{"id":189808,"date":"2015-10-05T08:00:34","date_gmt":"2015-10-05T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=189808"},"modified":"2024-02-09T22:19:57","modified_gmt":"2024-02-09T21:19:57","slug":"u-odbranu-tirana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/05\/u-odbranu-tirana\/","title":{"rendered":"U odbranu tirana"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska
\n<\/strong><\/p>\n

Da ne bude zabune: ono \u0161to se de\u0161avalo u toku godi\u0161nje sesije Generalne skup\u0161tine UN nije bilo ni\u0161ta drugo nego show i farsa. Uzaludno je odmjeravati poruke Obame i Putina, kada je glavna zvijezda bio Orwell. Svjetski lideri ne odlaze tamo da razgovaraju i slu\u0161aju, nego da propovijedaju, prodaju bolji image pravi\u010dnosti, \u0161to dobija posebnu te\u017einu kada se doga\u0111a u svijetu koji ubrzano kora\u010da ka Tre\u0107em svjetskom ratu. U novogovoru koji je bio na sceni postojala je samo jedna va\u017ena poruka: rat je mir, mir je rat! male zemlje su govorile o svojim lokalnim temama, koje su sasvim neva\u017ene velikima, ali su zato va\u017ene za doma\u0107u publiku.<\/p>\n

Uzmite, na primjer, Makedoniju… Dok je svijet bio fokusiran na Obamu i Putina, doma\u0107i mediji su prenijeli: \u201eGruevski izme\u0111u Obame i Putina\u201c (naravno, uz ono pateti\u010dno i uobi\u010dajeno hvaljenje \u2018hrabrosti\u2019 premijera da ka\u017ee da smo mi Makedonci i da govorimo makedonski jezik, u inat Grcima). Na prvi pogled pomislio bi neko da je balans mo\u0107i ustvari zavisio od toga \u010diju \u0107e stranu zauzeti Makedonija u onom sendvi\u010du mo\u0107nih. Ali, Gruevski je izabrao stranu ve\u0107 pomalo zaboravljenog Busha Jr. Tako, otkako je najve\u0107e makedonsko odlikovanje do\u0161lo u ruke autokrate (Orbana), sada ono krasi i notornog ratnog zlo\u010dinca. Mogu se kladiti da se ni sam Bush ne sje\u0107a koje je to dobro u\u010dinio Makedoniji pa ga odlikuju, a \u010dini se da je i Gruevski zaboravio kako su SAD svojim navodnim priznavanjem ustavnog imena u o\u010di referenduma 2004. godine ustvari uticao na politi\u010dki proces i na uspostavljenje jo\u0161 dublje etni\u010dke podjele zemlje (etni\u010dka podjela op\u0161tina je od tada \u201eprocvjetala\u201c).<\/p>\n

Nije pro\u0161lo mnogo, a govorancije sa govornice bezna\u010dajne Generalne skup\u0161tine su pale u sjenu teku\u0107ih doga\u0111aja. Cio \u201eslobodan svijet\u201c je u \u0161oku zbog uklju\u010divanja Rusije u sirijsko bojno polje. Jeremy Corbin je \u0161aljivo iskomentirao na Twiteer-u: \u0160ta? \u201cRusija bombarduje? \u0160ta ona zami\u0161lja, da je SAD?\u201c Da ironija bude ve\u0107a, Siriju nisu do sada bombardovali samo Amerikanci; lista zemalja je podu\u017ea (a rezultati su ve\u0107 vidljivi i u Evropi) – Britanija, Francuska, Australija, Saudiska Arabija, Katar, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael povremeno… Sada kada je nastupila i Rusija (razumije se, zbog vlastitih geostrate\u0161kih interesa, a ne zbog altruizma i humanizma) po\u010dinje pravi informativno-propagandni rat (gdje je Zapad daleko spretniji od Rusa, pa ovi su za par dana postali odgovorni i za ono \u0161to su u\u010dinili, i jo\u0161 vi\u0161e za ono \u0161to su uradili ili propustili uraditi zapadni saveznici). Pri tome, vi\u0161e se napada ruska avijacija koja ga\u0111a neke umjerene teroriste, nego \u0161to je ameri\u010dka \u201euspje\u0161no\u201c pogodila bolnicu u Avganistanu (da ne pri\u010damo o tome kako ve\u0107 godinu dana jako pa\u017eljivo i nje\u017eno poga\u0111a ciljeve Islamske Dr\u017eave u Siriji i Iraku).<\/p>\n

Iz dana u dan, \u010dini se da je svijet sve bli\u017ee globalnom sukobu nesagledivih posljedica. Sve ono \u0161to je na krilima nade donio kraj Hladnog rata je daleki i zaboravljeni san. Kraj bipolarizma (uz raspad ne samo Var\u0161avskog pakta, nego i SSSR-a, i te\u0161ka kriza u kojoj se na\u0161la Rusija u vrijeme uvo\u0111enja liberalnog kapitalizma) je bio progla\u0161en kao triumf Zapada, pa logi\u010dno je da se i posljedice de\u0161avanja na me\u0111unarodnom planu, posebno vojne intervencije sve do konsolidovanja Ruske Federacije, posmatraju kroz prizmu u\u010de\u0161\u0107a SAD i njegovih saveznika. Upravo zbog toga je Putinovo pitanje bilo na mjestu: \u201eDa li ste svjesni \u0161ta ste u\u010dinili?\u201c Pitanje se uglavnom ticalo Sirije i Ukrajine, ali mnogo toga se tu mo\u017ee podvesti. Upotreba sile bez autorizacije Savjeta bezbjednosti, uz post festum izmi\u0161ljenu doktrinu \u201eResponsibility to protect\u201c, je dovelo do op\u0161teg prihvatanja militantnog humanitarizma kao ne\u010dega normalnog u 21. vijeku. Dalje, Hegemon je uzeo pravo da odlu\u010di koja \u0107e zemlja biti prihva\u0107ena kao demokratska, a koja ne – i stoga bi takve zemlje postajale legitimni cilj svakojakih intervencija. Time se ustvari i odlu\u010divalo \u0161ta je demokratija \u2013 da li se ona sastoji u prihvatanju neoliberalnog konsenzusa u politi\u010dkom i ekonomskom smislu ili u pogledu socijalnog blagostanja populacije. Promjena re\u017eima je stari amerikanski izum, ali se sada premjestio iz Latinske Amerike na druge kontinente. Izvoz demokratije, milom ili silom, je ono \u0161to je dovelo do krvoproli\u0107a i \u017ertava za koje se govorilo da su prihvatljivi zbog vi\u0161ih ciljeva (Albright je ostala upam\u0107ena – ili mo\u017eda nije – zbog izjave da je smrt pola miliona ira\u010dke djece uzrast ispod pet godina u vrijeme sankcija bila velika cijena, ali cijena koja je bila prihvatljiva – za SAD.) Milioni nevinih \u017ertava iz Avganistana, Iraka, Libije, i sada Sirije i Jemena, se tuma\u010de ili primitivizmom lokalne populacije ili su kolateralne \u017ertve koje su morale biti prine\u0161ene na oltaru demokratije i slobode.<\/p>\n

U vrijeme propagandnog rata, nalik onome u vrijeme Hladnog rata, najpametnije je ne vjerovati svemu \u0161to pi\u0161u mediji (\u010dak i oni ugledni). Ali ako se nekome mo\u017ee zaista vjerovati, onda je to Robert Fisk, novinar londonskog Independenta. Nedavno, u jednom intervjuu o Arapskom prolje\u0107u i njegovih posljedica, Fisk je s pravom primijetio da se 2011. godine nije desilo prolje\u0107e, kako su to tuma\u010dili zapadni posmatra\u010di, nego je do\u0161lo do erupcije nezadovoljstva arapskih gra\u0111ana, tj. do\u0161lo je do njihovog bu\u0111enja. Protesti nisu na svojim banerima nosili parole vezane za Francusku revoluciju, nego zahtjeve za povratak digniteta i integriteta. Protivili su se svojim elitama koje ne samo da su bile despotske prema gra\u0111anima, nego i vi\u0161e lojalni zapadnim centrima mo\u0107i, nego \u0161to su brinuli za svoj narod. Involviranje Zapada u ovim de\u0161avanjima je imalo za cilj uspostavljanje kontrole nad de\u0161avanjima, tako da smjena re\u017eima uistinu ne donese i promjenu u smislu samostalnog vo\u0111enja politike i preuzimanja vlastitih nacionalnih dobara i resursa. Od tog trenutka svuda u regionu Bliskog Istoka se po\u010dela stvarati \u201edemokratska opozicija\u201c, koja je dobijala trening od CIA i tokom vremena postala naoru\u017eana do zuba. Druga va\u017ena stvar na koju Fisk stavlja akcent je \u010dinjenica da su pobunjenici i demonstranti nastupali sa razli\u010ditim agendama i o\u010dekivanjima. Me\u0111u njima, u \u010ditavom regionu eruptirao je i otpor prema nasljedstvu koje je ostavio Sykes-Pickot sporazum koji je prije sto godina, u vrijeme raspada Otomanske imperije i kraja Prvog svjetskog rata, podijelio region izme\u0111u evropskih kolonizatora. Osloba\u0111anje duha iz boce je zaista donijelo promjene, ali i neizvjesnost, a najmanje demokratske reforme. Istina je da svuda gdje se do nedavno slavila demokratizacija i pad tirana, sada vlada pakao koji je mnogo gori od svega onoga \u0161to su ti narodi do\u017eivljavali od starih autokratskih re\u017eima.<\/p>\n

Nakon svega \u0161to se de\u0161avalo posljednjih petnaestak godina, i u kontekst onoga \u0161to se trenutno de\u0161ava, logi\u010dno je (mada jereti\u010dko za apologete) postaviti jednostavno pitanje: da li je demokratija (ili bolje re\u010deno, put ka demokratiji) precijenjena? Da li je ljudima iz zemalja koje su bile predmet zapadnih interevencija va\u017eniji \u017eivot i li\u010dni integritet, i da li su dali saglasnost da preko no\u0107i postanu o\u010dajnici, bez igdje ikoga, da dobiju demokratiju, a izgube osnovne uslove za \u017eivot i bezbjednost za svoju djecu? Implantiranje demokratije preko no\u0107i ne mo\u017ee nikako dati dobre, a jo\u0161 manje – brze rezultate; uostalom, dovoljno je pogledati na \u0161to su se svele ove nove demokratije u regionu biv\u0161e Jugoslavije i njenog susjedstva. U arapskom svijetu je to bila mission impossible 2.0. Dupli standardi tzv. me\u0111unarodne zajednice (\u0161to u prevodu zna\u010di, SAD i zapadni saveznici) su bili veoma vidljivi u odnosu na pobjednike demokratskih izbora i volju ve\u0107ine gra\u0111ana (kao u Palestini ili Egiptu, na primjer, a o \u010cileu i da ne govorimo).<\/p>\n

Pad Sadama Huseina, uz grozomorno ubistvo Gadafija, nekada\u0161njih saveznika pa i finansijera izbornih kampanja na Zapadu, su izazvali velike posljedice, izme\u0111u ostalog i strah kod ostalih tirana da ukoliko se ne bore, mogu zavr\u0161iti na isti na\u010din. Va\u017enije od toga je da su sve to sada dr\u017eave u rasulu, gdje vlada bezvla\u0161\u0107e i hobsijanski rat izme\u0111u raznih paravojnih grupacija i d\u017eihadista. \u017drtve i njihova stradanja se ne broje (Amerikanci broje samo svoje \u017ertve, sve ostalo cena koja se mora platiti za demokratiju). Da bi se dao odgovor na pitanje o pravoj cijeni demokratije i da li se iz krvoproli\u0107a mo\u017ee roditi ne\u0161to dobro, dovoljno je da se podsjetimo na na\u0161e (jugoslovensko) iskustvo. Da li ovo \u0161to danas imamo vrijedi stotine hiljade izgubljenih \u017eivota, invalidiziranih i raseljenih ljudi, sve generacije koje se sada suo\u010davaju sa osiroma\u0161enim i korumpiranim paradr\u017eavama? Ovo podsje\u0107a na jedan grafit iz Pule, na kome pi\u0161e: Bilo nam je bolje kada nam je bilo gore!<\/p>\n

U svom orvelijanskom govoru usred UN. Obama je logicirao ovako: da je u Siriji postojala demokratija, narod ne bi protestovao protiv Asada. Tamo gdje postoji demokratija, tamo nema nasilja i revolucija – rekao je Obama, a mi ne\u0107emo pitati da li bi tu istu logiku upotrijebio i kada protestuju u Fergusonu ili u New Yorku. No, ono \u0161to ne va\u017ei kod ku\u0107e, va\u017ei u me\u0111unarodnim okvirima. Ve\u0107 godinama SAD su sebi dale pravo da odlu\u010duju koji re\u017eimi su nedemokratski, odnosno koji od njih su legitimni cilj da bi se ru\u0161ili kroz obojene revolucije, \u010dak i ako su nove vlasti stvorene od krajne desnice i fa\u0161isti\u010dkih ogranaka. Za ameri\u010dko razumijevanje demokratije, besplatno \u0161kolstvo i zdravstvo su nedemokratske, \u010dak i opasne socijalisti\u010dke mjere. Svaka politika koja uvodi nacionalizaciju nacionalnih resursa (naftu, gas ili vodu) je nedemokratska i mora se ustrojiti po uzoru neoliberalne dogme (naravno samo ukoliko ta zemlja ne raspola\u017ee nuklearnim kapacitetima, kao Sjeverna Koreja).<\/p>\n

Svaka vojna intervencija, posebno od 1999. godina naovamo, kada je bio progla\u0161en post-Westfalski me\u0111unarodni poredak, zna\u010di profit i mo\u0107 za izvoznike demokratije; \u0161to vi\u0161e dr\u017eava u rasulu, to vi\u0161e posla, to uspje\u0161niji business. Neki su primijetili da je u svom govoru Obama pokazao blagu dozu samokritike: Libija je bila gre\u0161ka od koje se mora u\u010diti, ali ne zato \u0161to je spoljnom intervencijom, nasuprot me\u0111unarodnom pravo, sru\u0161en jedan re\u017eim, nego zato \u0161to je zemlja bila prepu\u0161tena sebi nakon uvo\u0111enja demokratije. O Iraku nije rekao ni\u0161ta, kao ni o Avganistanu. U natje\u010daju za titulu najve\u010deg Zla, primat je dobio Asad, \u0161to je velika stvar ako se zna da je u Siriji velika konkurencija, a ISIS najve\u0107i igra\u010d. Govoriti o ISIS-u, zna\u010dilo bi govoriti o vlastitim neuspjesima – jer ISIS nije ni\u0161ta drugo do \u010dudovi\u0161ni porod haosa u poratnom Iraku, u kome su po\u010deli cvjetati sektarijanizam i radikalizam. U vrijeme intervencije na Irak, la\u017eni pretekst je uklju\u010divao i navodno prisustvo \u0107elija Al Kaede s kojima je navodno sara\u0111ivao Sadam. Al Kaede nije bilo, kao ni oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje, ali zato sada postoji ISIS. Interesantno, i kratki susret izme\u0111u Obame i Putina je zavr\u0161io u stilu novogovora: sporazumjeli su se da po\u0161tuju princip \u201edekonfliktualizacije\u201c, \u0161to je koordinacija zbog izbjegavanja bliskih susreta i \u201eprijateljske vatre\u201c.<\/p>\n

\u010cak ni ISIS nije uspio da ujedini dvojicu imperatora, predvodnika dvoglave koalicije koja lako mo\u017ee dovesti do globalne apokalipse. Apsurdno je da SAD i Rusija prave korak nazad ka blokovskoj podijeljenosti svijeta i opasnosti od op\u0161teg ludila (\u041cAD – mutually assured destruction), dok su zlo\u010dinci kao pripadnici ISIS-a promotori ideje o brisanju granica i ukidanju nacionalnih dr\u017eava (naravno, u njihovom izdanju, uspostavljanjem kalifata).<\/p>\n

www.vankovska.com<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cak ni ISIS nije uspio da ujedini dvojicu imperatora, predvodnika dvoglave koalicije <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":180260,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-189808","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189808","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=189808"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189808\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":393188,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189808\/revisions\/393188"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180260"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=189808"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=189808"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=189808"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}