{"id":190148,"date":"2015-10-10T08:00:34","date_gmt":"2015-10-10T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=190148"},"modified":"2015-10-11T11:48:36","modified_gmt":"2015-10-11T09:48:36","slug":"azilanti-i-pitanje-karaktera-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/10\/azilanti-i-pitanje-karaktera-eu\/","title":{"rendered":"Azilanti i pitanje karaktera EU"},"content":{"rendered":"

\"DejanAutor: Dejan Jovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Izbjegli\u010dka kriza, s kojom \u0107e se najve\u0107i broj europskih zemalja nositi jo\u0161 dugo \u2013 naro\u010dito ako se broj izbjeglica pove\u0107a zbog nove eskalacije “malog svjetskog rata” u Siriji (nakon novih ruskih napada u toj zemlji) – postavila je novu temu na kojoj se izo\u0161travaju ideolo\u0161ke pozicije u europskoj politici. U Hrvatskoj se to zao\u0161travanje reflektira i na unutarnjepoliti\u010dkom i na vanjskopoliti\u010dkom planu. Jednim dijelom to je zbog pluralizacije politi\u010dkog prostora, do koje je do\u0161lo nakon ulaska zemlje u EU. Nakon 2013. ne mora se vi\u0161e voditi ra\u010duna o “nacionalnom konsenzusu”, jer vi\u0161e nema nikakvog “nacionalnog cilja” kao \u0161to su ranije bili: progla\u0161enje nezavisnosti, teritorijalna integracija i ulazak u NATO i EU. Do\u0161lo je do re-ideologizacije hrvatskog dru\u0161tva, a mo\u017eda i politike, \u0161to \u0107emo vidjeti i u izbornoj kampanji ovog mjeseca.<\/p>\n

No, izbjegli\u010dka kriza ima i svoju ideolo\u0161ku logiku. Kritike koje premijer Milanovi\u0107 upu\u0107uje Srbiji i Ma\u0111arskoj, naime, imaju sna\u017enu ideolo\u0161ku osnovu: on kritizira desne vlade u te dvije zemlje, povezuju\u0107i njihove postupke s desnicom u Hrvatskoj. Meta su Vu\u010di\u0107 i \u2013 naro\u010dito \u2013 Orban, koji je postao simbol za ideologiju obnovljenog nacionalizma i suverenizma, te je jedan od glavnih protivnika europske ljevice.<\/p>\n

Ima li takva ideologizacija izbjegli\u010dkog pitanja ikakvog temelja?<\/p>\n

Naravno da ima. Da bismo to objasnili, treba se vratiti na glavno pitanje: za\u0161to, uop\u0107e, postoji mogu\u0107nost tra\u017eenja azila? Za\u0161to je izbjegli\u010dki status uop\u0107e priznat kao pravna i politi\u010dka kategorija? Temeljem \u010dega je mogu\u0107e da ljudi koji se nalaze pred stvarnim egzistencijalnim opasnostima u zemljama \u010diji su dr\u017eavljani \u2013 bilo iz ratnih ili nekih drugih, politi\u010dkih razloga \u2013 zatra\u017ee za\u0161titu u nekoj drugoj zemlji? Nije li za njihovu sigurnost i za njihova prava odgovorna njihova \u2013 a ne neka druga \u2013 zemlja?<\/p>\n

Ako vjerujemo u na\u010delo suvereniteta i apsolutnog (“svetog”, nepovredivog) dr\u017eavljanstva, takva je mogu\u0107nost upitna ili \u010dak i \u2013 neprihvatljiva. Tradicionalna suverenost podrazumijeva da dr\u017eavljanski status predstavlja ako ne nepremostivu, a onda barem va\u017enu granicu izme\u0111u na\u0161e zemlje i inozemstva, izme\u0111u doma\u0107eg i stranog. Ona prava koja imamo u vlastitoj zemlji, onoj \u010diji smo dr\u017eavljanin (ili dr\u017eavljanka) \u2013 nemamo u drugim zemljama, u kojima eventualno postoji samo pravo na gostoprimstvo i na minimalnu za\u0161titu. Takva za\u0161tita podrazumijeva, primjerice, policijsku za\u0161titu ako nas netko osobno napadne \u2013 iako smo stranci \u2013 ali ne i pravni status koji omogu\u0107ava trajnu za\u0161titu u odnosu na zemlju \u010diji smo dr\u017eavljanin.<\/p>\n

No, pravo na azil je jedna od temeljnih liberalnih kategorija, pa je stoga istinski mogu\u0107 samo u liberalno-demokratskim zemljama. Azilanstvo dijeli zemlje koje ga omogu\u0107avaju i one koje se zadr\u017eavaju samo na dobrodo\u0161lici i za\u0161titi izbjeglica, ali im ne otvaraju vrata za trajno useljavanje. U Turskoj, Jordanu i Libanonu danas ima mnogo izbjeglica, ali malo azilanata, i jo\u0161 manje onih kojima je odobren azil. Turska je tek 2013., i to pod pritiskom Europske unije, donijela ne\u0161to liberalniji zakon o azilu \u2013 ali je u njoj danas skoro 1,6 milijuna izbjeglica, a “samo” 106 tisu\u0107a azilanata. Naravno, mo\u017eda je to zato \u0161to izbjeglice ne apliciraju za azil, jer ne \u017eele trajno ostati u Turskoj. Ali, sigurno je i zbog toga \u0161to Turska \u2013 kao ni Gr\u010dka ili druge balkanske zemlje, pa i Hrvatska \u2013 ne pokazuje da doista \u017eeli useljavanje. Upravo suprotno \u2013 pokazuje da bi radije da se izbjeglice ne zadr\u017eavaju na njenoj teritoriji. Na drugoj strani, u najrazvijenijim, ali i najliberalnijim zemljama Europe, izbjeglice su (dosad bile) ipak u ve\u0107oj mjeri tretirane na na\u010din koji je u skladu s liberalnim svjetonazorom, te im je pru\u017eena za\u0161tita koja se pribli\u017eila onoj koju u\u017eivaju dr\u017eavljani. Otvorene su im mogu\u0107nosti integracije \u2013 iako to nije i\u0161lo bez otpora antiliberalnih grupacija. Ti otpori dolazili su \u010desto i od samih useljenika \u2013 koji su zapravo \u010desto odbijali integraciju, nastavljaju\u0107i samo fizi\u010dki \u017eivjeti u novoj zemlji, ali u stvarnosti su i dalje bili oslonjeni na kontakte i za\u0161titu koju im pru\u017ea zajednica s kojom su do\u0161li u nju. Liberalizacija, da bi uspjela, mora biti dobrodo\u0161la na obje strane: i me\u0111u dr\u017eavljanima zemlje u koju se useljava, i me\u0111u samim useljenicima. To se uglavnom nije dogodilo. Pa ipak, poku\u0161alo se. Politika otvaranja vrata nije imala nikakvih negativnih ekonomskih posljedica za te zapadno-europske zemlje. Zemlje koje imaju najvi\u0161e imigranata (bilo ekonomskih ili politi\u010dkih) ujedno su i najrazvijenije zemlje Europe. One su \u2013 u pravilu – ujedno i me\u0111u najslobodnijima.<\/p>\n

Liberalna politika, naime, polazi od pretpostavke da svaki \u010dovjek na svijetu ima pravo na slobodu. Sloboda je najvi\u0161a i jedina univerzalna vrijednost – ona \u017eelja koju imaju svi ljudi na svijetu, bez obzira gdje se rodili. Ro\u0111enje u nekoj zemlji, stvar je okolnosti na koje nitko od nas nije mogao utjecati. Nitko nije zaslu\u017ean \u0161to se rodio u mirnom i demokratskom dijelu svijeta, niti kriv \u0161to se rodio u siroma\u0161tvu i diktaturi, ratu i neslobodi. Zbog toga \u0161to su ljudi ro\u0111eni u ovom drugom, lo\u0161ijem i nesigurnijem dijelu svijeta, ne zaslu\u017euju biti trajno ka\u017enjeni. Nitko nije svojom voljom izabrao neslobodu, i svatko ima pravo na pobunu protiv diktature i rata.<\/p>\n

U liberalnom svjetonazoru, obaveza gra\u0111ana da budu lojalni re\u017eimu koji ih ugro\u017eava je tek relativna. Pravo na pobunu protiv takvog re\u017eima, kao i pravo na odlazak iz njega \u2013 spadaju u temeljna i op\u0107a ljudska prava. Nikakvo dr\u017eavljanstvo niti suverenitet ne mogu ih dovesti u pitanje. Pravo na izbor, na slobodu odabira gdje \u0107e se \u017eivjeti, tako\u0111er je jedno od temeljnih ljudskih prava, jer je izbor u jezgri koncepta slobode. Totalitarni i autoritarni poreci, me\u0111utim, dovode u pitanje to pravo, uskra\u0107uju\u0107i pravo na putne isprave onima koji su “sumnjivi”.<\/p>\n

Napu\u0161tanje diktature, kao i pobuna protiv nje, za liberale spadaju me\u0111u univerzalna prava svakog pojedinca. S druge strane, svaka liberalna dr\u017eava, ona koja cijeni univerzalnost ideje slobode, ima moralnu (ako ne ve\u0107i stvarnu) obavezu da pru\u017ei uto\u010di\u0161te i za\u0161titu svakom pojedincu koji bje\u017ei iz neslobode, iz diktature i rata. To se odnosi na svakog \u010dovjeka, bez obzira na njegovo dr\u017eavljanstvo. Pravo na slobodu nije ne\u0161to \u0161to nam daje dr\u017eava, pa prema tome ne mo\u017ee ni biti ovisno o volji dr\u017eave u kojoj \u017eivimo. Ona dr\u017eava koja negira to temeljno ljudsko pravo prestaje biti “na\u0161a”. Ona to nije zato \u0161to nije reprezentativna, odnosno ne odra\u017eava bit ljudske prirode, u kojoj je samo \u017eelja za slobodom uvijek prisutna.<\/p>\n

Na temelju tih liberalnih postavki stvoreno je, uostalom, i pravo na slobodno kretanje iz jedne zemlje u drugu. Liberalna dr\u017eava nema pravo zaustaviti slobodnog \u010dovjeka \u2013 osim u striktno propisanim i vrlo ograni\u010denim slu\u010dajevima, kad bi sloboda jednog \u010dovjeka mogla (i to s velikom vjerojatno\u0161\u0107u, i uz predo\u010dene dokaze) ugroziti slobodu drugih ljudi. Ako se dva pojedinca \u017eele sresti, dr\u017eavljanstvo ijednoga od njih ne smije predstavljati zapreku takvom susretu. Dr\u017eave moraju obrazlo\u017eiti za\u0161to im onemogu\u0107avaju susret, odnosno ostvarenje \u017eelje za susretom. U tom smislu, za liberalne dr\u017eave, dovoljno je pozivno pismo onoga tko poziva, da se onome tko je pozvan omogu\u0107i ulazak \u2013 \u010dak i ako dolazi iz zemlje \u010diji dr\u017eavljani trebaju ulazne vize.<\/p>\n

\u0160engenski sustav \u2013 sustav otvorenih granica \u2013 simbolizira ru\u0161enje mo\u0107i dr\u017eave i pove\u0107anje mo\u0107i pojedinca. On je simbol politike i svjetonazora koji slobodu vrednuju vi\u0161e od sigurnosti, i koji ne dopu\u0161taju da se zbog straha ona suspendira. Sloboda nosi sobom rizike, ali s rizicima se treba znati nositi \u2013 njima treba znati upravljati. Zbog rizika \u2013 osim ako nisu dramati\u010dno veliki \u2013 ne smije stradati princip slobode.<\/p>\n

Pravo na azil je povezano s temeljnim liberalnim vrijednostima, i zato su azilanti ako ne ve\u0107 dobrodo\u0161li, a onda barem tolerirani upravo u najliberalnijim zemljama svijeta. Neke od tih zemalja (ne sve) poma\u017eu pobune koje su usmjerene na svrgavanje diktatura \u2013 u, danas prili\u010dno kontroverznoj, politici liberalnog intervencionizma. One smatraju da su du\u017ene pomo\u0107i ostvarenju slobode bilo gdje na svijetu, jer je svaki onaj tko \u017eeli slobodu bli\u017ei liberalnoj dr\u017eavi nego diktatorskoj \u2013 \u010dak i onda kad je dr\u017eavljanin diktatorske dr\u017eave, a ne liberalne.<\/p>\n

Svaki Sirijac, Ira\u010danin ili dr\u017eavljanin Sjeverne Koreje koji \u017eeli napustiti te zemlje jer u njima nema slobode \u2013 ili zato \u0161to u njima nema mira \u2013 trebao bi biti dobrodo\u0161ao u liberalno-demokratsku zemlju, zato \u0161to je svaka zemlja slobode njegova prava domovina. Zemlja koja negira i onemogu\u0107ava slobodu i mir ne mo\u017ee biti njegova prava domovina, makar se u njoj rodio. Diktature nisu reprezentativne, i u tom smislu nemaju legitimitet. Liberali vjeruju da one ne zaslu\u017euju po\u0161tivanje suvereniteta.<\/p>\n

Naravno, politika liberalnog intervencionizma toliko je puta zloupotrebljavana \u2013 i to uglavnom od strane konzervativnih snaga, da je u me\u0111uvremenu postala vrlo nepopularna. Pokazalo se njeno agresivno, ru\u017eno lice. Naro\u010dito je to slu\u010daj nakon ameri\u010dkih intervencija u Vijetnamu, a potom i u Iraku. U tim se slu\u010dajevima ubrzo pokazalo da stvarni razlog vojnog interveniranja nije bilo \u0161irenje slobode, nego izvanjska kontrola, ograni\u010davanje suvereniteta ili nametanje re\u017eima silom. Mo\u017ee li se sloboda posti\u0107i okupacijom? Mo\u017ee li se o\u010dekivati da se liberalne vrijednosti “nametnu” oru\u017ejem? Da se gra\u0111ani “oslobode” bombardiranjem? Radi se, naravno, o liberalnim iluzijama, ili samo o izgovorima u kojima su konzervativci koristili liberalnu retoriku, bez stvarnih liberalnih namjera. Naro\u010dito se to odnosi na bombardiranje Iraka \u2013 koje su izveli neokonzervativci koji su samo “posudili” liberalnu retoriku. Iako \u2013 u ameri\u010dkom slu\u010daju \u2013 konzervativno i liberalno su tako isprepleteni da je te\u0161ko odrediti gdje jedno po\u010dinje a drugo zavr\u0161ava.<\/p>\n

Me\u0111utim, dobrodo\u0161lica azilantima je ne\u0161to sasvim drugo. Tu se ne radi ni o kakvom interveniranju radi svrgavanja re\u017eima \u2013 iako se danas, u svjetlu sirijske krize \u010dini da bez takve intervencije ne\u0107e biti mogu\u0107e zaustaviti daljnje negiranje slobode i onemogu\u0107avanje mira. Ovdje se radi o pru\u017eanju uto\u010di\u0161ta \u017ertvama nasilja, o otvaranju vrata liberalno-demokratskih zemalja onima koji napu\u0161taju diktature ili ratno stanje, te time zapravo ostvaruju svoju prvu odluku u korist slobode.<\/p>\n

Podjele koje postoje i u Hrvatskoj oko azilanata pokazuju, zapravo, da se i u njoj \u2013 upravo po ovoj ideolo\u0161koj liniji \u2013 dijele liberali i konzervativci. Ovi drugi protive se politici otvaranja vrata \u017ertvama koje \u017eele slobodu, i koje su spremne na goleme rizike kako bi \u017eivjele u slobodi. Konzervativni suverenisti sekuritiziraju pitanje izbjeglica, zato \u0161to sigurnost smatraju vrijedno\u0161\u0107u ve\u0107om od slobode. Oni ne vjeruju u univerzalni karakter \u017eelje za slobodom, nego slobodu povezuju s dr\u017eavljanstvom i suverenitetom. Izbjeglice su dobrodo\u0161le samo ako ne naru\u0161avaju na\u0161 identitet i tradiciju: ako su na\u0161e nacionalnosti ili vjere. S druge strane, konzervativna politika mo\u017ee sasvim dobro sura\u0111ivati s diktatorskim re\u017eimima u inozemstvu, pod uvjetom da je to u “nacionalnom interesu” i da su diktatori “na\u0161i prijatelji”. Promjene re\u017eima, revolucije i gra\u0111anski ratovi \u2013 \u010dak i kad imaju \u0161ansi promijeniti svijet \u2013 su suvi\u0161e riskantne i opasne. Bolji je vrag kojeg poznajemo, nego avanturisti\u010dko putovanje u nepoznato. Bolje je suspendirati slobodu, nego nositi se s rizicima koje ona sa sobom donosi.<\/p>\n

Europska unija je koliko liberalna, toliko i konzervativna tvorevina. Nakon kraja Hladnog rata (1989.) \u010dinilo se da je liberalizam ne samo pobijedio, nego da je istisnuo sve alternative \u2013 tako su, barem, tvrdili liberali. Ali, danas, 25 godina nakon kraja Hladnog rata, \u010dini se da su liberali i konzervativci u najmanju ruku izjedna\u010deni po mo\u0107i i utjecaju na njene politike. Liberalizam je danas, \u010dak i u europskom kontekstu, postao “sumnjiva” ideologija, koju kritiziraju i s lijeva i s desna. Rezultat bitke za izbjeglice i azilante pokazat \u0107e nam tko je ja\u010di, a tko slabiji. Ako se uspostavi “tvr\u0111ava Europa”, ako se vrate tvrde granice, \u010dak i me\u0111u zemljama-\u010dlanicama EU, ako se zatvore vrata izbjeglicama i azilantima, ako se obnovi nacionalisti\u010dka politika i retorika \u2013 bit \u0107e to kraj liberalne Europe. Nova Europa, ako i ostane povezana nekim institucionalnim okvirom, bit \u0107e Europa ravnote\u017ee snaga, u kojoj \u0107e velike sile imati glavnu rije\u010d \u2013 a male dr\u017eave \u0107e biti samo njihovi klijenti. Takva je Europa mogu\u0107a, i mogu\u0107e je da \u0107e biti (ako se uspostavi ravnote\u017ea) i dalje mirna. Ali, bit \u0107e to jedna sasvim druk\u010dija Europa od one koju smo imali od 1989. do danas.<\/p>\n

——————————-<\/p>\n

Prof. dr. Dejan Jovi\u0107, H-Alterov novi suradnik, predstojnik je Odsjeka za me\u0111unarodnu politiku i diplomaciju Fakulteta politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Izme\u0111u ostalih du\u017enosti u javnom i znanstvenom \u017eivotu, od 2004. do 2006. godine bio je posebni savjetnik ministra\/ministrice vanjskih poslova (i europskih integracija), a od 2010. do 2014. glavni analiti\u010dar predsjednika Republike u statusu posebnog koordinatora u Uredu predsjednika. (op.ur.)<\/address>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nova Europa, ako i ostane povezana nekim institucionalnim okvirom, bit \u0107e Europa ravnote\u017ee snaga, u kojoj \u0107e velike sile imati glavnu rije\u010d \u2013 a male dr\u017eave \u0107e biti samo njihovi klijenti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-190148","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190148","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=190148"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/190148\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=190148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=190148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=190148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}