{"id":188463,"date":"2015-09-14T09:44:15","date_gmt":"2015-09-14T07:44:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=188463"},"modified":"2015-09-14T09:57:42","modified_gmt":"2015-09-14T07:57:42","slug":"izbjeglice-ante-portas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/14\/izbjeglice-ante-portas\/","title":{"rendered":"Izbjeglice ante portas"},"content":{"rendered":"

\"BiljanaPi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/em><\/p>\n

Upozorenje na samom startu: ovo je jo\u0161 jedna (tre\u0107a po redu) kolumna posve\u0107ena izbjeglicama. Zna\u010daj i proporcije onoga \u0161to se de\u0161ava (a bez \u0161ansi da se uskoro zaustavi) su preveliki da bi se zavr\u0161ilo povr\u0161nim notiranjem i okretanjem natrag ka vlastitom politi\u010dkom autizmu. Izbjegli\u010dka kriza se, jo\u0161 uvijek, ili, bolje re\u010deno – sve vi\u0161e, percepira kao ne\u0161to \u0161to se de\u0161ava nama (na\u0161oj zemlji, regionu, na\u0161oj EU ili na\u0161oj civilizaciji), a ne njima, ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n

Kako vrijeme proti\u010de, i pored sveg entuzijazma aktivista i humanitaraca, generalno empatija opada, ako je uop\u0161te i bilo. Susan Sontag je s pravom upozorila da je su\u0107ut nestabilna emocija. Ona se mora transformisati u akciju ili postoji opasnost da sasvim izblijedi. Ako \u010dovjek ne zna \u0161ta \u0107e sa svojim naraslim osje\u0107anjima i ste\u010denim saznanjem, i jo\u0161 ako prevlada uvjerenje da se \u201ene mo\u017ee ni\u0161ta uraditi\u201c – onda i najve\u0107a ljudska drama postaje dosadna, postaje svakodnevica na koju se navikavamo. Jo\u0161 gore je ako dominantno uvjerenje glasi: \u201eOvo nije moj problem, ja nisam du\u017ean\/du\u017ena da pomognem nepoznatim ljudima u nevolji\u201c. Na\u017ealost, \u010dini se da je upravo ovaj refren dominantan: ovo nije na\u0161a kriza, ve\u0107 su nam je nametnuli spolja; mi imamo dovoljno svojih problema – svoju socijalnu i politi\u010dku krizu – da bismo se bavili drugima; izbjeglice su prijetnja koju \u017eelimo da izbjegnemo po svaku cijenu, neka samo pro\u0111u br\u017ee kroz na\u0161u zemlju. Na\u017ealost, odjek ne\u010deg sli\u010dnog se \u010duje i iz zemalja koje su sada \u010dlanice EU.<\/p>\n

Ipak, \u010dudno je to za naciju kao makedonska, koju je posljednjih desetak godina napustila \u010dak \u010detvrtina stanovni\u0161tva (500.000 ljudi) koji su sada prihva\u0107eni u drugim zemljama. Makedonsko dru\u0161tvo nije nikada ranije pokazalo tako otvoreno da je ksenofobi\u010dno, rasisti\u010dko i nehumano.<\/p>\n

Nije ni\u0161ta novo ili neobi\u010dno to \u0161to ne\u010dija individualna sudbina ima ve\u0107u mo\u0107 da dirne (bar na odre\u0111eno vrijeme) nego scene kolektivnog stradanja koje je jo\u0161 i prljavo, \u0161iri smrad i stvara nelagodu. (Ovo je trik koji Holivud \u010desto upotrebljava u apokalipti\u010dnim filmovima, biraju\u0107i nekoliko \u017ertava\/junaka za koje strepimo ho\u0107e li pre\u017eivjeti, dok su svi ostali statisti.) Ne\u0161to sli\u010dno se desilo i sa pogibijom trogodi\u0161njeg Ajlana: bilo je nemogu\u0107e ne biti gantu i ostati bez emocija ispred slike malog dje\u010daka koji izgledom toliko podsje\u0107ao na \u201enas\u201c, tj. na na\u0161u djecu i unuke. U kolektivnoj predstavi o primitivnim izbeglicama\/migrantima nije bilo mjesta za ovakav \u201eevropski\u201c izgled dje\u010daka; morbidna slika je izazvala sna\u017enu reakciju, ali jo\u0161 nije jasno da li je to bila (anticipirana) samorefleksija i samosa\u017ealjenje – ili prava empatija.<\/p>\n

Aktivisti iz humanitarnih organizacija su mi priznali da su danima imali velike muke da skupe donacije, ali da je smrt malog Ajlana izazvala odre\u0111enu mobilizaciju. Nije pro\u0161lo mnogo, a na povr\u0161ini je izbila hipokrizija i senzacionalizam: po\u010dele su se nizati bijedne spekulacije koje su upu\u0107ivale na nekakav drugi zaklju\u010dak. I ova teza je, na\u017ealost, stara i dobro poznata: \u201e\u017ertve nisu sasvim nevine i neodgovorne za ono \u0161to im se de\u0161ava; sumnjivi su oni po mnogo osnova\u201c. Tako, migracija postaje sumnjiv \u010din, pa \u010dak i kriminalan. U takvoj situaciji, javnost sebe amnestira od brige o svim pre\u017eivelim malim Ajlanima, koji sada po ki\u0161i i u bladu, prepla\u0161eni \u010du\u010de ispred pendreka makedonskih policajaca.<\/p>\n

Neki cinici su smatrali da je prikazivanje slike mrtvog dje\u010daka znak nepo\u0161tovanja dostojanstva \u017ertve i njegove porodice. Bio je to o\u010dajni\u010dki izgovor da se istini ne pogleda u ru\u017eno lice i da se ne prizna da se uvijek radi o pojedincima. Ovakve su reakcije u najmanju ruku \u010dudne kada se pojave u regionu koji godinama nakon svojih krvavih ratova i konflikta jo\u0161 uvijek otkriva identitet \u017ertava, a od politi\u010dara se tra\u017ei da priznaju njihovo stradanje i identitet kao pojedinaca, a ne kao pripadnika kolektiviteta. \u010cudno je \u0161to nakon svega jo\u0161 uvijek ne postoji volja da se \u017ertve spasu od zaborava, kolektivne amnezije time \u0161to \u0107e im se vratiti lik i ime.<\/p>\n

Vjerovatno najmalicioznije su bile optu\u017ebe da je prikazivanje malog Ajlana bilo djelo dobro osmi\u0161ljene (proislamske!?) medijske kampanje, u cilju bu\u0111enja sau\u010de\u0161\u0107a i defokusiranja od istinske prirode egzodusa. Kao reakcija, po\u010dele su se socijalnim mre\u017eama \u0161iriti slike masakrirane djece iz hri\u0161\u010danskih porodica, kao da fotografije mogu govoriti o etni\u010dkom ili vjerskom identitetu ubijenih, ili kao da \u0107e to umanjiti bol i poni\u0161titi \u010dinjenicu da je Ajlan izgubio \u017eivot kao \u017ertva rata! Onog trenutka kada se po\u010dinju vagati broj mrtvih i njihova stradanja, onda umire i sama pomisao na empatiju i humanost.<\/p>\n

Javnost, i na Zapadu i na Istoku, je bila prili\u010dno spokojna dok je 350 hiljada Sirijaca umiralo (a umiru i dalje), a sada se pla\u0161i onih koji ne pozdravljaju smrt pokorno i bore se za \u017eivot. Ma koliko bilo bolno, ipak treba priznati da postoji i doza zloupotrebe smrti malog Ajlana. Upravo centri mo\u0107i – vojno-industriski-politi\u010dki-medijski-akademski kompleks, kako ih naziva Jan Oberg – upotrebljavaju ovu storiju da bi dokazali nu\u017enost upotrebe jo\u0161 ve\u0107e vojne sile, tj. da upotrijebe ono od \u010dega bje\u017ee izbjeglice i \u0161to je i uzrok egzodusa. Zavisnici od ratovanja su po\u017eurili da na\u0111u novo opravdanje za svoj \u201ehumanitarni militarizam\u201c, za ono \u0161to i najbolje znaju da rade, uz izgovor \u201eovo se vi\u0161e ne mo\u017ee tolerisati\u201c. Kada se radi o prijemu izbeglica ili o kopnenoj intervenciji, pri\u010da je sasvim druga\u010dija. Ovih je dana iza\u0161la odli\u010dna karikatura koja govori vi\u0161e od hiljadu analiza: prikazan je razgovor dva pilota bombardera koji se pitaju na \u010dijoj su strani, tj. koga dolje trebaju bombardovati – dok se ispod njih nalaze oznake za Asada, ISIS-a, ustanike, Al Kaidu.<\/p>\n

Izbjegli\u010dka kriza je kriza morala na globalnom nivou i to najvi\u0161e zbog toga \u0161to je samo najvidljiviji dio dugogodi\u0161nje (tolerisane) humanitarne katastrofe i politike izvoza demokratije zbog sasvim prizemnih, lukrativnih razloga. Ipak, sada kada je do\u0161la ispred na\u0161ih vrata, \u010dinjenica je da ona po\u010dinje da govori i o nama samima, po\u010dinje da mijenja ili pokazuje skrivene strane na\u0161ih dru\u0161tva. \u041ed \u201esavezni\u010dke\u201c ona postaju \u201etranzitna\u201c (bar za sada dok EU nije sasvim zatvorila vrata); tra\u017ei se razumijevanje za slabe kapacitete, za nespremnost da se odgovori efikasno na dolazak tolikog broja izbjeglica, ali i za upotrebu pendreka.<\/p>\n

U makedonskoj javnosti ovih dana je vi\u0161e suza proliveno nad sportskim neuspesima (u fudbalu i ko\u0161arci) nego nad nesre\u0107om ovih ljudi. Ne samo da je pokazan egoizam, nego i paranoja. Razni tabloidi, portali, pa i mainstream mediji, promovi\u0161u pri\u010du o opasnoj \u201enajezdi\u201c. Ni\u017eu se \u201evijesti\u201c o navodnim neredima u Parizu, o identifikovanom borcu ISISA me\u0111u izbjeglicama, o zaustavljenom naoru\u017eanju za infiltrirane d\u017eihadiste, itd. \u041ebi\u010dni ljudi sve ovo gutaju bez imalo volje da provjere ta\u010dnost vijesti, tako smiruju\u0107i svoju nemirnu savjest: eto dokaza da iza svega ovoga stoji globalni monstruozni plan, \u017ertve su, u stvari, nasilnici i ne zaslu\u017euju pomo\u0107. U ju\u017enim makedonskim op\u0161tinama ljekari su odbacili Hipokratov zavjet i odbili da de\u017euraju na granici; na izbjeglice se generalno gleda kao na izvor zaraza i bolesti (\u0161to se, eto, mora zaustaviti u karantinskim uslovima.<\/p>\n

O sistemu vrijednosti govori i \u010dinjenica da se ve\u0107a briga pokazuje za ugled dr\u017eave i za \u010duvanje granica, nego za \u017eivote izbjeglica. Najtragi\u010dnije je \u0161to je ova percepcija prihva\u0107ena i kod stranaka na vlasti i kod onih u opoziciji. (I tako, pogledate govor Jeremija Corbyna, i pitata se gdje je lider va\u0161e opozicije, \u0161ta ga sprje\u010dava da po\u017eeli dobrodo\u0161licu izbjeglicama!) Tragikome\u010dno je gledati TV debate na kojima razgovaraju stari \u201eneprijatelji\u201c, ljudi koje ste gledali kako nemilice hvataju jedni druge za vrat kada se radi o unutra\u0161njim politi\u010dkim temama, kako se sada sla\u017eu oko dr\u017eavnih interesa. Sa vidnim olak\u0161anjem i bez imalo ljudske emocije smiruju javnost: na sre\u0107u, izbjeglice nemaju namjeru ostati u Makedoniji! Drugim rije\u010dima, ka\u017eu da za sada nema prijetnji da \u0107e nam promijeniti demografsku ili vjersku strukturu, kulturu i socijalni balans. Veoma se bolno do\u017eivljava kada se u zapadnim medijumima prika\u017ee slika dobrog srpskog policajca, ali ne i onog makedonskog koji je dao vodu malom dje\u010daku. Pomsili\u0107e \u010dovjek da se radi o natje\u010daju za imid\u017e policije, a da su djeca samo dekor za slikanje postera! Kod dijela boraca protiv politi\u010dke brutalnosti skretanje pa\u017enje prema malom Ajlanu ili upotrebi sile na granici se smatra izdajom prema kauzi na\u0161eg Martina Ne\u0161kovskog (momak koji je nastradao od batina policajca, koji slu\u017ei 13-godi\u0161nju zatvorsku kaznu), koji je ikona borbe protiv re\u017eima Gruevskog! Kao da se ove dvije stvari uzajamno isklju\u010duju!<\/p>\n

Izbjeglice dolaze i odlaze, ali usput razgoli\u010davaju i na\u0161e skrivene strahove i indiferentnost. Kriza je, naravno, i mogu\u0107nost da pru\u017eimo pomo\u0107 i poka\u017eemo humanost, pa i da po\u017eelimo dobrodo\u0161licu. I da tako stanemo rame uz rame sa progresivnim dijelom evropskog civilnog dru\u0161tva. Poku\u0161aj je bio napravljen u subotu: na skopskom trgu se skupilo jedva nekoliko desetina ljudi, uglavnom aktivisti. Ostaje nada da su bar oni koji se nisu pojavili tamo ve\u0107 poslali donaciju. Ali ostaje i gorki osje\u0107aj i veliko pitanje: gdje su one desetine i desetine hiljada ljudi koji su do nedavno u\u010destvovali na demokratskim protestima protiv vlade? Da li je borba za slobodu i pravdu zaista samo unutra\u0161nje, nacionalno pitanje?<\/p>\n

www.vankovska.com<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Javnost, i na Zapadu i na Istoku, je bila prili\u010dno spokojna dok je 350 hiljada Sirijaca umiralo (a umiru i dalje), a sada se pla\u0161i onih koji ne pozdravljaju smrt pokorno i bore se za \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":180260,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-188463","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188463","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=188463"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188463\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180260"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=188463"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=188463"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=188463"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}