{"id":190587,"date":"2015-10-16T09:54:34","date_gmt":"2015-10-16T07:54:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=190587"},"modified":"2015-10-16T09:54:34","modified_gmt":"2015-10-16T07:54:34","slug":"%e2%80%8bslucajna-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/16\/%e2%80%8bslucajna-povijest\/","title":{"rendered":"\u200bSlu\u010dajna povijest?"},"content":{"rendered":"

Autor: Dino \u0160akanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"DinoIako skoro redovno ismijavana kao naklapanje, alternativna povijest zapravo je inovativna metoda historiografskih istra\u017eivanja. Ova metoda proistekla je iz fikcije. Kao neki prvi oblik alternativne povijesti mogu se smatrati \u201egenerali poslije bitke\u201c, raspravljanje \u201e\u0161to bi bilo kad bi bilo\u201c, \u0161to je prisutno jo\u0161 od rane antike i prvih \u201ehistori\u010dara\u201c<\/p>\n

Profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Mirjana Gross, najve\u0107i metodolog povijesne znanosti na na\u0161im prostorima, jedina je poku\u0161ala unijeti red u lingvisti\u010dku i terminolo\u0161ku zbrku koja vlada u ovoj znanosti kod nas. Postavlja se jedno vrlo logi\u010dno i nezaobilazno pitanje: \u0160to je to povijest? Povijesna znanost ima poseban terminolo\u0161ki problem u tome \u0161to isti pojam ozna\u010dava i nju samu kao znanost i proteklo vrijeme. Zbrka nastaje i kori\u0161tenjem navodnih istozna\u010dnica \u201epovijest\u201c i \u201ehistorija\/istorija\u201c. Vrlo je jasno \u0161to npr. zna\u010di pojam \u201epovijest filozofije\u201c, ali nije jasno \u0161to zna\u010di \u201efilozofija povijesti\u201c; da li je to filozofsko razmatranje pro\u0161lih vremena ili povijesti kao znanosti. Bez dobrog poznavanja konteksta nejasno je i \u0161to zna\u010di sama rije\u010d \u201epovijest\u201c; odnosi li se na pro\u0161lo vrijeme ili na znanost.<\/p>\n

Povijest, historija i historiografija<\/p>\n

Profesorica Gross rije\u0161ila je problem ovako: ustvrdila je da \u201epovijest\u201c i \u201ehistorija\u201c nisu istozna\u010dnice. \u201ePovijest\u201c je definirala kao \u201epovijesnu zbilju\u201c, dakle ono \u0161to se stvarno dogodilo, dok je \u201ehistoriju\u201c definirala kao prou\u010davanje pro\u0161log vremena. Povijest je sve ono \u0161to je u pro\u0161lom vremenu bilo realnost, a historija je prou\u010davanje te realnosti. Kako sama navodi, Mirjana Gross, umjesto \u201ehistorija\u201c razmi\u0161ljala je i o upotrebi pojma \u201epovjesnica\u201c, ali je shvatila da bi to samo unosilo dodatnu zbrku. Izvela je i dalji pojam nazvav\u0161i stru\u010dno bavljanje povije\u0161\u0107u \u201ehistoriografija\u201c.<\/p>\n

Na\u017ealost, danas se na na\u0161im prostorima zbog nestru\u010dnosti i nacionalne nabijenosti gotovo potpuno odustalo od \u0161kole profesorice Gross te se isklju\u010divo koriste pojmovi \u201epovijest\u201c ili \u201ehistorija\/istorija\u201c, bez da se mo\u017ee povu\u0107i razlika izme\u0111u znanosti i pro\u0161log vremena. \u017dalostan je to ishod \u017eivotnog napora vrsne stru\u010dnjakinje koja je jedina kod nas upostavila svoju historiografsku \u0161kolu i gotovo jedina se bavila metodologijom historijskog istra\u017eivanja, metodama kako do\u0107i do povijesne istine. Ono po \u010demu je profesorica Gross tako\u0111er posebna jest njezino izu\u010davanje same historiografije. Dala je pregled historijske misli od antike do dana\u0161njih dana i godinama se u Jugoslaviji sukobljavala s establi\u0161mentom protive\u0107i se krutim marksisti\u010dkim tuma\u010denjima. Rijedak je slu\u010daj u znanosti op\u0107enito, posebno kod nas, a posebno u historiografiji, da netko prou\u010dava znanost samu po sebi kao znanost, a ne njezin predmet izu\u010davanja. Mirjana Gross umrla je 22.5.2012. u 90. godini \u017eivota.<\/p>\n

Sljedbenika \u0161kole Mirjane Gross bilo je i jo\u0161 uvijek ih ima. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli kao ud\u017ebenik predmeta Uvod u historiju koristi se istoimena knjiga profesora Azema Ko\u017eara koja je sumirala u\u010denja profesorice Gross.<\/p>\n

 <\/p>\n

Slu\u017ee\u0107i se definicijom Mirjane Gross o povijesti kao proteklom vremenu, kao postulat se postavlja da je povijest realna. Sve ono pogre\u0161no protuma\u010deno nije povijest. Povijest je dakle suha \u010dinjenica, zbilja, realnost, ono \u0161to se doista dogodilo. Izu\u010davaju\u0107i povijest, historija nama daje smisao takvog prou\u010davanja jer pomo\u0107u prou\u010davanja povijesti odgovara na dana\u0161nja pitanja. Jedno od takvih pitanja jest i \u201eJe li povijest slu\u010dajna?\u201c Je li sve \u0161to se doga\u0111alo i to gdje se nalazimo danas \u010dista slu\u010dajnost, skupina na\u0161ih odluka, hirova i slu\u010dajnosti koje su nas od stotinu pravaca dovele ba\u0161 ovdje gdje smo danas? Odgovoriti na ovo pitanje mo\u017ee se jednom zanimljivom metodom na koju je historiografija \u201enabasala\u201c slu\u010dajno – alternativnom povije\u0161\u0107u.<\/p>\n

Inovativna alternativna povijest<\/p>\n

Iako skoro redovno ismijavana kao naklapanje, alternativna povijest zapravo je inovativna metoda historiografskih istra\u017eivanja. Ova metoda proistekla je iz fikcije. Kao neki prvi oblik alternativne povijesti mogu se smatrati \u201egenerali poslije bitke\u201c, raspravljanje \u201e\u0161to bi bilo kad bi bilo\u201c, \u0161to je prisutno jo\u0161 od rane antike i prvih \u201ehistori\u010dara\u201c. Alternativna povijest kori\u0161tena je kao inspiracija nekim romanima od kojih je svakako najpoznatiji \u201eFatherland\u201c Roberta Harisa, a nevjerojatan zamah dobila je pojavom videoigrica. U posljednje vrijeme javljaju se i dokumentraci s temama alternativne povijesti poput \u201eC.S.A.\u201c u kome su Konfederalne Ameri\u010dke Dr\u017eave pobijedile u Ameri\u010dkom gra\u0111anskom ratu i opstale kao robovlasni\u010dko dru\u0161tvo do danas. Alternativna povijest zapravo je \u201emogu\u0107a povijest\u201c koja se spletom okolnosti nije ostvarila.<\/p>\n

Ova metoda izuzetno je korisna u historiografiji prvenstveno zato \u0161to nas tjera da je smi\u0161ljamo. Da bi alternativna povijest bila \u201epovijest\u201c, mora biti realisti\u010dna ina\u010de prelazi u fantaziju, a realisti\u010dnom je mo\u017eemo u\u010diniti prate\u0107i dru\u0161tvene zakone i sociolo\u0161ke principe, odbacuju\u0107i sve \u0161to se sigurno ne bi moglo dogoditi. Alternativna povijest nas tjera da prou\u010davamo dru\u0161tvo i njegove zakonitosti, da ga \u0161to bolje upoznajemo kako bismo ga mogli u fikciji realno modificirati. Bave\u0107i se alternativnom povije\u0161\u0107u i razvijaju\u0107i je u smi\u0161ljen koncept najlak\u0161e shva\u0107amo nu\u017enosti prema kojima se dru\u0161tvo kre\u0107e.<\/p>\n

Smi\u0161ljaju\u0107i alternativnu povijest u jednom povijesnom trenutku samo slu\u010dajnosti postavimo druga\u010dije i skrenemo tijek \u201epovijesti\u201c u drugom smjeru. Doga\u0111aji u ovom misaonom eksperimentu krenu drugim putem, te pratimo \u0161to se sve moglo dogoditi.<\/p>\n

Kao ilustracija poslu\u017eit \u0107e Piri Reis, osmanski pomorac, geograf, kartograf i admiral, ro\u0111en oko 1465. godine. Postoji anegdota da je Piri Reis tra\u017eio od sultana brodove da oplovi svijet, ali je sultan odbio financirati ekspediciju. Lakomisleno se mo\u017ee zaklju\u010diti da je sultanova lo\u0161a volja toga dana presudila da Piri ne otkrije Novi svijet koji bi se danas umjesto Amerika zvao \u201ePirireika\u201c, a umjesto Hosea, Juana, Evita i Fidela tamo\u0161nje dru\u0161tvo \u010dinili bi Osmani, Muhamedi, Fatime i Hasani.<\/p>\n

Bez ula\u017eenja u provjeravanje istinitosti ove anegdote, zamislimo da je sultan tog navodnog dana ustao dobro raspolo\u017een i odobrio Piriju ekspediciju. Piri Reis bi isplovio prije Kristofora Kolumba, preplovio Atlantik, prona\u0161ao Karibe, kartirao ih i vrati se s kartama sultanu. I \u0161to dalje? Apsolutno ni\u0161ta, osim porasta presti\u017ea osmanskog dvora. Osmansko Carstvo ne bi moglo imati nikakve koristi od tog saznanja iz dva vrlo jednostavna razloga. Prije svega, ova dr\u017eava nije imala pristup Atlantiku osim kroz Gibraltar koji bi \u0160panjolska i Portugal mogli nevjerojatno lako blokirati. S druge strane, osmansko dru\u0161tvo zasnovano na timarima, vojnim feudalnim posjedima s kmetovima, i potpuno podre\u0111eno vojsci, nikad ne bi moglo iskoristiti Ameriku. Bilo bi nemogu\u0107e da stotine osmanskih brodova plove kroz Gibraltar voze\u0107i koloniste u Ameriku i onda se neometano istim putem vra\u0107aju natovareni kolonijalnom robom. Ovakav transport odmah bi presjekli \u0160panjolska, Portugal, Venecija, \u0110enova, Francuska, berberski pirati sa sjevera Afrike i svi drugi usput kojima bi ovo bila fantasti\u010dna prilika da se obogate. S druge strane, Osmansko Carstvo ljudske i materijalne resurse moralo je tro\u0161iti na neophodnije stvari- kopnene kampanje i ratove s mnogobrojnim susjedima. Vode\u0107i ovaj misaoni eksperiment u kome je Piri Reis isplovio za Ameriku, lako je zaklju\u010diti da Amerika nije slu\u010dajno \u201eAmerika\u201c danas. Njen dana\u0161nji izgled nije uslovila sultanova volja jednoga dana ve\u0107 mno\u0161tvo va\u017enijih faktora poput ustrojstva europskih dru\u0161tava, geografskog polo\u017eaja, komunikacija…<\/p>\n

Primjera je beskona\u010dno. Pomenuti roman \u201eFatherland\u201c radnju razvija u svijetu u kome je Hitler dobio II. svjetski rat. Wehrmacht je uspio zauzeti Staljingrad, odbaciti Crvenu Armiju preko Urala koja je tamo pre\u0161la u gerilu, a zatim se koncentrirao na zapad i savladao Veliku Britaniju. SAD su pobijedile Japan i sklopile mir s Njema\u010dkom. U 1960. godini Hladni rat vode SAD i Njema\u010dka. U pozadini glavne radnje govori se o tome kako bi izgledali njema\u010dko dru\u0161tvo i Europa. Poprili\u010dno realno je opisan svijet u kome isto\u010dna Europa vodi gerilski rat koji sve vi\u0161e iritira njema\u010dku javnost, Hitler se po\u010dinje predstavljati kao simapti\u010dni starac, javnost polako postaje svjesna ubijanja Jevreja iako se nacisti pravdaju da ih samo raseljavaju, nacisti nove generacije vi\u0161e nisu zalu\u0111eni fanatici ve\u0107 u skladu s potrebama administriranja pokorene Europe realni birokrati poput Alberta Speera. Mladi su buntovni, ne sje\u0107aju se nereda koji je Hitler zaustavio pa ga zbog toga i ne cijene, slu\u0161aju rock and roll i jazz, propaganda im je dosadna, sve ja\u010di je utjecaj zapadne kulture, a nacisti prikrivaju svoje zlo\u010dine. Cijela diktatura i totalitarizam lagano se uru\u0161avaju. Njema\u010dku obilje\u017eavaju studentski nemiri i teroristi\u010dki napadi.<\/p>\n

\u0160to bi se dogodilo da su zapadni rimljani uspjeli odbiti barbare u 5. stolje\u0107u; ili jo\u0161 zanimljivije da se klima nije promijenila ba\u0161 tad te da nisu po\u010dele velike seobe naroda? Mogu se prona\u0107i komentari poput: \u201eDa je Rimsko Carstvo opstalo, do sad bismo kolonizirali Mars.\u201c Ve\u0107 od 4. stolje\u0107a, pa i ranije, Rimsko Carstvo polako je zbog unutra\u0161njih problema zapadalo u rasulo i gubilo koheziju. Robovski rad vi\u0161e nije mogao odr\u017eavati ekonomiju koja je prelazila na sustav kolona, po\u010detni oblik kmetstva. Ovo je rezultiralo poskupljenjem proizvodnje i smanjenjem prihoda. Zbog takvih okolnosti centralna vlast je oslabila i redali su se uzrupatori za uzrupatorima. Carstvo se sitnilo i mrvilo. Poneki pretendent \u010dak bi uspijevao godinama stvoriti paralelnu vlastitu dr\u017eavu. Da je splet okolnosti bio takav da je Carstvo ostavljeno samo sebi, bez seobe naroda, uru\u0161ilo bi se jednako kao i seobom. Jedino \u0161to bi bilo druga\u010dije jest etni\u010dka slika. Mada i bez etni\u010dkih promjena, takav konglomerat naroda bi se odvojio jedni od drugih prestankom komunikacija u Srednjem vijeku. Doseljeni narodi ionako nisu \u010dinili ni 20% stanovni\u0161tva krajeva koje su pokorili.<\/p>\n

Postoji i mno\u0161tvo primjerna \u201e\u0161to bi bilo kad bi bilo\u201c koji su se \u201eostvarili kasnije\u201c. \u0160to bi bilo da su Arapi 718. uspjeli zauzeti Konstantinopol? Vidjeli smo to 1453. kada su ga zauzele Osmanlije. \u0160to bi se dogodilo da je Napoleon izgubio Bitku kod Austerlitza? Isto ono \u0161to se dogodilo kad je izgubio Bitku kod Leipziga. \u0160to bi se dogodilo da je Luj XVI. uspio ugu\u0161iti Francusku revoluciju 1789. godine? Vidjeli smo \u0161to se dogodilo kada su je ugu\u0161ili 1814. godine. Ponovno je izbila 1848. godine \u0161irom Europe. \u0160to da su Republikanci pobijedili u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu 1939. godine? Ni\u0161ta dramati\u010dno jer bi \u0160panjolska svejedno bila republika kako je i danas, iako su 1939. pobijedili fa\u0161isti.<\/p>\n

Povijest u\u010diteljica \u017eivota ili ne\u0161to drugo?<\/p>\n

Upoznavaju\u0107i karaktere ljudi, planove, resurse, komunikacije, dru\u0161tvene slojeve, kolektivnu svijest i realne mogu\u0107nosti, mo\u017eemo graditi alternativnu povijest i ona slu\u017ei upravo za upoznavanje svega navedenog. Prou\u010davaju\u0107i sli\u010dne doga\u0111aje, lako mo\u017eemo zaklju\u010diti \u0161to bi se dogodilo da se neki doga\u0111aj odvio druga\u010dije. Iluzorno je govoriti da bi sve bilo kao \u0161to je danas bez obzira da se sve dogodilo druga\u010dije. Me\u0111utim, poanta jest da bi sve u principu kad tad zavr\u0161ilo isto zbog raznih nepromjenjivih ili sporo promjenjivih faktora. Nacisti\u010dki poredak bi i da je pobijedio u ratu uni\u0161tio prirodan otpor nametanju volje koji posjedujemo svi, Rimsko Carstvo bi se uru\u0161ilo zbog kraja njegove ekonomske osnovice i bez seobe naroda.<\/p>\n

Nijedna znanost nema smisla ako ne odgovara na suvremena i aktualna pitanja. \u010cesto se historiografija opravdava kao \u201eu\u010diteljica \u017eivota\u201c, ali je to na\u010delno pogre\u0161an stav. Svrha prou\u010davanja povijesti nije da nam daje moralne poduke ve\u0107 odgovore na bitna pitanja. Historiografija nije grana moralnog odgoja ve\u0107 znanost i kao takva je potrebna. Gledaju\u0107i unazad uzaludnost napora da se promijeni tok povijesti, istu stvar mo\u017eemo predvidjeti i za budu\u0107nost, \u0161to zapravo i jest svrha historiografije. Kako je bilo uzaludno boriti se protiv osipanja rimskog poretka, jednako tako je danas uzaludno boriti se protiv globalizacije. I jedno i drugo uzrokuje promjena ekonomske osnove dru\u0161tva na koju ne mo\u017eemo utjecati. Nemogu\u0107e je utjecati zbog osnovnog nagona i potrebe svakoga da \u017eivi bolje. Robu je interes bio postati kmet\/kolon s ve\u0107im pravima, bez obzira \u0161to \u0107e to uni\u0161titi Rimsko Carstvo. Isto tako danas je interes poslovati globalno jer je bolja zarada, bez obzira \u0161to \u0107e to uni\u0161titi nacionalnu dr\u017eavu. Interes je najja\u010da sila u univerzumu.<\/p>\n

Iako u su\u0161tini pragmati\u010dna, historiografija nije li\u0161ena ni vi\u0161eg filozofskog i moralnog smisla i nau\u010davanja. Kao svojevrsna vrsta utjehe mo\u017ee nam slu\u017eiti spoznaja da nismo sasvim slu\u010dajno tu gdje jesmo i da nas ovdje nisu doveli hirovi pojedinaca. Ipak smo va\u017eniji svi zajedno kao dru\u0161tvo, nego oni koji nas vode, jer povijest nije slu\u010dajna.<\/p>\n

P.S. \u201eIstorija nije samo tekst, ona je kontekst.\u201c Latinka Perovi\u0107<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako skoro redovno ismijavana kao naklapanje, alternativna povijest zapravo je inovativna metoda historiografskih istra\u017eivanja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-190587","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=190587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190587\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=190587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=190587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=190587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}