{"id":189615,"date":"2015-10-02T08:00:33","date_gmt":"2015-10-02T06:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=189615"},"modified":"2015-10-02T00:13:03","modified_gmt":"2015-10-01T22:13:03","slug":"prema-uberizaciji-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/10\/02\/prema-uberizaciji-svijeta\/","title":{"rendered":"Prema \u201cuberizaciji\u201d svijeta"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Evgeny Morozov<\/strong><\/em><\/p>\n

\"evgeny-morozov\"Ve\u0107 smo skoro deset godina taoci dvaju prevrata. Prvi je djelo Wall Streeta, drugi Silicijske doline. Me\u0111usobno se \u010dudesno dobro upotpunjuju u ulozi dobrog i lo\u0161eg policajca: Wall Street zagovara oskudicu i mjere \u0161tednje, Silicijska dolina hvali obilje i inovaciju.<\/p>\n

Prvi prevrat: svjetska financijska kriza, koja je rije\u0161ena spa\u0161avanjem bankarskog sistema, pretvorila je socijalnu dr\u017eavu u ru\u0161evinu. Javni sektor, posljednji bedem protiv napredovanja neoliberalne ideologije, iza\u0161ao je osaka\u0107en ili \u010dak potpuno uni\u0161ten. Javne slu\u017ebe koje su pre\u017eivjele prora\u010dunske rezove trebale su ili pove\u0107ati svoje cijene ili su bile prinu\u0111ene smisliti nove taktike pre\u017eivljavanja. Tako su neke kulturne institucije bile prisiljene, u nedostatku boljeg rje\u0161enja, osloniti se na dare\u017eljivost pojedinaca te pribje\u0107i participativnom financiranju: kad su javne subvencije nestale, jedini izbor bio je onaj izme\u0111u tr\u017ei\u0161nog populizma i smrti.<\/p>\n

Drugi prevrat, nasuprot tomu, bar naizgled djeluje kao bolja opcija. U ovom slu\u010daju nalog je bio: sve digitalizirati i spojiti s Internetom \u2013 \u0161to je savr\u0161eno normalan fenomen, vjerujemo li kapitalisti\u010dkim investitorima. Dakle, institucije bi trebale odabrati inovaciju ili smrt. Silicijska dolina nas uvjerava da \u0107e se magija tehnologije sasvim prirodno uvu\u0107i u najmanji kutak na\u0161eg \u017eivota. Prema njima, suprotstavljanje inovacijama zna\u010dilo bi maltene odbijanje ideala Prosvjetiteljstva, a vo\u0111e Googlea i Facebooka, Larry Page i Mark Zuckerberg bi bili ne\u0161to kao Diderot i Voltaire na\u0161eg vremena \u2013 reinkarnirani u tehnofilske i asocijalne poduzetnike.<\/p>\n

Ali dogodila se ta neobi\u010dna stvar: povjerovali smo da drugi prevrat nema nikakve veze s prvim. Jesmo li obja\u0161njavali uzlet popularnosti online te\u010dajeva (MOOC: Massive Open Online Courses) preko prora\u010dunskih rezova koji su, u isto vrijeme, poga\u0111ali sveu\u010dili\u0161ta? Ne, groznica MOOC-a \u010dinila se tek prirodnom posljedicom inovacije koju je promicala Silicijska dolina! Hakeri, koji su se pretvorili u poduzetnike, na glavu su se postavili da \u201cpotresu\u201d sveu\u010dili\u0161te, kao \u0161to su prije toga potresli podru\u010dje glazbe i novinarstva. Jednako tako, pona\u0161amo se kao da nema nikakve veze izme\u0111u, s jedne strane, umno\u017eavanja aplikacija osmi\u0161ljenih kako bi pratile na\u0161e zdravstveno stanje i, s druge strane, problema koje sve starije stanovni\u0161tvo, koje ve\u0107 pati od pretilosti i drugih bolesti, postavlja pred oslabljeni zdravstveni sustav: ne, ove aplikacije upravo pro\u017eivljavaju svoj Napster-trenutak.1<\/p>\n

Dakle valja naglasiti da su ova dva fenomena isprepletena, kao i da pozadinsko platno evan\u0111elja o inovaciji nipo\u0161to nije ru\u017ei\u010dasto. Ilustracija iz Barcelone: kao i mnoge \u0161panjolske kulturne institucije jedan je stand-up klub, le Teatreneu, do\u017eivio pad posjeta otkako je vlada, o\u010dajni\u010dki tra\u017ee\u0107i na\u010dine da pokrije svoje financijske potrebe, odlu\u010dila pove\u0107ati porez na prodaju karata s 8 na 21 posto. Uprava Teatreneua tako je na\u0161la briljantno rje\u0161enje: sklapaju\u0107i partnerstvo s agencijom za ogla\u0161avanje Cyranos McCann, na zaslon svake stolice postavili su tablet koji je kadar analizirati facijalne izraze. Po ovom novom modelu gledatelji mogu besplatno u\u0107i ali moraju platiti 30 centi za svaki smijeh koji tablet prepozna \u2013 maksimalna cijena fiksirana je na 24 eura (dakle 80 smijehova) po predstavi. Istovremeno, prosje\u010dna cijena ulaznice pove\u0107ala se za \u0161est eura. Mobilna aplikacija olak\u0161ava pla\u0107anje, a osim toga, s va\u0161im prijateljima istog trenutka mo\u017eete podijeliti selfije na kojima pucate od smijeha. Put viralne zafrkancije nikad nije bio tako kratak.<\/p>\n

Iz perspektive Silicijske doline to je savr\u0161en primjer pozitivnog \u201cprevrata\u201d: \u0161irenje pametnih senzora povezanih s Internetom stvorilo je nove modele poduze\u0107a i nove izvore prihoda. Osim toga, stvorilo je i brojna zaposlenja za posrednike, proizvo\u0111a\u010de hardvera i softverske programere. Nikad nije bilo tako lako kupiti usluge i proizvode: na\u0161i pametni telefoni brinu o tome umjesto nas. Uskoro \u0107e i na\u0161e osobne iskaznice mo\u0107i \u010diniti istu stvar: MasterCard je ve\u0107 napravio sporazum s nigerijskom vladom u svrhu lansiranja osobne iskaznice koja \u0107e istodobno slu\u017eiti kao kreditna kartica.<\/p>\n

Za Silicijsku dolinu ne postoji ni\u0161ta drugo osim tehnolo\u0161ke obnove. Valja \u201cprevrnuti\u201d gotov novac. Ako ovo obja\u0161njenje i mo\u017ee zadovoljiti ili \u010dak privu\u0107i poduzetnike i investitore rizi\u010dnog kapitala, za\u0161to bi to svi ostali trebali prihvatiti bez diskusije? Treba biti potpuno zaslijepljen inovacijama \u2013 istinskom religijom na\u0161eg vremena \u2013 kako ne bismo vidjeli njihovu istinsku cijenu: \u010dinjenicu da je, barem u Barceloni, umjetnost postala puno skuplja. Tehnokratski okvir, koji prikriva \u010dinjenicu financijskog prevrata, skriva narav i razloge transformacija kojima smo izlo\u017eeni. Veselimo se \u0161to mo\u017eemo kupiti vi\u0161e, i sve lak\u0161e. No nije li uznemiruju\u0107e \u0161to je zahvaljuju\u0107i istoj infrastrukturi nemjerljivo lak\u0161e teretiti na\u0161 bankovni ra\u010dun?<\/p>\n

Bez sumnje mo\u017ee se nemalo novca zaraditi \u201cpotresaju\u0107i\u201d nov\u010danice. No je li to zaista po\u017eeljno? Gotovina, koja ne ostavlja tragove, predstavlja ozbiljnu barijeru izme\u0111u klijenta i tr\u017ei\u0161ta. Ve\u0107ina transakcija koje se provode papirnim novcem su jedinstvene, u smislu da nisu povezane jedne s drugima. Ali kad pla\u0107amo svojim mobilnim telefonom, ili ako zabilje\u017eimo selfi za budu\u0107e nara\u0161taje i podijelimo ga na dru\u0161tvenim mre\u017eama, proizvodimo trag koji \u0107e ogla\u0161iva\u010di i druga poduze\u0107a vjerojatno koristiti.<\/p>\n

Nije, uostalom, slu\u010dajno \u0161to je upravo ogla\u0161iva\u010dka kompanija sudjelovala u barcelonskom eksperimentu: bilje\u017eenje svake transakcije odli\u010dan je na\u010din prikupljanja podataka koji \u0107e potom poslu\u017eiti za personalizaciju oglasa.2 \u0160to zna\u010di da niti jedna od na\u0161ih elektronskih transakcija nikad nije zavr\u0161ena: podaci koje one generiraju omogu\u0107avaju ne samo da nas se slijedi u stopu, nego tako\u0111er uspostavljaju vezu izme\u0111u aktivnosti za koje bismo mo\u017eda vi\u0161e voljeli da ostanu odvojene. I najednom je va\u0161a zabava u klubu povezana s knjigama koje ste kupili, internetskim stranicama koje ste posje\u0107ivali, putovanjima na koja ste se uputili, kalorijama koje ste potro\u0161ili. Ukratko, s novim tehnologijama, sva va\u0161a djela i geste integriraju se u jedinstven profil, koji se dade unov\u010diti i optimizirati.<\/p>\n

Iako se ovaj prevrat doga\u0111a kroz tehnologiju, uzroke mu valja potra\u017eiti drugdje. Pogoduju mu politi\u010dke i ekonomske krize i ima veliki utjecaj na na\u0161 na\u010din \u017eivota i na\u0161e dru\u0161tvene odnose. \u010cini se te\u0161ko o\u010duvati vrijednosti poput solidarnosti u tehnolo\u0161kom okru\u017eenju koje se temelji na na\u0161im personaliziranim iskustvima, individualnim i jedinstvenim. Silicijska dolina ne la\u017ee: na\u0161 je svakodnevni \u017eivot zaista do\u017eivio prevrat, ali puno podmuklijim silama nego \u0161to su digitalizacija ili umre\u017eenost. Feti\u0161 inovacije ne bi smio slu\u017eiti kao izgovor da se od nas naplate tro\u0161kovi recentnih ekonomskih i politi\u010dkih turbulencija.<\/p>\n

Gradovi ovisni o digitalnim kompanijama<\/strong><\/p>\n

To su shvatili voza\u010di taksija kad su se suo\u010dili s usponom Ubera, poduze\u0107a koje pojedincima koji tra\u017ee dodatni izvor prihoda nudi da transformiraju svoje vozilo u taksi te da ih pove\u017eu s klijentima. Stjerani uza zid, profesionalci su prosvjedovali. Kada su nadle\u017ene vlasti, od Indije do Francuske, po\u010dele napadati Uber, kalifornijska se tvrtka bacila u operaciju zavo\u0111enja. Njezini vlasnici, ina\u010de poznati kao maliciozni i gluhi na kritiku, sada jasno i glasno zahtijevaju regulaciju sektora. \u010cini se da su ipak razumjeli zbog \u010dega je njihovo poduze\u0107e laka meta: njihove su prakse naprosto pretjerano ne\u010dasne. Pro\u0161le zime, pod paljbom kritike, Uber se morao odre\u0107i napla\u0107ivanja vrtoglavih cijena klijentima jer je potra\u017enja porasla u periodu vrhunca. Ali to nije sve. U briljantnom marketin\u0161kom potezu, tvrtka je predlo\u017eila jednom od svojih najlju\u0107ih neprijatelja, gradu Bostonu, pristup riznici (anonimnih) podataka kojima im je pomogla smanjiti prometna zagu\u0161enja i pobolj\u0161ati gradsko planiranje. Naravno, puka je slu\u010dajnost \u0161to je potom dr\u017eava Massachussetts u kojoj se nalazi Boston, nedavno priznala platforme dijeljenja taksija kao legalno prometno sredstvo, \u010dime je eliminirala jednu od glavnih prepreka s kojom se Uber suo\u010davao\u2026<\/p>\n

Uber spada u skromnije start-up kompanije koje svoje podatke daju na raspolaganje urbanistima i gradovima, a potonji su odu\u0161evljeni \u0161to s tim informacijama urbanisti\u010dko planiranje postaje bolje, utemeljeno u empirijskim podacima, participativnije, inovativnije. Pro\u0161le godine je uprava javnog prijevoza dr\u017eave Oregon napravila sporazum s aplikacijom Strava (vrlo popularna aplikacija za pametni telefon koja slijedi kretanje trka\u010da i biciklista) i platila veliki iznos kako bi pristupila podacima o rutama kojima se koriste biciklisti koji koriste aplikaciju, u svrhu pobolj\u0161anja biciklisti\u010dkih staza i osmi\u0161ljavanja alternativnih trasa.<\/p>\n

\u010cinjenica da se Uber name\u0107e kao spremnik neophodnih podataka za urbaniste sasvim je sukladna solucionisti\u010dkoj ideologiji Silicijske doline, koja digitalnim putem nastoji rije\u0161iti probleme koji se ina\u010de ne javljaju, ili koji se ne javljaju u tim terminima. No kako su se tehnolo\u0161ka poduze\u0107a dokopala jednog od trenutno najdragocjenijih resursa, podataka, stekli su prednost nad gradovima kojima nedostaje novca koliko i ma\u0161te, i uspjeli se postaviti kao dobrodu\u0161ni spasitelji birokrata u javnim upravama.<\/p>\n

Najve\u0107i rizik partnerskih razmjena koje gradovi sklapaju s Uberom jest razvijanje prekomjerne ovisnosti o njegovim tokovima informacija. Za\u0161to prihvatiti to da privatno poduze\u0107e postane jedinstveni posrednik po tom pitanju? Umjesto da ga ovlaste za sakupljanje svih informacija vezanih uz gradski promet, gradovi bi trebali poku\u0161ati dobiti ove podatke vlastitim sredstvima. Jedini razlog zbog kojeg je Uber tako efikasan jest \u010dinjenica da kontrolira izvor proizvodnje podataka: na\u0161i telefoni ga informiraju o svemu \u0161to treba znati kako bi planirao rutu. No ako bi gradovi preuzeli kontrolu nad ovim podacima, poduze\u0107e ove vrste, koje samo ne posjeduje skoro nikakvu imovinu, ne bi moglo dose\u0107i vrijednost od 40 milijardi dolara na koliko se trenutno procjenjuje. Vjerojatno nije tako skupo osmisliti algoritam koji je kadar staviti u odnos ponudu i potra\u017enju\u2026 Upravo su pod pritiskom taksi kompanija, gradovi poput New Yorka i Chicaga kona\u010dno izgleda shvatili da treba reagirati: i jedan i drugi poku\u0161avaju pokrenuti centraliziranu aplikaciju koja bi bila sposobna povezati tradicionalne taksije s efikasno\u0161\u0107u Ubera. Osim toga, kako bi se sprije\u010dila dominacija ovog potonjeg, centralizirani program ima za cilj i sprije\u010diti da podaci o rutama postanu skupa roba \u2013 koju onda gradovi moraju kupiti.<\/p>\n

Ali pravi je izazov u tome kako posti\u0107i to da aplikacije funkcioniraju s drugim prijevoznim sredstvima. Uberova vizija je jasna: pokre\u0107ete aplikaciju na va\u0161em telefonu i automobil vas dolazi potra\u017eiti. Svakako vrlo ma\u0161tovito rje\u0161enje. Ovaj pristup funkcionira u SAD-u, gdje se uop\u0107e ne pje\u0161a\u010di i gdje je javni prijevoz uglavnom nepostoje\u0107i, ali za\u0161to bi ovaj model trebao biti prihva\u0107en u ostatku svijeta? Razlog zbog kojeg bi ovaj na\u010din prijevoza bio problemati\u010dan svakako nije manjak profita koji Uber ubire na tr\u017ei\u0161tu. Kritika solucionizma ovdje je savr\u0161eno primjenjiva: ne samo da daje preusku definiciju socijalnih problema, nego ih postavlja na na\u010din da od njih profitiraju prije svega dizajneri \u201crje\u0161enja\u201d.<\/p>\n

Zamislite da vas aplikacija koju su razvile va\u0161e gradske vlasti mo\u017ee informirati o svim mogu\u0107nostima prijevoza koje su na raspolaganju (izuzev Ubera): mogli biste uzeti bicikl, koji vas \u010deka na ulici iza ugla, usko\u010diti u minibus \u010dija \u0107e ruta biti prilago\u0111ena va\u0161oj destinaciji i destinaciji drugih putnika, potom pro\u0161etati ostatak puta kako biste u\u017eivali u \u010darima kvartovske tr\u017enice. Neki gradovi su ve\u0107 pokrenuli takve projekte. Helsinki je u suradnji sa start-up kompanijom Ajelo stvorio Kutsuplus, koji je zanimljiv hibrid Ubera i tradicionalnog sustava javnog prijevoza. Na svojem telefonu putnici naru\u010de Kutsuplusov minibus, a aplikacija izra\u010duna koji je najbolji na\u010din da svi dospiju na \u017eeljenu destinaciju na osnovu podataka u stvarnom vremenu. Aplikacija procjenjuje tako\u0111er vrijeme puta, kako s Kutsuplusom tako i s drugim na\u010dinima prijevoza.<\/p>\n

Uspjeh projekata poput ovog ovisi o nekoliko \u010dimbenika. Ponajprije, gradovi ne smiju smatrati Uber jedinim na\u010dinom pobolj\u0161avanja efikasnosti javnog prijevoza, a naro\u010dito smanjenja prometnih zagu\u0161enja (a mo\u017eemo biti sigurni da podaci koje Uber priskrbljuje nikada ne\u0107e pokazati da je potrebno manje taksija, a vi\u0161e biciklisti\u010dkih ili pje\u0161a\u010dkih staza). Potom, u bitkama vezanim uz javne slu\u017ebe pobijedit \u0107e oni koji posjeduju podatke kao i ure\u0111aje koji ih prikupljaju. Prepustimo li sve to Uberu \u2013 ili jo\u0161 gore, gigantskim tehnolo\u0161kim poduze\u0107ima, koji se nastoje dokopati dijela atraktivnog tr\u017ei\u0161ta \u201cinteligentnih gradova\u201d \u2013 li\u0161avamo se mogu\u0107nosti poku\u0161aja i eksperimenata kojima bi same zajednice organizirale prijevoz kako smatraju da je najpogodnije.<\/p>\n

Partnerstvo izme\u0111u Ubera i grada Bostona postavlja osim toga jedno politi\u010dko pitanje: smije li se dozvoliti Uberu da \u201cposjeduje\u201d podatke svojih klijenata, koje \u0107e potom koristiti kao adut u pregovorima s gradovima ili koje mo\u017ee sasvim jednostavno prodati bilo kojem, najboljem ponu\u0111a\u010du? Prije nego \u0161to je pitanje uop\u0107e postavljeno, Uber je odgovorio potvrdno. Ba\u0161 kao i Google i Facebook prije njega.<\/p>\n

Stvarnost je ipak kompleksnija, naro\u010dito jer bi se prikupljanje podataka, integriranu u javnu infrastrukturu, mogli prili\u010dno lako skupiti i na razini grada. Zamislite \u0161to bi sve bila u mogu\u0107nosti napraviti mre\u017ea koja kombinira automatske \u010dita\u010de registracijskih oznaka, cesta i inteligentnih semafora: mogla bi prona\u0107i i pratiti vozila Ubera jednako kao \u0161to to rade pametni telefoni njihovih voza\u010da i putnika. To ne zna\u010di da zastupamo poja\u010danje nadzora, nego nagla\u0161avamo \u010dinjenicu da se Uber progla\u0161ava vlasnikom podataka koji mu ne pripadaju.<\/p>\n

\u010cinjenica da Uber dolazi iz Kalifornije, regije poznate po lo\u0161oj kvaliteti javnog prijevoza, mogla bi nas nagnati da povjerujemo kako su individualna motorna vozila budu\u0107nost prijevoza. \u0160to bi se, na nesre\u0107u, i moglo dogoditi upravo zbog smanjenja investicija u javnu infrastrukturu. Stoga, rje\u0161enje bi bilo njezino ponovno uspostavljanje, a zbog toga se treba boriti protiv politika prora\u010dunskih rezova.<\/p>\n

—————————-
\n1 Ime stranice za razmjenu glazbenih datoteka \u010diji je uspjeh po\u010detkom 2000-ih posijao paniku u glazbenoj industriji.<\/address>\n
2 Vidi Marie B\u00e9nilde, \u201cOsobni podaci na prodaju\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, studeni 2013.<\/address>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otkad je, razvojem sofisticiranih programskih aplikacija, postalo mogu\u0107e sakupljati i personalizirati na\u0161e osobne profile na temelju internetskih pretraga, elektronski divovi poput Googlea ili Facebooka krenuli su u razvijanje tr\u017ei\u0161ta za tako prikupljene podatke<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":189616,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-189615","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189615","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=189615"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/189615\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/189616"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=189615"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=189615"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=189615"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}