{"id":191133,"date":"2015-10-23T08:00:59","date_gmt":"2015-10-23T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=191133"},"modified":"2015-10-23T18:15:04","modified_gmt":"2015-10-23T16:15:04","slug":"sirija-poraz-novinarstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/23\/sirija-poraz-novinarstva\/","title":{"rendered":"Sirija – poraz novinarstva"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"zlatko-dizdarevic\"Malo je koji svjetski doga\u0111aj u novijoj istoriji kao rat u Siriji obilje\u017een toliko sna\u017enim, nerijetko i presudnim utjecajima, posebno manipulacijama medija na stvaranje svjetskog javnog mnjenja i percepcije u prosu\u0111ivanju samih zbivanja. Dodatno, i na dono\u0161enje direktnih politi\u010dkih odluka sudbonosnih za sami doga\u0111aj kao i na cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.<\/p>\n

Od samog po\u010detka, od demonstracija u okviru tzv. “arapskog prolje\u0107a” u martu 2011. kada je u Siriji sve po\u010delo, do dana\u0161njih dana, obilje\u017eenih vazdu\u0161nim operacijama ruske vojske, medijske interpretacije ovoga rata nadme\u0107u se na rijetko brutalan, dirigovan, unaprijed osmi\u0161ljen i za novinarsku profesiju \u010desto potpuno degradiraju\u0107i na\u010din. \u017durnalizam u ovoj storiji do\u017eivljava neke od najsramnijih trenutaka u svojoj istoriji. Tim prije \u0161to su tehni\u010dke mogu\u0107nosti za vjerodostojno novinarstvo neuporedive u odnosu na ranije, \u010dak i bez obzira \u0161to te mogu\u0107nosti otvaraju i mnogo ve\u0107e \u0161anse za razli\u010dite manipulacije. Me\u0111utim, manipulativni odnos prema ratu u Siriji i ukupnom stanju u regionu tim povodom ne zasniva se prevashodno na plasiranju brutalnih faktografskih neistina o pojedina\u010dnim doga\u0111ajima, koliko na projektovanom i sistematskom “pranju uma” svjetske javnosti u vezi sa globalnim ciljevima geostrate\u0161kih, dugoro\u010dnih i istorijskih rekomponovanja ukupne stvarnosti u regionu. U tom kontekstu, u tzv.”arapskom prolje\u0107u” na Bliskom istoku koje je bilo \u2013 sada se to jasno vidi \u2013 puki upalja\u010d za dugoro\u010dni projekat preoblikovanja Bliskog istoka, mediji su dobili sasvim jasnu i bespogovornu zada\u0107u koja se danas sve uo\u010dljivije prepoznaje i razotkriva. Oni su, zapravo, postali jedna od direktnih ratnih poluga.<\/p>\n

Nekoliko je nivoa na kojima se ta uloga medija realizovala od samog po\u010detka u Siriji. Nakon sru\u0161enog re\u017eima u Iraku (da se ne ide u dalju pro\u0161lost na istom tragu, do Pakistana i Afganistana i stvaranja talibana i malo kasnije Al Kaide na \u010dijem je tragu stvoren ISIL), potom djelomi\u010dno u Egiptu gdje je posao privremeno i samo djelomi\u010dno obavljen, onda brzo i lako u Libiji – cilj je bila Sirija. Iz raznih razloga, unutra\u0161njih i vanjskih, operacija nije uspjela onako kako je bilo predvi\u0111eno. Po\u010deo je iscrpljuju\u0107i i razaraju\u0107i rat koji svakim danom sve vi\u0161e eskalira a u kojem se sredstva nisu birala. U centrima u kojima se odlu\u010duje o oblicima i formama ratovanja, mediji dobijaju posebnu ulogu i zadatak. Propagandni pritisak, posebno, proizvodi ciljane efekte koji pogoduju daljem usmjerenom “informisanju” o onome \u0161to je bilo i o onome \u0161to je “obja\u0161njenje” ura\u0111enog. To usmjeravanje javnosti pokazuje se kao neophodno da bi se brutalni teror dovedenih ekstremista opravdao la\u017enim ciljem \u2013 osloba\u0111anjem Sirije od diktatora. \u0160to je sumnja u ovo postajala ve\u0107a, ja\u010dao je i propagandni pritisak su\u0161tinskih proizvo\u0111a\u010da tamo\u0161nje drame \u2013 zapadnih zemalja i njihovih interesa.<\/p>\n

U prvu grupu medija u ovoj operaciji spadaju oni, mediji na zapadu i u arapskim partnerskim prestonicama, koji su ciljano informisali neta\u010dno do brutalnog laganja. Falsifikovali su se izvje\u0161taji i \u010dinjenice o doga\u0111anjima na terenu i iza politi\u010dke zavjese, selektivno odabirali odgovaraju\u0107i “dokumentarni” materijali, koristili isklju\u010divo jednostrani izvori. \u017drtve, isklju\u010divo civili, locirane su samo na jednoj strani, antiasadovskoj. Ni \u010desto otkrivane podmetane la\u017ene fotografije iz biv\u0161ih arapskih ratova (Al Arabya i drugi) nisu uticale na ovaj kurs. Svjetski mediji punjeni su naru\u010denim “komentarima i analizama” bez ikakvog realnog upori\u0161ta i uvida u realna doga\u0111anja. Ukratko, proizvodile su se ciljano, \u010desto i na naoko visoko profesionalan i tehni\u010dki sofisticiran na\u010din, neistine i la\u017ei koje su pra\u0107ene daljim razradama u razli\u010ditim novinarskim formama. I uz groteskno namje\u0161tene situacije koje nikome nisu parale o\u010di (novinari na slici sa gas maskama pored vojnika koji se smiju bez maski – Le Monde mensuel, juni 2013.)<\/p>\n

U drugu grupu medija spadali su po definiciji mediji naslonjeni na vladaju\u0107e re\u017eime koji su se utrkivali u interpretacijama i “obja\u0161njenjima” politi\u010dkih stavova koje su zauzimali politi\u010dki vrhovi interesno zaunteresovani na razne na\u010dine za ishod instrumentaliziranog “gra\u0111anskog rata” u Siriji. Bilo je uo\u010dljivo neutralnom posmatra\u010du u regionu da je neuspjeh u planiranom hitrom obaranju autoritarnog re\u017eima u Damasku poja\u010davao i vojno-logisti\u010dki suport svim snagama bez razlike koje su nastojale oboriti taj re\u017eim. Podjednako tako, rastao je i medijski propagandni pritisak svake vrste, sve do potpunog javnog medijskog legitimiranja i podr\u017eavanja jasno teroristi\u010dkih snaga i formacija samo zato \u0161to ratuju protiv sirijskog re\u017eima. U ovim medijima Asad je ubrzo dobio isklju\u010divi epitet “diktatora”, “ubice vlastite djece”, “zlo\u010dinca” itd. Na ovaj val naslonili su se mnogi mediji u svijetu, posebno arapski sa sjedi\u0161tem u Londonu, a bezmalo isklju\u010divo finansirani saudijskim kapitalom (Al Arabya, Al Hayat, Al Jazeera, Asharq Al Awsat…). Na zapadu je ilustrativan primjer, recimo, glasovitog American Foreign Policy Councila koji je javno istakao potrebu saradnje sa Al Kaidom “koja mo\u017ee da disciplinuje neprofesionalne opozicione snage u Siriji”.<\/p>\n

U kakofoniji dirigovanog i ostra\u0161\u0107enog izvje\u0161tavanja uo\u010dljivo je da se veliki broj “informacija” iz Sirije od samog po\u010detka 2011. godine zasniva na istom izvoru, takozvanoj “Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava” (SOHR). Ova se “institiucija” zapravo sastojala od jednog uposlenog, izvjesnog Rami Abdul Rahmana, sirijskog disidenta i njegove sekretarice, u dodijeljenom privatnom stanu u Londonu, opremljenom svom tehnikom i serverima za ovaj posao. Rije\u010d je o biv\u0161em sirijskom obavje\u0161tajcu koji je svojevremeno imao zadatak da se “bavi” disidentima iz svoje zemlje u Velikoj Britaniji, potom vrbovanog od tamo\u0161njih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi i sa\u010duvanog nekoliko godina da kao azilant, pekar, \u010deka u provinciji momenat za uklju\u010denje u pri\u010du. Taj je zadatak dobio uo\u010di po\u010detka “arapskog prolje\u0107a” kada “formira” SOHR u ime kojeg dnevno \u0161alje iz Londona unaokolo po svijetu “provjerene informacije sa lica mjesta u Siriji”. Naravno, prilago\u0111ene \u017eeljama i potrebama medija na Zapadu. Adresa je veoma prilagodljiva u\u0161ima konzumenata informacija. Vrlo brzo postaje jasno da je rije\u010d o projektu friziranih informacija “sa lica mjesta”, sa ciljem da se stvori svijest o krvavom diktatoru Asadu koji isklju\u010divo ubija civile u svojoj zemlji i “borce umjerene opozicije”, uklju\u010duju\u0107i i najgore teroriste. Pri\u010da je finansijski podr\u017eana i iz fondova EU, potom od britanske vlade i “privatnih izvora”. Doti\u010dni Abdul Rahman se u me\u0111uvremenu \u010desto vi\u0111a po Londonu u dru\u0161tvu tamo\u0161njih politi\u010dara i, posebno, glasovitog Ira\u010danina Rafid al Janabia, poznatog pod nadimkom “Curveball”, svojevremeno tzv. klju\u010dnog svjedoka u la\u017ei o Sadamovom posjedovanju oru\u017eju za masovno uni\u0161tavanje, \u0161to je “legalizovalo” ameri\u010dku agresiju na Irak 2003. godine. Zanimljivo je da je istinu o Abdul Rahmanu kasnije razotkrilo vi\u0161e medija u svijetu, pa i neki koji su koristili njegove “informacije” ali se njegov posao na isti na\u010din nastavlja i dalje. Ti materijali, koji \u010desto donose detalje o doga\u0111aju koji tek treba da se desi, nerijetko su kori\u0161teni i u pisanju raznih zvani\u010dnih izvje\u0161taja me\u0111unarodnih institucija i tijela, sve do UN-a, za ciljano kvalifikovanje krvavih doga\u0111aja u Siriji.<\/p>\n

Respektabilni portal iz Hrvatske, Advance.hr, koji se bavi me\u0111unarodnim zbivanjima i posebno Bliskim istokom, napravio je jo\u0161 krajem februara 2012. godine analizu broja objavljenih stranica u svjetskim medijima koji se pozivaju na “informacije” SOHR-a, i do\u0161ao do slijede\u0107ih podataka: CNN je do tada, dakle za manje od godinu dana od po\u010detka rata u Siriji, objavio 17.700 stranica iz ovog “izvora”, Al Jazeera 16.600, Reuters (UK) 8.600, The Guardian 5.450, AFP 1.880, BBC 742, NYT 556 itd.<\/p>\n

Me\u0111u tipi\u010dne slu\u010dajeve koji su ili pre\u0161u\u0107eni u svjetskim medijima, ili drasti\u010dno frizirani ili konstruisani mimo kasnije spoznate faktografije, su i slijede\u0107i: Uglavnom je pre\u0161u\u0107ena informacija o referendumu u Siriji odr\u017eanom na temu promjene Ustava 27. februara 2012. kada je glasalo 57 posto upisanih bira\u010da i sa 89 posto od onih koji su glasali odlu\u010deno, pored ostalog, o uvo\u0111enju vi\u0161estrana\u010dkog sistema te o ograni\u010davanju broja mandata na tri za predsjednika dr\u017eave. Podjednako tako, osim svjetskog medijskog nipoda\u0161tavanja izbora 4. juna 2014. i njihog nepriznavanja unaprijed, pre\u0161u\u0107en je rezultat tih izbora na kojima je glasalo 11.6 miliona bira\u010da (73.4 posto) a Asad je dobio 88.7 posto glasova. Jo\u0161 je uo\u010dljivije da je pre\u0107utana \u010dinjenica kako su na izborima bili posmatra\u010di iz tridesetak dr\u017eava, me\u0111u njima i neki iz EU pa \u010dak i Kanada, \u010dlanica NATO-a, a njihov zajedni\u010dki izvje\u0161taj glasio je da su “izbori bili slobodni, transparentni i demokratski…” Podjednako tako, pre\u0161u\u0107ena je i odluka Asada u junu 2014. godine o op\u0161toj amnestiji u Siriji, za koju je ministar pravde Sirije kazao da je u kontekstu “dru\u0161tvenog opra\u0161tanja, nacionalne kohezije i poziva na su\u017eivot…”<\/p>\n

Posebno je ciljano agresivna bila uloga medija nakon hemijskog napada u Alepu i ne\u0161to kasnije u predgra\u0111u Damaska, Ghouti, u avgustu 2013. godine. “Ratni zlo\u010din” se, ina\u010de, desio u momentu kada je sirijska vojska postizala zna\u010dajne vojne uspjehe na ve\u0107ini frontova u zemlji. Odmah i bezmalo bez izuzetka u zapadnim medijima i onima u \u0161to su u slu\u010daju Sirije u alijansi sa Zapadom (zemlje Golfa i Turska), za te “ratne zlo\u010dine” optu\u017een je isklju\u010divo re\u017eim na \u010delu sa Asadom i odmah zahtjevana hitna vojna, “humanitarna” intervencija protiv Sirije. Mediji SAD, Francuske i Velike Britanije konstatovali su jednoglasno “masakr” i 1429 mrtvih od \u010dega 426 djece. Unisono se insistiralo na tome da se “ne smije ponoviti gre\u0161ka sa neintervencijom u Ruandi”, da “SAD mora intervenisati u takvim situacijama itd”. Neposredno nakon upotrebe sarina u Ghouti, New York Times i Human Rights Watch su objavili vlastite izvje\u0161taje o doga\u0111aju a ubrzo nakon toga je prezentiran i UN izvje\u0161taj u mnogo \u010demu baziran na pomenutim novinskim tvrdnjama, podacima i ocjenama. Ban Ki Moon je izjavio da je u pitanju “ratni zlo\u010din”, a medijski pritisak je dramati\u010dno rastao iz \u010dasa u \u010das kako bi se pokrenuo vojni udar na Damask. U takvim okolnostima, MIT, glasoviti i svjetski respektabilni “Massachusetts Institute of Technology” objavio je 2013. godine nezavisno, detaljno, cjelovito i stru\u010dno istra\u017eivanje cijelog doga\u0111aja koje u temeljima pobija optu\u017ebu na ra\u010dun sirijskog re\u017eima u ovom slu\u010daju, i precizno detektira i najsitnije tehni\u010dke elemente koji dokazuju da je u pitanju ciljana provokacija “druge strane” u sukobu. Pri tome je posebno zanimljivo da se u uvodu izvje\u0161taja saop\u0161tavaju mnoga imena u “nezavisnim komisijama” UN i pominjanih medija koje su se bavile pravljenjem prethodnih izvje\u0161taja gdje se otkrivaju mnogi “neovisni” stru\u010dnjaci, a zapravo biv\u0161i i aktuelni operativci i saradnici CIA-e i drugih zapadnih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, \u010dak i oni koji su svojevremeno direktno bili anga\u017eovani u “slu\u010daju” Iraka 2003. godine i namje\u0161tanju optu\u017ebe na ra\u010dun Sadama Huseina. Ovaj izvje\u0161taj, osim na pokojem svjetskom internetskom portalu prakti\u010dno nije ni pomenuo ni jedan zna\u010dajniji medij na Zapadu i u “partnerskim” dr\u017eavama. Asad je prihvatio predlog Rusije da se u Siriji elimini\u0161u sve zalihe bojnih otrova \u0161to je pod kontrolom posmatra\u010da UN i u\u010dinjeno u zadatom roku. Ovu \u010dinjenicu, prihva\u0107enu i od SAD, bezbrojni mediji negiraju i na zapadu i u arapskom svijetu negiraju do danas.<\/p>\n

Ovakvih je slu\u010dajeva bezbroj u medijskoj kakofoniji stvaranja osnovnog zaklju\u010dka koji treba da se proizvede i koji se, u viskom procentu, proizveo: osnovni krivac za sirijsku dramu je Asad, ISIL i svi ostali teroristi koji su proizvedeni, dovedeni i kasnije zdu\u0161no logisti\u010dki podr\u017eavani, samo su rezultat krvolo\u010dnosti sirijskog re\u017eima pa je uklanjanje Asada preduslov za bilo kakvo politi\u010dko rje\u0161enje. U tom kontekstu je i najnovija medijska “ofanziva” povodom intervencije Rusije u Siriji, na poziv legitimnog predsjednika dr\u017eave, i Putinovog poziva zapadnim zemljama na zasjedanju Generalne skup\u0161tine UN-a da se organizuje zajedni\u010dka alijansa u borbi protiv terorizma kojeg treba poraziti, pa onda u\u0107i u proces za dugoro\u010dno politi\u010dko rje\u0161avanje problema u Siriji. Svjetski mediji su ponovo zatrpani “analizama” koje dokazuju da je efikasna ruska intervencija protiv terorista pogubna za rasplet situacije u Siriji, pri tome se citiraju isklju\u010divo zapadni eksperti (DW), a pre\u0161u\u0107uju ugledni pojedina\u010dni komentatori odatle koji iznose sasvim suprotna mi\u0161ljenja (Simon Jenkins, The Guardian, Neil Clark, Sky News…). Za dokazivanje “katastrofalne uloge Rusije i Irana” u zao\u0161travanju stanja u Siriji citiraju se u zapadnim medijima ponovo i arapski listovi i mediji \u010diji su izdava\u010di mahom iz Saudijske Arabije.<\/p>\n

Iskustvo sa na\u010dinom na koji se izvje\u0161tavanje o Siriji pretvorilo, zapravo, u ogroman projekat protiv su\u0161tine i smisla tradicionalnog novinarstva dvojako je. Na jednoj strani, ono pokazuje kolika je mo\u0107 savremene tehnologije u proizvodnji i prenosu informacije i \u0161ta zna\u010di zloupotreba te mo\u0107i u razli\u010dite svrhe, u ovom slu\u010daju u cilju realizovanja velikih geostrate\u0161kih interesa.<\/p>\n

Drugo, iskustvo pokazuje koliko dirigovano novinarstvo objektivno mo\u017ee doprinijeti u realizaciji razli\u010ditih politi\u010dkih projekata, namjera i planova, ili ih “opravdati” i koliko se, nekada dignitetna i dostojanstvena, izazovna i odgovorna profesija mo\u017ee staviti u slu\u017ebu ciljeva koji su mimo osnovnog zadatka te profesije.<\/p>\n

Kona\u010dno, posebno je frustriraju\u0107e, a jasno naslu\u0107eno saznanje da u ovom slu\u010daju nije rije\u010d samo o pukom na\u010dinu izvje\u0161tavanja koje je tek neznala\u010dko ili pod pritiskom politi\u010dkog i korporativnog interesa ve\u0107 je u mnogim situacijama rije\u010d i o sna\u017eno razvijenom podani\u010dkom mentalitetu “novih generacija” u novinarstvu. One svjesno pristaju na ovakav vid djelovanja, odri\u010du\u0107i se u ime li\u010dnih probitaka raznih vrsta i osnovnih postulata zanata i profesionalnog morala odavno ve\u0107 otvoreno izvrgavanog podsmijehu. \u010cak i u medijima koji su ne tako davno slu\u017eili kao svjetionici \u010dasnog novinarstva u svijetu.<\/p>\n

Media.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ogroman projekat protiv su\u0161tine i smisla tradicionalnog novinarstva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-191133","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191133","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=191133"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191133\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=191133"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=191133"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=191133"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}