![\"Staza](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Ljubljana-staza.jpg\")
<\/a>Staza u Ljubljani, nalik na one u Kopenhagenu. Fotografija: Mikael Colville-Andersen<\/p><\/div>\n
Mikael Colville-Andersen izvr\u0161ni je direktor kompanije Copenhagenize<\/a><\/em>, koja je me\u0111u prvima u svijetu po\u010dela da nudi ekspertske savjete za stvaranje uslova za razvoj biciklizma u gradovima \u0161irom svijeta. Za slu\u010daj Podgorice od njega sam dobila jednostavan savjet: napravite biciklisti\u010dke staze. Tada mi je ispri\u010dao o Ljubljani. Naime, negdje krajem ‘60ih ili po\u010detkom ‘70ih godina nekoliko gradskih planera do\u0161lo je iz Ljubljane u Kopenhagen. Nijesu se javili kolegama iz lokalnog urbanisti\u010dkog biroa, nijesu imali zakazane zvani\u010dne sastanke \u2013 \u0161etali su gradom incognito<\/em>, pravili bilje\u0161ke i fotografisali. Po povratku u Ljubljanu saop\u0161tili su kolegama svoju presudu, koja je glasila ovako nekako: \u201eLjudi u Kopenhagenu voze biciklo jer imaju biciklisti\u010dke staze, lijepo sre\u0111ene i ozna\u010dene. Treba i mi to da napravimo.\u201c Tako su i uradili \u2013 tih godina Ljubljana je dobila svoje prve biciklisti\u010dke trake. Prije ovog poduhvata, 2% njenih stanovnika koristili su biciklo kao glavno prevozno sredstvo. Godinu dana nakon prilago\u0111avanja dijela infrastrukture biciklistima, taj broj se pove\u0107ao na 10%. Ovi izuzetni rezultati u potpunosti se mogu pripisati izgradnji biciklisti\u010dkih staza, tvrdi Mikael, i preporu\u010duje da slijedimo ovaj primjer. Pri\u010du o slu\u010daju Ljubljane mo\u017eete pro\u010ditati ovdje<\/a> \u2013 ona uklju\u010duje i njegove skora\u0161nje primjedbe o tome na \u010demu bi ovaj grad trebalo da poradi ako \u017eeli da ohrabri jo\u0161 ve\u0107i broj ljudi da sjednu na biciklo.<\/p>\n Bicikla pod snijegom: ni\u0161ta stra\u0161no, staze su \u010diste<\/p><\/div>\n Rasmus Westergaard Frisk iz kompanije Arkilab<\/a><\/em> mnogo pola\u017ee u obrazovanje i sara\u0111uje sa nekoliko \u0161kola u Kopenhagenu; na radionicama koje Arkilab<\/em> organizuje djeca u\u010de o va\u017enosti javnog prostora i gra\u0111anskog u\u010de\u0161\u0107a u njegovom razvoju. O jednom od njihovih programa mo\u017eete pro\u010ditati ovdje<\/a>. Iako se ova kompanija ne bavi isklju\u010divo pronala\u017eenjem rje\u0161enja za razvoj biciklizma, ta oblast im je bliska i smatraju je va\u017enom. Tako se trude da i tu obezbijede informacije i obrazuju i djecu i odrasle o prednostima kori\u0161\u0107enja bicikla kao prevoznog sredstva. U vrijeme kada smo razgovarali, Rasmus se taman bio vratio iz inostranstva gdje je prezentovao na ovu temu. Sa mnom je podijelio informacije spremljene za tu priliku, o tome \u0161ta motivi\u0161e stanovnike Kopenhagena da kao glavno prevozno sredstvo koriste biciklo i \u0161ta su \u2013 o\u010dekiveni i neo\u010dekivani \u2013 pozitivni rezultati ovakvog pona\u0161anja. Prema podacima koje je on prikupio iz nekoliko skora\u0161njih istra\u017eivanja sprovedenih u Danskoj, tek 1% ljudi bira biciklo jer na taj na\u010din doprinosi o\u010duvanju \u017eivotne sredine. Ovaj podatak stoji u suprotnosti sa popularnom vizijom hipstera na biciklu koji kre\u0107e da zelenim \u010dajem i bradom u pletenicama spasava planetu; vo\u017enja bicikla nije, dakle, tek dio nekog popularnog trenda. Za 6% kopenhagenskih biciklista biciklo je prvi izbor jer je najjeftiniji vid transporta, 19% njih voze jer im pogoduje ta vrsta fizi\u010dke aktivnosti, a 61% koristi biciklo prosto jer im je tako najzgodnije: br\u017ee je i lak\u0161e nego putovati kolima ili javnim prevozom. \u010cak 70% ljudi koji po lijepom danu na biciklu zavr\u0161avaju poslove po gradu nastavljaju to da rade i kad padne snijeg: biciklisti\u010dke staze budu o\u010di\u0161\u0107ene prije ostalih saobra\u0107ajnica, pa je opet zgodnije ogrnuti \u0161al i nastaviti vo\u017enju. I neka \u0161to je zgodno, nego je i zdravo: danske novine Politiken objavile su jo\u0161 2000. godine istra\u017eivanje koje je pokazalo da 30 minuta umjereno naporne fizi\u010dke aktivnosti dnevno produ\u017eava \u017eivotni vijek za sedam godina, i da ljudi koji na posao idu biciklom smanjuju \u0161anse za razvoj ozbiljnih oboljenja za 50%. Eto zabavnog rje\u0161enja koje je lako uklopiti u dnevni raspored, a ne zahtijeva ni uplatu \u010dlanarine za teretanu. Jo\u0161 jedna ra\u010dunica koja ide u prilog biciklizmu u gradovima: za jedan sat, po istoj saobra\u0107ajnici, biciklima \u0107e se prevesti pet puta vi\u0161e ljudi nego automobilima. Manje buke, manje smoga, manje nervoze. Obrazovati ljude, tako da znaju za\u0161to je biciklo dobro i za njih i za grad u kome \u017eive, eto to je Rasmusov plan.<\/p>\n Univerzitetski parking<\/p><\/div>\n Dakle, kada se na dobru biciklisti\u010dku infrastrukturu kakvu zagovara Mikael doda ovako nau\u010dena i motivisana kriti\u010dna masa ljudi koja \u2013 kako smo vidjeli \u2013 iz raznih razloga bira biciklo, a sve uz podr\u0161ku gradskih vlasti koje donosi propise \u0161to ovaj izbor ohrabruju i podr\u017eavaju, dobijamo jedan grad postavljen na bicikla. Tako bi se moglo sa\u017eeti i ono \u0161to mi je na ovu temu rekao Lars Gemz\u00f8e iz kancelarije Gehl Architects<\/a><\/em>, \u010dijeg smo osniva\u010da Jana Gejla upoznali u prethodnom tekstu ovog bloga. Infrastruktura i obrazovanje svih u\u010desnika u saobra\u0107aju, ruku pod ruku \u2013 to je proces koji mo\u017ee da nas dovede do grada prijateljski nastrojenog prema biciklisti\u010dkoj ideji, ali i do ljep\u0161eg i zdravijeg mjesta za \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad je biciklo jedno od glavnih prevoznih sredstava u gradu, valja istra\u017eivati o tome kako smo do toga do\u0161li, kako da budemo jo\u0161 bolji, i kako bismo drugim gradovima mogli pomo\u0107i da ponove taj uspjeh. Imala sam priliku da u Kopenhagenu prisustvujem predavanjima stru\u010dnjaka iz nekoliko organizacija koje se bave ovom problematikom \u2013 nekad isklju\u010divo, […]<\/p>\n","protected":false},"author":3251,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-191831","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191831","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3251"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=191831"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191831\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=191831"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=191831"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=191831"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}<\/a><\/a>