{"id":188174,"date":"2015-09-09T08:19:39","date_gmt":"2015-09-09T06:19:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=188174"},"modified":"2015-09-09T08:19:39","modified_gmt":"2015-09-09T06:19:39","slug":"seksualnost-i-krscanstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/09\/seksualnost-i-krscanstvo\/","title":{"rendered":"Seksualnost i kr\u0161\u0107anstvo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Stephan Goertz<\/strong><\/em><\/p>\n

\"adamSeksualna \u017eelja va\u017eila je kao zlo, svakako ne kao dio dobroga stvorenja Bo\u017ejega. Ako je seksualnost stojala pod sumnjom da je za \u010dovjeka \u010dak prijete\u0107a snaga, onda je trebao neki osobiti razlog da se ispri\u010da zbog njezina \u017eivljenja<\/p>\n

U svojoj ocjeni ‘Upitnika’ za rimsku Sinodu biskupa zaklju\u010dila je u velja\u010di 2014. Njema\u010dka biskupska konferencija sljede\u0107e: \u201eOdgovori \u010dine razvidnim kolika je razlika izme\u0111u vjernika i slu\u017ebenoga nauka, i to prije svega u pitanjima zajedni\u010dkog predbra\u010dnog \u017eivota, crkveno vjen\u010danih, rastavljenih i ponovno o\u017eenjenih, reguliranja za\u010de\u0107a i homoseksualnosti.\u201c Zaklju\u010dak kojega su vlastiti vjernici dali za crkveno u\u010denje je jednozna\u010dan: katoli\u010dki je seksualni moral stran \u017eivotu i nerazumljiv. Jo\u0161 vi\u0161e, ima zabrana koje su \u201eocjenjene kao eksplicitno nemoralne\u201c, kao npr. stav prema umjetnim metodama oplodnje u kontekstu HIV profilakse.<\/p>\n

Rezultati ‘Upitnika’ pokazuju zapravo desetlje\u0107ima primjetan gubitak crkvenoga autoriteta u normiranju pitanja seksualnosti i intimnih \u017eivotnih odnosa. U crkvenom moralnom nauku zastupane moralne zapovijedi kod velikoga broja vjernika odlaze u prazno. Utvr\u0111ena razlika izme\u0111u \u017eivota i nauka kod mnogih djeluje kao znak otu\u0111enja od njihove Crkve, ali ne mali broj se njih s ovom razlikom javno aran\u017eirao \u2013 oni \u017eive svoj privatni \u017eivot prema vlastitim moralnim uvjerenjima i osje\u0107aju se ipak kao kr\u0161\u0107ani u svojoj Crkvi udomljenima. Oni vi\u0161e ne pitaju za dopu\u0161tenje, ako se radi o oblikovanju njihovih odnosa, braka, obiteljskoga \u017eivota i njihove seksualnosti. Vrlo kratko formulirano: na mjesto religiozne poslu\u0161nosti crkvenim autoritetima nastupula je orijentacija prema vlastitim uvjerenjima savjesti i prema potrebama i zahtjevima partnerstva. Na seksualni nauk, oja\u010dan krajem \u0161ezdesetih godina, reagiraju katolici otkrivanjem svoje punoljetnosti i odgovornosti.<\/p>\n

Na razliku izme\u0111u u\u010denja i \u017eivota, ako se situacija \u017eeli povezati s navedenim, crkveno je u\u010diteljstvo u pro\u0161losti \u010desto reagiralo osna\u017eivanjem zahtjeva na istinu vlastitoga morala. Mjesne crkve koje su se trudile oko novoga formuliranja u\u010denja stajale su pod sumnjom da se igraju katoli\u010dkim naukom. ‘Upitnik’ i opho\u0111enje s njegovim rezultatima signaliziraju sljede\u0107e: razlika izme\u0111u \u017eivota i nauka ne optere\u0107uje samo \u017eivot, nego ona ima ne\u0161to i s nacrtom u\u010denja, s njegovim oblikom koji je \u010disti moral zabrana, s njegovim pojednostavljenjima i utemeljenjima koja nisu vi\u0161e dostatno uvjerljiva.<\/p>\n

U sljede\u0107em \u0107u se dotaknuti dvaju pitanja. (1) \u0160to su razlozi za to da se katoli\u010dki seksualni moral do\u017eivljava kao stran, kao takav da ne slu\u017ei \u017eivotu? (2) Koje se mogu\u0107e perspektive mogu izvesti iz dana\u0161nje iskustvene stvarnosti i teologije da bi se mogla na\u010diniti jedna nova postavka u seksualnome moralu?<\/p>\n

II.<\/p>\n

Katoli\u010dki moralni nauk pati zbog jednoga tereta koji dolazi iz njegove vlastite tradicije. Ovdje nije mjesto da bi se objasnile kulturalne isprepletenosti te tradicije. Mnogo toga \u0161to se smatra kr\u0161\u0107anskim ili katoli\u010dkim naukom moralo bi se razumjeti u kontekstu svoga okoli\u0161a, sredine i kulture. Koncentrirat \u0107emo se na ono \u0161to sve do u dana\u0161nje vrijeme \u2013 vi\u0161e ili manje o\u010dito \u2013 odre\u0111uje katoli\u010dku poziciju.<\/p>\n

Kao prvo mora se na to podsjetiti da je, zapo\u010dinju\u0107i s najzna\u010dajnijim teolozima kr\u0161\u0107anske antike, vi\u0161e od jednoga tisu\u0107lje\u0107a seksualni osje\u0107aj smatran ne\u010dim sumnjivim, iritiraju\u0107im i negativnim. Seksualna \u017eelja va\u017eila je kao zlo, svakako ne kao dio dobroga stvorenja Bo\u017ejega. Ako je seksualnost stojala pod sumnjom da je za \u010dovjeka \u010dak prijete\u0107a snaga, onda je trebao neki osobiti razlog da se ispri\u010da zbog njezina \u017eivljenja. I taj razlog, taj odlu\u010duju\u0107i razlog, bio je produ\u017eenje ljudske vrste. Dobro prokreacije na odre\u0111eni na\u010din opravdava zlo seksualnosti. Seksualnost je moralno prihvatljiva preko njezine naravne funkcije nastavka \u017eivota, i to nastavka \u017eivota u ure\u0111enome obliku braka. Jer seksualnost izvan braka \u0161teti ideji legitimnoga potomstva. I prijeti odnosu vjernosti izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene. Ovu je poziciju u viskom srednjem vijeku formulirao Toma Akvinski kad je pisao o grijehu bludnosti: \u201eBludnici ne tra\u017ee ljudsko za\u010de\u0107e, nego spolni u\u017eitak, a njega ne mo\u017ee biti bez djelatnosti \u010dija je posljedica za\u010de\u0107e \u010dovjeka. I upravo se ovaj u\u017eitak nalazi u grijehu protiv naravi\u201c (Toma Akvinski, Summa Theologiae II-II, q. 154, a11). Seksualnost koja u okviru braka nije usmjerena na za\u010de\u0107e potomstva, grijeh je, budu\u0107i da ona ne pazi na red u prirodi i time predstavlja nepravdu prema Bogu, onome koji ure\u0111uje prirodu. Zadatost naravi (prirode) je do danas sredi\u0161nji argument protiv sprje\u010davanja za\u010de\u0107a (kontracepcija) i homoseksualnosti. \u0160to je protiv naravi, ne mo\u017ee ni pod kojim se okolnostima moralno opravdati.<\/p>\n

Kulturno-povijesno gledano nastupa jo\u0161 jedan motiv, koji je sve do u nedavnu pro\u0161lost duboko odre\u0111ivao shva\u0107anje seksualnosti. Seksualnost \u010dini ne\u010distim. Ona postavlja \u010dovjeka u jedno stanje koje ga sprje\u010dava da stupi u kontakt sa svetim. Ovdje va\u017enu ulogu igraju prastare predod\u017ebe o kultnoj \u010disto\u0107i i ne\u010disto\u0107i. \u0160to se rigidnije i \u010de\u0161\u0107e pazi na \u010disto\u0107u, sve se ja\u010de poku\u0161ava ograni\u010diti seksualnost. Osobito vrednovanje bezbra\u010dnoga \u017eivota i moralna skepsa prema \u017eenama ima puno toga sa predod\u017ebom seksualne ne\u010disto\u0107e. \u0160to je mogu\u0107e ve\u0107i \u017eivot li\u0161en seksa izgleda kao kr\u0161\u0107anski ideal.<\/p>\n

Pored nabrojenih aspekata negativnoga vrednovanja seksualne \u017eelje, predod\u017ebe naravne seksualnosti, u okviru braka i \u010disto\u0107e\/ne\u010disto\u0107e za tradiciju je osobito va\u017eno da prijestupi protiv normi seksualnoga morala \u2013 sve do danas \u2013 va\u017ee kao osobito te\u0161ka moralna zastranjenja. Cjelokupno intimno \u017eivotno podru\u010dje ljudske seksualnosti vrijedilo je \u2013 u mi\u0161ljenju, govorenju i djelovanju \u2013 kao \u017eivotno podru\u010dje u kojemu prijete te\u0161ki grijesi. Posljedice jednoga takvoga rigoroznoga i detaljima opsjednutoga morala na psihu i na \u017eivot vjernika \u010desto su opisivani i teolo\u0161ki kritizirani.<\/p>\n

Do danas je vidljiva i u\u010dinkovita ova tradicija seksualnoga morala u dokumentima Crkve. Jer kako bi se moglo ina\u010de objasniti da se upravo \u017eele po svaku cijenu sa\u010duvati one zapovijedi, koji svoje moralno zna\u010denje zahvaljuju onim faktorima, koje sam upravo nabrojio, prije svega naravi i ekskluzivnim institucionalnim okvirima poretka braka. I kako bi se moglo objasniti da oni na\u010dini djelovanja, koji ne odgovaraju normama, npr. bludnost, bivaju ozna\u010deni kao razvratnost ili te\u0161ki grijeh. Ovdje se pretpostavlja da se mora tra\u017eiti ‘novi jezik’ da bi se moglo prona\u0107i novo moralno vrednovanje. Vrednovanje koje iznova u\u010di razlikovati, \u0161to \u010dovjeku pripada u njegovoj seksualnosti a \u0161to ne, u kojim odnosima se seksualnost nagla\u0161ava, a u kojima ne.<\/p>\n

III.<\/p>\n

Analizirane te\u0161ko\u0107e tradicionalnoga seksualnoga morala dovele su na unutarkatoli\u010dkom prostoru do revizije na najvi\u0161oj razini. Mislim ponajprje na izjave Drugoga vatikanskoga sabora (1962-1965) o braku i obitelji u pastoralnoj konstituciji ‘Gaudium et spes’. Dok je ranije crkveno u\u010diteljstvo pazilo na strogo i u bitnome naravnopravno utemeljeno upravljanje seksualno\u0161\u0107u, na Koncilu je je do\u0161lo do jasne promjene na\u010dina govora i mi\u0161ljenja. Prije svega je to vidljivo u novom terminu \u201ebra\u010dne ljubavi\u201c. U braku i obitelji se radi o ‘interpersonalnim odnosima’ (Ivan Pavao II, Familiaris consortio 15). Seksualnost je sada uvedena u ljubav ime\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, i ona je izra\u017eava \u201ena poseban na\u010din\u201c (GS 49). Seksualnost je vi\u0161e nego samo nezaobilazno sredstvo u svrhu odr\u017eanja ljudske vrste. Ona je realnost sa vlastitim dostojanstvom, \u201eako se slobodno daruju jedno drugom (…) i ako se provodi na potpuno ljudski na\u010din\u201c (GS 49). Ovim je formulacijama u bitnome prevladan seksualni pesimizam tradicije. Najprije se govori o bra\u010dnoj ljubavi a tek onda o plodnosti braka. Koncil pri tome izri\u010dito priznaje vrednotu jednakosti izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene. Na ovaj na\u010din crkveno u\u010diteljstvo pronalazi \u2013 kona\u010dno, mogli bismo re\u0107i \u2013 priklju\u010dak na moderno vrednovanje intimne ljubavi i odnosa dvije ravnopravne osobe. Na Koncilu uveden razvoj nauka ipak je u sljede\u0107im desetlje\u0107ima prekinut revitaliziranjem starih shema dopu\u0161teno\/nedopu\u0161teno, naravno\/protunaravno, kad se radi o pitanjima seksualnoga morala. Ipak nije bilo povratka iza formulacije \u201ebra\u010dna ljubav\u201c, iako se sada tvrdi, da se ova bra\u010dna ljubav pokazuje kao istinska ljubav ako vjerno slijedi tradirane norme. U moralnoj filozofiji Karola Wojtyle \/ Ivana Pavla II. do\u0161lo se do principa nedljeljivosti seksualnoga izri\u010daja ljubavi i reprodukcije.<\/p>\n

Moralnoteolo\u0161ki se postavlja pitanje nije li time stari primat svrhe prokreacije ponovno do\u017eivio povratak u katoli\u010dki seksualni moral? Zato jo\u0161 jednaput: za\u0161to bi ina\u010de bila toliko va\u017ena razlika izme\u0111u seksualnosti koja je po naravi i one koja to nije? Posljedica u\u010diteljskoga vezanja na tradirane zapovijedi jest zapravo na po\u010detku spomenuti rascjep i udar na katoli\u010dki seksualni moral.<\/p>\n

IV.<\/p>\n

U posljednjo to\u010dki \u017eelio bih istaknuti aspekte koji mi se \u010dine odlu\u010duju\u0107im za daljnji razvoj seksualnoga morala. Da bi se prevladao jaz izme\u0111u nauka i \u017eivota, trebala bi se i Katoli\u010dka crkva pokazati kao institucija koja je spremna u\u010diti. Kao institucija koja (1) u\u010di da se sa svojom tradicijom ophodi ‘samokriti\u010dki’; koja (2) promi\u0161lja \u0161to iz posebnoga ‘dostojanstva \u010dovjeka’ proizlazi za ure\u0111ivanje seksualnosti i koja (3) ozbiljno uzima da ‘iskustva’ vjernika predstavljaju izvor kr\u0161\u0107anskoga moralnoga u\u010denja.<\/p>\n

Tradicionalni seksualni moral Katoli\u010dke crkve odre\u0111en je manje biblijski a puno vi\u0161e naravno-pravno. Time dolazi do izra\u017eaja da se na temelju biblijskih spisa vrlo te\u0161ko mo\u017ee utemeljiti tradirani na\u010din nastajanja i formuliranja normi. Ovaj uvid vrijedi svakako i danas. Niti postoji biblijska seksualna etika, niti se mogu pojedine biblijske odredbe istrgnuti iz konteksta njihova nastanka i neposredno ih prevesti u sada\u0161njost. To smo nau\u010dili na primjeru homoseksualnosti. Da postoji jedna duboka i nepromjenjiva u osobi uvrije\u017eena istospolna seksualna orjentacija, biblijskim je autorima potpuno nepoznato. Ili: pri usporedbi sa dana\u0161njim vrlo ranim dobom za brak bila je predbra\u010dna seksualnost skoro nikakva tema. Direktno izvo\u0111enje normi za seksualnost iz takvih biblijskih nalaza ne mo\u017ee se primijeniti. Ali ipak biblijska poruka ne ostaje time bez zna\u010denja. Ba\u0161 naprotiv. Ali tek kad se ne bude vi\u0161e tragalo za dokazima za na\u0161e tradirane norme, mo\u017ee se na novi na\u010din upitati za biblijsko-teolo\u0161ko fundiranje na\u0161ega morala.<\/p>\n

Ograni\u010dit \u0107u se na nekoliko naputaka. Biblijski izvje\u0161taj o stvaranju govori da je \u010dovjek kao mu\u0161karac i \u017eena stvoren na njegovu sliku. Za to vrijeme na jedan do tada ne\u010duven na\u010din utvr\u0111eno je temeljno jednako dostojanstvo oba spola. Ovdje imamo biblijski izvor gore citiranoga principa seksualnosti kao realnosti ‘od osobe prema osobi’. Seksualnost se ne smije vi\u0161e, pod ovim zahtjevom, uklapati u kontekst hijerarhijskog odnosa izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene. Tako se moraju razumjeti i Pavlove re\u010denice o bra\u010dnim partnerima. Trebaju se me\u0111usobno respektirati i pa\u017eljivo ophoditi jedni s drugima.<\/p>\n

Biblijski spisi poznaju seksualnost kao temeljnu dimenziju ljudskoga bi\u0107a i znaju i za njezine usre\u0107uju\u0107e i optere\u0107uju\u0107e momente. Oni su realisti\u010dni, ne trivilijaziraju seksualnost, ali je i ne precjenjuju. Jezik seksualnosti se ne mo\u017ee odvojiti od religioznih uvjerenja. Ima Pjesma nad pjesmama agape-ljubavi i Pjesma nad pjesmama erotske ljubavi. Pismo je zanimljivo i zbog svoga moralnoga poretka seksualnosti i promatra brak izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene kao za to najbolji institucionalni okvir. U Isusovu navje\u0161taju seksualnost nije tema, ali je stalno tema ljubav, uvjerenje i konkretni \u010din dobrohotnoga nagnu\u0107a prema bli\u017enjem. Apostol Pavao navije\u0161ta svojim zajednicama Boga koji se u svojim djelima spasenja ne brine o naravnim granicama koje ljude dijele jedne od drugih. U narodu Bo\u017ejem ne trebaju etni\u010dke ili spolne razlike igrati nikakvu ulogu. Zao\u0161treno formulirano: Bog ne gleda najprije na narav, nego na slobodu \u010dovjeka. Poznata Pavlova maksima glasi: \u201eNema vi\u0161e \u017eidova ni grka, robova ni slobodnih, mu\u0161koga ni \u017eenskoga, nego svi ste jedno u Kristu Isusu\u201c (Gal 3,28). Ne zna\u010di li to danas: Spolni identitet ili seksualnu orjentaciju \u010dovjeka mo\u017eemo ostaviti na miru, oni nas ne trebaju jedne od drugih dijeliti? \u201ePrihva\u0107ajte jedni druge, kako je Krist vas prihvati na slavu Bo\u017eju\u201c (Rim 15,7). Ako se trebamo prihvatiti osobama, kako mo\u017eemo zahtijevati da jedni na temelju svoga prirodnoga bitka mogu \u017eivjeti svoju seksualnost, a drugi ne? Pobija li princip seksualnosti ‘od osobe prema osobi’ princip seksualnosti izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene?<\/p>\n

Time dolazim do moga drugoga naputka koji se ve\u017ee na ve\u0107 re\u010deno. Crkva \u010dovjeka naziva osobom. To je zahtjevan pojam. Kao osoba \u010dovjek ima njemu vlastito osobito dostojanstvo. On je bi\u0107e sposobno za samooblikovanje vlastitoga \u017eivota pred Bogom. Mora i treba svoj \u017eivot voditi u slobodi i odgovornosti. Njegova vlastita narav nije od toga isklju\u010dena. On nije njezin stvoritelj, nije je sam birao, jednako kao i svoju vlastitu socijalizaciju. Ali mo\u017ee sebe postaviti u odnos prema samome sebi. Mi ljudi se mo\u017eemo pitati kako svoj \u017eivot, koji nam je darovan, mo\u017eemo oblikovati u moralnoj autonomiji. Mjera u opho\u0111enju s nama samima i s drugima je sloboda i ljubav. Pazit \u0107emo na na\u0161u narav i promi\u0161ljati njezine mogu\u0107nosti i granice. Ali u moralnome stavu ne\u0107emo prolaziti pored nje. Pointirano kazano: mi smo po naravi moralna bi\u0107a. I na\u0161a seksualnost kao ‘ljudska seksualnost’ nije nikad samo naravna. Razlika izme\u0111u naravnoga i protunaravnoga je odatle za moral dodu\u0161e relevantna, ali ne i odlu\u010duju\u0107a. Odlu\u010duju\u0107e je da li mi svoju seksualnost tako oblikujemo da pri tome sebe i druge kao osobe pazimo i \u0161titimo. Nikakve naravne funkcije i nikakav institucionalni okvir sami ne \u010dine seksualnost dobrom, to mogu samo moralni zahtjevi. Na prvom mjestu se radi o dostojanstvu osobe i odatle rezultiraju\u0107im pravima, koja moraju odre\u0111ivati na\u0161e djelovanje. U podru\u010dju seksualnosti je zbog toga ideja seksualnoga samoodre\u0111enja neodreciva. Ni\u0161ta \u0161to je usmjereno protiv ovoga samoodre\u0111enja, ne mo\u017ee se nazvati moralno dobrim. Jo\u0161 uvijek \u010dekamo na crkveni stav, koji \u0107e se o\u010ditovati prema ovom kako kr\u0161\u0107anskome tako i modernome eti\u010dkom principu.<\/p>\n

Moja tre\u0107a to\u010dka je \u010desto premalo promatrano ljudsko ‘iskustvo’. Podsjetimo se: preoblikovanje bra\u010dnoga morala u etiku odnosa, a time i u seksualni moral, u kojemu \u0107e kvaliteta odnosa (sporazumijevanje, jednakost, respekt, ljubaznost, vjernost, odgovornost) oblikovati isklju\u010divi kriterij, ima bitno s time veze da se slu\u0161a iskustva bra\u010dnih drugova. Oni su bili ti koji su posredovali moralni nauk, da njihova seksualnost ima za njihov odnos vlastito zna\u010denje, koje nadilazi svrhu prokreacije. To su bili kr\u0161\u0107anski supru\u017enici koji su na kompentenciji svoje savjesti gradili u pitanjima njihove vlastite seksualnosti i seksualnoga \u017eivota. I za ovo dostojanstvo svoje odluke savjesti dali svjedo\u010danstvo. I time uvjerili i moralnu teologiju da nije dovoljno da se seksualni moral razvija od prirodnih svrha. Slu\u0161ajmo dakle kompetentna iskustva ljudi u pitanjima koja njih neposredno poga\u0111aju. \u0160to dobro \u010dini, a \u0161to ne, \u0161to je usre\u0107uju\u0107e a \u0161to povrje\u0111uju\u0107e, za \u0161to se mora odgovarati a za\u0161to ne \u2013 to se ne mo\u017ee teorijski unaprijed odlu\u010diti. Kompetentna \u017eivotna iskustva odva\u017enih kr\u0161\u0107ana su izvor iz kojega mo\u017eemo crpsti u teolo\u0161koj etici. Vrednote nas osvjetljuju u iskustvima i osvjetljavaju nas kroz iskustva (R. Schaeffler). Smisao slobode i ljubavi otklju\u010dava se u praksi.<\/p>\n

Tko je to iskusio, uvjeren sam, ne\u0107e htjeti to pustiti u prazno. Jer ga se ti\u010de \u0161to zna\u010di da je od Boga obdaren takvim sposobnostima.<\/p>\n

V.<\/p>\n

Danas, s time bih zavr\u0161io, nisu samo supru\u017enici ti \u010dija se iskustva ne bi smjelo preskakati. To su iskustva starih i mladih, mu\u0161karaca i \u017eena, iskustva homoseksualaca i drugih seksualnih manjina, koji \u0107e nam pri\u010dati o mogu\u0107nostima i putovima ljubavi, koje mi moramo tek u katoli\u010dkom moralnom nauku otkrivati.<\/p>\n

Dugo je vremena kod teme seksualnosti ‘nau\u010davanje’ stojalo u sredi\u0161tu crkvenoga djelovanja. Vrijeme je za novu kulturu ‘u\u010denja’ i dijaloga. Biblija poznaje i jednu vlastitu krepost za jedan takav pothvat: hrabrost, odva\u017enost re\u0107i jedni drugima istinu. S principom poslu\u0161nosti ova je hrabrost nespojiva. Samo onaj tko savjesti \u010dovjeka ne\u0161to povjeri, taj gradi na sposobnosti autonomije, taj o\u010dekuje ne\u0161to od iskrenoga govora. Sinoda u biskupiji Trier je povla\u0161teno mjesto da se ova biblijska krepost nanovo aktualizira. I onda postoji mo\u017eda nada da jaz ime\u0111u nauka i \u017eivota ne\u0107e biti posljednje poglavlje u povijesti katoli\u010dkoga seksualnoga morala.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cjelokupno intimno \u017eivotno podru\u010dje ljudske seksualnosti vrijedilo je \u2013 u mi\u0161ljenju, govorenju i djelovanju \u2013 kao \u017eivotno podru\u010dje u kojemu prijete te\u0161ki grijesi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-188174","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=188174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188174\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=188174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=188174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=188174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}