{"id":190519,"date":"2015-10-15T13:36:26","date_gmt":"2015-10-15T11:36:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=190519"},"modified":"2015-10-15T13:37:22","modified_gmt":"2015-10-15T11:37:22","slug":"putesestvije-peti-dan-puca-i-bespuca-svarcvalda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/15\/putesestvije-peti-dan-puca-i-bespuca-svarcvalda\/","title":{"rendered":"Pute\u0161estvije, peti dan\u2026 Pu\u0107a i bespu\u0107a \u0160varcvalda"},"content":{"rendered":"<p>Jutros nas probudi magla. Nije ona bila klik koji razdvaja san od jave, ve\u0107 nam je doprlo do svesti da ovih ovde jesenjih dana u blizini reke je mo\u017eemo svakog dana o\u010dekivati. Jo\u0161 ne znaju\u0107i kakvo vreme magla skriva po\u010desmo planirati vo\u017enu do Donaue\u0161ingena, mesta\u0161ca odakle po\u010dinje Dunav, evropski re\u010dni gorostas koji ovde u Tutlingenu vi\u0161e li\u010di na prljavu baru\u0161tinu.<\/p>\n<div id=\"attachment_190543\" style=\"width: 310px\" class=\"wp-caption alignleft\"><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/dfbc2dba4399e064d77a081a5c64ddf073593c7737a2d9208d0989969455532f.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-190543\" class=\"wp-image-190543 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/dfbc2dba4399e064d77a081a5c64ddf073593c7737a2d9208d0989969455532f-300x180.jpg\" alt=\"dfbc2dba4399e064d77a081a5c64ddf073593c7737a2d9208d0989969455532f\" width=\"300\" height=\"180\" \/><\/a><p id=\"caption-attachment-190543\" class=\"wp-caption-text\">Tog dana sam pregazio Dunav. Duboki, stra\u0161ni&#8230;<\/p><\/div>\n<p>Sunce pobedi maglu i nas trojica spremno i ve\u0107 uigrano skidosmo bicikla sa nosa\u010da podesismo opremu i zaputismo se na pute\u0161estvije. Cilj se nalazi na \u010detrdsetak kilometara od nas \u0161to sa povratkom \u010dini nekih osamdesetak, \u0161to je skroman zalogaj za ovu grupu biciklista. Za popodne je najavljena i gradska fe\u0161ta, tako da znamo gde \u0107emo potro\u0161iti ostatak vremena. Oznake dunavske biciklisti\u010dke rute su prili\u010dno dobro postavljene, osim na mestima kuda smo mi prolazili, tako da smo stizali u neko selo, pa ga napu\u0161tali u odre\u0111enom pravcu po savetu jedne me\u0161tanke, zatim se vra\u0107ali u njega po nagovoru druge i kona\u010dno po savetu policijske patrole ga po tre\u0107i put napustili odlaziv\u0161i putem \u010diji putokazi nikako ne pokazivahu na\u0161e odredi\u0161te. Tim putem susretosmo grupu iskusnijih planinara \u010dija predvodnica nam ljubazno objasni kako \u0107emo pregaziti Dunav i opet se dohvatiti biciklisti\u010dke staze. Da, pregaziti Dunav! Na tom mestu nam nije bio ni do kolena, \u010dak ni do \u010dlanaka. Ustvari, uop\u0161te ga nije ni bilo jer je negde pre toga ponirao a umesto njega nas je do\u010dekalo samo njegovo prazno korito. I zaista, odatle nastavismo biciklisti\u010dkom stazom. Prelepi predeli \u0160varcvalda su potpuno odstupali od imena crnih \u0161uma. Nisu \u010dak bili ni zeleni, ve\u0107 nekako obojeni onim jesenjim bojama koje lagano slute na miris dima i prijatnost toplote pored \u0161poreta. Kasnije nai\u0111osmo na prili\u010dno iskusan biciklisti\u010dki, a verovatno i bra\u010dni, par koji su nam vi\u0161e manuelno nego verbalno objasnili da iz nekog razloga treba da pro\u0111emo tuda i tuda. Okretosmo na tu stranu, gde nas postavljena privremena biciklisti\u010dka signalizacija dovede do makadamskog puta kojim nismo mogli dalje. Vratismo se nazad i nai\u0111osmo na spaljen drveni most. Uro\u0111enim ose\u0107ajem za navigaciju odvezosmo se do nekog mesta i nastavismo glavnim putem. Posle nekoliko kilometara se vratismo na biciklisti\u010dku stazu i radosno nastavismo prema zacrtanom cilju. Tmasti oblaci ispred nas su ugu\u0161ili euforiju, koja nam je mrtva pala pred noge sa prvim kapima ki\u0161e. Sklonismo se privremeno u napu\u0161teni ambar, ali videv\u0161i da crni oblaci i vetar nas okru\u017euju i da jedina strana gde jo\u0161 uvek ne pada ki\u0161a je ona sa koje smo upravo do\u0161li, kretosmo nazad poku\u0161avaju\u0107i da joj pobegnemo. Ali ovda\u0161nja ki\u0161a je trenirala brzinu i na boljim biciklistima od nas, tako da nas je ubrzo stigla i opet postadosmo njene \u017ertve, kao onomad na Stelviu. Na vreme smo odustali od skrivanja, tako da iskoristismo pljusak u njegovom punom obimu.<\/p>\n<p>Kamperu, na\u0161oj ku\u0107i putuju\u0107oj, se vratismo mokri do gole ko\u017ee, a po\u0161to je bilo prili\u010dno hladno &#8211; i dublje. Ponovo otvorismo tendu, montirasmo \u017eicu i poslagasmo mokro odelo da se barem ocedi kada ve\u0107 od su\u0161enja nema ni\u0161ta. Potom se posvetismo vatrenoj vodi koja u nama ukresa plamen toplote.<\/p>\n<p>Kada oblaci neo\u010dekivano od\u0161krinu\u0161e nebeske vratnice i sunce granu, odosmo na onaj nema\u010dki va\u0161ar koji je ve\u0107 po\u010deo i bez nas. Tamo sretosmo onaj stari bra\u010dni par biciklista preodevene u sve\u010dano ruho, kojima ne uspesmo manuelnim jezikom objasniti \u0161ta nam se desilo. Samo im ljubazno odmahnusmo i nastavismo dalje. Na mnogim mestima videsmo razli\u010dite \u0161tandove za prodaju hrane, pi\u0107a i svakojakih drangulija pra\u0107eni glasnim truba\u010dima i ostalom muzikom kako to ve\u0107 obi\u010dno biva u zemlji nema\u010dkoj. Kobasice su im bile neubedljive, jedino je belo pivo popravljalo gastronomski utisak. Ostade \u017eal \u0161to ne saznasmo za\u0161to se kobasice stavljaju u potpuno okrugla peciva koja mogu da pokriju njenu jednu tre\u0107inu, kada ve\u0107 postoje i ona gde bi u\u0161u\u0161kana senfom mogla \u010ditava da stane. Kao dodatak jelu kod Turaka kupismo neki hleb sa susamom koji popravi utisak, kao i kola\u010d sa \u0161ljivama, omiljeni piscu ovih redova.<\/p>\n<p>Nastavismo odmor u kamperu, dok nam se oprema cedila pod tendom. Ponadasmo se da \u0107e se nebo otvoriti narednih dana i dozvoliti nam da odvezemo ono \u0161ta smo planirali, ili barem da se osu\u0161imo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jutros nas probudi magla. Nije ona bila klik koji razdvaja san od jave, ve\u0107 nam je doprlo do svesti da ovih ovde jesenjih dana u blizini reke je mo\u017eemo svakog dana o\u010dekivati. Jo\u0161 ne znaju\u0107i kakvo vreme magla skriva po\u010desmo planirati vo\u017enu do Donaue\u0161ingena, mesta\u0161ca odakle po\u010dinje Dunav, evropski re\u010dni gorostas koji ovde u Tutlingenu [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1490,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-190519","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190519","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1490"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=190519"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190519\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=190519"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=190519"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=190519"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}