{"id":187721,"date":"2015-09-01T08:00:09","date_gmt":"2015-09-01T06:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187721"},"modified":"2015-09-01T08:19:14","modified_gmt":"2015-09-01T06:19:14","slug":"%d0%b7%d0%b0-%d0%b4%d0%be%d0%bc-%d1%81%d0%bf%d1%80%d0%b5%d0%bc%d0%bd%d0%b8","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/09\/01\/%d0%b7%d0%b0-%d0%b4%d0%be%d0%bc-%d1%81%d0%bf%d1%80%d0%b5%d0%bc%d0%bd%d0%b8\/","title":{"rendered":"\u0417\u0430 \u0434\u043e\u043c \u0441\u043f\u0440\u0435\u043c\u043d\u0438!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marino Badurina\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n

\"ZaOvih je dana jedna, ne tako mala, skupina opskurnih ljudi pokrenula je peticiju u kojoj tra\u017ee da “Za dom spremni” postane slu\u017ebeni pozdrav Hrvatske vojske. Pritom, feti\u0161isti tog pozdrava odbacuju argumentaciju kako je rije\u010d o usta\u0161kom pozdravu koji simbolizira zlo\u010dina\u010dku tvorevinu i “spremno” kontriraju kako se radi o starom hrvatskom pozdravu (jo\u0161 iz opere Nikola \u0160ubi\u0107 Zrinski itd.), domoljubnom uskliku s kojim su devedesetih u rat odlazili i hrvatski branitelji, te kako u NDH ionako u upotrebi nije bila krilatica “Za dom spremni” nego “Za dom i poglavnika spremni”. Ovo posljednje odmah u startu demantiramo kroz prilo\u017eene dokumente iz razdoblja 1941-45, gdje se jasno vidi da je u slu\u017ebenoj upotrebi bio i prvi pozdrav. Ve\u0107 na tom primjeru u potpunosti je oborena vjerodostojnost zagovaratelja ZDS-a. O tome pak da su uzvikiva\u010di tog pozdrava redovni posjetitelji i ljubitelji opere mo\u017eemo samo pri\u010dati viceve.<\/p>\n

Ono \u0161to oni ne razumiju, tj. prave se da ne razumiju, jest to da svaka rije\u010d ili izraz, na leksi\u010dko-semanti\u010dkoj razini, ima dvije vrste zna\u010denja, denotativno i konotativno. Denotativno zna\u010denje je ono osnovno, izravno zna\u010denje. Npr. denotativno zna\u010denje rije\u010di otac je roditelj mu\u0161kog spola. Konotativno pak zna\u010denje je ono dodano, pripisano, asocijativno. Tada nam otac mo\u017ee biti svatko onaj koji nas je \u010demu pou\u010dio, koji nam je uzor, kojega smo u \u010demu nasljedovali, a taj nam mo\u017ee i ne mora biti i biolo\u0161ki otac.<\/p>\n

Izraz “Za dom spremni” tako denotacijski zna\u010di biti spreman za obranu doma ili slu\u017eenje domovini. Naravno, pod uvjetom da nam je poznat i kontekst jer moglo bi se primjerice raditi i o uzviku neke starije osobe koja se sprema, ili je spremaju, za stara\u010dki dom.<\/p>\n

No, s druge strane, konotacije i asocijacije koje taj pozdrav sa sobom nosi puno su slo\u017eenije. Za njih se pobrinuo sam usta\u0161ki pokret svojim aktivnostima, rasnim zakonima, logorima itd. Prema tome, nemogu\u0107e je danas odvajati doti\u010dni pozdrav od tih aktivnosti i povijesnog naslje\u0111a (to\u010dnije tereta) koji on sa sobom nosi. Dodu\u0161e, svojevrsna olak\u0161avaju\u0107a okolnost jest \u0161to ve\u0107ini “za dom spremnih” to naslje\u0111e, po svoj prilici, ionako ne smeta previ\u0161e, jer, da budemo iskreni, te\u0161ko \u0107ete na\u0107i nekoga kome je na srcu pozdrav “Za dom spremni”, a da ujedno ne gaji barem blage simpatije spram poglavnika, endehazije, Jure i Bobana itd.<\/p>\n

Ipak mnogi od njih \u0107e se licemjerno praviti nevje\u0161ti i odbijati svaku konotativnost tog pozdrava te inzistirati isklju\u010divo na njegovoj denotativnosti ili ga pak povezivati samo sa braniteljima i jedinicama HOS-a iz Domovinskog rata. Usput budi re\u010deno, kada bi se, s tom argumentacijom, prihvatio njihov prijedlog, Hrvatska bi vjerojatno postala prva dr\u017eava u svijetu \u010dija bi slu\u017ebena vojska preuzela geslo i slogan paravojnih postrojbi.<\/p>\n

S druge strane, kada se primjerice radi o \u0107irilici u Vukovaru, onda oni “za dom spremni” plo\u010du okre\u0107u potpuno naopako (prije no \u0161to je razbiju). \u0106irilica za njih nikako ne mo\u017ee biti ono \u0161to primarno jest, pismo jednog naroda, ve\u0107 ona sa sobom nosi \u010ditavu silu negativne simbolike i zlo\u010dina\u010dkih, agresorskih konotacija i kao takva im je neprihvatljiva. Pri rje\u0161avanju tog osjetljivog pitanja svatko bi trebao barem poku\u0161ati razumjeti traumu Vukovaraca i njihov odnos prema \u0107irilici, tj. konotativnost tog pisma. Ba\u0161 zbog toga ne mo\u017ee se \u0107irilica braniti upro\u0161\u0107eno, rije\u010dima: to je samo jedno pismo jednog naroda. Tako\u0111er, treba re\u0107i i kako je potpuno proma\u0161en onaj argument, koji su na\u017ealost mnogi liberalni intelektualci i analiti\u010dari svojevremeno “potezali”, kako bi \u0107irilicu trebalo prihvatiti jer ona nije samo srpsko nego i povijesno hrvatsko pismo. Ta valjda je \u010ditav smisao ove borbe i natezanja ba\u0161 u tome da se \u0107irilica prihvati kao srpsko pismo i kao kulturno-civilizacijska tekovina onog Drugog, a ne da je prihva\u0107amo samo u onoj mjeri u kojoj je ujedno na\u0161a ili poistovje\u0107ena sa nama.<\/p>\n

No, zagovornici \u0107irilice u Vukovaru, zanemaruju da \u0107irilica mo\u017ee imati i svoje simboli\u010dko zna\u010denje koje nema veza s njom kao takvom. Stoga mo\u017eete beskrajno tupiti da je \u0107irilica ovo ili ono, ali ne mo\u017eete ljudima nametnuti njihovu percepciju istoga. Ta percepcija je iracionalna, ali zbog toga ni\u0161ta manje ozbiljna i stvarna, dapa\u010de.<\/p>\n

Upravo zato, s obzirom da se radi o slo\u017eenom pitanju, jednom od onih na kojem svako dru\u0161tvo pola\u017ee svoj test odgovornosti, zrelosti i dijalogi\u010dnosti, treba mu tako i pristupiti, a politi\u010dki predstavnici moraju se vladati racionalnije od onih koje predstavljaju. U Vukovaru o ratnim traumama, problemima pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti treba ozbiljno i otvoreno razgovarati, a ne instrumentaliziratiti tragi\u010dnu pro\u0161lost tog grada i raditi protiv njegove sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. U me\u0111uvremenu, na hrvatskoj javnosti je da prepozna koja strana oko teme \u0107irilice u Vukovaru nije spremna na dijalog (jer dijalog ne donosi glasove) i odigrava ne\u010dasnu ulogu protive\u0107i se odlukama koje je ranije sama donijela. S tim u skladu i rje\u0161enje tog problema \u0107e se, s vremenom, samo od sebe nazrijeti.<\/p>\n

Za\u0161to “Za dom spremni” nije isto \u0161to i \u0161ahovnica ili kuna?<\/p>\n

Mnogi se u okviru ove problematike, sasvim logi\u010dno, pitaju za\u0161to “Za dom spremni” ne bi mogao postati klasi\u010dni hrvatski pozdrav, bez obzira \u0161to je vrijedio u doba NDH, kada su i kuna i \u0161ahovnica bile simboli te NDH, a kasnije ih je preuzela i samostalna Hrvatska. Naposljetku, i sama dr\u017eava od 1941-45 nosila je hrvatsko ime. Zna\u010di li da je onda i ono kompromitirano i da \u0107emo ga automatski poistovjetiti sa usta\u0161tvom? Pitanja su sasvim opravdana, no, ipak, radi se o raznorodnim stvarima. \u0160ahovnica je povijesni hrvatski grb koji se prvi put javlja 1495. na jednoj fresci u austrijskom Innsbrucku, a u slu\u017ebenoj upotrebi ga, otprilike istovremeno, nalazimo na dokumentima hrvatsko-ugarske dinastije Jagelovi\u0107a. Prvo polje na tim prvim \u0161ahovnicama jest bilo bijelo (srebrno), ali kasnije se javljala i varijacija s prvim crvenim poljem. S obzirom da je varijanta s bijelim poljem uzeta u NDH, nova hrvatska dr\u017eava se po\u010detkom 90-ih odlu\u010dila na prvo crveno polje. Taj detalj imao je, i dan danas ima, upravo funkciju distinktivnog obilje\u017eja i simboli\u010dkog odmaka od NDH. Tako\u0111er, to\u010dno je da je kuna bila slu\u017ebena valuta u NDH i da je to 1994. postala i u Republici Hrvatskoj, ali naziv kuna izveden je zbog krzna kune koje je bilo srednjovjekovno plate\u017eno sredstvo u Hrvatskoj i Slavoniji, a lik kune nalazio se i na hrvatskom kovanom novcu “slavonskom banovcu” u 13. i 14. st.<\/p>\n

Ipak, istine radi valja re\u0107i da je, unato\u010d toj povijesnoj genezi, kuna i od strane zagovornika i od strane protivnika, prvenstveno percipirana kao nekada\u0161nja valuta u NDH. Stoga to jest predstavljalo i svojevrsni ustupak desnom krilu HDZ-a, koje je velikim dijelom bilo i endehanostalgi\u010dno. Zato ni kuna nije pro\u0161la glatko, mnogi su joj se tada i suprotstavljali, ali je predsjednik Tu\u0111man i takav naziv valute, po svoj prilici, vidio kao prilog svom konceptu pomirbe. Ipak, da ne bude ba\u0161 sve istovjetno, za razliku od NDH u kojoj je manja jedinica bila banica (1 kuna= 100 banica), u suvremenoj Hrvatskoj uvedena je lipa (1 kuna= 100 lipa ). Jasno, devedesetih je bilo i drugih endeha\u0161kih koncesija (od promjene imena Trga \u017ertava fa\u0161izma preko jezi\u010dne purifikacije, preuzimanja vojnog nazivlja iz doba NDH do povijesnog revizionizma, odnosa prema Srbima itd.) No dok se sve to jo\u0161 i moglo, makar i s figom u d\u017eepu, braniti drugim razlozima, povijesnim kontekstom, zaobilaze\u0107i direktnu poveznicu s NDH, s druge strane, \u010dinjenica je da sam pozdrav “Za dom spremni” nema nikakvu svoju povijest do perioda 1941-1945., a tada je bio eksluzivni usta\u0161ki pozdrav. Oko toga ne mo\u017ee biti spora. Zato on danas nikako ne mo\u017ee biti prihva\u0107en kao nekakav op\u0107ehrvatski pozdrav. Ako je i mogao funkcionirati i tolerirati se ratnih devedesetih, kada je mo\u017eda imao i ulogu psiholo\u0161kog oru\u017eja u obra\u010dunu s protivnikom, danas, izvan svakog vremena i prostora (da ne ka\u017eem i izvan pameti) forsirati tako ne\u0161to zna\u010di samo iritirati ve\u0107inu gra\u0111ana ove zemlje koji niti jesu, niti se mogu poistovjetiti s tim usklikom i \u010ditavim vrijednosnim sklopom koji on sa sobom nosi.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svaka rije\u010d ili izraz ima dvije vrste zna\u010denja, denotativno i konotativno.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":187722,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187721","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187721","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187721"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187721\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/187722"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187721"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187721"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187721"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}