{"id":187801,"date":"2015-09-02T08:47:11","date_gmt":"2015-09-02T06:47:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187801"},"modified":"2015-09-02T08:48:24","modified_gmt":"2015-09-02T06:48:24","slug":"sport-je-opijum-za-mase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/02\/sport-je-opijum-za-mase\/","title":{"rendered":"Sport je opijum za mase"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>\u00a0Autorka: Mirna Jasi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-187802 size-medium\" title=\"Ivan Ergi\u0107\/Portalnovosti\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/Ivan-Ergic-300x224.jpg\" alt=\"Ivan Ergic\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Ivan Ergi\u0107, ro\u0111en 1981. u \u0160ibeniku, nekada\u0161nji je nogometni reprezentativac Srbije i igra\u010d u klubovima od australskog Perth Gloryja preko talijanskog Juventusa i \u0161vicarskog Basela do turskog Bursaspora, gdje je zavr\u0161io karijeru sa 30 godina. Nakon toga je objavio svoju prvu zbirku pjesama \u2018Bajronovski junak\u2019, a posljednjih nekoliko godina pi\u0161e politi\u010dke kolumne i eseje o odnosu sporta, dru\u0161tva i religije.<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Jedna od va\u0161ih tvrdnji jest da \u2018profesionalni sport stvara tjelesno i duhovno osaka\u0107ene li\u010dnosti\u2019. Koliko ustvari kritizirate sport, a koliko samog sebe?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kada govorim o sportu i kada kritikujem njegove negativne i destruktivne elemente, iz toga ne izuzimam sebe, naravno. I ta pri\u010da ne mo\u017ee da bude moralisti\u010dka, jer mislim da upravo narkoman najbolje mo\u017ee da govori o destruktivnom delovanju droga. Neva\u017eno je da li ja imam pravo o tome da govorim ili ne, va\u017eno je da se ka\u017ee istina, jer ne\u0161to \u0107e da ostane, neko \u0107e nau\u010diti ne\u0161to iz toga. Druga stvar, obi\u010dno se argument nemanja prava da o tome govori neko ko je sam \u2018deo sistema\u2019 koristi da bi se u\u0107utkalo one koji jedini imaju javni prostor da posvedo\u010de o internim iskustvima, i tako se na krajnje perfidan na\u010din odr\u017eava zavet \u0107utanja. Mnoge kolege se zbog toga libe da pri\u010daju o negativnim aspektima sporta, deo njih iz oportunisti\u010dkih razloga, deo ne \u017eeli da se zamera, dok jo\u0161 jedan deo uop\u0161te ne razume pravu prirodu sporta. Ve\u0107 ovo ukazuje na to koliko sport duhovno sakati, dok je telesno saka\u0107enje vi\u0161e nego dobro dokumentirano i lako vidljivo svakom ko prati profesionalni sport. Tzv. elitni sportista je odavno pre\u0161ao svoje prirodne granice i to mora da kompenzuje raznim vrstama ve\u0161ta\u010dkih stimulansa. Saka\u0107enje tela i duha ide zajedno, jer je to jedna celina, a u sportu je i jedno i drugo instrumentalizovano. Stalno prela\u017eenje granica i \u2018nadma\u0161ivanje sebe\u2019 nu\u017eno ide zajedno sa kultom \u017ertveni\u0161tva i glorifikacijom bola, \u0161to je sveprisutno u sportu. To su, pored raznih vrsta hemijskih stimulansa, duhovni stimulansi za \u2018vrhunski\u2019 u\u010dinak i rezultat.<\/p>\n<ul>\n<li>Poznati ste po tome \u0161to ste od rijetkih nogometa\u0161a koji je vrijeme kratio \u010ditaju\u0107i knjige.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Dosta sam \u010ditao u vremenu kada mi nije ba\u0161 ne\u0161to i\u0161lo, kada se nisam snalazio ni u poslu kojim sam se bavio ni u \u017eivotu, odnosno to mi je bila jedna vrsta eskapizma. Druga stvar, imao sam roditelje koji su forsirali jednu vrstu pedagogije koja je glasila \u2018prvo \u0161kola pa onda sve ostalo\u2019. Sporadi\u010dno \u010dujem od ljudi \u2018lako je tebi, ti nisi socijalizovan kod nas, ve\u0107 u \u2018normalnim\u2019 zemljama\u2019, a ustvari sve \u0161to vu\u010dem od vrednosti, vu\u010dem upravo sa na\u0161eg podneblja. E sad, druga je stvar \u0161to su moji roditelji i njihov na\u010din odgajanja bili dovoljno robusni da se odupru neima\u0161tini, materijalnoj i duhovnoj bedi koja je zavladala po\u010detkom 90-ih i da ugrade u mene neki pedago\u0161ki kontinuitet koji su sami nasledili. Jer kakav god da je taj sistem bio, imao je emancipatorske elemente, sa manje ili vi\u0161e paternalizma. Dakle, ne radi se o tome da sam ja to pokupio negde tamo gde se \u017eivi bolje i gde je pedago\u0161ka kultura na nekom vi\u0161em nivou, ve\u0107 upravo suprotno.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to je bilo pozitivno u va\u0161oj karijeri, a koliko ste se osje\u0107ali kao \u2018roba\u2019 sportske industrije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pozitivno je to \u0161to sam pro\u0161ao iskustva koja ne mo\u017ee da pro\u0111e neko ko se bavi nekim konvencionalnijim poslom, i u tom smislu se smatram privilegovanim. Pored toga, iako se ose\u0107a\u0161 kao \u2018roba\u2019, vi\u0161e si nego dobro materijalno nagra\u0111en za to, i resursi koje ima\u0161 na raspolaganju za saniranje zdravlja, kako fizi\u010dkog tako i duhovnog, vi\u0161e su nego dovoljni, a dodatno ti omogu\u0107avaju i odr\u017eavanje privilegija. To je sofisticiran na\u010din na koji kapitalizam funkcioni\u0161e. Jo\u0161 jedan na\u010din na koji kapitalizam perfektno funkcioni\u0161e u reprodukciji svojih vrednosti i morala postao mi je jasan kada sam bio te\u0161ko bolestan. Naime, tada sam zaista ostao sam u svojoj mizeriji, sa par najbli\u017eih ljudi, i to je momenat resantimana kada \u010dovek u svom daljnjem \u017eivotu razvije onaj mentalni refleks \u2018gde ste vi svi bili kada mi je bilo najte\u017ee\u2019. Vidite, to je taj perfidni momenat kojim kapitalizam razvija egoizam jer u skladu sa njegovom logikom otu\u0111enja, ja imam puno pravo da to ka\u017eem nekom ko sada eventualno tra\u017ei moju materijalnu ili duhovnu pomo\u0107 ili podr\u0161ku. Me\u0111utim, duboko sam svestan tih mehanizama i ne zameram nekom ko je i sam otu\u0111en i na drugom je kraju te spirale, a uz to je i egzistencijalno ugro\u017een.<\/p>\n<ul>\n<li>Politi\u010dke i filozofske kolumne po\u010deli ste pisati jo\u0161 u \u0160vicarskoj, paralelno s treninzima i utakmicama.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pisanje je bio na\u010din da se fokusiram na ne\u0161to drugo van monotonije i rutine profesionalnog sporta. To mi je bilo olak\u0161anje i na\u010din abreagovanja, da upotrebim psiholo\u0161ki termin, i to sam radio u dogovoru sa tada\u0161njim psihijatrom, koji mi je postao ku\u0107ni prijatelj. Jednostavno, to mi je pomoglo u procesu ozdravljenja, pre svega duhovnog jer sam na autenti\u010dan na\u010din mogao da govorim i pi\u0161em o stvarima kakve jesu i o tome \u0161ta je ustvari posao kojim se bavim, van mistifikacija. Klub je to uglavnom tolerisao i imao sam sre\u0107u da sam bio u klubu kao \u0161to je Bazel, jer sumnjam da bi neki ve\u0107 klub toliko podr\u017eao nekog ko na taj na\u010din iznosi prljav ve\u0161. Pisanje je ostao moj hobi do danas, ponekad \u010dinim to manje ili vi\u0161e dobro i uglavnom je to sporadi\u010dno za razne publikacije u kojima jedino \u0161to tra\u017eim je potpuna sloboda forme i sadr\u017eaja. S druge strane poezija je moja prva ljubav iz \u0161kole koju sam davno napustio i sad joj se pomalo vra\u0107am, ni\u0161a pompezno, nemam nikakva o\u010dekivanja u tom smislu.<\/p>\n<p><strong>Igra\u010di na rukoljubima<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Koliki je problem mije\u0161anje religije i politike u sport?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sport van politike je samo mit koji se odr\u017eava marketin\u0161ki, od strane institucija sporta, kako lokalnih tako i globalnih. Svaki dru\u0161tveni fenomen je politi\u010dan u svojoj prirodi, pa tako i sport. Me\u0111utim, politika u u\u017eem smislu ima manje uticaja u razvijenijim zemljama, dok je kod nas uticaj stranaka na de\u0161avanja u sportu i dalje jak. To opet ukazuje na fenomen masovnosti navijanja i dodvoravanja odre\u0111enim skupinama, jer su kod nas navija\u010di mobilni i organizovani, a to zna\u010di da su nu\u017eno direktan politi\u010dki faktor. Najbolji primer toga je nedavna mobilizacija hajdukovih navija\u010da, koja je imala anticentralisti\u010dki, antiautoritarni, pa \u010dak i demokratski element, i svaka \u010dast na tome. Me\u0111utim, to je tako\u0111e dokaz poraza radnih ljudi, koji su daleko manje politi\u010dki potentni i organizovani. Tako ne\u0161to je nemogu\u0107e videti povodom radni\u010dkih prava, privatizacija i sli\u010dnog, i mislim da je ud\u017ebeni\u010dki primer kako sport odvra\u0107a pa\u017enju i energiju na kolosek koji ne ugro\u017eava sistem kao takav. To je ne\u0161to \u0161to sociolozi i komentatori propu\u0161taju da vide, jer sportu ne daju toliku te\u017einu, i za mene je to zapanjuju\u0107e. Imao sam priliku li\u010dno da \u010dujem visoko rangiranog politi\u010dara koji cini\u010dno i gotovo likuju\u0107i konstatuje ostra\u0161\u0107enost navija\u010da Zvezde i Partizana, jer mu je jasno da je to opijum za obespravljene i poni\u017eene mase. Zbog toga su te institucije too big to fail, i na njih odlaze ogromna sredstva iz d\u017eepa tih istih gra\u0111ana. Na stotine firmi \u0107e se zatvoriti, ali veliki sportski klubovi nikad. U Srbiji imamo slu\u010daj da su Narodna biblioteka i Narodni muzej, dve institucije koje \u010dine stub nacionalne vitalnosti i kulture, godinama zatvoreni, dok se na drugoj strani ogroman novac, koji svejedno zavr\u0161ava u d\u017eepovima korumpiranih funkcionera, baca na sportske kolektive. To je smrt kulture jednog naroda, i to ne \u017eele da vide upravo ti koji pohode stadione i kunu se u naciju, nacionalnu kulturu i istoriju. Ista je stvar sa organizovanom religijom, odnosno crkvom, da budemo precizni, koja nema nikakve veze sa autenti\u010dnom verom. Ona je parazitska institucija par ekselans, a uz to je i politi\u010dka, jer se popovi najmanje bave jevan\u0111eljem i humanisti\u010dkim du\u0161ebri\u017eni\u0161tvom.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to je dovelo do toga da se sporta\u0161i uglavnom svrstavaju uz desnicu i crkvu?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sportisti su generalno obu\u010davani da se pona\u0161aju populisti\u010dki i konformisti\u010dki. Pobuna ili neka vrsta otpadni\u0161tva modernog sportiste mo\u017ee da bude jedino na nivou ega, ako je u nemilosti trenera i sli\u010dno, dok o politici nema pojma, niti ga zanima. Sportista je intelektualno i emotivno nedono\u0161\u010de i on se takvim stvara, on nije odgajan da bude autonoman. Mnogi su postali javne li\u010dnosti pre nego \u0161to su uop\u0161te postali li\u010dnosti. Pored toga, najgora mogu\u0107a stvar koju sportista mo\u017ee li\u010dno da do\u017eivi jeste da bude progla\u0161en za nepatriotu, i to je njegov najve\u0107i strah, naro\u010dito ako je u pitanju reprezentacija. Sport jednostavno stvara tu vrstu svesti, jednu vrstu uniformnosti, i on je konzervativna pojava par ekselans, zbog toga nije \u010dudno \u0161to je krajnje kompatibilan sa drugim konzervativnim pojavama kao \u0161to su nacionalizam, desnica, crkva. Pogledajte samo igra\u010de na rukoljubima kod sve\u0161tenika, me\u0111u njima ima i onih koji razmi\u0161ljaju donekle svojom glavom, ali nisu dovoljno jaki da se odupru pritisku grupe. Uostalom, desnica i crkva jako dobro igraju tu perfidnu igru \u2018\u010duvara identiteta\u2019, folklora i tradicije, odnosno nacionalne svesti. Koliko su sportisti politi\u010dki instrumentalizovani i zloupotrebljeni najbolje se vidi po tome koliki im je rok trajanja. Na primer, generacija hrvatskih nogometa\u0161a koja je bila tre\u0107a na svetu, imala je izuzetnu ulogu u nation buildingu mlade hrvatske dr\u017eave, a danas je ve\u0107ina njih predmet podsmeha i ismejavanja. Ili su pak predstavljeni kao nepismeni skorojevi\u0107i to jest, jo\u0161 gore, kao oportunisti\u010dki funkcioneri. To samo ukazuje na jedan drugi fenomen o kojem govorim, a to je da sport i politika kao takvi nemaju nikakvu trajnu ljudsku te\u017einu i vrednost.<\/p>\n<ul>\n<li>Nogometa\u0161i su postali idol mladima. Koliko je dana\u0161nji sistem vrijednosti poreme\u0107en?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Radi se o onome \u0161to bi filozofi nazvali ideolo\u0161kom hegemonijom, odnosno kulturnom hegemonijom koja je depolitizuju\u0107a. Nogometa\u0161i su najbolji primer kako lumpenbur\u017eoazija na vlasti i pomo\u0107u \u2018idola\u2019 stvara i reprodukuje lumpenproletarijat. \u010citavim slojevima name\u0107e jednu vrstu amnezije, koja slu\u017ei da se iz svesti izbri\u0161u izborena prava i privilegije, koja su u socijalizmu donekle u\u017eivali. A to zna\u010di i respekt prema doktoru, u\u010ditelju, socijalnom radniku, umetniku i generalno radniku kao takvom. Tu je klju\u010d pri\u010de o zatvorenim muzejima, a otvorenim stadionima. Pored toga, preko novih idola, koji su sami iz najni\u017eih slojeva, plasira se la\u017ena pri\u010da o liberalnom kapitalizmu u kojem svako ima \u0161ansu da uspe ako ima volje i talenta. Na taj na\u010din se integri\u0161u u dominantan vrednosni horizont, a ako je to poja\u010dano sa tranzicijskom pri\u010dom o lakom novcu, uglavnom polukriminalnog karaktera, onda se pri\u010da o lumpenproletarijatu i lumpenbur\u017eoaziji zaokru\u017euje. Mladi su postali cini\u010dni, ne uspevamo da ih odgojimo u duhu emancipatorskog idealizma, ve\u0107 postaju \u017ertve oportunisti\u010dkog realizma.<\/p>\n<p><strong>Protektorat je uvek protektorat<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Kako gledate na nekada\u0161nju Jugoslaviju i na dr\u017eave proisteklih iz nje?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kada se na Jugoslaviju gleda romanti\u010dno, to zna\u010di da je li\u0161avamo njenog politi\u010dkog sadr\u017eaja, bez obzira na to \u0161to je ve\u0107ina ljudi sklona romantiziranju i nostalgiji. To je bio jedan emancipatorski projekat koji se nije ostvario, \u0161to zbog partijskih elita i birokrata, \u0161to zbog uljuljkanosti same radni\u010dke klase i gra\u0111ana. Nije slu\u010dajno \u0161to su inspiratori i pokreta\u010di ratova i konflikta bili uglavnom biv\u0161i komunisti, koji su uspeli da kooptiraju i nacionaliste protiv kojih su se do ju\u010de borili. Dakle krajnje reakcionarna zbivanja, koja su vodili oni koji nisu sanjali liberalizam, ve\u0107 svoje male dr\u017eave u kojima \u0107e biti \u2018glavni\u2019, sa nekom vrstom autoritarnog kapitalizma, odnosno oligarhije od \u2018dvesta familija\u2019. Pristalica sam teze da je svaka nacija u Jugoslaviji ponaosob u\u017eivala vi\u0161e suvereniteta nego ikad pre u svojoj istoriji, ili \u0161to \u0107e u\u017eivati u dogledno vreme. E sad, druga je stvar \u0161to smo se vratili \u010ditavo stole\u0107e unazad, i \u0161to konzervativci promovi\u0161u krajnje sumnjive kulturolo\u0161ke ideje, po kojima Hrvatska pripada Evropi i zapadu, a Srbija istoku, odnosno Rusiji, i \u0161to smo pod tim propagandnim pla\u0161tem spremni da previdimo i prihvatimo nedostatak suvereniteta. Odnosno, \u010dini mi se da smo spremni da se odreknemo suvereniteta ukoliko je on predat na\u0161im \u2018tradicionalnim\u2019 prijateljima. Me\u0111utim, protektorat je uvek protektorat, to jest pitanje strukture i odnosa zavisnosti, bez obzira na sadr\u017eaj, i da li se neko subjektivno ose\u0107a da pripada ovoj ili onoj civilizaciji i kulturi. Dakle zbog narcizma malih razlika spremni smo da se bacimo drugima u zagrljaj, bez obzira na to \u0161to sa tim drugima imamo daleko dulju istoriju animoziteta. To su ideje koje se uvek iznova popularizuju i pu\u0161taju u opticaj iz uticajnih konzervativnih krugova, i tako se sti\u010de utisak da su Srbi i Hrvati arhineprijatelji, iako otvoreniji sukobi izme\u0111u njih po\u010dinju tek po\u010detkom 20. veka. Nisam zagovornik nekakve nove Jugoslavije, jer je to nemogu\u0107e, a pro\u0161li rat je jo\u0161 vi\u0161e produbio razlike i averziju. Uostalom, ne postoji neki novi pokret na horizontu koji mo\u017ee da ujedini region, makar za po\u010detak kao neku vrstu solidarnog, slobodarskog fronta.<\/p>\n<ul>\n<li>U mnogim intervjuima se isti\u010de kako ste simpatizer marksizma, a sami sebe opisujete kao utopista koji \u017eeli svijet bez izrabljivanja ljudi\u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne znam ni sam koliko sam marksista. Marks mi je inspirativan sa svojim prometejskim entuzijazmom, kao i na\u010dinom dijalekti\u010dkog razumevanja istorije i progresa. Me\u0111utim, nisam dogmatski vezan uz njega ili bilo koju utopiju, a i stvari koje je zajedno sa Engelsom izrekao o slovenskim narodima su krajnje degutantne i totalno u suprotnosti sa humanizmom tzv. mladog Marksa. To pokazuje i njegovu politi\u010dku narav, i \u010dinjenicu kako se ona menja u odnosu na dru\u0161tveno-istorijske okolnosti. Me\u0111utim, utopija je jako va\u017ena kao vrsta politi\u010dke vizije koja mo\u017ee da realizuje humanisti\u010dke potencijale civilizacije, i zbog toga danas vi\u0161e no ikada moramo biti sposobni da ma\u0161tamo, jer se nalazimo u postidealisti\u010dkom dobu, u kojem nas u\u010de da je liberalni kapitalizam jedini mogu\u0107.<\/p>\n<ul>\n<li>\u010cesto upozoravate na fa\u0161izam. Kakvo je, po vama, njegovo novo lice?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Krajnje sam podozriv kada se radi o tom terminu, jer je on postao jedna vrsta borbenog pokli\u010da za difamaciju politi\u010dkih protivnika i neistomi\u0161ljenika generalno. Me\u0111utim, nemogu\u0107e je redukovati fa\u0161izam samo na pokret koji je nastao u odre\u0111enom istorijskom kontekstu po\u010detkom 1920-ih godina, jer on uvek iznova pokazuje univerzalne i transistorijske atribute i sklonosti. Kada ka\u017eem fa\u0161izam, mislim na jedan od pojavnih oblika reakcionarnog nasilja i netrpeljivosti, jer nasilje mo\u017ee da ima i druga\u010diji karakter \u2013 uzmimo primer Francuske ili Oktobarske revolucije, koje su istorijski gledano progresivne. Kod nas je problem \u0161to ne postoji vizija ni utopija, i ona se sistematski sabotira, \u0161to je poja\u010dano sa neoliberalisti\u010dkim globalnim narativom, i pri\u010dom o kraju svih ideologija. To stvara jednu vrstu pasivno-agresivne frustracije sa krajnje destruktivnim posledicama, i tu vidim ra\u0111anje neke vrste fa\u0161izma, samo je pitanje njegovog delatnog i pojavnog oblika i razmera. Dakle on ne mora primarno da ima krajnje ideolo\u0161ki ostra\u0161\u0107enu bazu, dovoljno je da postoji resantiman i nedostatak progresivnijih alternativa. Kod nas je on uglavnom folklornog karaktera, ali ne treba zaboraviti da su dobar deo nacisti\u010dkih simpatizera bili upravo v\u00f6lkisch, tj. narodnja\u010dki tradicionalisti.<\/p>\n<ul>\n<li>Koliko poma\u017ee borba antifa\u0161isti\u010dke fronte u regiji?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je antifa\u0161izam jako va\u017ean, i da ljudi koji se ose\u0107aju kao antifa\u0161isti znaju da je njihov aktivizam i borba ne\u0161to \u0161to ne prestaje, jer ne prestaju ni fa\u0161istoidne tendencije. To je isto kao i sa \u010ditavim emancipatorskim nasle\u0111em, radni\u010dkim i ljudskim pravima, to nisu privilegije koje su jednom zauvek osvojene, ve\u0107 ne\u0161to za \u0161ta se uvek iznova treba izboriti. Na\u017ealost, vidimo da gra\u0111anske institucije i evropski birokratizam nisu dovoljno robusni da spre\u010de pojavljivanje fa\u0161izma. Danas je antifa\u0161izam u Evropi protokolarnog, formalisti\u010dkog karaktera, ali njegovo autenti\u010dno negovanje je za op\u0161ti politi\u010dki ambijent presudno, jer je ono slobodarsko i progresivno.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/ivan-ergic-sport-je-opijum-za-mase\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na stotine firmi \u0107e se zatvoriti, ali veliki sportski klubovi nikad. Imao sam priliku li\u010dno da \u010dujem visoko rangiranog politi\u010dara koji cini\u010dno i gotovo likuju\u0107i konstatuje ostra\u0161\u0107enost navija\u010da Zvezde i Partizana, jer mu je jasno da je to opijum za obespravljene i poni\u017eene mase<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187801","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187801","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187801"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187801\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187801"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187801"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187801"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}