{"id":189890,"date":"2015-10-06T08:42:07","date_gmt":"2015-10-06T06:42:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=189890"},"modified":"2015-10-06T08:42:07","modified_gmt":"2015-10-06T06:42:07","slug":"tko-se-ne-bori-zajedno-izgubi-pojedinacno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/06\/tko-se-ne-bori-zajedno-izgubi-pojedinacno\/","title":{"rendered":"Tko se ne bori zajedno izgubi pojedina\u010dno"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Sa\u0161a Hrnjez<\/strong><\/em><\/p>\n<ul>\n<li>U knjizi(1) izvodi\u0161 periodizaciju SFR Jugoslavije na \u010detiri perioda. Od pitanja koliko je ova periodizacija empirijski i faktografski ta\u010dna mo\u017eda je bitnije pitanje strate\u0161ke va\u017enosti periodizacije, odnosno koliko je takva periodizacija na\u010din da se socijalisti\u010dka Jugoslavija posmatra u njenoj istori\u010dnosti i dinamici, dakle ne kao jedan monolitani stati\u010dki sistem nego kao niz doga\u0111aja.<\/li>\n<\/ul>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-189891 size-medium\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-300x220.jpg\" alt=\"Darko Survin\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Darko-Survin.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Dr\u017eim da je ovo na kraju tvog pitanja to\u010dno. Ja se u principu sla\u017eem da se SFR ili titoisti\u010dka Jugoslavija mo\u017ee shvatiti jedino kao niz i ispreplitanje ponekad kontradiktornih doga\u0111aja, a ne kao jedan doga\u0111aj. Da bi se to uop\u0107e moglo historiozofski diskutirati, mi taj slijed moramo pojednostaviti na 5-6 perioda, koji su za mene jasno podijeljeni na uzlazne i silazne \u2013 tu podaci govore vrlo glasno. E sad, da li \u0107e\u0161 onaj dr\u017eavni centralizam od 1945. do 1950. zvati jednim periodom ili ne, nije bitno. Me\u0111utim i to spada u uzlazni period, od 1944. ili 1943. pa recimo do 1972. Sve su te brojke uslovne i jednostrane: jer, neki procesi su po\u010deli lo\u0161e hodati mnogo ranije a drugi su se dobro nastavili jo\u0161 i kasnije. Ali moramo o svakom periodu dati nekakav op\u0107eniti sud, da bismo uop\u0107e mogli misliti o smjeru i toku dru\u0161tvenog razvoja.<\/p>\n<p>Ina\u010de, periodizacija je uvijek uslovna i zamr\u0161ena stvar, zavisi kako valorizira\u0161 i ponderira\u0161 odre\u0111ene faktore koje dr\u017ei\u0161 presudnima. To su ideolo\u0161ko-politi\u010dke odluke do kojih svako dolazi prema svojim horizontima i vrijednostima. U tom smislu glavni faktori periodizacije uop\u0107e nisu faktografija i empirija: ne da one ne postoje, nego da se (kako to zna svaki teoreti\u010dar nauke) iz odre\u0111enog skupa fakata mo\u017ee izvesti koliko god ho\u0107e\u0161 teorija, koje \u0107e se sve temeljiti na nekima od tih fakata ili na nekim njihovim vidovima.<\/p>\n<ul>\n<li>To zna\u010di da periodizacija Jugoslavije nije bitna samo zbog istori\u010dnog i dinami\u010dkog pogleda koji nju vide kao skup doga\u0111aja, nego i kao skup kontradiktornih procesa koji su u jednom momentu vukli na ovu pa na onu stranu, i time je na neki na\u010din rascepali iznutra.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pa jedino tako mo\u017eemo objasniti kraj Jugoslavije. Ja sam po\u010deo tu knjigu da pi\u0161em zbog kraja: jer nam je kraj, to jest krah, jedini svima bio jasan. Tu se ne\u0161to sru\u0161ilo u \u0161to smo svi mi vjerovali i jednim dijelom smo sa dobrim razlogom vjerovali, i to moja generacija. Zna\u0161 kako, ili to vjerojatno ne zna\u0161, bila je pjesma \u2018Kud prolaze Skojevci sva se zemlja trese\/ od silnoga rada \u0161to ga zapo\u010de\u0161e\u2019. (Ina\u010de to je vrlo interesantna rima, jer mora\u0161 mijenjati normalni naglasak, a to se u narodnoj pjesmi mo\u017ee; vrlo je ne\u010dista rima i jako interesantan formalni zahvat.) Zna\u0161 jedan prijatelj mi je pri\u010dao u Beogradu kako mu je njegov otac, koji je bio Skojevac, govorio da je SKOJ bio va\u017eniji od Partije, na \u0161to sam ja dodao \u2018pa da, zato su ga i raspustili\u2019. SKOJ su raspustili jo\u0161 prije AF\u017d-a, jer je bio opasniji. Mada nije istina da je SKOJ bio va\u017eniji od Partije, ali je bio udarna o\u0161trica, dok je onaj dr\u017eak \u0161to ga dr\u017ei bio va\u017eniji. No Partija odnosno taj dr\u017eak nije bio o\u0161trica u poslijeratnom periodu, dok u ratnom periodu sigurno jeste.<\/p>\n<p><strong>Pojam \u2018socijalisti\u010dkog kapitala\u2019<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Da li kao paradigmati\u010dnu zabludu jugoslovenskog sistema mo\u017eemo izdvojiti Kardeljev pojam \u2018socijalisti\u010dkog kapitala\u2019 sa idejom da kapital prestaje da bude klasna kategorija onog momenta kada se proizvodni proces stavi pod kontrolu radnika, neka vrsta kapitala bez kapitalista i kapitalizma (ako se ne varam ima ne\u010deg prudonisti\u010dkog u tome). Me\u0111utim, ono \u0161to se desilo upravo je suprotno: \u2018socijalisti\u010dki kapital\u2019 je pre\u0161ao u ruke republi\u010dkih tehnobirokratija \u0161to je na kraju dovr\u0161eno secesijom i ratovima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u2018Paradigmati\u010dna zabluda\u2019 je dobar izraz, dr\u017eim, jer nije bila ni prva ni posljednja neispitana manipulacija pojmova \u2013 semanti\u010dka i dakako pragmati\u010dka \u2013 ali je bila egzemplarna. Neispitana, neproanalizirana, nepodvrgnuta debati socijalisti\u010dkog javnog mi\u0161ljenja (sa zagarantiranim pristupom \u0161tampi i televiziji), \u0161to je abeceda svake demokracije, gra\u0111anske kao i socijalisti\u010dke. A \u0161to je jo\u0161 gore \u2013 ta neupitna manipulacija postepeno je, recimo od 1968. nadalje, \u010dak i potpuno policijski blindirana. Me\u0111utim bolje od strukturalisti\u010dki bezli\u010dnog \u2018sistema\u2019, krivnju valja pripisati bar nekim klasno definiranim agensima. Ja takav agens zovem oligarhijom, i to politokratske vrste jer je komandirala ekonomijom na osnovu politi\u010dke mo\u0107i. Mo\u0107 je Komunisti\u010dka partija zadobila kao stvarna predvodnica svekolikog pobunjenog naroda protiv fa\u0161ista najrazli\u010ditijih nacionalnih masti, od njema\u010dkoga pa do velikobugarskoga, dakle ta je mo\u0107 i vlast bila te\u0161ko i \u2018gusto\u2019 zacementirana krvlju i stra\u0161nim patnjama stotine hiljada i miliona. Tu se bio stvorio jedan gram\u0161ijevski povijesni blok te onda jo\u0161 male komunisti\u010dke partije (dalje KP), koja je govorila u ime i djelovala u korist dobrog dijela radni\u0161tva i lijeve inteligencije, sa selja\u0161tvom i svim patriotima koji nisu htjeli kvislin\u0161ku ili staru monarhisti\u010dku podlo\u017enost.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, taj se blok opasno poljuljao, prvo, nesretnom idejom dokazati Staljinu da smo mi ve\u0107i staljinisti od njega, p\u00e4pstlicher als der Papst (\u2018ve\u0107e pape [ili vi\u0161e papisti\u010dki] od pape\u2019), u kolektivizaciji sela nakon 1949. Valja pohvaliti vrh KP-a da je relativno brzo, za 2-3 godine, uvidio \u2013 iz \u010disto pragmati\u010dkih razloga \u0161to je trebao stvarnu podr\u0161ku naroda u slu\u010daju ruske invazije \u2013 da je to nesprovedivo u tada\u0161njim uslovima kako ekonomije (agrarne tehnologije i raspolaganja investicijama za selo) tako i spleta me\u0111unarodne sa vanjskom politikom, i potpuno odustao. Ali ope\u010deno selja\u0161tvo je otada, po staroj poslovici, \u2018i na hladno puhalo\u2019, dakle nije vi\u0161e bilo aktivni sudionik povijesnog bloka kao 1941-48. Onda je blok bitno oja\u010dan uvla\u010denjem neo-urbaniziranog selja\u0161tva koje je postalo radni\u0161tvo kroz Kidri\u010devo samoupravljanje u tvornicama nakon 1950. Ovo se samoupravljanje u bazi vrlo dobro razvijalo do po\u010detka 1960-tih, i dobilo je pravo veta na postavljanja direktora \u2013 tj. na suodlu\u010divanje s lokalnim vlastima KP. Koliko je vitalno ali vrlo neiskusno i mlado radni\u0161tvo to pravo iskoristilo bez treniranja za direktnu demokraciju i recimo za razumijevanje knjigovodstva, drugo je pitanje, ali vrata su se bila otvorila. Ali nakon Kidri\u010deve rane smrti njegova ideja stvarne asocijativne demokracije spojene s obuhvatnim planiranjem od mikro do makro-nivoa, sve do vrha savezne vlade gdje su ministarstva trebala postati savjeti s ve\u0107inom izabranih delegata odozdo, potpuno je napu\u0161tena, te je Kardeljevo zakonodavstvo sredinom 1970. tu ideju potpuno suludo poku\u0161alo iskoristiti unutar sistema monolitne mo\u0107i KP-a. Razumljivo je da je to samo dovelo do potpunog kompromitiranja takvog \u2018delegatskog sistema\u2019.<\/p>\n<p>E sad, ako nema\u0161 niti stvarni entuzijazam odozdo, od seljaka radnika i inteligencije, koji kulminira u demokratskom planiranju stvaranja kapitala i raspolaganja njime, a nema\u0161 vi\u0161e niti centralne komandne instance kao u deceniji nakon 1945. jer je vlast glupo prenesena na 6-7 republika, onda nu\u017eno mora\u0161 stvoriti nekakve druge centre raspodjele kapitala. To se desilo veoma nesretnim uvo\u0111enjem manje-vi\u0161e nezavisnog bankarskog sistema: naime, nezavisnog od baze odozdo i demokratske kontrole javnosti, ali tijesno sljubljenog s republi\u010dkim i (sve manje) s jo\u0161 preostalim saveznim oligarhjskim vrhovima. To je onda taj \u2018kapital bez kapitalizma\u2019 o kome je fantazirao Kardelj. Ali tu se pokazuje da metafora ekonomske baze koja si stvara svoju politi\u010dku nadgradnju jeste primitivna, iz cestogradnje i mostogradnje, ali nije potpuno pogre\u0161na, sve se de\u0161ava \u2018kao da\u2019 (as if) katkada ta baza to stvarno stvara. Bolje je dakako to tuma\u010diti kibernetskom metaforom povratne sprege, gdje postoji niz mogu\u0107nosti, odre\u0111enih povijesnom konstelacijom. Mo\u017ee se desiti da tzv. nadgradnja stvori bazu \u2013 kao \u0161to je politi\u010dko razvla\u0161tenje izravnih malih proizvo\u0111a\u010da (Marxovi enclosures) plus oru\u017eana kolonijalna plja\u010dka stvorila ekonomsku bazu za evropski kapitalizam, ili kao \u0161to je dr\u017eavna vlast SSSR-a nakon 1920-ih a zatim jugoslavenska dr\u017eava nakon 1945. stvorila industriju. A mo\u017ee se i desiti da ta baza neutralizira ili aktivno pridobije politi\u010dku i ideolo\u0161ku \u2018nadgradnju\u2019 i stvori si nove klase. To su u slu\u010daju SFRJ 6-7 klasa nacionalisti\u010dke kompradorske bur\u017eoazije, dakle subalternih kapitalista \u2013 politi\u010dki subalternih ili podlo\u017enih njema\u010dkim bankama, a ideolo\u0161ki podlo\u017enih kako neoliberalizmu tako i nacionalnim crkvama. To je onda kontrarevolucija koja je simetri\u010dno obrnuta Titovoj revoluciji izvla\u0161tenja stranog kapitalizma 1942-47, to je Dullesov rollback.<\/p>\n<p><strong>Odvajanje ekonomije i politike<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Zanima me pitanje na koji na\u010din Jugoslavija na socijalisti\u010dkim temeljima i pod marksisti\u010dkom ideologijom ponavlja na neki na\u010din istu fundamentalnu zabludu bur\u017eoaskih kapitalisti\u010dkih dru\u0161tava a to je odvajanje ekonomije i politike. Razdvojenost ekonomije i politike je posebno evidentna na primeru jugoslovenskog samupravljanja: delimi\u010dna industrijska demokratija nije propra\u0107ena i demokratizacijom celog politi\u010dkog polja pa je samoupravljanje u ekonomskoj sferi ostalo bez odgovaraju\u0107e politi\u010dke emancipacije\u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ili kako ja to zovem, getoizacija samoupravljanja \u2026<\/p>\n<ul>\n<li>Samoupravljanje se nije pro\u0161irilo na politi\u010dku sferu sve do samih institucija dr\u017eave i partije. Separacija politike od ekonomije se onda odra\u017eava u onome \u0161to ti defini\u0161e\u0161 kao jugoslovenski ideolo\u0161ki idoli plemena: ekonomizam i produktivizam. Drugim re\u010dima, socijalizam i pored svih nespornih rezultata, prvenstveno u realizaciji jednog humanog dru\u0161tvenog napretka, ostao je ipak u zamci kapitalizma, ne samo usled nedovoljno prepoznatih spolja\u0161njih neprijatelja, nego unutar sopstvenog ideolo\u0161kog horizonta. Kao da se vratila ona \u010ce Gevarina: Ne mo\u017eete pobediti kapitalizam uz pomo\u0107 njegovih feti\u0161a.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ja negdje u knjizi postavljam pitanje jesu li uzroci tog sloma egzogeni ili endogeni. Na to je odgovor: oboje. Not only \u2013 but also. Jugoslavija je u prvom redu ekonomski zavisila od svjetskog tr\u017ei\u0161ta \u2013 ako izuzmemo SSSR, koji je prvo nakon 1948. bio neprijateljski, a onda je nakon 1956.-57. bio dobro polje na\u0161eg izvoza, ali uvijek nesigurno jer se taj izvoz mogao stopirati u 24 sata kad se Politbirou u Moskvi ne\u0161to ne svidi. Mislim da to nikada nije bilo vi\u0161e od jedne \u010detvrtine, maksimum tre\u0107ine, na\u0161eg izvoza, \u0161to je ipak bilo puno i va\u017eno za nas jer su na Zapadu bile i carinske i kvalitetne barijere. Mi smo u biti od 1950. zavisili od svjetskog kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta a to je zapadna Evropa, i od ameri\u010dkih zajmova. Bilo je ne\u0161to malo engleskih i francuskih zajmova ali to su bile sitnice. Dakle, zajmovi su bili ameri\u010dki i ja sam ih u knjizi izra\u010dunao(2), to su bile velike sume. Tako da se taj socijalizam gradio na dvije ekonomske baze. Uzgred budi re\u010deno, da li je to bio socijalizam, to je terminolo\u0161ka diskusija koja je otvorena, kao i kakav je to marksizam bio. Dakle, re\u0107i socijalizam tout court i marksizam tout court valja izbegavati jer je to uvijek pod navodnicima i valja precizirati, recimo re\u0107i polu-socijalizam.<\/p>\n<p>No da se vratim na dvije ekonomske baze. Prvo, kao \u0161to su Preobra\u017eenski i Buharin ve\u0107 20-ih godina u diskusiji ustanovili: eksploatacija, i to selja\u0161tva. Preobra\u017eenski je bio za, a Buharin protiv. A onda je pod Staljinom do\u0161la eksploatacija svih radnih ljudi uklju\u010div\u0161i i radnika: pla\u0107e su bile dovoljne da se ne gladuje, ali ni\u0161ta vi\u0161e, i to pod kmetskim re\u017eimom \u2013 ti nisi smio da ode\u0161 iz te tvornice bez dozvole, a da ne govorimo iz grada. Dakle prvobitna akumulacija u SSSR-u crpila se od radnog naroda, uklju\u010div\u0161i i intelektualce ako misli\u0161 da intelektualci proizvode vi\u0161ak vrijednosti (ja mislim tako). U Jugoslaviji je problem bio isti, ali seljaci su bili svedeni na male parcele, dakle nisi ih mogao jako eksploatirati, pa je najvi\u0161e bilo eksploatacije gradskog radnog naroda. Ona je imala granica, jer si na taj gradski radni narod kao osnovu tvoje vlasti morao ra\u010dunati, po\u0161to je selja\u0161tvo neutralizirano 1949.-50. nakon propasti kampanje zadruga i povuklo se u politi\u010dku pasivnost, pa na njih nisi mogao puno ra\u010dunati osim u slu\u010daju odbrane nezavisnosti, recimo 68-e kad su Rusi u\u0161li u \u010ce\u0161ku (jasno je da bi se sva Jugoslavija bila digla da su Rusi u\u0161li kod nas). Me\u0111utim, vlast je morala imati neku bazu, a ta je baza bila tzv. radni narod u gradovima, zna\u010di radnici i namje\u0161tenici kojima je vlada, najprije centralna a onda sve vi\u0161e republi\u010dka, oduzimala 2\/3 dohotka. To je Bakari\u0107 jedan put vrlo cini\u010dki ali to\u010dno okarakterizirao kao nivo eksploatacije dr\u017eavica Maja, jer su oni uzimali 2\/3 proizvoda od proizvo\u0111a\u010da. To je jedna baza. Na toj bazi bi Jugoslavija dosta siroma\u0161no izgledala i ne bi gradila tako brzo industriju i infrastrukturu kao \u0161to je to fenomenalnom brzinom kod nas izgra\u0111eno. Mi smo u 20 godina napravili ono \u0161to je Francuskoj trebalo 80 ili 100 godina \u2014 to\u010dni podaci su u knjizi(3). A druga baza su bili ameri\u010dki zajmovi, da bi se Jugoslavija dr\u017eala u hladnom ratu kao protute\u017ea eventualnom ruskom napadu i da bi se dr\u017eao \u2018Ljubljana gap\u2019, tj. da Rusi ne stignu na more, dakle na ju\u017eno krilo Nato-a. To je bila jedinstvena situacija gdje su Amerikanci donijeli vrlo lukavi zaklju\u010dak. Ja sam to na\u0161ao u dokumentima CIA-e koji su sad objavljeni, da su oni 1949. ili 50. imali savjetovanje, i ka\u017ee Harriman koji je bio mislim ministar inostranih poslova: \u2018Imamo izvje\u0161taj iz Moskve da je najve\u0107i problem Staljinu Jugoslavija, a ako je to njemu najve\u0107i problem mi ju moramo podr\u017eati\u2019. Dodu\u0161e sa sve manje i manje odu\u0161evljenja, dok to nije splasnulo 70-ih godina i pre\u0161lo se od davanja bez vra\u0107anja na zajmove, a u drugom redu na uputu \u2018razgovarajte sa Svjetskom bankom\u2019 koja je bila pod ameri\u010dkim uplivom, ali je imala svoje uslove. Tako da ti uslove ne daje strana vlada, \u0161to bi Jugoslavija odbila, nego Me\u0111unarodna banka, \u0161to je isti bog samo ne desna ruka nego lijeva. Me\u0111utim fakat je da je to bila jedinstvena situacija u kojoj se vidi kako bi se socijalizam gradio u jednoj bogatijoj zemlji, onako kao \u0161to je Marx mislio, to jest Francuska, Njema\u010dka, Engleska i sli\u010dno, da ne govorim o Americi, o \u010dijoj tehnologiji on nije imao pojma jer nitko nije slutio kako bi se ona razvila. E dakle tu je SFRJ bio bez otvorenih pritisaka, u \u010demu se i sastojala ameri\u010dka lukavost jer su dobro znali, ja mislim, da bi Tito rekao ne. Dakle, vi imajte va\u0161u unutra\u0161nju politiku, a vanjska politika je bila za nezavisnost, \u0161to je njima odgovaralo jer je to vojni\u010dki zna\u010dilo protiv SSSR-a. Istina je da je ideolo\u0161ki zna\u010dilo i protiv Zapada, recimo u Pokretu nesvrstanih koji uop\u0107e nisu ljubili ni u SSSR-u, ni u Americi, ali su to uzeli kao manje zlo, a ina\u010de nisu uzimali vrlo ozbiljno (Kine jo\u0161 nije bilo kao svjetske velesile). Nesvrstanost je bila velika ideja \u2013 mo\u017eda nije bila ideja Titova, ali ju je Tito uzeo kad su je Kinezi nakon Bandunga pustili da propadne, a bez Tita bi se Naser i Nehru slabo bili slo\u017eili.<\/p>\n<p>No Amerikanci su imali i nekih drugih ra\u010duna, oni su oduvijek duboko uvjereni da su komunizam\/socijalizam i blagostanje nespojivi (\u0161to je filozofski gledano nonsens, ali empiri\u010dki u Hladnom ratu nije bio nonsens). Stoga ako se radnici i seljaci neke zemlje donekle obogate, narast \u0107e im zazubice za kapitalisti\u010dkim individualizmom gdje u teoriji svatko, a u praksi svaki pedeseti ako mrcvari drugih 49, stvarno mo\u017ee imati vi\u0161e, a to je bilo potkrijepljeno ogromnom ideolo\u0161kom propagandom o American way of life, osobito u masovnim medijima. Jugoslavija pak nakon 1950-ih nije imala, kako bi bilo normalno ne samo iz ideolo\u0161kih nego i financijskih razloga, saveznu komisiju za uvoz filmova, dakle cenzuru. Nakon 1950. Holllywood je dominirao na\u0161im filmovima. \u2018Neretva\u2019 se radila prema modelu westerna: to je bio \u2018eastern\u2019. Dakle bio je ogromni upliv prvo mass media, filma, radija, kasnije televizije, \u0161to se onda lijepo nakalemilo na na\u0161u palanku, tj. na na\u0161u malogra\u0111an\u0161tinu koja je po\u010dela dominirati \u0161tampom kao npr. na pornografiju. Ja tu ne govorim kao moralista koji nije\u010de tijelo, ja tu govorim o odnosu me\u0111u ljudskim grupama, kao recimo ovdje rodovima: povratak i onako jake patrijarhalne malogra\u0111an\u0161tine. Tu onda neizbje\u017eno dolazi i do nacionalno-etni\u010dkih pitanja. Ta je situacija bila dijelom egzogena: kad je oko 1970. bilo milion radnika u inozemstvu, a sa porodicama to je 3-4 miliona, od 22 miliona stanovnika, to je jedna \u0161estina ili sedmina stanovni\u0161tva: upliv koji su oni imali govorom \u0161to su vidjeli u Njema\u010dkoj bio je velik. Dakle tu su bili ogromni bur\u017eoaski uplivi iz inozemstva plus na\u0161a sitna bur\u017eoazija, plus \u2013 e sad dolazimo na tvoje pitanje \u2013 odr\u017eavanje vlasti profesionalnog dijela partije. Nota bene: Partija je imala milion ljudi, dakle ne radi se o vlasti Partije nego o vlasti partijskog jezgra (politi\u010dari, plus neki tehnokrati kao direktori velikih poduze\u0107a itd).<\/p>\n<p>Ideja radni\u010dkog samoupravljanja ro\u0111ena je u povoljnom momentu u glavi Kidri\u010da. \u0110ilas tvrdi da je njegova, sa Kardeljem, ali u to sumnjam. \u0110ilas i Kardelj su to mo\u017eda podr\u017eali, \u0161to je bilo va\u017eno jer su oni bili vi\u0161i u rangu od Kidri\u010da kao sekretari Politbiroa (njih je bilo tri: \u0110ilas, Kardelj i Rankovi\u0107, a \u0161to je Rankovi\u0107 mislio ne zna se, on je \u0161utio i radio svoj posao \u2018dr\u017eavne sigurnosti\u2019). Me\u0111utim, kako rekoh, cijeli sistem kako je izmi\u0161ljen bio je Kidri\u010dev, o tome pi\u0161em dulje u knjizi. Otpori su bili ogromni. Prvo cirkularno pismo o radni\u010dkim savjetima bilo je nakon savjetovanja Politbiroa u Splitu 1949. Tito je morao natjerati Salaja, \u0161efa sindikata, da to potpi\u0161e zajedno sa Kidri\u010dem. Salaj je bio u Rusiji za vrijeme rata, i vjerojatno je mislio \u2018kakvi su to radni\u010dki savjeti, to je Lenjin zabranio ve\u0107 1919\u2019, \u0161to je istina, jer ih je morao zabraniti u gra\u0111anskom ratu kad je bilo rasulo. Ne mo\u017ee\u0161 ti diskutirati \u0161ta \u0107e\u0161 proizvoditi kad ti je front 100 km dalje. Lenjin je vrlo fino rekao: ajmo diskutirati o radni\u010dkim savjetima i demokraciji kada Rusija bude imala 50 posto stanovni\u0161tva u gradovima \u2013 \u0161to se desilo tek 1960-ih. Tako da je Lenjin na\u017ealost imao pravo, mada je otvorio vrata totalnom gu\u0161enju demokracije odozdo kakvo je Staljin poslije sproveo, ali u onom momentu imao je pravo, kao i 1921. sa ukidanjem frakcija unutar partije \u0161to je trebalo biti na godinu dana pa je ostalo tako vje\u010dno. I Tito je u to slijepo vjerovao, ipak je on bio odgojen kao staljinista i to je Titova granica, na\u017ealost. Ja sam imao veliko obo\u017eavanje prema Titu kao Skojevac, a kako i ne bih: on nas je izvukao od Hitlera i Staljina, dvaput. Me\u0111utim njegova je granica da on nije mogao da zamisli jednu gram\u0161ijevsku partiju, to jest da ona dade narodnoj bazi bar isto toliko prava kao \u0161to joj je bur\u017eoazija dala. Ali kako da se ta prava izravne demokracije razviju i kojim tempom? Tu treba podstreka odozdo, treba \u0161tampu, treba pristup masovnim medijima koji baza nikad nije imala. Nikada Praxis nije imao pristup televiziji, mo\u017eda radio tu i tamo, vrlo malo, pa se oni nisu nikad ni usudili u konkretne diskusije, osim Supeka, \u0161to je pak granica ve\u0107ine Praxisa. Naime Praxis je isto la\u017ena jedinica \u2013 bili su dosta heterogeni.<\/p>\n<p><strong>Praksisovci kao \u2018lojalna opozicija\u2019<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to se ti\u010de Praksisovaca, u knjizi ih naziva\u0161 \u2018lojalnom opozicijom\u2019. Me\u0111utim, mo\u017eda bi trebalo postaviti pitanje koliko je Praksis \u0161kola, naravno imaju\u0107i u vidu heterogenost koju spominje\u0161, bila ne samo lojalna opozicija nego i idejno nije bila u stanju probiti vladaju\u0107i horizont. Drugim re\u010dima, ako vladaju\u0107i ideolozi neke vrste socijalnog fordizma nisu dospeli do politi\u010dkog odre\u0111enja samoupravljanja, praksisovski filozofi koji su insistirali na humanisti\u010dkoj kritici sistema, preko pojma razotu\u0111enja, nisu ba\u0161 pomogli da se ono politi\u010dko konstitui\u0161e jer su naglasak stavili na eti\u010dko. Prebacuju\u0107i se na eti\u010dko-humanisti\u010dku ravan njihova politi\u010dka pesnica ne samo \u0161to je bila mlaka nego je ostala jedna bur\u017eoaska forma mentis. A posledice toga vidimo u mnogim personalnim skretanjima pojedinih Praksisovaca.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da smo tu mo\u017eda previ\u0161e strogi, oni jesu pisali o\u0161tro o \u2018birokraciji\u2019 i sli\u010dno, dakle sasvim politi\u010dke stvari, te je Bakari\u0107 bio uvjeren (na osnovu krivih izvje\u0161taja svojih \u0161pijuna) da su pod uplivom CIA. Pazi, Gram\u0161ijev projekt nu\u017eno zahtijeva lojalnu opoziciju, revolucionarna vlast treba ju stimulirati, \u010dim vi\u0161e tim bolje, jer \u0107e ta lojalna opozicija biti sutra vlada ako se poka\u017ee da su njene ideje bolje. Mislim, to je razlika izme\u0111u nasilnika idiota u \u010ce\u0161koj i Mad\u017earskoj koji su svoje vrlo blage disidente pogubili, i Poljaka koji su Gomulku stavili u ku\u0107ni pritvor 10 godina, a kada im je on zatrebao kao rezerva, jer je stara garnitura izgubila svaku plebejsku podr\u0161ku, onda su ga izvukli. E pa mora\u0161 imati disidente dok su lojalni projektu radni\u010dko-selja\u010dke vlasti sa razvitkom ekonomije i sa nekakvim avangardnim jezgrom koje je za ono vrijeme bilo potrebno i nu\u017eno. Jugoslavija se raspala zato \u0161to tog jezgra vi\u0161e nije bilo, nego je bilo 5-6 jezgara. Dakle, u tom smislu je to isto\u010dni grijeh Partije i staljinizma, da ti nisi mogao imati rechange, \u0161to ka\u017eu Francuzi, obnove unutar Partije, mada je to 40ih godina bilo sasvim mogu\u0107e (vidi slu\u010daj Kidri\u010da koji je do\u0161ao sa mjesta \u0161efa Slovenije).<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de razdvajanja politike i ekonomije, to ima mnogo korijena: egzogeni pritisak svjetske imperijalisti\u010dke bur\u017eoazije, endogeni pritisak raznih jugoslavenskih palana\u010dkih sitnih bur\u017eoazija, selja\u010dkog partrijahalnog porekla, i tu se sla\u017eem sa Radom Ivekovi\u0107 \u2013 to su te\u0161ki patrijahalni zaostaci. A plus, \u0161to je naoko \u010dudno, zapravo se s time jako dobro slagala politokracija (\u2018dobro, imajte vi pornografiju dok ja imam vlast\u2019). Oni nisu shva\u0107ali onu veliku Marxovu re\u010denicu da teorija postaje materijalna sila kada u\u0111e u svijest masa. Ovo bi se moglo pro\u0161iriti na cijelu imaginaciju: patrijahalna pornografija postaje materijalna sila kada u\u0111e u svijest masa (\u0161to se vidjelo u ratovima 1990ih). To nisu shvatili. Jugoslavenska Partija bila je vojno-politi\u010dki odli\u010dna, sve do 70-ih, ali bila je deficijentna kulturno, kao \u0161to se vidi u sukobu na knji\u017eevnoj ljevici 1930-ih, s time \u0161to je bila mnogo bolja od staljinizma jer nitko nije glavu izgubio u kulturi: Tito je li\u010dno rehabilitirao Krle\u017eu, dok ga je \u0110ilas navodno htio strijeljati 1945. Ali isto\u010dni grijeh je ipak tu. To jest od te politokratije postaje oligarhija koja nema drugog instinkta osim vlasti. Pazi ja sam imao jednog dobrog prijatelja, Ivo Bojani\u0107 u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio sekretar Gradskog komiteta omladine, on me je postavio u Studentski list; onda je on postao \u0161ef radija, onda cijele Radio Televizije Zagreb, i smijenjen je zajedno sa Tripalom i kompanijom, jer je odbio, navodno nakon mnogo razmi\u0161ljanja, da dopusti Bakari\u0107u da govori kao opozicija Dab\u010devi\u0107ki i Tripalu na televiziji. Ja sam se vratio iz Kanade i posjetio sam ga kao uvijek u stanu iznad Gunduli\u0107eve ulice i rekao sam mu: \u2018Ivo, sad mora\u0161 pisati\u2019. Nijednog slova nije napisao. Bistar \u010dovjek, ali nije bio nau\u010den da radi intelektualno nego organizaciono. Ili recimo, drugi \u010dovjek sa kojim nisam imao tako prisne odnose, ali vrlo srda\u010dne, bio je Sekretar univerzitetskog komiteta KP u Zagrebu, Ton\u010di \u017dvan, koji je napisao jedan divni esej u Praxisu \u2018Mamurluk ili otre\u017enjenje\u2019 1972., kada je sve bilo jasno, kao komentar Marxovom 18. Brumaireu, primijenjen prili\u010dno jasno na SFRJ. On je bio oti\u0161ao u kulturu, postao je \u0161ef izdava\u010dke ku\u0107e Naprijed u Zagrebu koja je radila vrlo lijepe stvari, mada meni nisu odobrili neke prijedloge, a mo\u017eda se i ja nisam dobro borio. Ja sam imao dosta ideja, htio sam po\u010detkom 60ih neku seriju da prevodi sve \u0161to je ikad pisano na svim jezicima o nama u inostranstvu, sva putovanja 18. do 20. stolje\u0107a po Balkanu, s kriti\u010dkim predgovorima i sli\u010dno. A odgovor je bio: ma ne, \u0161to \u0107e ti to. Pa trebamo znati, govorio sam, to je svijest.<\/p>\n<p>E to je opet bila palanka, i u Hrvatskoj kao i u Srbiji, ne\u0161to druga\u010dija nakon revolucije, ne tako katoli\u010dka i klerikalna, ali s klerikalnim na\u010dinom razmi\u0161ljanja, opet palanka. Recimo, ja se sje\u0107am kad je prvi put poslije rata u Zagrebu prevo\u0111en Baudelaire, negdje kasnih 50-ih godina, nastala je uzbuna. Tko je tada bio na vlasti? Na vlasti u kulturi su bili na\u0161i Dalmatinci, dijelom iz Zagore. Politi\u010dki ispravni ljudi koji su se \u0161kolovali u Zagrebu 30-ih godina, ali Baudelaire, to je za njih dekadencija, kao da su ravno iz sjemeni\u0161ta. E ako ne\u0107e\u0161 Baudelairea onda ne\u0107e\u0161 modernu poeziju uop\u0107e, onda ne\u0107e\u0161 Rimbauda, Rilkea, to je sve ne\u0161to mutno dekadentno kapitalisti\u010dko. Ima ne\u010deg u tome, to je mo\u017eda 33 posto to\u010dno, ali 67 posto nije \u2013 Kinezi vele: 3 dijela to\u010dno, 7 neto\u010dno. Pa na kraju su i objavili Baudelairea, jer se Krle\u017ea bio zalo\u017eio: Krle\u017ea je po\u010deo kao ekspresionist, pa \u0161to bi on bez Rimbauda! Dakle, nedostajao nam je nekakav kriti\u010dki svjesni odrasli dijalekti\u010dki pristup toj bur\u017eoaziji, koji zna baratati suprotnostima od 3 protiv 7 i sli\u010dno (kao Mao recimo). Mi bez bur\u017eoazije ne mo\u017eemo, ne samo zajmovima nego i ideolo\u0161ki. To nam je Marx rekao u Komunisti\u010dkom manifestu. Ali ne mo\u017eemo ni sa njom. To je kao ono \u0161to ljubavnici ka\u017eu \u2018ne mogu ni sa tobom ni bez tebe\u2019. To zna\u010di: treba diferencirati \u2013 kao u divnom eseju Ernsta Blocha, Diferencijacija unutar pojma napretka, \u0161to ga je napisao poslije Kineske revolucije \u2013 pa re\u0107i Prosvjetljenje ho\u0107emo, vlast policije ili banaka nad kreativnosti ne\u0107emo.<\/p>\n<p>Usput, upravo \u010ditam po tre\u0107i put Filosofiju palanke od Radomira Konstantinovi\u0107a, mo\u017eda ju sada prvi puta bolje shva\u0107am. U mom izdanju od 2010. (Beograd: Otkrovenje, str. 186 nadalje) on odli\u010dno povezuje nerazumijevanje Baudelairea sa \u2018duhom palanke,\u2019 tim malogra\u0111anskim odbijanjem egzistencijalnog otvorenja, recimo Nietzscheovog poziva \u2018Auf die Schiffe!\u2019 (Na brodove!), koji je zapravo po meni identi\u010dan Lenjinovom stavu i onom Krle\u017einog Kolumba. Duh malogra\u0111an\u0161tine i patrijarhalizma u\u017easno se boji otvorenog mora: dobro, jednom smo se trgnuli, a sada valja da si\u0111emo na mirno kopno i pustimo korijene\u2026 To je mo\u017eda nekad bila realisti\u010dka ideja, no u SFRJ bilo je 200 godina prekasno. Valja da meditiramo tu knjigu i usvojimo ono pionirsko i korisno iz nje.<\/p>\n<p>Isto je bilo i sa Brechtom u Jugoslaviji: Marijan Matkovi\u0107, velika vlast u kulturi, akademik, krle\u017eijanac, urednik uglednog i debelog \u010dasopisa JAZU Forum, ina\u010de moj dobrohotni pokrovitelj jer sam ja dobro mislio o njegovim dramama, rekao mi je \u2018Darko, Brecht u Jugoslaviji?!\u2019. Tu je trebala nekakva centralna instanca. Mi smo bili ukinuli 1949-50. onaj \u0110ilasov agitprop, \u0161to je mo\u017eda bilo dobro jer je \u0110ilas bio vrlo rigidan, nedemokratski centralisti\u010dki agitprop. Ali da smo mi imali, kao \u0161to je Kidri\u010d htio u ekonomiji, umjesto ministarstva za elektriku Vrhovni savjet bran\u0161e elektrike koji bi bio izabran odozdo prema delegatskom sistemu od radnika i intelektualaca u elektrici; i da smo imali pandan tome u kulturi, pa kritizirajte nas, prihvatite ono \u0161to je dobro, pa da imamo neke svejugoslavenske norme, diskusije, sva\u0111e, sve to unutar ustava: onda mi ne mo\u017ee\u0161 re\u0107i da zato \u0161to sam u Praxisu ne smijem na televiziju. Ja nisam bio u grupi Praxisa, filozofi su se dr\u017eali zatvoreno u svom krugu samo sa filozofima i eventualno sociolozima, iako su dolazili na partijske sastanke. Kangrga nije bio u partiji, no Gajo Petrovi\u0107, Bo\u0161njak, Vranicki, Cvjeti\u010danin sjedili su sa mnom u \u0107eliji Filozofskog fakulteta. Supek nije bio u Partiji \u2013 koliko se ja sje\u0107am \u2013 jer se on kasno vratio iz Francuske. Bio je u francuskom pokretu otpora, imao je veliku penziju iz Francuske i iz toga se velikim dijelom financirao Praxis.<\/p>\n<p><strong>Razlika izme\u0111u socijalisti\u010dkog i kapitalisti\u010dkog<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Dakle, opet egzogeni faktor: svetsko kapitalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te i lojalna opozicija od francuske penzije \u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pa vidi, hala bogu da je Jugoslavija bila otvorena i da nije bila gulag kao SSSR gdje ti nisi smio iza\u0107i, pa tako jedan Pasternak nije mogao oti\u0107i u Stockholm. Kakve su to gluposti! Nota bene: Pasternak je bio ruski patriot. Ako \u010dita\u0161 \u017divaga, mo\u017eda uloga partije nije genijalna, ali bilo bi po Gramsciju i Lenjinu onda umjesno re\u0107i: dobro, onda \u0107emo diskutirati o tome, kritizirat \u0107emo ga: Zapad ne shva\u0107a i zato te slavi \u0161to nisi metnuo ulogu Partije. (A kako \u0107e\u0161 slaviti ulogu Partije nakon Staljina?!). Dakle nisu imali nikakvog moralnog prava. Da je bio nekakav pravi lenjinizam na vlasti onda bi ga pustili u Stockholm i kritizirali bi ga javno.<\/p>\n<p>To ti je odgovor na pitanje za\u0161to smo odvojili ekonomiju od politike. Ogromna gre\u0161ka, nikada se teoretski diskutirala nije. Kardelj je tvrdio da u njegovom sistemu ni\u0161ta nije bilo politizirano, a ono \u0161to je poslije izmislio Ustavom 1974. to je bilo sasvim krivo, jer nije dalo punu vlast radni\u0161tvu ni u samoj tvornici ni vertikalno prema gore, do vlade. To zna\u010di da je ve\u0107 u tvornici naj\u010de\u0161\u0107e direktor pretegao, jer je iza direktora bio mjesni komitet vlasti i Partije \u2013 nije to bio jedan direktor nego je cijela vlast u njemu imala svoju udarnu pesnicu.<\/p>\n<p>Onda, u drugom redu, sve je to trebalo izgraditi onako kako je Lenjin predvidio u Dr\u017eavi i revoluciji. Dakle, ima\u0161 teritorijalne sovjete, narodne odbore, i ekonomske sovjete koji se povezuju bez obzira na republi\u010dke granice. Ako ti treba\u0161 ugljen iz Kolubare za Zeni\u010dku \u017eeljezaru ne\u0107e\u0161 se povezivati samo u Bosni, pa to su gluposti. To je abeceda svake ekonomije, da ti mora\u0161 djelovati racionalno, ne\u0107e\u0161 ugalj iz Slovenije dovoziti u Zenicu, ali tako se otprilike de\u0161avalo. Pogledaj u mojoj knjizi onu kartu Hamiltona o ekonomskim jedinicama(4). Pa Zenica i dolina Morave jest jedna geolo\u0161ko-ekonomska jedinica! I tu praviti krute granice, to su pri\u010de austrijsko-turske, ne socijalisti\u010dke. A kada smo jednom ostavili granicu onda nam se 1989. povampirila \u2018Oj truba\u010du s bojne Drine\u2019, stara srpska pjesma iz 19. stolje\u0107a. Srpskom je nacionalizmu Drina uvijek bila bitna: Srbi preko Drine, Pre\u010dani, nikad nisu imali ista prava kao i Srbi u Srbiji, a sada su negdje jadni po izbjegli\u010dkim kampovima, kao izbjeglice od Oluje. Ne znam da li jo\u0161 jesu, poslije 20 godina, ali bojim se da jesu. Oni su samo Srbi kad treba voditi politiku protiv drugih etnija, a kada im treba ne\u0161to dati onda su izbjeglice.<\/p>\n<p>Dakle, sla\u017eem se s jezgrom tvoga pitanja. Razlika izme\u0111u socijalisti\u010dkog na\u010dina \u017eivota i kapitalisti\u010dkog jest da radni narod kontrolira kako ekonomiju tako i politiku. Nota bene: razlika tih dvaju domena je nastala u kapitalizmu. U feudalizmu ili robovlasni\u0161tvu nije bilo razlike izme\u0111u ekonomije i politike; to je hereza na kojoj po\u010diva kapitalizam. A onda je kapitalizam uvidio, kad je do\u0161lo do velike depresije i do Oktobarske revolucije, da treba ne\u0161to vi\u0161e od privatne konkurencije i vajnog tr\u017ei\u0161ta, pa se javio nacizam koji je sve integrirao ili totalizirao, a to je bilo lako jer svjetske ratove ne mo\u017ee\u0161 voditi bez integracije ekonomike sa politikom. Tako da i Amerika (SAD) ima mnogo iskustva u tom integriranju.<\/p>\n<p>U odre\u0111enom momentu u Engleskoj razlika tih dviju domena bila je stvarna, jer je vlast bila u rukama zemljoposjedni\u010dke aristokracije, dok je ve\u0107ina ekonomije bila u rukama man\u010desterske industrijske bur\u017eoazije. To je bila kratka epizoda od 100 godina, od 1780. do 1880. A onda su se opet slili. Me\u0111utim, u tom periodu su gospodin Stuart Mill i njemu sli\u010dni liberali skovali tu teoriju, a tu na\u0107i ravnote\u017eu tih domena nije bilo te\u0161ko, na bazi superprofita iz kolonija jer su bili svjetska imperija. Me\u0111utim to je kako vremenski ograni\u010deno tako i de facto vrlo sumnjivo, jer sistem u kojem bi bila duboka razlika izme\u0111u ekonomije i politike propao bi, kao \u0161to je propala i Jugoslavija.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li je plauzibilna teza da je Jugoslavija bila kapitalizam od po\u010detka, dr\u017eavni, kapitalizam, i da nikad nije iza\u0161la iz tog okvira? Ili je re\u010d zaista o novumu, eksperimentu samoupravnog sistema koji je onda odustao od samog sebe i postepeno uvodio kapitalizam od 60ih? Drugim re\u010dima, koliko je uvo\u0111enje kapital odnosa u jugoslovensko dru\u0161tvo posledica jednog kontinuiteta ili je re\u010d o izvesnom diskontinuitetu koji se mo\u017ee markirati u Privrednoj reformi 1965?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Po meni, govoriti da je \u2018Jugoslavija bila kapitalizam od po\u010detka\u2019 ostavlja samo jedno \u2018malo\u2019 pitanje: kako shvatiti ogromnu plebejsku revoluciju 1942-45 i dalje? Ima jedna faza nacionalizacije od 1944. do 1949-50. kada se i pretjeralo (mislim da su nacionalizirali male gostionice, male pansione na moru itd.), to je tada stvarno bila dr\u017eavno komandna ekonomija, nema o tome sumnje. Oko toga da li je to dr\u017eavni kapitalizam ljevica se sva\u0111a od 1918. ili \u010dak i prije. Menj\u0161evici su tvrdili da je SSSR bio dr\u017eavni kapitalizam. Po mom mi\u0161ljenju to je nedijalekti\u010dki postavljeno, nit je bio dr\u017eavni kapitalizam niti nije bio. Svakako je na po\u010detku bilo dr\u017eavno vlasni\u0161tvo a usto su stalno \u2013 to bi neki ekonomista trebao detaljno da razradi \u2013 postojali neki aspekti kapitala, sasvim sigurno. Kad mora\u0161 ulo\u017eiti da gradi\u0161 industriju, kakogod zvao ta ulaganja, ona su nekakav vid kapitala. I Lenjin je rekao \u2018mi ho\u0107emo dr\u017eavni kapitalizam\u2019 jer je to bolje od malogra\u0111anskog selja\u0161tva koje nam ne daje hranu gradovima. Ima onaj slavni i zapravo epohalni referat Lenjinov na nekom kongresu gdje je dao pregled kojih pet dru\u0161tvenih sistema egzistira u Rusiji. Na vrhu je socijalizam, ali odmah ispod je dr\u017eavni kapitalizam, i kamo sre\u0107e kad bismo ga imali protiv ogromne mase sitnih vlasnika odmah ispod tog vrha. Na \u0161to je mislio? Mislio je na njema\u010dki kapitalizam iz Prvog svjetskog rata pod Ludendorffom koji je funkcionirao genijalno, ako se ne ra\u010duna \u0161to je upropastio cijeli narod, jer je uspio izdr\u017eati pet godina rata. Lenjinu se stra\u0161no svi\u0111alo da su po\u0161te centralizirane, da su banke centralizirane, on je rekao da ni\u0161ta vi\u0161e ne trebamo nego jedan zakon da to pre\u0111e u vlast naroda. Samo \u0161to je u uslovima gra\u0111anskog rata ta vlast naroda preko sovjeta zna\u010dila vlast savjeta narodnih komesara koje imenuje partija. Mada nota bene: na po\u010detku je u SSSR bio vi\u0161epartijski sistem i Lenjin u principu nije imao ni\u0161ta protiv toga, samo \u0161to nije mogao na\u0107i nikog tko bi i\u0161ao sa njim u savez, osim jedne frakcije, tzv. Lijevih Esera, koja je ostala 4-5 godina. A onda su, kako dogmatizam unutar bolj\u0161evika, tako glupost samih Esera, to razbili. Me\u0111utim, ne znam da li je KP u Srbiji mogla ostati u savezu sa Dragoljubom Jovanovi\u0107em i selja\u010dkom partijom, ili mo\u017eda bolje sa Ja\u0161om Prodanovi\u0107em i republikanskom strankom, koja je bila lijepa stvar, kako je to bilo u na\u0161oj ustavotvornoj skup\u0161tini 194.5-46., a kasnije su ih smlavili pritiskom i mahinacijama. To valja jo\u0161 ispitati: mislim da ni narod nije ba\u0161 bio odu\u0161evljen tim partijama, jer nisu imale udio u ratu, a kakve su prste u njima imale strane sile i obavje\u0161tajne slu\u017ebe jo\u0161 ne znamo.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, u Zagrebu sam poslije rata stanovao u istoj ku\u0107i (u podrumu) kao i ministar zdravlja koji se zvao Koharevi\u0107 i bio je iz HSS-a, tog lijevog dijela Selja\u010dke stranke koji je pristao uz NOB. I ja sam posle sretao te ljude, zbog science fictiona: nismo do 1956. uop\u0107e imali mogu\u0107nost uvoza knjiga iz SSSR-a, dok nije do\u0161ao Hru\u0161\u010dov, a oni su bili rusofili, po slavenskoj liniji kao Radi\u0107, uop\u0107e ne po bolj\u0161evi\u010dkoj, pa sam ja od njih posu\u0111ivao rusku SF. Uostalom su u Zagrebu ljudi koji su do\u0161li iz lijevog HSS-a pa u\u0161li u Partiju bili vrlo va\u017eni u kulturi. Oni su imali jo\u0161 manje veze sa svjetskim kapitalizmom od komunista: imali su dom, a nisu imali svijet. Za selja\u010dku partiju to je normalno, ali ne i za komunisti\u010dku koja je u me\u0111unarodnom pokretu, pa ako ti se me\u0111unarodna veza slomi jer su postali staljinisti, mora\u0161 tra\u017eiti neke druge. U na\u0161oj me\u0111unarodnoj politici, bili su neki odli\u010dni i sofisticirani ljudi iz predratne inteligencije, hrvatske, slovenske i srpske. Titova prevodilica bila je Olga Nin\u010di\u0107, k\u0107erka kraljevskog ministra Nin\u010di\u0107a, pa onda porodica Ribnikar, Dedijer, Ko\u010da Popovi\u0107, pjesnik i francuski \u0111ak, kasnije i Marko Risti\u0107, pa Leo Mates, Jevrej iz Osijeka\u2026 Ti su ljudi znali kako se vodi me\u0111unarodna politika. A posle 70-te do\u0161la je cijela nova generacija, ali to su ve\u0107 bili karijeristi, oni su bili u Partiji jer su znali da samo tako mogu uspjeti, a ideolo\u0161ki to je bilo bog da nas sa\u010duva. Ne ka\u017eem svi\u2026<\/p>\n<p><strong>Proturje\u010dja privredne reforme<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Ali da se vratimo na 1965.: koliko je ta privredna reforma bila prava kontraofanziva ili kontrarevolucija vladaju\u0107e oligarhije i tehnokratije u nastajanju, ili je re\u010d o manje-vi\u0161e posledi\u010dnom razvoju ve\u0107 odre\u0111enih tr\u017ei\u0161nih elemenata koji su postajali i ranije i koji su svi bili determinirani \u2018od gore\u2019, putem dr\u017eavnih aparata?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ja sam to studirao 5-6 godina i ima mnogo toga \u0161to ne shva\u0107am. Arhivski dokumenti velikim dijelom nisu objavljeni. Ono \u0161to jeste to su disertacije Olge Milosavljevi\u0107, Vladimira Unkovi\u0107 Korice i jo\u0161 nekih, me\u0111utim na kojim se materijalima bazirao sigurno najva\u017eniji politi\u010dki ekonomista SFRJ Branko Horvat nitko ne zna. Po mom shva\u0107anju, orijentirati se na tr\u017ei\u0161te umjesto na sovjetski sistem komandiranja ba\u0161 svime odozgo bilo je ispravno pod uslovom da to radi Kidri\u010d a ne Kardelj, jer Kidri\u010d to radi uz jaki centralni plan, koji treba da se donese po radni\u010dkim savjetima odozdola na gore sve do ministarstva. I ako u nekom momentu nastane kriza, ako ministarstvo koje se sastoji od 7 ljudi od kojih su dvoje tehnokrate a njih pet predstavnici radnika odozdo, mora djelovati ad hoc bez odobrenja radni\u010dkih savjeta, oni imaju da obrazlo\u017ee u detalje za\u0161to su napravili tako i tako te da odr\u017ee konferenciju o tome jel\u2019 to bilo ispravno ili ne. To je sve u Kidri\u010da. Ono \u0161to se desilo 1965. bilo je tr\u017ei\u0161te sa sve manjim planom, zapravo bez plana. Pa jasno da to vodi u kapitalizam.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, govoriti da je tr\u017ei\u0161te kao takvo izrod \u0111avola \u2013 to nema smisla. Tr\u017ei\u0161te ima svoju funkciju stabilizacije ponude i potra\u017enje, \u0161to je sto put bolje od 750 kompjutera i 3 miliona birokrata. Ako onda ka\u017ee\u0161 npr. \u2018mi smo nasuprot tr\u017ei\u0161tu odlu\u010dili da gradimo te\u0161ku industriju jer ne mo\u017eemo imati nezavisnu armiju bez toga\u2019, to je politi\u010dka odluka plana na bazi svjesnog svenarodnog konsenzusa; ili \u2018mi smo odlu\u010dili zabranu izgradnje tri petrolejske rafinerije jer ve\u0107 imamo dvije\u2019 (to se na\u017ealost nije desilo), itd \u2026. E to je centralni plan, to ne mogu republike, one mogu planirati manje stvari, kapilare, ali arterije moraju se planirati u centru. Samo taj centar ne smije biti samoimenovan! Pazi, on je imenovan od naroda 1941.-45., tako da je narod ginuo za taj centar. Ali posle 1960e on je samoimenovan ili self-perpetuating, a ako je neko ne\u0161to rekao protiv toga onda je bio trockista i sudilo mu se (mada oni kojima se sudilo ve\u0107inom mislim nisu bili trockisti nego nekakvi eurokomunisti tipa Berlinguer, Carillo, Marchais). Suditi ljevici, e to je ve\u0107 \u010disto samoubistvo! Dakle, ispalo je cijelim kasnijim razvojem da odricanje od Kidri\u010devog modela stvarno dovodi do kapitalizma, i u tome je jedna va\u017ena karika 1965. Ali kao principijelno otvaranje prema svjetskom tr\u017ei\u0161tu, uz odre\u0111ene ograde koje nisu dovoljno po\u0161tivane, ja mislim da drugog izlaza nije bilo: ili ide\u0161 u sovjetski blok, ili ide\u0161 u totalno siroma\u0161tvo i propast, ili se otvori\u0161 prema svijetu ali uz prvenstvo narodnog samo-odlu\u010divanja.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali nije problem u otvaranju, koliko u tome da je Jugoslavija bila i ostala sama, tako da neki \u010dak govore o Jugoslaviji kao \u2018samupravnom socijalizmu u jednoj dr\u017eavi, ali na svetskom tr\u017ei\u0161tu\u2019.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Bila je manje-vi\u0161e sama, uz potporu Tre\u0107eg svijeta koji je ekonomski bio nemo\u0107an. Oni su sami trebali potporu, ali tu nije bile Kine kao danas. To je ekonomski sve bila \u0161aka jada, tj. interesantni i pametni ljudi koji su sjedili na milionima, a u slu\u010daju Indije na stotinama miliona gladnih i jadnih. Oni nisu imali mo\u0107 da budu finansijeri Jugoslavije, oni su bili nezavisni, ali nisu mogli raditi ono \u0161to su mogli Me\u0111unarodna banka i Amerika. Sada mogu\u2026<\/p>\n<ul>\n<li>Ali sada su integrisani u kapitalizam, ne predstavljaju alternativu.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da, \u017eeljezaru u Zenici uzeo je indijski Tata koncern. Izbacili su odmah tri \u010detvrtine ljudi. E sad, pazi, tu se postavlja svjetsko-historijsko pitanje: da li je uop\u0107e ta cijela stvar sa Jugoslavijom kao socijalizmom u jednoj maloj zemlji, da li je to uop\u0107e mogu\u0107e. Marx bi rekao da nije. Ali re\u0107i da to nije bilo mogu\u0107e \u2013 \u0161ta to zna\u010di?! Da nije trebala NOB, nije trebala izgradnja industrije?! Nije trebao raskid sa Staljinom, pa nije trebala ni obrana zemlje, ni makar polovi\u010dno samoupravljanje, i da sve to skupa nije vodilo nikuda?! To danas cvrku\u0107u svi antikomunisti\u010dki vrapci s na\u0161ih krovova, a ja to ne vjerujem. Nemam potpunog odgovora na to, prerano je. Mogu jedino re\u0107i \u0161to je nedostajalo, a nedostajala je svijest koju su mo\u017eda imali Tito i pet ljudi oko njega, sve vi\u0161e nemo\u0107ni &#8211; svijest da je sve to prekarno, da smo mi na ivici no\u017ea, stalno na ivici propasti. A to je Lenjin govorio javno: ako sutra ne promijenimo to i to, propali smo. To je bio Lenjinov na\u010din diskutiranja, javni, i to se onda objavi u Pravdi: ako ne napravimo crvenu gardu na vrijeme, propali smo, itd. Njemu je bilo sasvim jasno da je sve to na ivici propasti. Ali kako je bila mogu\u0107a ta svijest, pomo\u0107u svih tih ameri\u010dkih zajmova i \u0161kolovanja u inozemstvu ?! Zna\u0161 da su svi na\u0161i voza\u010di tenkova i jet-ova bili \u0161kolovani u Teksasu, to sam saznao kad sam bio tamo na Fordovoj stipendiji? A gdje su i mogli biti kad su tenkovi i avioni do\u0161li otuda? Ali jel\u2019 to bez ikakvog upliva?! Ta se svijest o stalnoj kriminalnoj spremnosti i ubita\u010dnosti me\u0111unarodnog kapitala, koliko ja mogu vidjeti, potpuno izgubila u vrhovima Jugoslavije. Tri intelektualca su o tome pri\u010dali i nisu smjeli na televiziju. To je opasno potcijenjeno, ta bestijalna agresivnost kapitalisti\u010dkog sistema, zato \u0161to su se prema nama lukavo pona\u0161ali. I mi smo trebali to lukavo primiti, ali ne zaboraviti ono \u0161to se ne smije zaboraviti \u2026<\/p>\n<ul>\n<li>Da je u pitanju me\u0111unarodna klasna borba \u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da je u pitanju me\u0111unarodna klasna borba i da apsolutno nikakvih granica morala ili samilosti tu nema. Njihovo je bilo, \u2018sad momentalno na 10, 20 ili 30 godina mi vas podr\u017eavamo\u2019. I ustvari Amerika je podr\u017eavala federalnu Jugoslaviju do kraja. Nju je upropastila Njema\u010dka, sa Vatikanom, plus nutarnje snage.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali krajem 80-ih SAD su podr\u017eavale ne samo saveznog premijera Markovi\u0107a, nego i srpskog vo\u0111u Milo\u0161evi\u0107a, u izvesnom periodu.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Podr\u017eavali su Antu Markovi\u0107a, ali s tim da se ukinu radni\u010dki savjeti, \u0161to je Markovi\u0107 napravio. Ja sam Antu Markovi\u0107a znao, on je bio ratni invalid, sekretar Komiteta Tehnike kad sam ja bio student. Njega se nije te\u0161ko sjetiti jer je \u0161epao, onda je postao \u0161ef \u2018Rade Kon\u010dara\u2019 i tako je postao vrhovni tehnokrata, od ljestvice do ljestvice. Ante Markovi\u0107 je htio neoliberalnu federalnu Jugoslaviju, dakle, ne bismo imali me\u0111usobnih ratova.<\/p>\n<p><strong>Neoliberalizmom se ne mo\u017ee izbje\u0107i nacionalizam<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Ali koliko li je to bilo naivno? Neoliberalizmom izbe\u0107i nacionalizam, kao vatrom le\u010diti opekotine. Pogotovo u sredini kao \u0161to je jugoslovenska, gde je zatvaranje republika u sopstvena tr\u017ei\u0161ta na kraju i dovelo do nacionalnih tenzija. Na republi\u010dkim nivoima 80-ih godina ve\u0107 su postojali svi potrebni materijalni uslovi da kapitalizam putem tada ve\u0107 vladaju\u0107eg neoliberalizma zada odlu\u010duju\u0107i udarac jugoslovenskom dru\u0161tvu. Trebalo je samo na\u0107i legitimacijski okvir za mase, a to je bio nacionalizam i istorijske naracije.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Prvo, Amerikanci jesu naivni \u0161to se ti\u010de \u2018stare Evrope\u2019, oni su naviknuti na velike prostore gdje disidenti odu u Oklahomu ili Kaliforniju. Zna\u0161 onu satiru na US turiste, \u2018If it\u2019s Thursday, it must be Budapest\u2019\u2026 Drugo, da se po\u010delo izbjegavati nacionalizam i suzbijati njegove ekonomske korijene 1965., onda bi to i\u0161lo. Me\u0111utim, \u0161to se po\u010delo odmah u 50-ima, nakon Kidri\u010deve smrti, a osobito izme\u0111u 1961. i 1965., to je bilo ukinuti dr\u017eavne fondove, smanjeni su na minimum i nisu bili od odlu\u010duju\u0107eg zna\u010daja, i dati sve republikama.<\/p>\n<ul>\n<li>Proces \u2018republikanizacije kapitala\u2019 \u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ali taj kapital je onda sebi stvorio svoje financijske eksperte i centre, svoje ideologe, i na kraju su oni morali oti\u0107i u nacionalizam. \u010cim ti nema\u0161 centralnog plana ti nema\u0161 centralne federalne ideje, imaginativne, da prodre u svijest masa. E pa onda prodrijet \u0107e ono staro.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li bi se slo\u017eio sa slede\u0107om hipotezom: mada ti neoliberalizam fakti\u010dki i ne spominje\u0161 u knjizi, \u0161to je i razumljivo s obzirom da se najvi\u0161e bavi\u0161 50-tim i 60-tim godinama \u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne, ne bavim se neoliberalizmom, kao ni nacionalizmom. To sam svjesno pre\u0161utio, jer nisu bili na horizontu do kraja perioda kojime se bavim \u2013 osim da sada sve retrospektivno i teleolo\u0161ki tuma\u010dimo, kao \u0161to to uvijek \u010dine anti-komunisti\u010dki neoliberalci.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li bi se moglo re\u0107i da je jugoslovenski hibrid bio neka \u010dudna kombinacija minimalne socijalisti\u010dke dr\u017eave na federalnom nivou i novonastaju\u0107ih kapitalisti\u010dkih dr\u017eavica na republi\u010dkom nivou? Imali smo prema tome neku vrstu socijalisti\u010dkog no\u0107nog \u010duvara na vrhu (da se metafori\u010dki izrazimo: \u010duvar koji je posle zaspao i umro u snu), minimalni kontrolor i \u010duvar marksisti\u010dke ideologije i socijalisti\u010dkog mira, dok sa druge strane na ni\u017eim nivoima, u republikama i pokrajinama, dobijamo intenzivno dr\u017eavno uplitanje sa zadatkom konstrukcije \u2018nacionalnih tr\u017ei\u0161ta\u2019 i kapitalisti\u010dkog aparata. I teorijski to je vrlo zanimljivo, jer je klasi\u010dni liberalni ideal dr\u017eave kao no\u0107nog \u010duvara ostvaren u Jugoslaviji kao socijalisti\u010dki korektiv koji se sve vi\u0161e povla\u010dio iz centra, dok je upra\u017enjeni prostor intervencionizma ostavljen neoliberalnoj ofanzivi koja je po\u010dela da institucionalizuje kapital odnose kao i novu vladaju\u0107u klasu, i to, paradoksalno, putem socijalisti\u010dkih dr\u017eavnih aparata.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Tako je. I onda smo u bazi imali nekakvi mitbestimmung, sa-upravljanje. To nije bila prava radni\u010dka vlast, ali za onu jednu tre\u0107inu koju nisu oduzeli radnicima mogli su se sva\u0111ati sa direktorom da li to ide u pla\u0107e ili u investicije. I mogli su se sva\u0111ati koliko \u0107e stanova graditi za radnike i tko \u0107e ih dobiti. Nisu to neinteresantne stvari za \u017eivot ljudi. To su bili ostaci plebejske demokracije, enobeovske (NOB) i poslijeratne, kidri\u010devske, da tako ka\u017eem. A vlast na svim tim nivoima do op\u0107inske bila je apsolutno conditioned by, uslovljena vertikalom odozgora. Me\u0111utim, determinirati razvoj jednog cijelog dru\u0161tva, to samoupravljanje u tvornicama, i k tomu polovi\u010dno, ne mo\u017ee.<\/p>\n<ul>\n<li>Da li je onda nacionalizam bio neka vrsta srednjeg termina, karike u lancu izme\u0111u republikanizovanog kapitala tokom SFRJ i kapitalisti\u010dkih republika koje su onda po\u010dele da tra\u017ee svoja \u2018prava\u2019? Dakle, nacionalizam nije imao toliko uzro\u010dno-posledi\u010dno dejstvo na raspad zemlje, koliko pre svega posredni\u010dku funkciju u integraciji u kapitalizam, u prelasku sa jedne faze raspada na drugu.<\/li>\n<\/ul>\n<p>De facto nema sumnje. Da li je to teoretski moralo tako: ne. Moglo se imati federalnu Jugoslaviju koja bi bila srednji termin sa nekakvim radni\u010dkim uplivom ve\u0107im nego danas, i bez nacionalne mr\u017enje i fa\u0161izma. Dakle bio je mogu\u0107 drugi srednji termin. Slom nije bio bogomdan, nego je bio dan glupom partijskom politikom, naime interesima raznih oligarhija.<\/p>\n<ul>\n<li>Hipoteti\u010dki gledano, pa i ako stvari teorijski posmatramo u istorijskoj otvorenosti, naravno da uvek postoje druge mogu\u0107nosti i da nije moralo tako da se zavr\u0161i kao \u0161to jeste. Ali u odre\u0111enoj konstelaciji snaga, pod odre\u0111enim materijalnim uslovima, nakon svih gre\u0161aka, sve je i\u0161lo ka tome da \u0107e nacionalna mr\u017enja i ratovi, da tako ka\u017eemo, odraditi posao \u2018srednjeg termina\u2019 u kona\u010dnom raspadu Jugoslavije i socijalizma i dovesti do 6 zava\u0111enih polukolonijalnih dr\u017eavica.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Taj srednji termin bila je kompradorska bur\u017eoazija u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani itd., i ona je imala uza sebe birokraciju na vlasti, tehnokraciju na vlasti, mo\u017eda ne cijelu, ali je morala pridobiti za sebe narod. Kako \u0107e\u0161 ga pridobiti? Pa nacionalizmom. Jer Jugoslavija mo\u017ee postojati samo ako smo se zajedno borili, a ona se generacija nakon 50ih-60ih vi\u0161e nije zajedno borila. Kakvih saveznih dodira je tu bilo? SKOJ ukinut, AF\u017d ukinut, masovne radne akcije su postale lokalne, zna\u010di prestao je upliv plebejsko-demokratskih formi na formiranje svijesti koji je tokom 40-ih i 50-ih bio ogroman. Televizija je \u2018republikanizirana\u2019, jedinstveni slu\u010daj u svijetu! U tom smislu je nacionalizam, i to su dobro shvatile njema\u010dke banke, bio najpogodnija poluga. Amerikanci koji misle u kontinentalnim razmjerima rekli su \u2018pa imamo ve\u0107 polugu u Beogradu, \u0161to nam jo\u0161 treba\u2019. Me\u0111utim, eto, prevarili su se i ovi drugi su pobijedili.<\/p>\n<p><strong>Jugoslavija kao nedovr\u0161ena dr\u017eava<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Hteo bih da iskoristim naslov \u0110in\u0111i\u0107eve knjige \u2018Jugoslavija kao nedovr\u0161ena dr\u017eava\u2019 za slede\u0107e pitanje: \u0110in\u0111i\u0107eva je teza da onog momenta kada je suverenost izme\u0161tena van dr\u017eave, dakle na istorijsku ravan (\u0161to u aktantskoj \u0161emi koju daje\u0161 u knjizi(1) zauzima poziciju Mandatara, legitimiraju\u0107e sile), i kada je njen subjekt klasa odnosno \u2018radni narod\u2019, po\u0161to se politi\u010dke formacije i sistemi posmatraju iz horizonta budu\u0107nosti (ideja pravednog dru\u0161tva, razotu\u0111enja, emancipacije itd.), dr\u017eava gubi svoju unutra\u0161nju supstanciju i suverenost i ne mo\u017ee racionalno i pragmati\u010dki da funkcioni\u0161e. E sad, pitanje je da li je mogu\u0107a ikakva politi\u010dka emancipacija bez ove tzv. \u2018nedovr\u0161enosti\u2019 i da li je nedovr\u0161enost osnovna pretpostavka istinskog dru\u0161tvenog preobra\u017eaja. \u0110in\u0111i\u0107eva kritika socijalisti\u010dke politi\u010dke zajednice kao nedovr\u0161ene dr\u017eave na kraju afirmi\u0161e ne samo status quo i nepromenljivost (dovr\u0161enost) sada\u0161njeg stanja nego i implicitno priznaje da politi\u010dka emancipacija nije otvorena to jest istorijska kategorija.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da pogovorimo malo o tom aktantskom sistemu. To je sistem koji su razvili uglavnom u Francuskoj neki ljudi koji su se oslanjali na radove Proppa o ruskim bajkama, a i na neke radove iz semiotike. I onda sam stavio taj svoj protuprijedlog, koji velikim dijelom prera\u0111uje radove jednog profesora estetike sa Sorbone, Etienne Souriaua, samo \u0161to on to uop\u0107e ne povezuje sa povije\u0161\u0107u, nego to je na\u0161ao u klasi\u010dnoj francuskoj knji\u017eevnosti, u Racineu, Moli\u00e8reu, Balzacu itd., i k tome formulirao u astrolo\u0161kim terminima. Dakle, ideja da su konflikti uvijek tu &#8211; to je u biti gra\u0111anska i monoteisti\u010dka ideja &#8211; nadgra\u0111ena je transcendentnim mandatarom. To je preuzeo i Cvetan Todorov u eseju o Svetom gralu: Bog kao Mandator \u0161alje kralja Artura kao Protagonista, a on ima pomo\u0107nike u vitezovima, da na\u0111e vrhovno blago (Vrijednost) dok je Antagonist \u0110avo, ne\u010diste sile. Dakle to je jedna longue dur\u00e9e naratolo\u0161ka konstanta koju sam primijenio u raznim radovima, i za Krle\u017eu i za druge drame. Istina je, to \u0107e ti se ukazati ako \u010dita\u0161 Benjamina, da u komunizmu i marksizmu postoji, bez obzira na Marxa, jedna meta povijesna ideja, u tom smislu transcendentna. To je Marx izrazio na svoj na\u010din, da treba da do\u0111e kraj povijesti jer je ovo zapravo pretpovijest, mi smo jo\u0161 divljaci i barbari i treba da u\u0111emo u pravu humaniziranu povijest koja je besklasna. Mandator je u marksizmu ta razotu\u0111uju\u0107a povijest ili svijest o njoj. Me\u0111utim, postoji jedan lijepi \u010dlanak od ameri\u010dkog marksiste Hal Drapera kako uop\u0107e u antikapitalisti\u010dkom revolucionarnom pokretu postoje dvije struje, from below i from above. On je poznati vanpartijski autor, mislim i da ga citiram negdje. Bloch bi taj odozgo i odozdo nazvao hladnom i toplom strujom, i po mom tuma\u010denju uspjeh se mo\u017ee posti\u0107i samo da se te dvije struje spoje. Kao kod Newfoundlanda: gdje se sastaju topla i hladna struja, tu ima najvi\u0161e riba.<\/p>\n<p>Jugoslavija je nastala uz organizaciju KPJ iz plebejske revolucije odozdo. Kakve bi forme ona poprimila bez KPJ, ne znam, ali vjerojatno slabe i nacionalisti\u010dke, sa disidentima koji bi se skrivali po \u0161umama kao \u010detnici. Ali fakat je da su bile sve te razne pobune pod znamenom antifa\u0161izma, \u0161to je potpuno historijski nu\u017eno, to\u010dno, precizno i jedna genijalna ideja koju je Tito uzeo od kongresa Kominterne koja je nakon tuce godina gluposti 1935. shvatila da se treba boriti protiv fa\u0161izma, u referatu Dimitrova i ostalih. I u tom smislu Jugoslavija ima vlastitu imanentnu bazu, a to je NOB, NOV, narodni odbori, cijeli taj pokret. Nema sumnje da je u partijskoj vulgati (koja je po\u010divala na Staljinovoj Historiji SKP(b), \u0161to ju je me\u0111u ostalima Tito prevodio u Moskvi, i koja je bila u glavama rukovode\u0107eg jezgra vrlo fiksna i bila je obavezna lektira sve do 1950. u svim partijskim \u0161kolama i u SKOJ-u.) postojala i transcendentna ideja o historijskoj nu\u017enosti, a to je vulgarizirani Engels. Dakle, ideja Rose Luxemburg \u2018socijalizam ili barbarizam\u2019 potpuno je bila negirana, nema tog \u2018ili\u2019, \u0161to je dakako vrlo demobilizatorsko \u010dim izgubi\u0161. A to je Gramsci odli\u010dno shvatio: do fa\u0161izma si se jo\u0161 mogao pozivati na nju, ali nakon fa\u0161izma ne mo\u017ee\u0161, jer to bi zna\u010dilo da je historijska nu\u017enost u fa\u0161izmu. A Benjamin je tome zabio glogov kolac. Tako da se ta \u0110in\u0111i\u0107eva teza temelji na mauvaise foi, na tipi\u010dnoj apriornoj manipulaciji kakvu je razotkrio Sartre: hajde da povjerujemo da je X (Jugoslavija, dr\u017eava) to-i-to, ali to vjerovanje je u biti totalno pogre\u0161no. \u0110in\u0111i\u0107 je uzeo najgoru mogu\u0107u varijantu partijske vulgate, s jedne strane staljinisti\u010dku, a s druge kompenzatorno utopijsku, kao jedino zadano, kao da ni\u0161ta drugo u Jugoslaviji nije postojalo. Drugim rije\u010dima ahistorijski je ekstrapolirao stanje Jugoslavije iz 1980-ih, gdje je dakako postojalo slabljenje dr\u017eavne vlasti \u2013 koje je za kritiku, ali ne s njegovog stanovi\u0161ta.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali kad smo ve\u0107 kod Staljina, upravo staljinisti\u010dki sistem nosi ideju \u2018dovr\u0161ene dr\u017eave\u2019, nema napetosti, planiranje od gore i poslu\u0161nost od dole, sve funkcioni\u0161e kao zatvoreni policijski sistem i tu nema nikakvog horizonta budu\u0107nosti. Dakle, sva sre\u0107a u tom smislu da je Jugoslavija bila nedovr\u0161ena dr\u017eava. Ta nedovr\u0161enost je ozvani\u010dena raskidom sa Staljinom, i poku\u0161ajem uvo\u0111enja autenti\u010dnog samoupravljanja.<\/li>\n<\/ul>\n<p>U tom smislu SFRJ nije bila dovr\u0161ena, hvala bogu! Ali kako on tuma\u010di nedovr\u0161enost, to meni teoretski nije validno. To je moja impresija bez ponovnog \u010ditanja \u0110in\u0111i\u0107a, ja sam preko njega preletio i nije me mnogo impresionirao. To je u biti recimo nekakva gra\u0111ansko-nacionalna statolatrija, obo\u017eavanje dr\u017eave. Nasuprot tome, ja sam apsolutno za spoj neposredne i delegatske (asocijativne) demokracije, koja je na\u017ealost u Kardeljevskim neprakti\u010dnim sistemima bila nesprovodiva. Pravu demokraciju, jaki upliv narodnih masa a ne mo\u0107nika ili bogata\u0161a, jedino mo\u017ee\u0161 imati ako u kompliciranom modernom dru\u0161tvu ima\u0161 delegatsku demokraciju koja ide odozdola nagore. A to \u0161to je Kardelj smislio jest budibogsnama, me\u0111usobno dogovaranje na bazi \u0161est zava\u0111enih republika. Dakle on je \u017eivio u jednom potpuno nerealnom svijetu, \u0161to ja u knjizi nadugo analiziram. Ina\u010de Kardelj ima i dobrih strana. On se trudio, ali naprosto nije imao horizont. Dva autenti\u010dna genija na\u0161e revolucije u centru bili su Tito i Kidri\u010d. A osim njih imali smo jednog ekstremistu, koji je bio dobar agitator, to je bio \u0110ilas, i imali smo jednog seoskog u\u010ditelja a to je bio Kardelj. I jo\u0161 nekih dobrih ljudi kao Mo\u0161a Pijade, mada je on ve\u0107 bio star i veoma istro\u0161en. Ja sam stavio u knjigu njegov portret Tita iz Lepoglave. To je genijalan portret po mom mi\u0161ljenju: portret Tita kao patnika koji ustraje, ne kao pobjednika. E pa to treba re\u0107i: da se bude pobjednik treba biti patnik. Zna\u0161 ono \u0161to Benjamin ka\u017ee, na\u0161 horizont nije zbog budu\u0107nosti nego zbog \u017ertava pro\u0161losti, zbog izgubljenih generacija, to je baza na\u0161eg impetusa. U tom portretu se vidi jedan pora\u017eeni koji me\u0111utim nastavlja: genijalni portret.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali ako se vratimo ponovo na temu \u2018nedovr\u0161enosti\u2019,\u2019 u tvom eseju o \u201815 Teza\u2019(2) prema onome \u0161to naziva\u0161 K1 (plebejski, emancipatorski, istinski komunizam) i K2 (slu\u017ebeni dr\u017eavni komunizam) nedovr\u0161enost le\u017ei upravo u tenziji izme\u0111u ta dva komunizma, a u tome je i emancipatorski potencijal (sa druge strane, \u010ditava ta tenzija se mo\u017ee objasniti Hegelovom figurom nesre\u0107ne svesti iz Fenomenologije, jaz izme\u0111u ovostrane nedovoljnosti i neispunjenosti i onostrane kona\u010dne realizacije). Kakogod, to je specifi\u010dna razlika u odnosu na fa\u0161izam i liberalizam. Oni nemaju tu vrstu unutra\u0161nje ideolo\u0161ke tenzije iz horizonta budu\u0107nosti. Nemogu\u0107e je da fa\u0161izam do\u0111e u sukob sa sopstvenim legitimacijskim normama.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Apsolutno se sla\u017eem, tu je Isto\u010dni grijeh Arendtove i kompanije, svih ideologa \u2018totalitarizma\u2019, da su fa\u0161izam i komunizam isti bog. To je o\u010digledno lako mogu\u0107e re\u0107i ali SAMO sa stanovi\u0161ta liberalizma tj. kapitalisti\u010dkog parlamentarizma koji prikriva stvarne mo\u0107i u pozadini. Me\u0111utim, valja priznati, ako se ta tenzija eliminira, i ako se K2 afirmira kao jedini mandator, cilj, dominator, \u0161togod ho\u0107e\u0161, jedini aktant, onda je to statolatrija, i onda imamo odre\u0111ene sli\u010dnosti izme\u0111u masovnih organizacija sa strane dr\u017eave pod Staljinom, pod Hitlerom i pod Mussolinijem. Ne valja to zaobi\u0107i. A Jugoslavija se kolebala izme\u0111u antistaljinizma i kriptostaljinizma na vrhu plus nacionalizmi u republikama plus plebejska demokracija odozdo koja nije na\u0161la na dovoljnu podr\u0161ku odozgo. Dakle tu ima nekoliko elemenata od kojih je \u0110in\u0111i\u0107 uzeo samo jedan. E pa sada ako ja iz jedne kompleksne situacije izdvojim pro analysi samo jedan element i na tome baziram sve, onda mogu re\u0107i \u0161togod ho\u0107u. To nije solidni filozofski postupak.<\/p>\n<p><strong>Partijsko-dr\u017eavna vlast kao dvoglavi Janus<\/strong><\/p>\n<p>U knjizi koristi\u0161 metaforu dvoglavog Janusa: emancipacijski potencijal partijsko-dr\u017eavne vlasti koji se u dobroj meri realizovao u dru\u0161tvenom razvoju, da bi onda sama ta vlast postala prepreka razvoju. Dakle, po\u010detni impuls se sam degenerisao u ne\u0161to \u0161to ima sve odlike tragedije. Ali sa druge strane valja priznati da radni\u010dka klasa u Jugoslaviji nije imala potpunu hegemoniju, u gram\u0161ijevskom smislu, manevarski rat iz doba II svetskog rata nije pre\u0161ao u pozicioni. Drugim re\u010dima, objektivno emancipatorski rezultati (industrijalizacija, modernizacija, umanjenje klasnih razlika, dru\u0161tvena za\u0161tita, kolektivno opismenjavanje itd.) nisu bili pra\u0107eni paralelnim razvojem revolucionarne subjektivnosti koja bi bila u stanju da odbrani postignuto (videti slu\u010daj radni\u010dkih \u0161trajkova itd)?<\/p>\n<p>To je tragi\u010dka crta, ti to lijepo ka\u017ee\u0161. To je potencijalno tragi\u010dka crta. Ona ne mora biti tragi\u010dka, kad bi se dr\u017eala u ravnote\u017ei. Otuda moja ne\u017eelja da se li\u0161im organizacionog centra, a to se vidi u mojim kasnijim radovima. Jer bez K2 prelazimo u utopizam, u onom lo\u0161em engelsovskom smislu, koji je za njega bio lo\u0161 upravo zato \u0161to nisu imali teoriju prelaznog revolucionarnog perioda i odgovaraju\u0107u organizaciju. Taj Engelsov esej protiv utopijskog socijalizma, koji je po meni jednostran (napisao sam posebni esej analiziraju\u0107i ga), pisan je nakon pouka Komunisti\u010dkog manifesta i duge politi\u010dke putanje koja mu slijedi, kao korolarij \u0161to je socijalizam. Dakle bez K2 to jest dr\u017eave, onog starog lica Janusovog, afirmiranog, komandnog lica, u kompleksnom dru\u0161tvu ne mo\u017ee\u0161 opstati. Ali s time, kako je rekao Lenjin, kakvu mi trebamo dr\u017eavu? \u2013 onu koja smjesta po\u010dinje odumirati! 1917. po\u010dinje odumirati, onda se to dakako zaustavilo jer su morali praviti armiju. U Jugoslaviji, na samom po\u010detku dr\u017eave u NOP nije bilo, samo okupatori i kolaboranti i narod koji se pobunio. Narodno-oslobodila\u010dki odbori su s jedne strane klica dr\u017eave, sa druge su klica samovlade \u2013 \u0161to je vi\u0161e od samouprave \u2013 selfgoverment, autogoverno gram\u0161ijevski. Jugoslavenska revolucija je gram\u0161ijevska, jer je i Gramsci isto bio iz zaostale zemlje kao i Balkan, u biti je Italija bila terzo mondo (Tre\u0107i svijet) kao \u0161to je bio i Balkan.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali vratio bih se samo na tragi\u010dki momenat Jugoslavije. On se ne sastoji samo u svima poznatom zavr\u0161etku, nego i u jednom dubljem ni\u010deanskom smislu. Dve snage, dve sile, dionizijska (plebejska, emancipatorska) i apolonska (formalno-institucionalna, dr\u017eavna) kada izgube ravnote\u017eu i prepuste se dominaciji racionalisti\u010dkog momenta dovode do umiranja umetni\u010dkog-tragi\u010dkog (po Nietzscheu), ali u na\u0161oj analogiji mo\u017eemo re\u0107i politi\u010dkog singulariteta. Analogno, kao \u0161to je kod Nietzschea tragedija izvr\u0161ila neku vrstu samoubistva jer je dopustila da jedan njen element prevagne, i Jugoslavija je izvr\u0161ila samoubistvo kada je dozvolila dominaciju logike kapitala i kapitalisti\u010dke racionalnosti.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Vidi\u0161, uop\u0107e nisam na to mislio, ali interesantna paralela.<\/p>\n<ul>\n<li>E sad, \u0161ta ostaje posle tragedije, da li je to katarza ili brehtijanski cognitive estrangement?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u010cuj, ja kao brehtovac u katarzu uop\u0107e ne vjerujem. Meni je kao vrlo mladome pao u ruke ud\u017ebenik elementarne logike i tamo sam nau\u010dio jednu stvar koja me je dobro slu\u017eila za cijeli \u017eivot. U normalnoj aristotelovskoj logici, a da ne govorim o dijalektici, ex propositionibus particularibus nihil sequitur: od posebnih postavki nikakav zaklju\u010dak ne proizlazi, tj. posebni slu\u010daj Jugoslavije je slu\u010daj jednog, ako \u017eeli\u0161, tragi\u010dkog neuspjeha, ogromnih nada, ogromnih \u017ertava, ogromnih po\u017ertvovnosti, napora, a na kraju, \u010demu sve to? U prvom redu, sigurno su stanovnici Jugoslavije 20 godina, a vjerojatno i 30 do onih zadnjih godina ogromne inflacije, \u017eivjeli svi, ne samo najvi\u0161a klasa, dobro i u miru. To nije sitnica, da se mo\u017ee \u017eivjeti na bazi ovih prirodnih resursa ekonomski dobro i politi\u010dki u miru sa drugima, nego velika pouka koju ne valja zaboraviti. Svi su imali \u0161kolovanje takore\u0107i besplatno, svi su imali zdravstvo, kakvogod da je bilo, a bilo je \u010desto vrlo dobro, itd. Drugo, mora se ispitati uzroke te katastrofe. Tragika nije bogomdana. Lijepa knjiga Raymonda Williamsa Modern Tragedy ka\u017ee da postoji gr\u010dki model, a postoji i Shakespeareov model, koji je dodu\u0161e malo kontaminiran gr\u010dkime (Kralj Lear govori o bogovima prema kojima smo mi kao muhe itd.) ali u biti su tu akcije ljudi koje donose tragediju. Kod Shakespearea sve ovisi od akcije agenata koji predstavljaju ljudske te\u017enje, snage, vektore, psiholo\u0161ke, politi\u010dke karakteristike i tako dalje.<\/p>\n<p>Prema tome. sve ono \u0161to se svr\u0161i kao tragedija mo\u017ee i da se ne svr\u0161i tako, ako nije bogomdano nego po ljudima zadano. Ako se ljudi organiziraju na takav i takav na\u010din da prevladaju prirodne, ekolo\u0161ke, kao i klasne probleme, onda je slom Jugoslavije jedan posebni slu\u010daj iz kojeg se uop\u0107e ni\u0161ta ne mo\u017ee zaklju\u010diti, po elementarnoj logici. To jest psiholo\u0161ki je razumljivo, ako si pred slomom Jugoslavije \u017eivio u toj u\u017easnoj situaciji gubljenja privilegija i blagostanja, pa onda si bio u ratovima, da onda za tu generaciju va\u017ei \u2018mi smo to jedan put probali i sada dosta\u2019. Me\u0111utim, kad si usred potopa, treba\u0161 re\u0107i \u2018otok, ma kakav bio, ipak je bio bolji\u2019. Mo\u017eda je bio mo\u010dvarni otok, ali bili smo tu, \u017eivjeli smo, nismo se ubijali.<\/p>\n<p>Prema tome, ako sve zavisi od ljudskih napora i grupiranja, mi moramo uspostaviti nekakav horizont. Ne mo\u017ee se boriti sama ljevica u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni; odnijet \u0107e ih vrag ako se ne budu zajedni\u010dki povezali, a i onda \u0107e biti te\u0161ko, jer imaju protiv sebe sve, a vi\u0161e nemaju dr\u017eave, ni K1 ni K2. Mi moramo uspostaviti horizont da se borimo za ju\u017enoslavenstvo, ako ne\u0107e\u0161 jugoslovenstvo; da se borimo, ako ne\u0107e\u0161 za bratstvo, onda barem za dobro susjedstvo i ekonomsku suradnju. To zna\u010di da se svaki bori protiv svojih \u0161ovinista, jer \u0107e se slabo Srbi boriti protiv usta\u0161a \u2013 pa to je Pavlovljevski refleks da se Srbi bore protiv usta\u0161a a Muslimani protiv \u010detnika. I trebamo da ka\u017eemo da se prvenstveno Albanci trebaju boriti protiv UCK, a ne Srbi itd.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali ako se radi na solidarnosti naroda, ali udru\u017euju\u0107i eksploatisane, kojih svakako ima na svim stranama, onda \u0107e i borba protiv \u0161ovinista u svojim redovima imati skroz drugu potku. Ina\u010de neselektivna borba protiv nacionalizma mo\u017ee lako da se pretvori u sredstvo imperijalizma i svetskog kapitala, kako se uvek i de\u0161avalo na Balkanu.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kapitalisti ide u ra\u010dun da zava\u0111uje proletarijat kako god mo\u017ee, da ovaj bude rodno podijeljen, nacionalno podijeljen, itd. Jer \u0107e onda dobiti jeftinije radnike. To je \u010dist ra\u010dun, to je jasno svakom tko zna zbrojiti 2 i 3 je 5. Ako ja tebi moram u Francuskoj platiti dosta, onda \u0107u ja kao kapitalist oti\u0107i u Banglade\u0161 ili u Makedoniju gdje \u0107u platiti jednu \u010detvrtinu. Me\u0111utim, ako u Makedoniji i Banglade\u0161u postoje sindikati koji su nekako me\u0111usobno povezani, onda \u0107e to ipak biti te\u017ee. Ne ka\u017eem da ne\u0107e uspjeti kapitalisti, uspijevat \u0107e jo\u0161 dosta dugo, sad su dosta mo\u0107ni, ali \u0107e uspijevati manje. Vidjet \u0107emo kakva \u0107e biti ta nova proturje\u010dnost Kina-Zapad, jer onda je tu opet mogu\u0107nost, koju su ve\u0107 Afrikanci iskoristili, da uzme\u0161 zajam od jednog a ne od drugog.<\/p>\n<ul>\n<li>Ali sada i sa jedne i sa druge strane imamo kapitalizam, sa razli\u010ditim vrednostima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jeste, ali kineski kapitalizam je druge vrste, korporativni, kao \u0161to je i sovjetski bio, ako je bio kapitalizam. Masa je afri\u010dkih zemlja uzimala novac od Sovjetskog Saveza, ne zato \u0161to su izu\u010dili marksizam, nego \u0161to su rekli \u2018pa ovi nam to daju po povoljnijim uslovima i nisu toliko jaki da nas mogu bombardirati\u2019. Dakle, mi moramo uspostaviti ju\u017enoslavenski (\u0161to nije sasvim to\u010dno, bolje bi bilo re\u0107i jugoslavenski) horizont, a ideja balkanske federacije je postojala i prije Kominterne me\u0111u revolucionerima i socijalistima. Prema tome ona nije kompromitirana staljinizmom. To ne zna\u010di da \u0107emo se mi sad boriti za ujedinjenje Srbije i Hrvatske. To je sada o\u010digledno nemogu\u0107e jer je suvi\u0161e krvi proteklo, ali za normalne carinske odnose, normalne odnose viza, normalne me\u0111unarodne odnose, i za ekonomsku suradnju. Zastra\u0161ni primjer: ja sam jednu svoju beogradsku knjigu htio preizdati u Zagrebu tako da se tamo po\u0161alju primjerci i da novi izdava\u010d metne novi cover, pa im je hrvatska carina zabranila uvoz. Kakve su to gluposti! \u010cak vi\u0161e feudalne nego kapitalisti\u010dke\u2026<\/p>\n<p>Dakle, tu jeste odre\u0111ena tragika, ali ta je tragika stvorena od ljudi, pa se mo\u017ee razgraditi od ljudi. Vrijeme gradi kule i vrijeme razgra\u0111uje. Ali vrijeme isklju\u010divo kroz nas, ne samo po sebi.<\/p>\n<p><strong>Umjesto zaklju\u010dka: obave\u017eimo se pa \u0107emo vidjeti<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>I za zaklju\u010dak, mo\u017eda osnovno pitanje koje nam na kraju ostavlja jugoslovensko iskustvo jeste \u2018ko prisvaja vi\u0161ak rada u socijalizmu?\u2019. Ako, kao \u0161to je tvrdila zvani\u010dna ideologija, nije postojao vlasnik uslova proizvodnje niti vladaju\u0107a klasa, nego samo upravlja\u010dka klasa, onda se postavlja pitanje legitimiteta i hegemonskog potencijala upravlja\u010dke klase. Drugim re\u010dima pitanje je kako spre\u010diti da se avangarda izrodi u oligarhiju? Gram\u0161ijevski odgovor bi bio: hegemonija radni\u010dke klase. Analiziraju\u0107i aktantsku \u0161emu iz knjige(3) ti tvrdi\u0161 da posle 60-ih godina jugoslovensko dru\u0161tvo nije prepoznalo unutra\u0161njeg antagonista u redovima komunisti\u010dke partije, dakle profesionalizirani deo partije kao neprijatelja interesa radnog naroda. Me\u0111utim je unutra\u0161njeg antagonista uvek lak\u0161e prepoznati kada postoji i spolja\u0161nji (fa\u0161isti\u010dka okupacija, kao u slu\u010daju Narodnooslobodila\u010dke borbe tokom rata). Da bi se prepoznao klasni neprijatelj u sopstvenim redovima potrebna je izrazita hegemonska snaga, a to je upravo ono \u0161to je nedostajalo. Na neki na\u010din nedostajao je pravi protagonist (klasno osve\u0161\u0107eni narod): ako tu \u0161emu posmatramo dijalekti\u010dki, onda se protagonist konstitui\u0161e tek i jedino u borbi sa antagonistom. Ako nismo prepoznali pravog antagonistu onda ni proletarijat zaista nije bio protagonist tog dru\u0161tva. Hteo bih zato da za kraj intervjua izvu\u010demo neku vrstu osnovne pouke iz jugoslovenskog iskustva, kao zadatak za budu\u0107nost.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sa\u0161a ti zna\u0161 da ja diskutiram u knjizi \u0161to je danas sadr\u017eaj termina \u2018proletarijat\u2019, i zaklju\u010dujem da su proleteri ili plebejci svi oni koji \u017eive od svog rada, dakle \u2018narod\u2019 izuzev\u0161i kapitaliste i njihove izravne vojne i politi\u010dke pomaga\u010de. Tako\u0111er valja u marksisti\u010dkoj tradiciji re\u0107i da \u2018srednje\u2019 klase (koje \u017eive od svog rada ali \u010desto rade za vi\u0161u klasu i lako bivaju subalterne) valja posmatrati oprezno, valja da budu pomo\u0107nici a ne predvodnici. Ali u bilo kom smislu, proletarijat kao klasa ili klasni savez o\u010dito nije bio svjesni protagonist SFRJ. Mo\u017ee se tvrditi da je to \u2018u njegovo ime\u2019 bila komunisti\u010dka partija recimo 1941.-60., ali zastupanje je uvijek politi\u010dki opasno, zastupnik lako postaje \u0161ef.<\/p>\n<p>Za mene, osnovna je pouka SFRJ (ili bar danas ona koju vidim kao takvu) da valja razlikovati epohe otvorenog masovnog nasilja \u2013 ratove i prevrate \u2013 i sve druge epohe klasne vladavine preko \u2018civilnih\u2019 institucija i ekonomske prisile plus ispiranja mozgova. Marksizam se dobrim dijelom, mada nikako ne potpuno, bavio onom prvom epohom, \u2018revolucionarnom\u2019 u u\u017eem smislu rije\u010di, a lenjinizam se prete\u017eno bavio njom. To odgovara Gramscijevom manevarskom nasuprot rovovskom ratu. Bojim se da je razvoj vojne, a onda i propagandne pa i financijske tehnologije nakon (recimo) mitraljeza, radija i porodi\u010dnih banki uveliko ote\u017eao otvorene revolucionarne manevre. Ima na primjer fina rana knjiga velike US spisateljice Marge Piercy iz 1960-ih, Dance the Eagle to Sleep, u kojoj ona simulira da ameri\u010dki studentski i proturatni pokret prerasta u neku manevarsku revoluciju i polazi na Veliki mar\u0161 po USA po Maovom primjeru. \u0160to se de\u0161ava? Jednostavno ih uni\u0161te avijacijom. Mislim da su i Grci shvatili, nakon dva gorka i krvava poraza manevarske revolucije 1945. i 1949., da je to slabo mogu\u0107e, otuda Ciprasova \u2013 ina\u010de po meni pogre\u0161na \u2013 krzmanja i kompromisi.<\/p>\n<p>Zapravo nakon 1940. ni rovovski rat vi\u0161e ne postoji, valja nadopuniti ili izmijeniti Gramscijevu sliku. Priznajem da ne znam kako. To valja izrasti iz prakse novih anti-kapitalisti\u010dkih partija u savezu sa raznim pokretima. Mogu spomenuti jedan element koji se meni \u010dini po\u010detnim, da ne ka\u017eem detonatorskim, mo\u017eda zato \u0161to mi je kao intelektualcu najbli\u017ei: emancipacija svijesti i savjesti, dakle razuma i osje\u0107aj\u00e2 \u2013 kao u naslovu knjige Ngugi wa Thion\u2019go, Decolonizing the Mind. Neophodno je da spoznamo na\u0161 polo\u017eaj pod zvijezdama, bankama i dronovima. Mislim da je pojednostavljena biblijsko-apokalipti\u010dka parola \u2018Istina \u0107e te osloboditi\u2019, za to treba jo\u0161 usto i mo\u0107, ali to\u010dno je da bez ispravnog spoznavanja stanja u nama i oko nas (moja definicija istine) nema ni\u010dega. A tu mo\u017eemo, dakle i moramo po\u010deti. Tu je i moralno-politi\u010dko opravdanje intelektualnog rada i prosvje\u0107ivanja danas.<\/p>\n<p>Kako od moderne nauke tako i od pokreta tzv. 1968. (proturatnih studenata, feminista, ekologa, i sl.) valja da nau\u010dimo da je, kako nam je to Brecht rekao, napredovanje bolje od napretka. Stati\u010dke kategorije u izgleda slabo opozivom tehnolo\u0161kom ubrzanju vi\u0161e ne djeluju. Ne mo\u017ee se vi\u0161e re\u0107i, kao u SFRJ, evo izborili smo nezavisnost i narodnu vlast, sada su mogu\u0107e samo kvantitativne promjene \u2013 vi\u0161e tvornica i\/ili blagostanja. UVIJEK preostaju kvalitativna proturje\u010dja, svaki me\u0111uljudski proces je dijalekti\u010dki: prvo, protiv kapitalizma, posebno financijskog turbokapitalizma, a drugo, \u2018proturje\u010dja unutar naroda\u2019, kako nam je to Mao rekao. Ne mo\u017ee se re\u0107i \u017eenama \u2018\u010cekajte dok blagostanje dozvoli da izgradimo dje\u010dje vrti\u0107e za sve, pa \u0107ete dobiti stvarnu ravnopravnost\u2019, jer, bez aktivnog pritiska \u017eena i nas drugih womanists, koje je mogu\u0107e samo organiziranjem, ni\u0161ta se ne\u0107e dobiti. Ni\u0161ta se ne dobiva bez napetosti, pritiska, borbe. A za njih su potrebni mnogostruki protagonisti, pa ipak nekako ujedinjeni sredi\u0161njim stremljenjima i kona\u010dnim horizontima. Lijepa revolucionarna parola Benjamina Franklina, \u2018We must all hang together, or assuredly we shall all hang separately\u2019 va\u017ei za sve epohe: \u2018Moramo se svi dr\u017eati zajedno, ili \u0107e nas sigurno uni\u0161titi svakog odvojeno\u2019.<\/p>\n<p>Dakle, po meni, za po\u010detak, treba bar dvoje. Prvo, samoizgradnja svjesnih protagonista, \u010dim vi\u0161e tim bolje. Drugo, njihov \u010dvrsti savez oko jedne samoizgra\u0111ene politi\u010dke snage, dakle partije, i to na temelju 5-6 zajedni\u010dkih takore\u0107i dogmatskih postavki protiv \u010dega a u ime \u010dega agiramo (to diskutiram u \u0160to da se radi, koje je na sajtu Gerusije). A dalje, da citiram tehnologa bitaka, Napoleona, \u2018On s\u2019engage et puis on voit\u2019: to se mo\u017ee prevesti kao: \u2018Usko\u010dimo u sukob (ili: posvetimo se stvari) pa onda vidimo dalje\u2019, ili, malo slobodnije, \u2018Prvo da se anga\u017eiramo pa \u0107emo onda da vidimo\u2019. No dakako Napoleon je dobro znao da najprije treba izviditi boji\u0161te i postaviti svoju artiljeriju na visove!<\/p>\n<p>Razgovor vo\u0111en u Luki 14. maja 2015., tokom jula-augusta 2015. dopunjen elektronski.<\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8211;<\/p>\n<p><em><strong>Darko Suvin<\/strong> svjetski je poznati teoreti\u010dar knji\u017eevnosti, stru\u010dnjak za Brechta i znanstvenu fantastiku. Nakon \u0161to je predavao teatrologiju na odsjeku Komparativne knji\u017eevnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odlazi 1968. g. u Kanadu, gdje provodi radni vijek kao profesor engleske i komparativne knji\u017eevnosti na Mc Gill University u Montrealu. U 70-im g. bio je urednik Science Fiction Studies. Od mnogo napisanih radova najvi\u0161e je odjeknula knjiga Metamorphoses of Science Fiction: On the Poetics and History of a Literary Genre (1979). Pi\u0161e i pjesme. Nakon umirovljenja 1999. \u017eivi u mjestu Lucca u Italiji. Nagra\u0111ivan za svoj rad u Kanadi, a sada i u Hrvatskoj, na na\u0161u scenu vratio se 2000-ih intervjuom za Feral, te prijevodom knjige Gdje smo? Kuda idemo? Za politi\u010dku epistemologiju spasa (Biblioteka Filozofska istra\u017eivanja 2006). Od tada mu se knjige i u nas prevode i sura\u0111uje sa mnogim na\u0161im \u010dasopisima. Veliki odjek postigla je njegova knjiga Samo jednom se ljubi: radiografija SFRJ (Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd 2014. i 2015.), koja je imala ve\u0107 dva izdanja. Redovni je suradnik Aktiva.<\/em><\/p>\n<p><strong>S<em>a\u0161a Hrnjez<\/em><\/strong><em> \u010dlan je odsjeka Filozofije na Universit\u00e0 degli Studi di Torino. Doktorirao je dizertacijom o Kantovoj i Hegelovoj filozofiji, naslovljenom Tertium Datur. Synthesis and Mediation Between Criticism and Speculative Idealism. Filozofiju je studirao na novosadskom i torinskom univerzitetu, a kao istra\u017eiva\u010d i na Freie Universit\u00e4t u Berlinu. Tekstove, prvenstveno o njema\u010dkom klasi\u010dnom idealizmu i suvremenoj hermeneutici, ali i politi\u010dkoj teoriji i estetici, objavljuje na talijanskom, engleskom i srpskom jeziku. Autor je i nekoliko prijevoda filozofskih djela sa talijanskog i engleskog na srpski.<\/em><\/p>\n<p>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8211;<\/p>\n<address>1) Darko Suvin, Samo jednom se ljubi: Radiografija SFR Jugoslavije, 2. izdanje, Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd, 2014.<\/address>\n<address>2) Vidi D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 187.<\/address>\n<address>3) Vidi Tablica 16 u D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 326.<\/address>\n<address>4) Vidi D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 236.<\/address>\n<address>&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/address>\n<address>1) Vidi D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 393-4.<\/address>\n<address>2) Vidi D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 155 i dalje.<\/address>\n<address>3) Vidi D. Suvin, Samo jednom se ljubi, 2. izdanje, str. 394.<\/address>\n<address>\u00a0<\/address>\n<address><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/darko-suvin-tko-se-ne-bori-zajedno-izgubi-pojedinacno-i-ii\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Razgovor o jugoslavenskom prostoru sa Darkom Survinom povodom njegove knjige &#8216;Samo jednom se ljubi&#8217;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":189891,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-189890","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189890","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=189890"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189890\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/189891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=189890"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=189890"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=189890"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}