{"id":191133,"date":"2015-10-23T08:00:59","date_gmt":"2015-10-23T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=191133"},"modified":"2015-10-23T18:15:04","modified_gmt":"2015-10-23T16:15:04","slug":"sirija-poraz-novinarstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/23\/sirija-poraz-novinarstva\/","title":{"rendered":"Sirija &#8211; poraz novinarstva"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-180389 alignleft\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/zlatko-dizdarevic-300x222.jpg\" alt=\"zlatko-dizdarevic\" width=\"300\" height=\"222\" \/>Malo je koji svjetski doga\u0111aj u novijoj istoriji kao rat u Siriji obilje\u017een toliko sna\u017enim, nerijetko i presudnim utjecajima, posebno manipulacijama medija na stvaranje svjetskog javnog mnjenja i percepcije u prosu\u0111ivanju samih zbivanja. Dodatno, i na dono\u0161enje direktnih politi\u010dkih odluka sudbonosnih za sami doga\u0111aj kao i na cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.<\/p>\n<p>Od samog po\u010detka, od demonstracija u okviru tzv. &#8220;arapskog prolje\u0107a&#8221; u martu 2011. kada je u Siriji sve po\u010delo, do dana\u0161njih dana, obilje\u017eenih vazdu\u0161nim operacijama ruske vojske, medijske interpretacije ovoga rata nadme\u0107u se na rijetko brutalan, dirigovan, unaprijed osmi\u0161ljen i za novinarsku profesiju \u010desto potpuno degradiraju\u0107i na\u010din. \u017durnalizam u ovoj storiji do\u017eivljava neke od najsramnijih trenutaka u svojoj istoriji. Tim prije \u0161to su tehni\u010dke mogu\u0107nosti za vjerodostojno novinarstvo neuporedive u odnosu na ranije, \u010dak i bez obzira \u0161to te mogu\u0107nosti otvaraju i mnogo ve\u0107e \u0161anse za razli\u010dite manipulacije. Me\u0111utim, manipulativni odnos prema ratu u Siriji i ukupnom stanju u regionu tim povodom ne zasniva se prevashodno na plasiranju brutalnih faktografskih neistina o pojedina\u010dnim doga\u0111ajima, koliko na projektovanom i sistematskom &#8220;pranju uma&#8221; svjetske javnosti u vezi sa globalnim ciljevima geostrate\u0161kih, dugoro\u010dnih i istorijskih rekomponovanja ukupne stvarnosti u regionu. U tom kontekstu, u tzv.&#8221;arapskom prolje\u0107u&#8221; na Bliskom istoku koje je bilo \u2013 sada se to jasno vidi \u2013 puki upalja\u010d za dugoro\u010dni projekat preoblikovanja Bliskog istoka, mediji su dobili sasvim jasnu i bespogovornu zada\u0107u koja se danas sve uo\u010dljivije prepoznaje i razotkriva. Oni su, zapravo, postali jedna od direktnih ratnih poluga.<\/p>\n<p>Nekoliko je nivoa na kojima se ta uloga medija realizovala od samog po\u010detka u Siriji. Nakon sru\u0161enog re\u017eima u Iraku (da se ne ide u dalju pro\u0161lost na istom tragu, do Pakistana i Afganistana i stvaranja talibana i malo kasnije Al Kaide na \u010dijem je tragu stvoren ISIL), potom djelomi\u010dno u Egiptu gdje je posao privremeno i samo djelomi\u010dno obavljen, onda brzo i lako u Libiji &#8211; cilj je bila Sirija. Iz raznih razloga, unutra\u0161njih i vanjskih, operacija nije uspjela onako kako je bilo predvi\u0111eno. Po\u010deo je iscrpljuju\u0107i i razaraju\u0107i rat koji svakim danom sve vi\u0161e eskalira a u kojem se sredstva nisu birala. U centrima u kojima se odlu\u010duje o oblicima i formama ratovanja, mediji dobijaju posebnu ulogu i zadatak. Propagandni pritisak, posebno, proizvodi ciljane efekte koji pogoduju daljem usmjerenom &#8220;informisanju&#8221; o onome \u0161to je bilo i o onome \u0161to je &#8220;obja\u0161njenje&#8221; ura\u0111enog. To usmjeravanje javnosti pokazuje se kao neophodno da bi se brutalni teror dovedenih ekstremista opravdao la\u017enim ciljem \u2013 osloba\u0111anjem Sirije od diktatora. \u0160to je sumnja u ovo postajala ve\u0107a, ja\u010dao je i propagandni pritisak su\u0161tinskih proizvo\u0111a\u010da tamo\u0161nje drame \u2013 zapadnih zemalja i njihovih interesa.<\/p>\n<p>U prvu grupu medija u ovoj operaciji spadaju oni, mediji na zapadu i u arapskim partnerskim prestonicama, koji su ciljano informisali neta\u010dno do brutalnog laganja. Falsifikovali su se izvje\u0161taji i \u010dinjenice o doga\u0111anjima na terenu i iza politi\u010dke zavjese, selektivno odabirali odgovaraju\u0107i &#8220;dokumentarni&#8221; materijali, koristili isklju\u010divo jednostrani izvori. \u017drtve, isklju\u010divo civili, locirane su samo na jednoj strani, antiasadovskoj. Ni \u010desto otkrivane podmetane la\u017ene fotografije iz biv\u0161ih arapskih ratova (Al Arabya i drugi) nisu uticale na ovaj kurs. Svjetski mediji punjeni su naru\u010denim &#8220;komentarima i analizama&#8221; bez ikakvog realnog upori\u0161ta i uvida u realna doga\u0111anja. Ukratko, proizvodile su se ciljano, \u010desto i na naoko visoko profesionalan i tehni\u010dki sofisticiran na\u010din, neistine i la\u017ei koje su pra\u0107ene daljim razradama u razli\u010ditim novinarskim formama. I uz groteskno namje\u0161tene situacije koje nikome nisu parale o\u010di (novinari na slici sa gas maskama pored vojnika koji se smiju bez maski &#8211; Le Monde mensuel, juni 2013.)<\/p>\n<p>U drugu grupu medija spadali su po definiciji mediji naslonjeni na vladaju\u0107e re\u017eime koji su se utrkivali u interpretacijama i &#8220;obja\u0161njenjima&#8221; politi\u010dkih stavova koje su zauzimali politi\u010dki vrhovi interesno zaunteresovani na razne na\u010dine za ishod instrumentaliziranog &#8220;gra\u0111anskog rata&#8221; u Siriji. Bilo je uo\u010dljivo neutralnom posmatra\u010du u regionu da je neuspjeh u planiranom hitrom obaranju autoritarnog re\u017eima u Damasku poja\u010davao i vojno-logisti\u010dki suport svim snagama bez razlike koje su nastojale oboriti taj re\u017eim. Podjednako tako, rastao je i medijski propagandni pritisak svake vrste, sve do potpunog javnog medijskog legitimiranja i podr\u017eavanja jasno teroristi\u010dkih snaga i formacija samo zato \u0161to ratuju protiv sirijskog re\u017eima. U ovim medijima Asad je ubrzo dobio isklju\u010divi epitet &#8220;diktatora&#8221;, &#8220;ubice vlastite djece&#8221;, &#8220;zlo\u010dinca&#8221; itd. Na ovaj val naslonili su se mnogi mediji u svijetu, posebno arapski sa sjedi\u0161tem u Londonu, a bezmalo isklju\u010divo finansirani saudijskim kapitalom (Al Arabya, Al Hayat, Al Jazeera, Asharq Al Awsat&#8230;). Na zapadu je ilustrativan primjer, recimo, glasovitog American Foreign Policy Councila koji je javno istakao potrebu saradnje sa Al Kaidom &#8220;koja mo\u017ee da disciplinuje neprofesionalne opozicione snage u Siriji&#8221;.<\/p>\n<p>U kakofoniji dirigovanog i ostra\u0161\u0107enog izvje\u0161tavanja uo\u010dljivo je da se veliki broj &#8220;informacija&#8221; iz Sirije od samog po\u010detka 2011. godine zasniva na istom izvoru, takozvanoj &#8220;Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava&#8221; (SOHR). Ova se &#8220;institiucija&#8221; zapravo sastojala od jednog uposlenog, izvjesnog Rami Abdul Rahmana, sirijskog disidenta i njegove sekretarice, u dodijeljenom privatnom stanu u Londonu, opremljenom svom tehnikom i serverima za ovaj posao. Rije\u010d je o biv\u0161em sirijskom obavje\u0161tajcu koji je svojevremeno imao zadatak da se &#8220;bavi&#8221; disidentima iz svoje zemlje u Velikoj Britaniji, potom vrbovanog od tamo\u0161njih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi i sa\u010duvanog nekoliko godina da kao azilant, pekar, \u010deka u provinciji momenat za uklju\u010denje u pri\u010du. Taj je zadatak dobio uo\u010di po\u010detka &#8220;arapskog prolje\u0107a&#8221; kada &#8220;formira&#8221; SOHR u ime kojeg dnevno \u0161alje iz Londona unaokolo po svijetu &#8220;provjerene informacije sa lica mjesta u Siriji&#8221;. Naravno, prilago\u0111ene \u017eeljama i potrebama medija na Zapadu. Adresa je veoma prilagodljiva u\u0161ima konzumenata informacija. Vrlo brzo postaje jasno da je rije\u010d o projektu friziranih informacija &#8220;sa lica mjesta&#8221;, sa ciljem da se stvori svijest o krvavom diktatoru Asadu koji isklju\u010divo ubija civile u svojoj zemlji i &#8220;borce umjerene opozicije&#8221;, uklju\u010duju\u0107i i najgore teroriste. Pri\u010da je finansijski podr\u017eana i iz fondova EU, potom od britanske vlade i &#8220;privatnih izvora&#8221;. Doti\u010dni Abdul Rahman se u me\u0111uvremenu \u010desto vi\u0111a po Londonu u dru\u0161tvu tamo\u0161njih politi\u010dara i, posebno, glasovitog Ira\u010danina Rafid al Janabia, poznatog pod nadimkom &#8220;Curveball&#8221;, svojevremeno tzv. klju\u010dnog svjedoka u la\u017ei o Sadamovom posjedovanju oru\u017eju za masovno uni\u0161tavanje, \u0161to je &#8220;legalizovalo&#8221; ameri\u010dku agresiju na Irak 2003. godine. Zanimljivo je da je istinu o Abdul Rahmanu kasnije razotkrilo vi\u0161e medija u svijetu, pa i neki koji su koristili njegove &#8220;informacije&#8221; ali se njegov posao na isti na\u010din nastavlja i dalje. Ti materijali, koji \u010desto donose detalje o doga\u0111aju koji tek treba da se desi, nerijetko su kori\u0161teni i u pisanju raznih zvani\u010dnih izvje\u0161taja me\u0111unarodnih institucija i tijela, sve do UN-a, za ciljano kvalifikovanje krvavih doga\u0111aja u Siriji.<\/p>\n<p>Respektabilni portal iz Hrvatske, Advance.hr, koji se bavi me\u0111unarodnim zbivanjima i posebno Bliskim istokom, napravio je jo\u0161 krajem februara 2012. godine analizu broja objavljenih stranica u svjetskim medijima koji se pozivaju na &#8220;informacije&#8221; SOHR-a, i do\u0161ao do slijede\u0107ih podataka: CNN je do tada, dakle za manje od godinu dana od po\u010detka rata u Siriji, objavio 17.700 stranica iz ovog &#8220;izvora&#8221;, Al Jazeera 16.600, Reuters (UK) 8.600, The Guardian 5.450, AFP 1.880, BBC 742, NYT 556 itd.<\/p>\n<p>Me\u0111u tipi\u010dne slu\u010dajeve koji su ili pre\u0161u\u0107eni u svjetskim medijima, ili drasti\u010dno frizirani ili konstruisani mimo kasnije spoznate faktografije, su i slijede\u0107i: Uglavnom je pre\u0161u\u0107ena informacija o referendumu u Siriji odr\u017eanom na temu promjene Ustava 27. februara 2012. kada je glasalo 57 posto upisanih bira\u010da i sa 89 posto od onih koji su glasali odlu\u010deno, pored ostalog, o uvo\u0111enju vi\u0161estrana\u010dkog sistema te o ograni\u010davanju broja mandata na tri za predsjednika dr\u017eave. Podjednako tako, osim svjetskog medijskog nipoda\u0161tavanja izbora 4. juna 2014. i njihog nepriznavanja unaprijed, pre\u0161u\u0107en je rezultat tih izbora na kojima je glasalo 11.6 miliona bira\u010da (73.4 posto) a Asad je dobio 88.7 posto glasova. Jo\u0161 je uo\u010dljivije da je pre\u0107utana \u010dinjenica kako su na izborima bili posmatra\u010di iz tridesetak dr\u017eava, me\u0111u njima i neki iz EU pa \u010dak i Kanada, \u010dlanica NATO-a, a njihov zajedni\u010dki izvje\u0161taj glasio je da su &#8220;izbori bili slobodni, transparentni i demokratski&#8230;&#8221; Podjednako tako, pre\u0161u\u0107ena je i odluka Asada u junu 2014. godine o op\u0161toj amnestiji u Siriji, za koju je ministar pravde Sirije kazao da je u kontekstu &#8220;dru\u0161tvenog opra\u0161tanja, nacionalne kohezije i poziva na su\u017eivot&#8230;&#8221;<\/p>\n<p>Posebno je ciljano agresivna bila uloga medija nakon hemijskog napada u Alepu i ne\u0161to kasnije u predgra\u0111u Damaska, Ghouti, u avgustu 2013. godine. &#8220;Ratni zlo\u010din&#8221; se, ina\u010de, desio u momentu kada je sirijska vojska postizala zna\u010dajne vojne uspjehe na ve\u0107ini frontova u zemlji. Odmah i bezmalo bez izuzetka u zapadnim medijima i onima u \u0161to su u slu\u010daju Sirije u alijansi sa Zapadom (zemlje Golfa i Turska), za te &#8220;ratne zlo\u010dine&#8221; optu\u017een je isklju\u010divo re\u017eim na \u010delu sa Asadom i odmah zahtjevana hitna vojna, &#8220;humanitarna&#8221; intervencija protiv Sirije. Mediji SAD, Francuske i Velike Britanije konstatovali su jednoglasno &#8220;masakr&#8221; i 1429 mrtvih od \u010dega 426 djece. Unisono se insistiralo na tome da se &#8220;ne smije ponoviti gre\u0161ka sa neintervencijom u Ruandi&#8221;, da &#8220;SAD mora intervenisati u takvim situacijama itd&#8221;. Neposredno nakon upotrebe sarina u Ghouti, New York Times i Human Rights Watch su objavili vlastite izvje\u0161taje o doga\u0111aju a ubrzo nakon toga je prezentiran i UN izvje\u0161taj u mnogo \u010demu baziran na pomenutim novinskim tvrdnjama, podacima i ocjenama. Ban Ki Moon je izjavio da je u pitanju &#8220;ratni zlo\u010din&#8221;, a medijski pritisak je dramati\u010dno rastao iz \u010dasa u \u010das kako bi se pokrenuo vojni udar na Damask. U takvim okolnostima, MIT, glasoviti i svjetski respektabilni &#8220;Massachusetts Institute of Technology&#8221; objavio je 2013. godine nezavisno, detaljno, cjelovito i stru\u010dno istra\u017eivanje cijelog doga\u0111aja koje u temeljima pobija optu\u017ebu na ra\u010dun sirijskog re\u017eima u ovom slu\u010daju, i precizno detektira i najsitnije tehni\u010dke elemente koji dokazuju da je u pitanju ciljana provokacija &#8220;druge strane&#8221; u sukobu. Pri tome je posebno zanimljivo da se u uvodu izvje\u0161taja saop\u0161tavaju mnoga imena u &#8220;nezavisnim komisijama&#8221; UN i pominjanih medija koje su se bavile pravljenjem prethodnih izvje\u0161taja gdje se otkrivaju mnogi &#8220;neovisni&#8221; stru\u010dnjaci, a zapravo biv\u0161i i aktuelni operativci i saradnici CIA-e i drugih zapadnih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, \u010dak i oni koji su svojevremeno direktno bili anga\u017eovani u &#8220;slu\u010daju&#8221; Iraka 2003. godine i namje\u0161tanju optu\u017ebe na ra\u010dun Sadama Huseina. Ovaj izvje\u0161taj, osim na pokojem svjetskom internetskom portalu prakti\u010dno nije ni pomenuo ni jedan zna\u010dajniji medij na Zapadu i u &#8220;partnerskim&#8221; dr\u017eavama. Asad je prihvatio predlog Rusije da se u Siriji elimini\u0161u sve zalihe bojnih otrova \u0161to je pod kontrolom posmatra\u010da UN i u\u010dinjeno u zadatom roku. Ovu \u010dinjenicu, prihva\u0107enu i od SAD, bezbrojni mediji negiraju i na zapadu i u arapskom svijetu negiraju do danas.<\/p>\n<p>Ovakvih je slu\u010dajeva bezbroj u medijskoj kakofoniji stvaranja osnovnog zaklju\u010dka koji treba da se proizvede i koji se, u viskom procentu, proizveo: osnovni krivac za sirijsku dramu je Asad, ISIL i svi ostali teroristi koji su proizvedeni, dovedeni i kasnije zdu\u0161no logisti\u010dki podr\u017eavani, samo su rezultat krvolo\u010dnosti sirijskog re\u017eima pa je uklanjanje Asada preduslov za bilo kakvo politi\u010dko rje\u0161enje. U tom kontekstu je i najnovija medijska &#8220;ofanziva&#8221; povodom intervencije Rusije u Siriji, na poziv legitimnog predsjednika dr\u017eave, i Putinovog poziva zapadnim zemljama na zasjedanju Generalne skup\u0161tine UN-a da se organizuje zajedni\u010dka alijansa u borbi protiv terorizma kojeg treba poraziti, pa onda u\u0107i u proces za dugoro\u010dno politi\u010dko rje\u0161avanje problema u Siriji. Svjetski mediji su ponovo zatrpani &#8220;analizama&#8221; koje dokazuju da je efikasna ruska intervencija protiv terorista pogubna za rasplet situacije u Siriji, pri tome se citiraju isklju\u010divo zapadni eksperti (DW), a pre\u0161u\u0107uju ugledni pojedina\u010dni komentatori odatle koji iznose sasvim suprotna mi\u0161ljenja (Simon Jenkins, The Guardian, Neil Clark, Sky News&#8230;). Za dokazivanje &#8220;katastrofalne uloge Rusije i Irana&#8221; u zao\u0161travanju stanja u Siriji citiraju se u zapadnim medijima ponovo i arapski listovi i mediji \u010diji su izdava\u010di mahom iz Saudijske Arabije.<\/p>\n<p>Iskustvo sa na\u010dinom na koji se izvje\u0161tavanje o Siriji pretvorilo, zapravo, u ogroman projekat protiv su\u0161tine i smisla tradicionalnog novinarstva dvojako je. Na jednoj strani, ono pokazuje kolika je mo\u0107 savremene tehnologije u proizvodnji i prenosu informacije i \u0161ta zna\u010di zloupotreba te mo\u0107i u razli\u010dite svrhe, u ovom slu\u010daju u cilju realizovanja velikih geostrate\u0161kih interesa.<\/p>\n<p>Drugo, iskustvo pokazuje koliko dirigovano novinarstvo objektivno mo\u017ee doprinijeti u realizaciji razli\u010ditih politi\u010dkih projekata, namjera i planova, ili ih &#8220;opravdati&#8221; i koliko se, nekada dignitetna i dostojanstvena, izazovna i odgovorna profesija mo\u017ee staviti u slu\u017ebu ciljeva koji su mimo osnovnog zadatka te profesije.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, posebno je frustriraju\u0107e, a jasno naslu\u0107eno saznanje da u ovom slu\u010daju nije rije\u010d samo o pukom na\u010dinu izvje\u0161tavanja koje je tek neznala\u010dko ili pod pritiskom politi\u010dkog i korporativnog interesa ve\u0107 je u mnogim situacijama rije\u010d i o sna\u017eno razvijenom podani\u010dkom mentalitetu &#8220;novih generacija&#8221; u novinarstvu. One svjesno pristaju na ovakav vid djelovanja, odri\u010du\u0107i se u ime li\u010dnih probitaka raznih vrsta i osnovnih postulata zanata i profesionalnog morala odavno ve\u0107 otvoreno izvrgavanog podsmijehu. \u010cak i u medijima koji su ne tako davno slu\u017eili kao svjetionici \u010dasnog novinarstva u svijetu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.media.ba\/bs\/mediametar\/sirija-poraz-novinarstva\" target=\"_blank\">Media.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ogroman projekat protiv su\u0161tine i smisla tradicionalnog novinarstva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-191133","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191133","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=191133"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/191133\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=191133"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=191133"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=191133"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}