{"id":188312,"date":"2015-09-11T08:14:59","date_gmt":"2015-09-11T06:14:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=188312"},"modified":"2015-09-11T08:14:59","modified_gmt":"2015-09-11T06:14:59","slug":"dobili-smo-dozivotnu-uslovnu-slobodu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/11\/dobili-smo-dozivotnu-uslovnu-slobodu\/","title":{"rendered":"Dobili smo do\u017eivotnu uslovnu slobodu"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Drago Kova\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-188313 size-medium\" title=\"Filip Balunovi\u0107\/portalnovosti\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Filip-Balunovic-300x224.jpg\" alt=\"Filip Balunovic\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Filip Balunovi\u0107 je politikolog i teoreti\u010dar. Ro\u0111en je 1987. u Beogradu, a trenuta\u010dno \u017eivi u Sarajevu. Svoj prvi teorijski rad, \u2018Serbia on the European periphery: A blurred reality of post-socialism\u2019, objavio je 2013., a u oktobru 2014. izi\u0161la je njegova knjiga \u2018Bele\u0161ke sa slobode\u2019 u izdanju novosadskog Mediterana; ure\u0111uje i vodi blog Levo smetalo, bavi se prou\u010davanjem politi\u010dke filozofije, teorije politike, me\u0111unarodnih odnosa, eurointegracija i politi\u010dke ekonomije. Izvr\u0161ni je urednik \u2018Le Monde diplomatiquea\u2019 Srbija. Po onome \u0161to pi\u0161e i objavljuje, Balunovi\u0107 je apsolutno ne\u0161to novo u javnom prostoru postjugoslavenskih dru\u0161tava, pogotovo na lijevom krilu.<\/p>\n<ul>\n<li>U va\u0161im \u2018Bele\u0161kama sa slobode\u2019 dominira teza da se postjugoslavenske zemlje, s obzirom na nivo slobode ili neslobode u njima, mogu promatrati kao cjelina: \u0161to je osnova za tu tezu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Osnov dolazi iz \u0107orsokaka u koji su svi narodi zajedno upali nakon \u0161to su se po\u010deli osloba\u0111ati jedni od drugih. Naracija o Jugoslaviji kao tamnici naroda u trenucima nacionalisti\u010dkog naleta s kraja osamdesetih i po\u010detkom devedesetih navela je na pomisao da sloboda iz te tamnice mora biti nacionalna. Najpre, socijalisti\u010dka Jugoslavija nije bila tamnica naroda \u2013 \u0161tavi\u0161e, mnogi su u njoj prvi put dobili pravo da se nazivaju narodom. Sa druge strane, nacionalna sloboda je oksimoron po sebi: ona je podrazumevala novi okvir za dominaciju i novi prostor za legitimizaciju te dominacije. Taj je transformativni proces podveden pod pla\u0161t oslobo\u0111enja, pa se stoga podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavija u tom kontekstu mo\u017ee posmatrati kao jedna analiti\u010dka jedinica.<\/p>\n<p><strong>Nacionalna sloboda je oksimoron<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Je li mogu\u0107a tzv. uvjetna sloboda?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mogu\u0107a je kad vas osude po nekom osnovu, pa vas uslovno puste na slobodu, stave vam narukvicu ili nanogvicu. Onda vam je kretanje ograni\u010deno, a tih nekoliko koraka koje mo\u017eete napraviti unutar unapred zadate trajektorije pod pa\u017eljivom je prismotrom. Ta se vrsta uslovne slobode sa pravom tako zove i iz nje izi\u0111ete ili kao slobodan \u010dovek ili vas, napravite li neki prekr\u0161aj u me\u0111uvremenu, li\u0161e i nje. Ova dana\u0161nja nacionalna sloboda delom je sli\u010dna tom pravnom slu\u010daju, ali nema isti epilog. Isprva se \u010dinilo kao da smo zakora\u010dili u taj bezgrani\u010dni prostor kome je samo nebo granica, koji su nam predstavili kao liberalnu demokratiju. Me\u0111utim, mi smo bili samo po\u010detnici, balavci koji su tek kro\u010dili na taj nebeski svod. Onda su nam ipak malo ograni\u010dili kretanje, iscrtali trajektoriju koje se moramo dr\u017eati. \u010cekali smo svi da se kona\u010dno ukine ta uslovna sloboda i da napokon saznamo da li smo slobodni ili nismo. Me\u0111utim, kako je to lepo napisao Ozren Pupovac, u postsocijalizmu izgleda kao da nema kraja po\u010detku. Na\u0161i su izbori toliko su\u017eeni da vi\u0161e ne mo\u017eemo birati ni tragi\u010dan kraj. Umesto toga, dobili smo tragediju bez kraja, do\u017eivotnu uslovnu slobodu.<\/p>\n<ul>\n<li>Kad se na Balkanu ka\u017ee \u2018sloboda\u2019, obi\u010dno se taj pojam interpretira kao \u2018nacionalna sloboda\u2019. Kakva je razlika u tim interpretacijama danas u odnosu na one primjerice s po\u010detka 20. vijeka?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Postoji, naravno, razlika izme\u0111u reakcionarnoga i emancipatornoga nacionalnog oslobo\u0111enja. Jedno je nazadno, porobljavaju\u0107e i ukida ve\u0107inu prethodnih emancipatornih dostignu\u0107a i to je na\u0161 slu\u010daj. Drugo je ono koje poznajemo iz vremena antikolonijalne borbe i ono je svakako istinski osloba\u0111aju\u0107e. Me\u0111utim, oslobo\u0111enje je kao \u010din samo prvi korak ka slobodi. Zato sam prethodno naglasio da je nacionalna sloboda oksimoron \u2013 jer nacionalna dr\u017eava ne ukida odnose dominacije. I u slu\u010daju antikolonijalnoga nacionalnog oslobo\u0111enja, sa konceptom nacije mo\u017ee se do\u0107i do oslobo\u0111enja, ali nikad do slobode. Za nju je potrebno ne\u0161to vi\u0161e od nacionalnog projekta: internacionalna platforma, koja jednu vrstu dominacije ne\u0107e zameniti drugom.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako kao deklarirani ljevi\u010dar vidite ideju ekonomske slobode, odnosno privatno vlasni\u0161tvo kao temelj te slobode?<\/li>\n<\/ul>\n<p>U novoj knjizi koju pi\u0161em poku\u0161a\u0107u da odbranim tezu da je podela na politi\u010dka i ekonomska prava la\u017ena i obmanjuju\u0107a; ona podrazumeva da se njima mo\u017ee trgovati, da se prava i slobode politi\u010dkog i ekonomskog tipa mogu balansirati ili nadopunjavati. Sve je jasnije, pogotovo danas na primeru Gr\u010dke i nametnutih mera \u0161tednje, da politi\u010dka sloboda da se izaberu narodni predstavnici ne zna\u010di ni\u0161ta kad je re\u010d o pravu narodnih predstavnika da postupaju po suverenoj volji naroda. Mislim tu i na ekonomsku i na politi\u010dku volju \u2013 njih danas nije mogu\u0107e razdvojiti, nemogu\u0107e je biti politi\u010dki slobodan a ekonomski neslobodan ili obrnuto. Politi\u010dka sloboda nije sloboda \u2013 da jeste, promenili biste uslove svoje ekonomske neslobode. Drugima re\u010dima, ako ste politi\u010dki slobodni, morate automatski biti i ekonomski slobodni i obratno. \u0160to se privatne svojine kao osnova \u2018politi\u010dko-ekonomske\u2019 slobode ti\u010de, ona je usko vezana uz modernu tradiciju prava i sloboda \u010doveka. Ona je zapravo preduslov svih ostalih prava u liberalnom shvatanju. Danas, kad je situacija sli\u010dna onoj nakon Francuske revolucije po pitanju relacije izme\u0111u privatne svojine i prava\/sloboda (pri \u010demu su ona uslovljavana posedovanjem privatne imovine), jasno je da prava i slobode nikad ne mogu biti univerzalnog karaktera u kapitalizmu \u2013 liberalna prava i slobode su legalno-pravni paravan za vladavinu privilegovane klase, kojoj uspostavljeni proizvodni odnosi idu na ruku.<\/p>\n<p><strong>EU je primenila golu silu<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Kako biste definirali modernu ljevicu, onu koja bi danas bila u stanju predstavljati ozbiljan politi\u010dki faktor?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Tu je najpre pitanje da li je mogu\u0107e razviti autenti\u010dno levu platformu unutar okvira globalnoga kapitalizma; pitanje koje se naslanja na to jeste ono ima li vaninstitucionalizovana levica mo\u017eda vi\u0161e \u0161anse za radikalnu promenu. Na\u017ealost, dosad smo videli da se institucionalizovana levica po pravilu asimiluje u politi\u010dki mejnstrim, a vaninstitucionalizovana tavori u politi\u010dkoj impotenciji. Re\u0161enje koje moderna leva misao poku\u0161ava da prona\u0111e je izme\u0111u ta dva \u2013 sa politi\u010dkom partijom koja ulazi u utakmicu za vlast institucionalizovanim putem, a pridr\u017eava je, podr\u017eava i, ako treba, na uskom lancu dr\u017ei vaninstitucionalizovana instanca, oli\u010dena u socijalnom pokretu. Primera radi, i Siriza i Podemos su nastali iz pokreta, a njihov je zadatak bio da izbave pokret iz politi\u010dke impotencije, ali i ne iznevere njegove ideale kad u\u0111u u institucionalizovane strukture. Uz demokratsko odlu\u010divanje unutar partije i pretenzije ka istinskoj demokratizaciji dru\u0161tva, to bi, manje-vi\u0161e, bili obrisi moderne levice danas. Ipak, to se pokazalo te\u017eim poduhvatom nego \u0161to se u prvi mah \u010dinilo.<\/p>\n<ul>\n<li>U svojoj knjizi kritizirate op\u0107u pojavu u postjugoslavenskim dru\u0161tvima da se prakti\u010dki zabranjuje ba\u0161tinjenje bilo kakvih socijalisti\u010dkih vrijednosti iz zajedni\u010dkog iskustva: za\u0161to su nove dr\u017eavne elite, u mnogo\u010demu suprotstavljene, u tome jedinstvene?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Najpre, ne bih rekao da su dr\u017eavne elite u mnogo\u010demu suprotstavljene. To \u0161to Vladimir Putin stavlja veto na britansku inicijativu za deklaraciju o Srebrenici u UN-u, a Milorad Dodik i Bakir Izetbegovi\u0107 se na tim istim talasima prepucavaju, ni\u0161ta ne zna\u010di. To su pozadinski performansi koji se guraju na pozornicu, a iza kulisa se neguju vrlo skladni \u2018prijateljski\u2019 odnosi, koji omogu\u0107uju proces cirkulacije kapitala. \u0160to se ti\u010de demonizacije jugoslovenskog iskustva, ono je bilo presudno u prvom nacionalisti\u010dkom naletu, a vrlo je pogodno i danas, sa time da to danas pomalo li\u010di na ludilo u fukoovskom smislu. Dakle imate objektivnu stvarnost ili, u ovom slu\u010daju, objektivno se\u0107anje na jugoslovensko iskustvo. Onda se antijugoslovenskim narativima u to objektivno se\u0107anje uvodi jedna imaginacija koja konfrontira objektivno se\u0107anje. Fuko ka\u017ee da ludilo ne nastupa sve dok se imaginacija koja ne odgovara stvarnosti ne po\u010dne misliti kao stvarnost. Onda nastupa ludilo; ako ste umislili da ste mrtvi a \u017eivi ste, od onog momenta kad zaista po\u010dnete da verujete da ste mrtvi, sa vama ne\u0161to nije u redu. Cela farsa oko demonizacije perioda pre nacionalnog \u2018oslobo\u0111enja\u2019 svodi se na to da se obezbedi bolji polo\u017eaj sada\u0161njosti u odnosu na pro\u0161lost. Da se u tome nije uspelo, kao \u0161to jeste, zapitali bi se ljudi za\u0161to su ginuli za ne\u0161to inferiorno u odnosu na ono \u0161to je prethodilo.<\/p>\n<ul>\n<li>U jednom intervjuu tvrdite da je EU desna konzervativna zajednica te da bi i Dra\u017ea Mihailovi\u0107, da je danas vlast, pregovarao o \u010dlanstvu u Uniji. Da ipak malo ne pretjerujete?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u010cetni\u010dki pokret je bio prosistemski. U vreme njegove borbe za prevlast i masovnih zlo\u010dina koje je u to ime \u010dinio sistem je bio kapitalisti\u010dki, ne socijalisti\u010dki. S obzirom na istorijsko iskustvo, mo\u017eda bih ipak dodatno obrazlo\u017eio tu tezu i rekao da bi Dra\u017ea danas, da je \u017eiv, mnogo bolje sara\u0111ivao sa savremenim okupatorom; da je \u017eiv, Srbija bi odavno bila u Evropskoj uniji. Ovi dana\u0161nji \u010detnici na vlasti u Srbiji mnogo su se profinili, pa otud i tako sporo napreduju. Evropa u koju juri\u0161amo, laktovima udaraju\u0107i sve koji se tako\u0111e takmi\u010de, nije ono \u0161to ve\u0107ina misli da jeste. Njena refleksija je Viktor Orban i, mada bi mo\u017eda bilo preterano tvrditi da je ona fa\u0161isti\u010dka tvorevina, ona zasigurno nije bezuslovno antifa\u0161isti\u010dka. Evropa jo\u0161 uvek, kako je to Krle\u017ea pisao pre gotovo 50 godina, stoji do kolena u krvi svoje vlastite klaonice i danas je, kako je to zapisao, od sviju evropskih pojava naj\u017ealosnija \u2013 evropska pamet.<\/p>\n<ul>\n<li>Napisali ste jednom da je \u2018Siriza evropska \u0161ansa i da \u0107e joj slomiti ki\u010dmu ako ostane sama\u2019. Jesu li joj slomili ki\u010dmu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Jesu. Nije trebalo biti prorok da bi se tako ne\u0161to znalo na samom po\u010detku. Me\u0111utim, uprkos zbivanjima od referenduma naovamo, memorandumu i ose\u0107aju izneverenosti na internacionalnoj levici i me\u0111u narodom u Gr\u010dkoj, Siriza je postigla ne\u0161to zna\u010dajno \u2013 opsovala je roditelja. Brutalno je za to ka\u017enjena i gotovo poni\u017eena, jer niko od ostale mediteranske dece nije stao u odbranu najhrabrijeg deteta. Znamo svi da autoritet nikad ne mo\u017ee da opstane na goloj sili, a upravo je golu silu primenila EU u slu\u010daju Gr\u010dke. Pitanje je vremena kad \u0107e se autoritet koji po\u010diva na sili pretvoriti u odumiru\u0107u mo\u0107 koja se manifestuje sve brutalnijom upotrebom sile. A to, opet, ne mo\u017ee predugo potrajati.<\/p>\n<p><strong>Mobilizacijski potencijali<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Koji bi bili aduti i mobilizacijski potencijali moderne ljevice na prostoru biv\u0161e Jugoslavije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Slika o modernoj levici u biv\u0161oj Jugoslaviji prili\u010dno je heterogena. U Sloveniji Zdru\u017eena levica opstaje unutar institucija sistema i prema istra\u017eivanjima zauzima prvo ili drugo mesto po snazi politi\u010dkih partija. U Hrvatskoj je nastala Radni\u010dka fronta, koja i dalje hoda po margini. U Srbiji se moderna levica svodi na nekoliko manjih organizacija, neformalnih grupa i pojedinaca. U Bosni i Hercegovini je sli\u010dna situacija. U Makedoniji je pokret protiv premijera Nikole Gruevskog imao u nekim delovima radikalniji potencijal, ali ni on nije uspeo pobe\u0107i sa margine. Mobilizacijski potencijali su brojni: od reakcije na novo radno zakonodavstvo (koje radnike i de jure pravi modernim robovima) do akcija poput inicijative \u2018Ne davimo Beograd\u2019, reakcije na projekat \u2018Beograd na vodi\u2019. Va\u017eno je da se konkretni povod, koji mo\u017ee do\u0107i iz brojnih sfera dru\u0161tva, od urbanizma do radnog zakonodavstva ili LGBT prava, univerzalizuje ubrzo nakon \u0161to poslu\u017ei svrsi mobilizacije. Sve partikularne teme kojima se bavimo deo su velikog mozaika socioekonomskih odnosa i kao takve ih moramo posmatrati. Druga, podjednako va\u017ena komponenta moderne levice u regionu je njezino internacionalno uvezivanje i kona\u010dno ujedinjenje. Bez toga nema nade.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliko je zajedni\u010dki kulturni prostor na\u0161ih zemalja, bez obzira na to \u0161to se sustavno negira, neki temelj budu\u0107ih integracija?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Zajedni\u010dki kulturni prostor samo je posledica zajedni\u010dkog \u010dina internacionalnog oslobo\u0111enja. Ta je nit nadgradnje proistekle iz revolucionarnog \u010dina nasilno prekinuta ostvarenjem nacionalnih projekata i veoma je va\u017eno ne zadovoljiti se zajedni\u010dkom produkcijom filmova, jezikom i ostalim sli\u010dnostima koje nas, uprkos svim de\u0161avanjima, i dalje dr\u017ee povezanima. Va\u017eno je ostati povezan, ali jo\u0161 je va\u017enije tu povezanost nadi\u0107i i pretvoriti je u jedinstvo bazirano na novim revolucionarnim osnovama.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to je, po vama, osnovna prepreka univerzalnim slobodama u na\u0161im dru\u0161tvima, o \u010demu \u010desto pi\u0161ete?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pozva\u0107u se na deo uvodnog citata svoje knjige, u kom Marks ka\u017ee: \u2018Svaka vrsta slobode oduvek je postojala, samo ponekad kao specijalna privilegija, a ponekad kao univerzalno pravo.\u2019 Glavna prepreka slobodi kao univerzalnom pravu u na\u0161im dru\u0161tvima su sami temelji u koje je ta sloboda inkorporisana, ali kao specijalna privilegija. Na\u0161a je glavna zabluda u tome \u0161to od onih koji u\u017eivaju privilegije o\u010dekujemo da \u0107e ih sami sebi ukinuti<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/filip-balunovic-dobili-smo-dozivotnu-uslovnu-slobodu\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Filip Balunovi\u0107: Isprva se \u010dinilo kao da smo zakora\u010dili u taj bezgrani\u010dni prostor kome je samo nebo granica, koji su nam predstavili kao liberalnu demokratiju. Onda su nam ipak malo ograni\u010dili kretanje, iscrtali trajektoriju koje se moramo dr\u017eati. Na koncu, na\u0161i su izbori toliko su\u017eeni da vi\u0161e ne mo\u017eemo birati ni tragi\u010dan kraj. Umesto toga, dobili smo tragediju bez kraja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-188312","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188312","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=188312"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188312\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=188312"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=188312"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=188312"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}