{"id":190938,"date":"2015-10-20T09:42:02","date_gmt":"2015-10-20T07:42:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=190938"},"modified":"2015-10-20T09:42:02","modified_gmt":"2015-10-20T07:42:02","slug":"odrzavanje-globalne-hegemonije-i-izvoz-modernih-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/20\/odrzavanje-globalne-hegemonije-i-izvoz-modernih-revolucija\/","title":{"rendered":"Odr\u017eavanje globalne hegemonije i izvoz modernih revolucija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"oranzZa vrijeme Hladnog rata SSSR je bio sila koja se intenzivno bavila “izvozom revolucija”, drugim rije\u010dima utjecaj se \u0161irio na na\u010din da bi se podupirali (\u010desto i novcem i oru\u017ejem) svi oni pokreti koji su bili u stanju, ili za koje se procijenilo da bi mogli biti u stanju, svrgnuti postoje\u0107u vlast te je zamijeniti novom, odanoj Moskvi, dakako.<\/p>\n

Do koje je mjere ta praksa ukaljala imid\u017e socijalizma te mu dala jedno sasvim druga\u010dije, pogre\u0161no, zna\u010denje, ne treba posebno ni spominjati. No, kada govorimo o sovjetskom izvozu revolucija zanimljivo je spomenuti kako se na to pitanje osvrnuo upravo aktualni ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme govora pred UN Generalnom Skup\u0161tinom. Zapravo je podsjetio na ono \u0161to je SSSR radio neko\u0107 te povukao paralelu s onim \u0161to SAD radi danas.<\/p>\n

Paralela svakako stoji jer SAD, kao i SSSR neko\u0107, intenzivno radi na izvozu revolucija. Svaka zemlja koja nije podosta ili apsolutno orijentirana prema SAD-u mo\u017ee, a vjerojatno i ho\u0107e, postati meta tog izvoza. SAD pak ne vole odve\u0107 termin “izvoz revolucija” pa \u0107e za sebe re\u0107i da izvoze demokraciju. Ne vole odve\u0107 ni tu rije\u010d “izvoz”, zvu\u010di kao ne\u0161to nametnuto, pa \u0107e stvar jo\u0161 i dodatno uljep\u0161ati tvrde\u0107i kako oni samo “promi\u010du demokraciju”.<\/p>\n

Lijepe rije\u010di na stranu, u su\u0161tinu proces je ostao gotovo isti kao u sovjetsko doba – revolucije se izvoze svim raspolo\u017eivim sredstvima, a sredstva se \u010desto ne biraju. Ako se “demokratska” revolucija mo\u017ee izvesti mirnim putem, tim bolje. Ako je dovoljno samo novcem potaknuti nekolicinu istaknutih aktivista, odli\u010dno – manje gu\u017eve, manje krvi i postojan imid\u017e.<\/p>\n

Dakako, ako stvar zapne onda se pribjegava drugim sredstvima. Prva stepenica je naoru\u017eavanje doju\u010dera\u0161njih mirnih prosvjednika, onih koji na\u017ealost nisu uspjeli posao odraditi bez sile. Ako pak \u010dak ni to ne uspije, onda uvijek preostaje ameri\u010dka vojska koja \u0107e stvar odraditi ogromnom silom.<\/p>\n

\u0160to iz toga mo\u017eemo nau\u010diti? Uvi\u0111amo kako postoje tri metode, ili tri faze izvoza moderne revolucije.<\/p>\n

1) Izvoz revolucije mirnim putem<\/p>\n

Ovo je tipi\u010dna tzv. “naran\u010dasta revolucija”. Izvoznik, SAD ili SAD zajedno sa Zapadnim saveznicima, ne mora biti pretjerano ni prisutan. Sve je mogu\u0107e odraditi kroz nekoliko utjecajnih kanala. Prvi korak uklju\u010duje selekciju, odnosno biranje pojedinaca, lokalnih pojedinaca, koji \u0107e na sebe preuzeti ve\u0107inu posla.<\/p>\n

Oni \u0107e biti organizatori, oni \u0107e iskoristiti sav svoj potencijal da mobiliziraju ljude i usmjere ih prema tranziciji. Idealno je da ti ljudi ne budu samo pla\u0107enici, mada \u0107e morati dobiti novac za izvedbu cijele operacije, ve\u0107 da ih pogoni i nekakva ideolo\u0161ka vodilja. Ti ljudi mo\u017eda zaista vjeruju da \u0107e njihova zemlja, po implementaciji Zapadnih demokratskih promjena, zaista postati prosperitetna, napredna, zaposlena i bogata. To su idealni ljudi i u strate\u0161kom smislu \u010desto ih se naziva “korisnim idiotima”.<\/p>\n

Dakako, izvoznik ih i smatra idiotima, ali \u0107e napraviti sve da se ovi ne osje\u0107aju tako. Bolje je da se osje\u0107aju va\u017eni, da djelomi\u010dno i ljudski ego odradi posao.<\/p>\n

Idealno vrijeme za pokretanje “naran\u010dastih” (naziv dolazi od ukrajinske Naran\u010daste Revolucije iz 2004. godine) revolucija je u vrijeme spornih izbora ili u trenutku kada se stvori dovoljni medijski pritisak na aktualnu vlast, \u010desto je nazivaju\u0107i autoritarnom i kr\u0161iteljem ljudskim prava (bez obzira do koje mjere ona stvarno to jest).<\/p>\n

Neki od primjera uspje\u0161nih naran\u010dastih revolucija su Gruzija 2003., Ukrajina 2004., Libanon 2005. itd.<\/p>\n

Svaka naran\u010dasta revolucija zavr\u0161ava isto, dolaskom nove vlasti koja \u0107e biti politi\u010dki podobna i orijentirana prema izvozniku (naru\u010ditelju). Prije nekoliko desetlje\u0107a to je bila Moskva, danas je to, gotovo ekskluzivno, Washington.<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu da je Washington danas jedini izvoznik\/naru\u010ditelj revolucija u svijetu mo\u017eemo donijeti neke zanimljive zaklju\u010dke. Ukoliko svjedo\u010dimo velikom organiziranom pokretu koji ima za cilj sru\u0161iti aktualnu vlast – bez obzira bila ona lijeva ili desna, demokratska ili autoritarna, ili ne\u0161to sasvim tre\u0107e – iza tog pokreta gotovo sigurno stoji SAD. Ljudi na ulici to ne znaju, dakako, ali njihovi organizatori znaju, jer znaju od kuda sti\u017ee novac. Naravno, o tome ne\u0107e javno.<\/p>\n

No, zar se ne mo\u017ee desiti nekakva autenti\u010dna revolucija? Istinsko bu\u0111enje naroda protiv nepravedne vlasti? Mo\u017ee, svakako, ali tome nismo u ovom dijelu svijeta svjedo\u010dili ve\u0107 dugo vremena. Nepravednih vlasti je pregr\u0161t, ali se nitko ne buni jer ih nitko ni ne organizira. Dakako, ako bi te iste vlasti jednog dana odlu\u010dile na bilo koji na\u010din okrenuti le\u0111a SAD-u, masovne uli\u010dne demonstracije bi, za \u010dudo, vrlo brzo buknule.<\/p>\n

Pobuna \u0107e daleko br\u017ee buknuti ako je “podmazana” izvana, u suprotnome \u0107e trebati pro\u0107i jako puno vremena i situacija \u0107e zaista morati postati neizdr\u017eljiva da bi se narod pokrenuo sam od sebe.<\/p>\n

SAD ne izvozi “demokraciju”, SAD izvozi promjenu vlasti tamo gdje im se vlast ne dopada. Da zaista izvoze demokraciju ve\u0107 bi je izvezli u Saudijsku Arabiju gdje ljudima svakodnevno odrubljuju glave, ali ne\u0107e, Saudijska Arabija je ameri\u010dki saveznik i time je sigurna od prevrata. Dakako, ako ikad odlu\u010di igrati po svome (\u0161to bi se u slu\u010daju ove zemlje \u010dak i moglo desiti), brzo \u0107e se na\u0107i na udaru.<\/p>\n

\u0160to se Europe ti\u010de, zemljama je bitno samo da ne sura\u0111uju odve\u0107 s Rusijom i biti \u0107e sigurne.<\/p>\n

2) Izvoz revolucije oru\u017ejem putem posrednika<\/p>\n

Ako se prevrat ne uspije izvesti mirnim putem, odnosno ako vlast ne ustukne i umjesto toga krene silom gu\u0161iti prosvjede, doju\u010dera\u0161nji mirni prosvjednici odjednom \u0107e prona\u0107i oru\u017eje u svojim rukama. Kako? Od kuda? Ima na\u010dina, ima bezbroj na\u010dina.<\/p>\n

Ove slu\u010dajeve smo zadnjih godina vidjeli u Libiji i Siriji. \u010cim je postalo jasno da se na mirne prosvjede samo gubi vrijeme, jer je vlast autoritarna i \u017eilava, odnosno ne\u0107e se libiti upotrijebiti silu, prosvjednici se militariziraju i zemlja brzo tone u pakao gra\u0111anskog rata.<\/p>\n

Ovaj primjer imali smo i u Afganistanu 80-ih godina. To\u010dno je da tamo nije bilo prosvjedni\u010dke faze, ali je zato bilo oru\u017eane putem posrednika. SAD je tada ratovao protiv SSSR (koji je u\u0161ao u Afganistan vojskom da bi spasio sebi lojalnu ljevi\u010darsku vlast u Kabulu) putem posrednika, a posrednici su im bili Mud\u017eahedini. Naoru\u017eali su ih do zuba i danas radije ne bi pri\u010dali o tome, ali povijest se ne mo\u017ee sakriti.<\/p>\n

U novijem slu\u010daju Libije 2011. SAD je blagoslovio naoru\u017eanje islamisti\u010dkih militanata na istoku zemlje kako bi se silom sru\u0161ila vlast na \u010dijem je \u010delu bio dugogodi\u0161nji predsjednik Muammar Gaddafi. No, ni to nije uspjelo, jer je vlast imala adekvatnu vojsku, pa se krenulo s idu\u0107om, tre\u0107om fazom.<\/p>\n

3) Izvoz revolucije putem vojne intervencije<\/p>\n

Kada je SAD-u postalo jasno da njihovi posrednici u Libiji ne\u0107e dobiti rat, uklju\u010dili su se i oni, vojno i direktno. Ameri\u010dki vojni zrakoplovi pokrenuli su veliki napad na libijsku vojsku te je u nekoliko mjeseci posve slomili. Nakon toga je islamisti\u010dkim militantima preostalo jo\u0161 samo da zauzmu gradove, brutalno likvidiraju libijskog predsjednika, promjene zastavu i proglase pobjedu.<\/p>\n

Dakako, stvari se nakon toga nisu ba\u0161 idealno odvijale po SAD koji je htio da Libija odmah postane njihova nova marioneta na sjeveru Afrike. Naime, zemlja je potonula u kaos i u tom kaosu nalazi se i danas. No, cilj je djelomi\u010dno ipak ispunjen – vlast kriti\u010dna prema Washingtonu je sru\u0161ena, mada je bilo u ovom slu\u010daju potrebno pro\u0107i sve tri faze.<\/p>\n

Devijacije<\/p>\n

Naravno, ne ide uvijek sve po planu. Ponekad se tako faze jednostavno preska\u010du i kre\u0107e se odmah s vojnom agresijom (jer je jasno da prve dvije faze ne bi imale u\u010dinka) primjerice u Iraku i Afganistanu.<\/p>\n

To su namjerne devijacije od pravila, no ponekad se devijacije dese i ne\u017eeljeno, primjerice u Siriji. SAD nije, bar ne jo\u0161, stigao do tre\u0107e faze jer im se na put isprije\u010dila Rusija. Bilo je blizu, naro\u010dito u kolovozu 2013. kada je SAD bio na korak po\u010detka bombardiranja Damaska zbog navodne uporabe kemijskog oru\u017eja od strane sirijske vojske (uporaba nikada nije dokazana te postoje sna\u017ene indicije da su kemijsko oru\u017eje zapravo koristili teroristi da bi namjerno optu\u017eili vojsku). No i tada se ve\u0107 Rusija postavila na na\u010din da je SAD-u poslana poruka tipa “u\u0111ite u Siriju, ali tko zna \u0161to \u0107e se onda desiti”.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/p>\n

To su tri klasi\u010dne faze ru\u0161enja nepodobnih vlasti diljem svijeta. Samo ponekad, eventualno, interesi se nastoje ostvariti diplomacijom – u najnovijim slu\u010dajevima Kube i Irana. No, \u010dak i ta diplomacija mogla bi biti samo uvertira u jednu od faza, vjerojatno prvu ili drugu.<\/p>\n

Dakako, faze ovdje navodimo strogo znanstveno bez moralne osude, no nju ipak treba dati. Ameri\u010dki izvoz demokracije zvu\u010di dobro samo u nazivu, u stvarnosti rije\u010d je – bez nekog velikog pretjerivanja, jer milijuni mrtvih (Irak, Afganistan, Libija, Koreja, Kamdbod\u017ea, Vijetnam, Panama, Somalija, Jemen itd.) daju nam to za pravo – o genocidnom imperijalizmu.<\/p>\n

Dakako, ameri\u010dki stratezi ne gledaju to na takav na\u010din ve\u0107 svijet promatraju na karti svijeta. Zemlje koje jo\u0161 uvijek nisu orijentirane SAD-u ekonomski i politi\u010dki ozna\u010dene su crvenom bojom i mora ih se podrediti na bilo koji na\u010din.<\/p>\n

Ovaj proces sada mo\u017ee zaustaviti jedino preokret koji \u0107e oduzeti SAD-u toliku koli\u010dinu mo\u0107i – taj preokret bio bi multipolaran poredak u kojem bi vi\u0161e svjetskih sila jedna drugu kontrolirale. Drugim rije\u010dima, kao \u0161to su neke zemlje autoritarne i moraju se mijenjati, tako se i svijet mora mijenjati jer njime dominira jedna sila. Rje\u0161enje za postoje\u0107e probleme, i za sprje\u010davanje novih genocida, jest demokratizacija svijeta.<\/p>\n

Advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako funkcionira smjena nepodobnih vlasti u 3 faze, bez obzira na sredstva i uz rastu\u0107u razinu brutalnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-190938","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190938","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=190938"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190938\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=190938"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=190938"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=190938"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}