{"id":188050,"date":"2015-09-07T09:16:56","date_gmt":"2015-09-07T07:16:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=188050"},"modified":"2015-09-07T09:16:56","modified_gmt":"2015-09-07T07:16:56","slug":"bauk-socijaldemokracije-kruzi-laburistickom-strankom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/07\/bauk-socijaldemokracije-kruzi-laburistickom-strankom\/","title":{"rendered":"Bauk socijaldemokracije kru\u017ei Laburisti\u010dkom strankom"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Vlado Koki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-188051 size-medium\" title=\"Jeremy Corbyn\/www.telegraph.co.uk\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-300x224.jpg\" alt=\"Jeremy-Corbyn\" width=\"300\" height=\"224\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-300x224.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-580x432.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-450x335.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-480x358.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-235x175.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-75x56.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-350x261.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn-220x164.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Jeremy-Corbyn.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Laburisti\u010dka stranka Velike Britanije izabrat \u0107e svog novog lidera 12. rujna. U po\u010detku se \u010dinilo da \u0107e to biti jedan od tri kandidata tzv. \u201eblairovskog establi\u0161menta\u201c &#8211; Yvette Cooper, Andy Burnham ili Liz Kendall. Me\u0111utim, dogodilo se iznena\u0111enje. Ulogu favorita neo\u010dekivano je preuzeo Jeremy Corbyn, 66-godi\u0161nji zastupnik lijevog krila stranke od kojega se prije nekoliko mjeseci nije ni o\u010dekivalo da \u0107e u\u0107i u utrku.<\/p>\n<p>Od potpunog autsajdera Corbyn je u vrlo kratkom periodu postao najpopularniji kandidat. Vodi uvjerljivo u svim anketama. Deseci tisu\u0107a mladih ljudi inspirirani njime u\u010dlanjuju se u Laburisti\u010dku stranku i volontiraju za njega. Pjesnici pi\u0161u pjesme o njemu. Corbyn je izazvao \u010du\u0111enje u svijetu. Britaniju je obuzeo fenomen zvan Corbynmanija.<\/p>\n<p>Establi\u0161ment Laburisti\u010dke stranke je Corbynov uspon, kao i ponovnu pojavu izvornih socijaldemokratskih i laburisti\u010dkih vrijednosti u javnom diskursu, do\u010dekao s oprezom, strahom, zgra\u017eanjem, prijetnjama i bijesom.<\/p>\n<p>Od \u010dlanova i simpatizera stranke tra\u017eilo se da ne gurnu stranku \u201eradikalno ulijevo\u201c, s litice u vje\u010dni bezdan opozicije, dok su neki \u010dlanovi stranke otvoreno tra\u017eili suspenziju pa \u010dak i poni\u0161tavanje procesa strana\u010dkih izbora. Iz svoje ekstremno profitabilne karijere savjetovanja homicidalnih azijskih diktatora izronio je Tony Blair, vri\u0161te\u0107i kako \u0107e Corbynova \u201enerealna sanjarska fantazmatska ultra-lijeva\u201c politika zauvijek uni\u0161titi Laburisti\u010dku stranku. Potpuno o\u010dekivano, Blairova osuda u\u010dinila je Corbyna jo\u0161 popularnijim.<\/p>\n<p>Takve jake, strastvene i povremene psihoti\u010dne reakcije Corbyn nije izazvao prijedlogom trenuta\u010dnog uvo\u0111enja komunizma, otvaranjem gulaga za aristokrate i biznismene i bacanja kraljevske obitelji u bunar s morskim psima. Corbyn je jednostavno predlo\u017eio umjerenu socijaldemokratsku politiku. \u010cinjenica da je time izazvao nevjerojatnu histeriju, i to iz redova vlastite, laburisti\u010dke stranke, kao i \u010dinjenica da je Syriza s prijedlogom istog takvog tipa politike etiketirana kao radikalno ili ekstremno lijeva stranka, dovoljno govori o mo\u0107i neoliberalne politi\u010dko-ekonomske paradigme s kojom smo danas suo\u010deni.<\/p>\n<p>*<\/p>\n<p>Jeremy Corbyn je ro\u0111en 1949. godine. Kao \u010dlan Laburisti\u010dke stranke po\u010deo se baviti politikom u 25. godini \u017eivota. 1983. godine izabran je za zastupnika u britanskom parlamentu, u londonskom izbornom okrugu Islington North, koji ga ve\u0107 32 godine kontinuirano bira u parlament s premo\u0107nom ve\u0107inom. Kroz sve te godine, Corbyn je bio konzistentan u svom zalaganju za laburisti\u010dke, socijaldemokratske i pacifisti\u010dke vrijednosti.<\/p>\n<p>Bio je jedan od glavnih \u010dlanova Kampanje za nuklearno razoru\u017eanje (CND, Campaign for Nuclear Disarmament), a poziciju da se Britanija treba unilateralno rije\u0161iti svog nuklearnog oru\u017eja zastupa i danas.<\/p>\n<p>Uvijek je bio na lijevom krilu stranke, dapa\u010de smatrali su ga jednim od naj\u017ee\u0161\u0107ih laburisti\u010dkih zastupnika s lijevog krila stranke. U kontinuitetu od 1983. do danas pi\u0161e tjednu kolumnu za Morning Star, britanske novine koje se, za britanske standarde, neslu\u017ebeno smatraju komunisti\u010dkima (\u0161tovi\u0161e, imaju crvenu zvijezdu na naslovnici). U periodu laburisti\u010dke vlasti, od 1997. do 2010., bio je jedan od najbuntovnijih laburisti\u010dkih zastupnika u parlamentu, dovode\u0107i u pitanje direktive koje su dolazile iz vrha stranke. Bio je nacionalni vo\u0111a Stop the War koalicije od 2001., o\u0161tro se protive\u0107i ratovima koje su Amerika i Britanija po\u010dele voditi, prvo u Afganistanu a onda u Iraku.<\/p>\n<p>Od svih 650 zastupnika u britanskom parlamentu Corbyn je 2010. godine tra\u017eio najmanje novca za slu\u017ebene tro\u0161kove.<\/p>\n<p>*<\/p>\n<p>Laburisti\u010dka stranka je na parlamentarnim izborima u svibnju ove godine pretrpjela te\u017eak poraz. Dobila je 230 zastupnika u parlamentu, \u010dak stotinu manje od konzervativaca. \u0160ok je bio utoliko ve\u0107i \u0161to su ankete predvi\u0111ale ili izjedna\u010denost dviju velikih stranaka ili blagu prednost laburista. S jedne strane, laburisti su izgubili oko 50 zastupni\u010dkih mjesta u \u0160kotskoj, koje je uvjerljivo osvojila \u0160kotska nacionalna stranka (SNP), \u010diji je primarni smisao postojanja nezavisnost \u0160kotske od Britanije, a uz to se i protivi politici rezova te je se mo\u017ee nazvati strankom lijevog centra. S druge strane, u Engleskoj su konzervativci pobijedili u velikoj ve\u0107ini izbornih okruga u kojima su prema anketama bili izjedna\u010deni s laburistima. Vo\u0111a laburista Ed Miliband podnio je ostavku jutro nakon izbornog poraza. David Cameron je to isto jutro imao ono \u0161to konzervativci na izborima nisu imali od 1992. godine \u2013 apsolutnu ve\u0107inu u parlamentu, te slobodne ruke da provode svoje politike bez ikakva uplitanja drugih stranaka. U tome im je itekako pomogao groteskni politi\u010dki suicid Liberalnih demokrata, koji su prije izbora 2010. obe\u0107avali svojoj mla\u0111oj glasa\u010dkoj bazi prepunoj studenata da \u0107e ukinuti \u0161kolarine na sveu\u010dili\u0161tima, da bi ih nakon ulaska u koaliciju s konzervativcima pristali pove\u0107ati trostruko. Pali su s 57 na 8 zastupnika. Kako je jedan novinar veselo primijetio, imena svih njihovih zastupnika sada stanu u jedan tweet.<\/p>\n<p>Retrospektivno gledaju\u0107i, i nije te\u0161ko shvatiti takav rezultat izbora. Naime, Laburisti\u010dka stranka je prihvatila ideju da nema alternative politici rezova. U svom izbornom manifestu, obvezala se na rezanje deficita svake godine mandata, naravno na \u0161tetu socijalnih prava, \u0161kolstva i zdravstva. Podr\u017eavala je nastavak britanskog nuklearnog programa Trident, unato\u010d tome \u0161to su stotine tisu\u0107a lijevo orijentiranih glasa\u010da u \u0160kotskoj, gdje su nuklearne podmornice Trident smje\u0161tene, sna\u017eno protiv toga (na \u010demu je izme\u0111u ostalog uvjerljivo profitirala \u0160kotska nacionalna stranka).<\/p>\n<p>Uz iznimku nekoliko kvalitetnih prijedloga (kao \u0161to je predizborna najava zabrane zero-hours ugovora \u2013 ultra-fleksibilnih ugovora o radu koji ne pru\u017eaju gotovo nikakvu za\u0161titu radnicima, a sve vi\u0161e se koriste u Britaniji), zapravo se pretvorila u blijedu kopiju konzervativaca. I u skladu s frazom koju je novinar i autor George Monbiot upotrijebio u svojoj kolumni u Guardianu, \u201ewhy vote for the echo when you can vote for the shout?\u201c (\u201e\u010demu glasati za jeku, ako mo\u017eete glasati za pokli\u010d?\u201c), uvjerljivo je izgubila druge izbore zaredom. Na\u0161la se u situaciji 10-godi\u0161njeg tavorenja u opoziciji. Raspisani su unutarstrana\u010dki izbori za novog lidera. I tada se postavilo pitanje \u2013 nastaviti li dalje sa strategijom kojom stranka gubi izbore dvaput zaredom, ili ne\u0161to promijeniti?<\/p>\n<p>Tri od \u010detiri kandidata objeru\u010dke je prihvatilo opciju nastavljanja dalje po starome. \u010cetvrti, Jeremy Corbyn, predstavio je ideju promjene smjera. I to ne u smjeru kojim je Laburisti\u010dka stranka i\u0161la od 1997., ve\u0107 onaj koji su laburisti imali u periodu prije njega. Corbyn \u017eeli odbaciti New Labour doktrine gotovo u potpunosti. Njegova vizija Laburisti\u010dke stranke je prili\u010dno druga\u010dija \u2013 mo\u017ee se jednostavno opisati rije\u010dju socijaldemokracija. Ulaganje u zdravstvo, \u0161kolstvo, socijalnu dr\u017eavu i sli\u010dne \u201estaljinisti\u010dke\u201c strahote. Desni\u010darski tisak i gotovo cijeli vrh Laburisti\u010dke stranke na tu je ideju do\u017eivio napadaj u\u017easa.<\/p>\n<p>New Labour faza ili vrijeme Tonya Blaira (te u zadnjih par godina Gordona Browna), od 1997. do 2010. godine, mo\u017ee se jednostavno opisati anegdotom u kojoj je svojedobno jedan novinar ili autobiograf upitao Margaret Thatcher \u0161to smatra najve\u0107im uspjehom cijele njezine politi\u010dke karijere. Njezin je odgovor glasio: \u201eNew Labour!\u201c To i nije nimalo \u010dudno.<\/p>\n<p>Laburisti su od 1979. do 1997. \u2013 dakle punih 18 godina \u2013 proveli u opoziciji. Sredinom 90-ih u vrhu stranke prevladalo je mi\u0161ljenje da je razlog njihovim neuspjesima to \u0161to je stranka programski oti\u0161la previ\u0161e ulijevo. U to vrijeme do\u0161lo je i do pada socijalizma i trubile su se razne ridikulozne ideje o kraju povijesti i kona\u010dnom trijumfu kapitalizma. Iako je postojalo mnogo drugih teorija o neuspjesima laburista tijekom 80-ih i ranih 90-ih (kao recimo ona o disidentima iz stranke koji su sredinom 80-ih osnovali Socijaldemokratsku stranku, a koja je na izborima zajedno s liberalima oduzimala laburistima veliki dio glasa\u010da lijevo od centra), vrh laburista je 1994., dolaskom Tonya Blaira na poziciju lidera, iz strana\u010dkog statuta izbrisao \u010clanak 4, prema kojem je cilj stranke nacionalizacija industrije i uspostava socijalizma demokratskim putem. Iako je Laburisti\u010dka stranka tijekom cijelog svojeg postojanja bila demokratska zapadna socijalisti\u010dka stranka (tj. socijaldemokratska), prema mi\u0161ljenju Tonya Blaira bilo kakvo spominjanje socijalizma moralo je biti uklonjeno iz statuta.<\/p>\n<p>Na izborima 1997. godine laburisti pod Blairom uvjerljivo pobje\u0111uju konzervativce i osvajaju vlast. Iako se i tu mo\u017ee na\u0107i mnogo drugih teorija koje bi objasnile taj uspjeh (ogromni zamor nacije od konzervativaca nakon skoro 20 godina neprekinute vlasti, lo\u0161a ekonomska situacija tijekom njihova zadnjeg mandata, nevjerojatan broj politi\u010dkih skandala \u010dlanova vlade), i dan-danas Blair i njegovi sljedbenici tvrde kako je isklju\u010divi razlog Blairovo \u201eskretanje prema centru\u201c, koje je pribli\u017eilo laburiste \u201eumjerenim glasa\u010dima\u201c.<\/p>\n<p>Od 1997. do 2010. New Labour vlade pod vodstvom Blaira (i u zadnje tri godine Browna) provodile su veliki broj neoliberalnih politika. Kao \u0161to je Bill Clinton u to vrijeme u Americi ukinuo Glass-Steagallov zakon \u010dime je deregulirao Wall Street i velike banke, tako je Tony Blair pokrenuo marketizaciju britanskog sustava javnog zdravstva (NHS &#8211; National Health Service), uvode\u0107i tr\u017ei\u0161no natjecanje u do tada isklju\u010divo javnu i dr\u017eavnu instituciju. Danas kada torijevci nastavljaju s privatizacijom znatnih dijelova NHS-a, studentima pove\u0107avaju \u0161kolarine, sni\u017eavaju poreze velikim korporacijama te smanjuju razinu gra\u0111anskih prava, a osna\u017euju mo\u0107 dr\u017eave kod prislu\u0161kivanja gra\u0111ana i zatvaranja osumnji\u010denika za terorizam u pritvor uz nedovoljne dokaze na dulje vrijeme bez su\u0111enja, oni jednostavno nastavljaju, logi\u010dno i organski, politike laburista iz vremena Tonya Blaira.<\/p>\n<p>Nakon izbornih poraza 2010. i 2015. godine, odre\u0111eni dio laburista zauzeo je stav kako je do\u0161lo vrijeme za zna\u010dajnu promjenu smjera. Taj dio je bio u vrlo maloj manjini jo\u0161 do prije nekoliko mjeseci, kada su na jedvite jade nominirali Jeremya Corbyna za unutarstrana\u010dke izbore (prikupili su minimalnih 35 potpisa laburisti\u010dkih \u010dlanova parlamenta, od ukupno 232, dvije minute prije isteka roka). Me\u0111u laburisti\u010dkim zastupnicima Corbynovi prista\u0161e i dalje su uvjerljivo u manjini. Me\u0111utim, u lokalnim ograncima stranke te na grassroots razini, Corbynova podr\u0161ka je vrlo brzo nakon njegove nominacije po\u010dela nevjerojatno brzo i sna\u017eno rasti.<\/p>\n<p>Kako je Jeremy Corbyn uspio to posti\u0107i? Je li tajna u njegovom vrlo ugodnom i smiruju\u0107em glasu? \u0160to se njega samoga ti\u010de, vjerojatnije je da je bitan razlog njegova sposobnost da o bitnim politi\u010dkim temama govori jasno i iskreno, te da je u stanju na izravna pitanja dati izravne, kratke i jasne odgovore. Samim time po\u010deo se isticati me\u0111u svojim konkurentima za mjesto lidera, koji na najkra\u0107a i najjednostavnija pitanja odmah po\u010dinju zavla\u010diti novinare, skretati s teme i izmotavati se na najbezveznije na\u010dine.<\/p>\n<p>Najbitnija stvar su, naravno, Corbynove politike. Umjesto da poslu\u0161a Tonya Blaira i dodvorava se bira\u010dima tzv. \u201ecentra\u201c, misterioznoj tihoj ve\u0107ini za koju nitko zapravo ne zna gdje su, tko su i u \u0161to zapravo vjeruju (ali je zgodno pozivati se na njihove navodne \u017eelje i preferencije u predizborne svrhe), Corbyn jednostavno propagira temeljne laburisti\u010dke vrijednosti. \u017deli smanjiti \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e odavno zapo\u010detu privatizaciju bitnih dijelova National Health Service-a. \u017deli vratiti \u017eeljeznice pod dr\u017eavnu kontrolu, tj. ne ustupiti nove koncesije privatnim kompanijama. Jedna \u017eeljezni\u010dka ruta u Britaniji ve\u0107 jest ponovno pod dr\u017eavnom ingerencijom (nakon \u0161to je gotovo propala pod privatnom upravom), i po\u010dela je ostvarivati bolje rezultate nego one pod privatnim koncesijama, bacaju\u0107i malu sumnju na neoliberalni moto \u201eprivatno = uvijek dobro, dr\u017eavno = uvijek lo\u0161e\u201c, koji s naslovnica tabloida Sun, Express i Daily Mail konstantno vri\u0161te ve\u0107 godinama.<\/p>\n<p>Isto tako, Corbyn \u017eeli i energetske kompanije staviti natrag pod dr\u017eavnu ingerenciju, bilo da im ograni\u010di mogu\u0107nost dizanja cijena, bilo da otkupi ve\u0107inske pakete dionica u njima te ih na taj na\u010din sporazumno i legalno nacionalizira. Izme\u0111u ostaloga predla\u017ee i raspu\u0161tanje britanske nuklearne flote Trident, ukidanje Doma lordova i uvo\u0111enje demokratski izabranog gornjeg doma parlamenta, te pove\u0107anje poreza na korporacije s 20 na 20,5% i preusmjeravanje tog prihoda u sveu\u010dili\u0161ne \u0161kolarine, \u010dime bi se studenti oslobodili pla\u0107anja istih.<\/p>\n<p>Takav iskren na\u010din predstavljanja i afirmiranja temeljnih laburisti\u010dkih i socijaldemokratskih ideja, bez straha i srama, bez podila\u017eenja dominantnom neoliberalnom diskursu, bez hvalospjeva poduzetnicima i biznisu, mo\u017ee se uzeti kao najvjerojatniji razlog ogromnog vala popularnosti koji je neo\u010dekivano zapljusnuo Jeremya Corbyna.<\/p>\n<p>Njegove govore Britanci sve masovnije posje\u0107uju, a u dvoranama predvi\u0111enim za 800 ljudi sve u\u010destalije ih se natiska i dvostruko vi\u0161e.<\/p>\n<p>Reakcije establi\u0161menta su bile naprosto fascinantne, a posebno zanimljivo je bilo kako su se mijenjale. Odre\u0111eni \u010dlanovi vrha Laburisti\u010dke stranke u po\u010detku su zapomagali kako \u0107e ova hiper-lijeva radikalizacija zauvijek odvesti laburiste u opoziciju i onemogu\u0107iti budu\u0107e izborne pobjede, jer \u201ejednostavno se zna\u201c da se izbori dobivaju \u201ena centru\u201c, posve je logi\u010dno da \u201eumjereni bira\u010di u Engleskoj\u201c nisu skloni \u201eradikalnoj ljevici\u201c i \u201esocijalizmu\u201c. Spominjale su se i teorije zavjere u kojima torijevci \u0161alju desetke tisu\u0107a svojih ljudi (tzv. entrista) da se u\u010dlanjuju u Laburisti\u010dku stranku ne bi li glasali za Corbyna i uni\u0161tili ju. Na temelju toga tra\u017eio se i prekid izbora, koji nekim \u010dudom nije odobren. Konzervativci su se cerekali i govorili kako jedva \u010dekaju Corbyna kao vo\u0111u laburista i svoju pobjedu na parlamentarnim izborima 2020. godine kao i neprekinutu vladavinu, po svemu sude\u0107i do kraja vremena.<\/p>\n<p>S vremenom, me\u0111utim, stvari su se po\u010dele mijenjati. \u0160to su Corbyna vi\u0161e napadali i laburisti i konzervativci te desni\u010darski tisak i srednjestruja\u0161ki Guardianovi kolumnisti (cijenjena gospo\u0111a Polly Toynbee samo je ovla\u0161 spomenula Corbyna na po\u010detku svog teksta, a u glavnini analize bavila se samo s \u201etroje ozbiljnih kandidata\u201c), to je njegova popularnost samo sve vi\u0161e i vi\u0161e rasla. Krajem kolovoza, ton se mal\u010dice promijenio. Ugledni \u010dlan konzervativaca Ken Clarke upozorio je \u201eNe treba podcjenjivati Jeremya Corbyna. Dapa\u010de, treba ga shvatiti krajnje ozbiljno. Ako se dogodi jo\u0161 jedna recesija ili ako konzervativna vlada postane prili\u010dno nepopularna, on mo\u017ee pobijediti\u201c.<\/p>\n<p>Ministar financija i drugi \u010dovjek vlade George Osborne izjavio je da je Corbyn potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti zemlje, zbog svojega stava da se Britanija treba rije\u0161iti svog nuklearnog naoru\u017eanja. Nekoliko dana nakon toga, taj isti Osborne obe\u0107ao je 500 milijuna funti vi\u0161e za financiranje Trident nuklearne flote, nagla\u0161avaju\u0107i njenu va\u017enost uz sulude teze poput \u201emogu li nam laburisti jam\u010diti da za 35 godina Britanija ne\u0107e biti napadnuta? Ne mogu. Stoga, trebaju nam nuklearne rakete danas.\u201c<\/p>\n<p>Dakle, konzervativci su se prestali cerekati Corbynu i po\u010deli ga shva\u0107ati ozbiljno. Tony Blair i odre\u0111eni \u010dlanovi vrha laburista jo\u0161 nisu evoluirali do te razine o\u0161troumnosti. Vjerojatno usred leta privatnim avionom izme\u0111u Dubaija i Kazahstana, gdje je lokalnom satrapu savjetovao kako popraviti vlastiti imid\u017e na svjetskoj sceni nakon naredbe policiji da puca na mirne prosvjednike, Blair je intervenirao i drugi put, te nazvao Corbynove ideje politikom \u201eAlise u zemlji \u010dudesa\u201c. Pani\u010dno upozorava kako je rije\u010d o ekstremno lijevim idejama koje \u0107e \u201eumjereni britanski bira\u010di\u201c, koji naravno svi obitavaju \u201ena centru\u201c, sigurno odbaciti na izborima. Tome u prilog dodu\u0161e ne idu istra\u017eivanja prema kojima Corbynov prijedlog za renacionalizaciju energetskog sektora podr\u017eava oko 70% Britanaca, a za renacionalizaciju \u017eeljeznica (kojima se iako su u privatnim rukama svejedno ispla\u0107uju ogromne dr\u017eavne subvencije) gotovo 80%. Isto tako, glasa\u010di drugih stranaka imaju ve\u0107i afinitet prema Corbynu nego prema ostalim kandidatima za lidera laburista. Dapa\u010de, brojni bira\u010di liberalnih demokrata, zelenih te \u010dak i UKIP-a, stranke za koju se smatra da je laburistima otela veliki broj glasa\u010da iz radni\u010dke klase, simpatiziraju Corbyna. Corbynove ekonomske ideje (Corbynomics!) podr\u017eali su brojni ugledni ekonomisti, uklju\u010duju\u0107i nobelovca Josepha Stiglitza.<\/p>\n<p>\u0160to \u0107e se dogoditi ako Corbyn pobijedi na strana\u010dkim izborima i postane lider laburista? Gotovo nitko nije siguran. Ne isklju\u010duje se kovanje zavjera me\u0111u nesklonim mu \u010dlanovima stranke. Neki od njih (npr. Tristram Hunt i Yvette Cooper) unaprijed su rekli da ne\u0107e htjeti sudjelovati u radu vrha stranke pod Corbynom. \u010cak i ako uspije kontrolirati stranku tijekom 5 godina opozicije, veliko je pitanje kako \u0107e se nositi s konstantnim napadima torijevske PR ma\u0161ine poja\u010dane histeri\u010dnim desni\u010darskim tabloidima. A \u010dak i ako pobijedi na parlamentarnim izborima 2020. godine, ho\u0107e li uspjeti provesti svoje ideje, usprkos mo\u0107i velikih korporacija koje su svoje taktike i strategije podmetanja u medijima koje posjeduju te skrivanja novca na Djevi\u010danskim otocima, Luksemburgu i sli\u010dnim pseudo-dr\u017eavicama koje kao da postoje jedino za skrivanje poreza, usavr\u0161ile do razine umjetnosti? Nemogu\u0107e je re\u0107i, predvidjeti i jam\u010diti \u0161to \u0107e biti u budu\u0107nosti (iako George Osborne zahtijeva ve\u0107 danas znati ho\u0107e li 2050. biti nuklearnog napada na Britaniju ili ne). U svakom slu\u010daju, mogu\u0107e je da bi se velike nade koje je inspirirao Corbyn mogle nasukati na hridi surove realnosti na isti na\u010din kako su se nasukale nade koje je prije nekoliko mjeseci budio Alexis Tsipras. S druge strane, isto tako je mogu\u0107e da bi Corbynova pobjeda u Britaniji mogla biti prvi korak u povla\u010denju neoliberalne paradigme sa svoje trenutne pozicije gotovo apsolutne mo\u0107i. Samo \u0107e vrijeme pokazati.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.slobodnifilozofski.com\/2015\/09\/vlado-kokic-bauk-socijaldemokracije_5.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160to \u0107e se dogoditi ako Corbyn pobijedi na strana\u010dkim izborima i postane lider laburista? Gotovo nitko nije siguran<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":188051,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-188050","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=188050"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/188050\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/188051"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=188050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=188050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=188050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}