192447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=192447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}