{"id":190340,"date":"2015-10-13T08:00:21","date_gmt":"2015-10-13T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=190340"},"modified":"2015-10-12T23:22:56","modified_gmt":"2015-10-12T21:22:56","slug":"cija-nas-smrt-dira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/13\/cija-nas-smrt-dira\/","title":{"rendered":"\u010cija nas smrt dira?"},"content":{"rendered":"

\"BarbaraPi\u0161e: Barbara Matej\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Razmotrimo nekoliko imid\u017ea. James Wright Foley. Ako mo\u017eda i ne\u0107ete po samom imenu odmah znati o kome se radi, snimku sigurno pamtite. Obrijane glave, u intenzivno naran\u010dastoj dugoj ko\u0161ulji i hla\u010dama kle\u010di na pjeskovitom tlu. Iza njega je isti takav, suhi, pustinjski krajolik. Do njega stoji \u010dovjek odjeven u crno, crnim mu je prekriveno i lice, sve osim proreza za o\u010di. U ruci dr\u017ei no\u017e. Drugom rukom pote\u017ee Foleya za ko\u0161ulju. Foley je bio ameri\u010dki novinar, ratni izvjestitelj iz Sirije. Nestao je 2012., a pripadnici ISIL-a ubili su ga u kolovozu 2014. To je bila snimka njegova pogubljenja.<\/p>\n

Isti takav video pu\u0161ten je dva tjedna kasnije. Ovog puta je kle\u010dao ameri\u010dko-izraelski novinar Steven Joel Sotloff. Tako\u0111er je pogubljen. Camille Lepage bila je mlada francuska fotoreporterka. Poginula je pro\u0161le godine u Srednjoafri\u010dkoj Republici dok je bila na zadatku. Nakon smrti, naj\u010de\u0161\u0107e je objavljivana njezina fotografija u obi\u010dnoj bijeloj majici kratkih rukava s foto-aparatom preba\u010denim preko ramena.<\/p>\n

Njih troje su me\u0111u 61 novinarom i novinarkom ubijenima pro\u0161le godine. Najvi\u0161e ih je ubijeno u Siriji \u2013 njih 17. Velika ve\u0107ina su bili doma\u0107i novinari (77%), ostali su, kao Foley, Sotloff i Lepage bili stranci na mjestima gdje su ubijeni. Preko polovina ubijenih novinara su bili muslimani koji su radili u raznim ratnim podru\u010djima. No njihove slike ni snimke ne pamtimo. Nisu ni do\u0161le do nas. Pro\u0161le godine su u Libiji nestali tuni\u0161ki novinar Sofiene Chourabi i snimatelj Nadhir Ktari. I za njihovu smrt je odgovornost preuzeo ISIL. Bilo je to tek dan nakon ubojstva novinara u redakciji \u201cCharlie Hebdoa\u201d u Parizu. U svjetlu te tragedije u srcu Europe, ta vijest nije mogla do\u0107i do nas, kao ni njihov imid\u017e koji bismo mogli pamtiti. U Tunisu se prosvjedovalo zbog njihove smrti, no ta se vijesti nije mogla probiti pored okupljanja par milijuna ljudi i politi\u010dkih lidera Europske unije na pari\u0161kom mimohodu u po\u010dast \u017ertvama te u obranu slobode i demokracije.<\/p>\n

Ipak jedna vijest je uspjela do\u0107i do Europe u tjednu koji je u cijelom svijetu, barem onom dijelu koji zovemo Zapadnim, bio obilje\u017een pari\u0161kim teroristi\u010dkim napadom. Takvih je zastra\u0161uju\u0107ih razmjera bila da se jednostavno nije mogla ignorirati. Tisu\u0107e kilometara od Pariza, islamisti\u010dki pokret Boko Haram u nekoliko je dana pobio oko 2000 ljudi u gradu Bagu u Nigeriji, a grad je sravnjen. \u017drtve su uglavnom bila djeca, \u017eene i stariji koji nisu uspjeli umaknuti pred ektremistima. Nigerijsko krvoproli\u0107e je u medijima opisano kao jedan od najgorih teroristi\u010dkih napada svih vremena, no velika je vjerojatnost da mnogi za njega nisu ni \u010duli, jer je u tom tjednu sve nadja\u010dao \u0161ok u Parizu.<\/p>\n

Istra\u017eivanje o medijima pokazalo je da je \u201cCharlie Hebdo\u201d u vijestima bio pokriven 50 puta vi\u0161e nego masakr u Nigeriji. I jedno i drugo je tragedija, i jedno i drugo djelo je ekstremista. Poginuli su nedu\u017eni ljudi. U jednom doga\u0111aju ih je ubijeno neusporedivo vi\u0161e. No jedno se dogodilo u Africi, a drugo u obi\u010dnom pari\u0161kom kvartu. Navikli smo da ih Afrike dolaze takve vijesti. Masakri u tom dijelom svijeta su \u201cbusiness as usual\u201d. Uostalom, Afrika je daleko. Afrika nismo \u201cmi\u201d.<\/p>\n

Do listopada pro\u0161le godine kada je umro prvi pacijent od ebole u Sjedinjenim Dr\u017eavama, umrla je od iste bolesti 3431 osoba u Gvineji, Sierra Leoneu i Liberiji. Doktori bez granica prethodno su mjesecima upozoravali da je potrebna hitna reakcija me\u0111unarodne zajednice na najve\u0107u epidemiju virusa ebole do sada, ali pomo\u0107 u zapadnu Afriku nije stizala. I tek tada, tog listopada kada je ebola zabilje\u017eena na ameri\u010dkom tlu, publika se zainteresirala. Graf Google Trends-a, koji prati popularnost tema u vijestima, jasno pokazuje da je tek tog listopada ebola globalno postala va\u017ena vijest.<\/p>\n

Ilustrator Andr\u00e9 Carrilho iz Portugala, koji radi za jake ameri\u010dke medije poput New York Times-a, the New Yorker-a i Vanity Fair-a ilustrirao je tu disproporciju u interesu publike: na krevetima, nalik bolni\u010dkima, le\u017ei niz tamnih tijela, jedno do drugoga, i samo jedno bijelo. Uz to bijelo tijelo su fotograf s uperenim objektivom u pacijenta i novinar s mikrofonom u ruci. Tamna tijela le\u017ee sama. \u201cPrema ljudima s afri\u010dkog kontinenta se odnosimo kao prema apstraktnoj statistici, za razliku od pacijenata u Americi ili Europi. Koliko individualnih pri\u010da znamo o afri\u010dkim pacijentima? Nijednu. Oni se tretiraju kao nerazlu\u010diva gomila\u201d, rekao je ilustrator.<\/p>\n

No, kada vijesti ipak stignu do nas, velike su razlike kako ih se predstavlja. Koliko smo fotografija mrtvih, osaka\u0107enih, spaljenih u Siriji, Nigeriji, Afganistanu vidjeli kroz godine? Koliko odsje\u010denih udova djece u Sierra Leoneu, koliko masakriranih u Ruandi? Koliko ubijene ira\u010dke djece za ameri\u010dkog rata u toj zemlji? A koliko smo mrtvih i ranjenih ameri\u010dkih i europskih vojnika vidjeli? Nijednog ili vrlo malo. Te fotografije se ne pu\u0161taju u javnost. Njihove smrti su simbolizirane posmrtnim sandukom obavijenim zastavom i sve\u010danom vojni\u010dkom stra\u017eom. Njihova smrt se prikazuje dostojanstveno, vode\u0107i ra\u010duna o osje\u0107ajima obitelji i sunarodnjaka. \u201c\u0160to je neki dio svijeta udaljeniji i egzoti\u010dniji, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e nam fotografije pru\u017eiti neskriveni pogled na mrtve i umiru\u0107e\u201d, napisala je Susan Sontag u svojoj knjizi \u201cPrizori tu\u0111eg stradanja\u201d u kojoj se bavila medijskim prezentacijom ratova i nesre\u0107a. Kao da su jedini koji mogu vidjeti te fotografije oni i kojima su namijenjene \u2013 Zapadnjaci \u2013 i kao da nikada ne\u0107e do\u0107i do rodbine nastradalih.<\/p>\n

No mjerilo udaljenosti i egzoti\u010dnosti se mo\u017ee mijenjati pa smo tako s ratom u biv\u0161oj Jugoslaviji mi postali ti koji su, kao ionako \u201cne ba\u0161 pravi Europljani\u201d, bili oni \u010diji se mrtvi mogu prikazivati. A kada su u New Yorku sru\u0161eni Blizanci, nismo mogli vidjeti ni jednu fotografiju 2752 poginulih. Simbol tog teroristi\u010dkog napada postala je fotografija Richarda Drewa koji je zabilje\u017eio \u010dovjeka koji pada pred fasadom tornja, nazvana \u201cThe Falling Man\u201d. Iako je figura \u010dovjeka mala, neraspoznatljiva i nikada se nije saznalo o kome se radi, mnogi su se \u010ditatelji javljali medijima tra\u017ee\u0107i da se povu\u010de jer je \u201cuznemiruju\u0107a\u201d. I jest uznemiruju\u0107a, ali s puno eksplicitnijim prizorima, koji bi nas mogli vi\u0161e uznemiriti, svakoga se dana suo\u010davamo.<\/p>\n

Neki od takvih prizora su ostali zabilje\u017eeni na fotografijama Camille Lepage. Iako je imala tek 26 godina kada je ubijena u Srednjoafri\u010dkoj Republici, ta je francuska fotografkinja ve\u0107 tri godine izvje\u0161tavala iz Sudana, Ju\u017enog Sudana i SAR-a.<\/p>\n

U jednom od razgovora za medije je rekla: \u201c\u017delim da gledatelji osjete kroz \u0161to ljudi prolaze. \u017delim da suosje\u0107aju s njima kao ljudskim bi\u0107ima, umjesto da na njih gledaju kao na jo\u0161 jednu gomilu Afrikanaca koji pate u bespu\u0107ima rata negdje na tom \u2018crnom kontinentu\u2018. \u017delim da pomisle: \u2018Za\u0161to, pobogu, ti ljudi \u017eive u takvom paklu, za\u0161to ne znamo ni\u0161ta o tome i za\u0161to nitko ne radi ni\u0161ta po tom pitanju?\u2019 \u017delim da se gledatelji posrame, da ih bude sram njihovih vlada koje sve to znaju i ni\u0161ta ne \u010dine kako bi okon\u010dale stradavanja.\u201d Camille je bila mlada, ali joj je sve bilo jasno. Znala je dobro kako funkcioniraju mediji i da va\u017ene teme kojima je svjedo\u010dila ne dolaze na naslovnice. Zato \u0161to nisu \u201cna\u0161e\u201d, zato \u0161to se s njima ne mo\u017eemo identificirati, zato \u0161to su daleko, zato \u0161to ionako na svijetu ima previ\u0161e mrtvih.<\/p>\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija.<\/p>\n

Pogledaj.to<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uz to bijelo tijelo su fotograf s uperenim objektivom u pacijenta i novinar s mikrofonom u ruci. Tamna tijela le\u017ee sama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-190340","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=190340"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190340\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=190340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=190340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=190340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}