{"id":188416,"date":"2015-09-13T08:00:50","date_gmt":"2015-09-13T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=188416"},"modified":"2015-09-12T23:25:53","modified_gmt":"2015-09-12T21:25:53","slug":"sve-bosanske-cirilice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/13\/sve-bosanske-cirilice\/","title":{"rendered":"Sve bosanske \u0107irilice"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivan Lovrenovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Taman onoliko vremena koliko je trajala prva Jugoslavija pro\u0161lo je od raspada druge, a u njezinom sredi\u0161njem dijelu, u \u010detirima novim jednojezi\u010dnim dr\u017eavama, muke s identitetima i sporenja oko njih traju nesmanjenom \u017eestinom, na trenutke se \u010dini \u010dak da se poja\u010davaju. Kad se malo bolje pogleda, najja\u010di izvor svih tih identitarnih ratova jesu oni slojevi tradicija koji su povezuju\u0107i, kojima su isti izvor i porijeklo. Brzopleto zaklju\u010duju\u0107i, netko bi rekao da je to paradoks. No, tu \u0161kolu smo dobro nau\u010dili: kod nas je politika identiteta uvijek ekskluzivno u vlasni\u0161tvu nacionaliz(a)ma, a alfa i omega svakoga nacionalizma je to, da sadr\u017eaj i \u010dinjenice tradicije i identiteta ne mogu biti \u010diste i na\u0161e, ako bi bile jo\u0161 ne\u010dije. Na drugi na\u010din, Pierre Bourdieu to formulira ovako: \u201eDru\u0161tveni identitet le\u017ei u razlici, a razlika se potvr\u0111uje u onome \u0161to je najbli\u017ee, \u0161to predstavlja najve\u0107u prijetnju.\u201c<\/p>\n

Mo\u017eda se to ni na \u010demu iz tradicije u Bosni i Hercegovini tako dobro, i tako nerazumno, ne manifestira kao na \u2013 \u0107irilici. Pojednostavljeno re\u010deno: sve tri nacionalne politike upisuju je u svoju ba\u0161tinu, ali svaka se upinje da ju prisvoji ekskluzivno. O srpskom slu\u010daju ne treba tro\u0161iti rije\u010di: \u0107irilica i pravoslavlje temelj su narodne historije, kulture i identiteta. I ta\u010dka! Onako kako je svojeveremeno, u nekom sporu oko ljestvice vrijednosti, izjavio predsjednik Republike Srpske Dodik: \u201eZa mene je najve\u0107a vrijednost to \u0161to sam Srbin.\u201c<\/p>\n

Od nekoga doba dosjetili su se i Hrvati, koji su prethodno \u0107irilicu odbacivali, katkad ba\u0161 s prijezirom, kao tu\u0111u. Sada je prihva\u0107aju, ali kao ekskluzivno hrvatsko povijesno pismo u Bosni i Hercegovini. Bizaran ali kreativno zanimljiv primjer je velika i trajna \u201einstalacija\u201c u Ko\u010derinu kod \u0160irokoga Brijega, srcu hercegova\u010dkoga hrvatstva, gdje je Grgo Mikuli\u0107, lokalni umjetnik, u kamenu \u201erujanu\u201c isklesao impozantnu \u201eAleju hrvatske \u0107irilice\u201c od stiliziranih slova \u0161irokih metar, visokih 1,4 m, debljine pola metra. To \u0107e, ka\u017ee on, \u201ebiti jasan znak da su se Hrvati u srednjem vijeku koristili jednim jezikom i trima pismima: glagoljicom, hrvatskom \u0107irilicom i latinicom\u201c. Inspiraciju je na\u0161ao u drevnom \u0107irili\u010dnom epitafu Vignja Milo\u0161evi\u0107a (o\u010devidno vla\u0161koga mogu\u0107nika) sa ste\u0107ka iz 1404. koji je u novo doba ugra\u0111en u zid ko\u010derinske crkve. Uz veliki epitaf Radojice Bili\u0107a na ste\u0107ku u Starom Selu kod Jajca, to je narativno najrazvijeniji epitaf iz srednjovjekovne Bosne i Huma. Reakcije iz krugova srpskih lingvista bile su ogor\u010dene: \u201eHrvati su kleptomani, oni Srbima otimaju \u0107irilicu\u201c, a indikativno je da su u po\u010detku lokalci reagirali demonstrativnim ru\u0161enjem prvih Mikuli\u0107evih slova, dok ih nije educiralo, pa se sada di\u010de \u201ehrvatskom \u0107irilicom\u201c. (Taj poriv za ru\u0161enjem bio je onaj isti \u010diji se rezultati vide na mnogim dvopisamskim natpisima imena mjesta uz ceste \u0161to prolaze kroz hrvatska i bo\u0161nja\u010dka naselja, gdje \u0107irili\u010dna varijanta osvane premazana tmastom crnom bojom.)<\/p>\n

U su\u0161tini ni\u0161ta manje nacionalisti\u010dki refleks, samo artikuliran kao dr\u017eavni bosanski patriotizam, je i pomama za srednjovjekovnim izvorima identiteta i dr\u017eavnosti u nekim bo\u0161nja\u010dkim krugovima.<\/p>\n

Ne pro\u0111e, recimo, ni jedan 29. kolovoza, a da se u dijelu javnosti, koja s dirljivom uporno\u0161\u0107u njeguje patriotsku iluziju \u201ehiljadugodi\u0161njega kontinuiteta dr\u017eavnosti\u201c Bosne i Hercegovine, pateti\u010dno ne proslavi obljetnica povelje bana Kulina. Korisno bi i hvale vrijedno bilo kad bi to prisje\u0107anje na banov trgova\u010dki ugovor s Dubrovnikom datiran \u201ena usi\u010denje glave Ivana Krstitelja\u201c 1189. godine iniciralo ozbiljna znanstvena kontekstualiziranja i nova istra\u017eivanja Kulinove listine i njezina vremena. No, posljednji takav oblik obilje\u017eavanja bila je knji\u017eica, makar i prigodna ali ipak relevantna, koju je Akademija nauka i umjetnosti BiH objavila jo\u0161 predratne 1989. godine povodom osamstote godi\u0161njice izdavanja povelje, s prilozima eminentnih znanstvenika poput Sime \u0106irkovi\u0107a, Asima Pece, Desanke Kova\u010devi\u0107-Koji\u0107 itd.<\/p>\n

Sve dana\u0161nje srednjovjekovne fantazije, me\u0111utim, farsi\u010dna su projekcija \u017eelja, u kojima evo u \u0161to se sve pretvara Kulinova povelja: \u201erodni list bosanske dr\u017eavnosti\u201c, \u201etemeljni dokaz historijskog i pravno-politi\u010dkog postojanja i kontinuiteta dr\u017eavnosti Bosne\u201c, \u201edokument i izvor multikulturalnosti, ljudskih prava i sloboda\u201c, dokaz da je \u201eu Bosni postojao visok stepen demokratije, po\u0161tovanje drugog i druga\u010dijeg, pravna i politi\u010dka kultura jo\u0161 prije 825 godina, \u0161to se na\u017ealost ne mo\u017ee re\u0107i za dana\u0161nju Bosnu i Hercegovinu\u201c, svjedo\u010danstvo da se u Kulinovoj dr\u017eavi u Bosni \u201eutemeljila multikulturalnost, zajedni\u0161tvo, koegzistencija, \u0161irok stepen tolerancije uz najvi\u0161i stepen po\u0161tovanja drugih i druga\u010dijih\u201c, a da su nasrtaji na tu dr\u017eavu uvijek i\u0161li \u201esa namjerom da uni\u0161te sve \u0161to je Bo\u0161njane i Bosnu \u010dinilo razli\u010ditim i bogatijim od brojnih susjeda\u201c. Da, jo\u0161 i to, da je Kulinova povelja \u201edokaz postojanja bosanskog jezika i bosanskog pisma \u2013 bosan\u010dice\u201c. (Sve \u2013 doslovni citati iz recentne publicisti\u010dke i akademske produkcije.)<\/p>\n

Sa stanovi\u0161ta psihologije nije te\u0161ko shvatiti da se o dr\u017eavnosti i kontinuitetu, o identitetu i o kulturi sanja tamo gdje je sve to upitno i nesigurno, ne samo u pro\u0161losti, nego \u2013 \u0161to je gore i te\u017ee \u2013 u sada\u0161njosti i u budu\u0107nosti. U tom smislu nije te\u0161ko razumjeti potrebu da se \u201etemelj\u201c i \u201erodni list\u201c dr\u017eave, koja tek \u0161to se rodila i vrlo te\u0161ko staje na stabilne noge, tra\u017ei u hiljadugodi\u0161njim maglama. Zna biti i simpati\u010dno kada to rade lokalni turisti\u010dki radnici, amateri i sanjari, na vlastiti rizik i o vlastitom tro\u0161ku. Stvar je, me\u0111utim, mnogo druk\u010dija kada to rade in\u017eenjeri nacionalnoga identiteta \u2013 politi\u010dari, novinari, ugledni znanstvenici i \u010dlanovi akademske zajednice! Kakvi \u201etemelji\u201c, \u201erodni listovi\u201c i kontinuiteti, koje bajke o banovima, kraljevima, silnim dr\u017eavama i sjajnome srednjem vijeku! Od toga svijeta, koji je pod osmanlijskim cunamijem potonuo kao Atlantida a na njegovome mjestu se uspostavila nova imperijalna civilizacija i dru\u0161tvena struktura kojoj je Bosna bila tek dio, grani\u010dna provincija u slu\u017ebi golemih zamisli o osvajanju Evrope, dijeli nas pola milenija. Pola milenija zaborava i diskontinuiteta u svakom pogledu, kulturnom i dr\u017eavnom naro\u010dito. A fascinantni svijet srednjovjekovne bosanske kulture nama samima otkriven je tek s austrougarskom kulturtregerskom politikom, projektiranom za svoje potrebe i sa svojom ideolo\u0161kom interpretacijom toga svijeta. (Pa je i sam naziv pisma, \u201ebosan\u010dica\u201c, izum te politike, odnosno njezinoga sjajnog predstavnika u kulturnom i znanstvenom \u017eivotu toga doba, \u0106ire Truhelke.)<\/p>\n

A Kulinova povelja? Trgova\u010dki ugovor izme\u0111u poluvazalne dr\u017eavice Bosne i Dubrovnika, sastavljen na latinskom jeziku uz dodanu vernakularnu verziju za lokalnu upotrebu, koji je sre\u0107om i slu\u010dajem sa\u010duvan, za razliku od mnogih drugih koji nisu. Zna\u010daj mu je neosporan \u2013 historijski, politi\u010dki, ekonomski, diplomati\u010dki, paleografski, filolo\u0161ki, to je u znanosti ustanovljeno davno. Treba samo pogledati popis znanstvene literature \u2013 od prvoga opisa povelje ruskoga konzula u Dubrovniku Jeremije Grgi\u0107a 1817. ni\u017eu se do novijih vremena autori kakvi su I. I. Sreznjevski, P. J. \u0160afa\u0159ik, V. Jagi\u0107, E. E. Karski, S. Novakovi\u0107, A. Solovjev, Lj. Stojanovi\u0107, B. Bogi\u0161i\u0107, T. Smi\u010diklas, F. Miklo\u0161i\u010d, M. Re\u0161etar, M. Kos, G. A. Iljinski, A. Beli\u0107, G. \u010cremo\u0161nik, J. Vrana i drugi. No, oni koji ga danas progla\u0161avaju \u201erodnim listom bosanske dr\u017eavnosti\u201c, kad bi malo hladnije glave poslu\u0161ali vlastitu egzaltiranu frazu, valjda bi i sami otkrili koliko je ironije u njoj sadr\u017eano. Skoro da se ka\u017ee: kakav efemeran papir, iz jedne davno propale feudalne dr\u017eavice, takva i dr\u017eavnost.<\/p>\n

U jezi\u010dnome i alfabetskom smislu Kulinova povelja tako\u0111er jest prvorazredan historijski spomenik, i to je davno utvr\u0111eno. No, esencijalisti\u010dki je i ahistori\u010dno tvrditi kako je ona \u201edokaz postojanja bosanskoga jezika i bosanskoga pisma\u201c. Ta stvar s jezikom i pismom u Kulinovome 12. stolje\u0107u na slavenskome jugu stoji mnogo slo\u017eenije i procesualnije. Poslije epohalne \u0107irilometodske jezi\u010dno-alfabetske standardizacije u 9. stolje\u0107u, u cijelome slavenskom svijetu funkcioniraju dva pisma, glagoljica i \u0107irilica, i jedan jezik, u znanosti nazvan staroslavenski. Ba\u0161 nekako s Kulinovim dobom, ili malo prije njega, i jedno i drugo po\u010delo je na cijelome tom ogromnom prostoru podlijegati polaganom diferenciranju, prilago\u0111avanju pisanoga jezika i pisma osobitostima lokalnoga razvoja u govornome jeziku; pojavi koja je u znanosti nazvana redakcijama. Tek tako i tek u tom smislu mo\u017eemo, primijenjeno na to doba, govoriti o razli\u010ditim jezi\u010dnim redakcijama i alfabetskim varijantama, pa i bosanskoj. \u0160to ovoj posljednjoj nimalo ne oduzima na va\u017enosti i na bosanskosti, osim u nacionalisti\u010dki vru\u0107im glavama, koje se ne zadovoljavaju ni\u010dim manjim od toga da je njihov jezik, njihovo pismo, njihova dr\u017eava, njihov narod postojao takav kakav je, \u010dvrst, nepromjenljiv, ukru\u0107en, a \u201erazli\u010dit i bogatiji od brojnih susjeda\u201c \u2013 sve tamo od Velikoga Praska pa do danas, i zauvijek.<\/p>\n

Jezik Kulinove povelje, dakle, jest bosanski, i pismo te povelje jest bosansko, ali ne kao ne\u0161to endemi\u010dno i samoniklo, nego kao jedan od brojnih varijeteta ogromne, civilizacijski neprocjenjive \u0107irilometodske revolucije kojom se slavenski jezik pridru\u017eio dotada\u0161njim trima privilegiranim \u201esvetim jezicima\u201c hebrejskom, gr\u010dkom i latinskom, a tada\u0161nja razina op\u0107eslavenske jezi\u010dne bliskosti omogu\u0107ila je da se \u0107irilometodski prijevodi biblijskih tekstova podjednako \u010ditaju i razumijevaju na ogromnome prostoru od Soluna do Moravske i od Jadrana do Kijeva. Dan \u0106irila i Metoda, 24. svibnja, slavi se odavno u slavenskim zemljama, bez obzira na sisteme i re\u017eime kroz koje su prolazile, a u Bugarskoj je glavni dr\u017eavni praznik.<\/p>\n

\u0160to se aktualnih pitanja izgradnje stabilne dr\u017eavnosti Bosne i Hercegovine ti\u010de, ozbiljnu politiku u dana\u0161njoj Bosni i Hercegovini prepoznat \u0107ete po tome je li spremna prihvatiti tegobnu ali i izazovnu \u010dinjenicu da iza sebe nema ni\u0161ta, nikakvih \u201etemelja\u201c, ni \u201erodnih listova\u201c, ni kontinuiteta, da se sve mora graditi iznova. A da je svako utjecanje fantomima pro\u0161losti samo izraz slabosti, zavaravanja, nedostatka odgovorne politi\u010dke koncepcije i vizije za budu\u0107nost, te, u krajnjoj liniji, besplodne a opasne populisti\u010dke i nacionalisti\u010dke demagogije.<\/p>\n

Prometej<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sa stanovi\u0161ta psihologije nije te\u0161ko shvatiti da se o dr\u017eavnosti i kontinuitetu, o identitetu i o kulturi sanja tamo gdje je sve to upitno i nesigurno, ne samo u pro\u0161losti, nego \u2013 \u0161to je gore i te\u017ee \u2013 u sada\u0161njosti i u budu\u0107nosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":188417,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-188416","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188416","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=188416"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188416\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/188417"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=188416"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=188416"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=188416"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}