{"id":187655,"date":"2015-08-30T08:24:33","date_gmt":"2015-08-30T06:24:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187655"},"modified":"2015-08-30T08:24:33","modified_gmt":"2015-08-30T06:24:33","slug":"politicke-religije-su-zapravo-politicke-ideologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/30\/politicke-religije-su-zapravo-politicke-ideologije\/","title":{"rendered":"Politi\u010dke religije su zapravo politi\u010dke ideologije"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka: Jadranka Brn\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-187656 size-medium\" title=\"Jadranka Brn\u010di\u0107\/radiogornjigrad.wordpress.com\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/Jadranka-Brncic-300x224.jpg\" alt=\"Jadranka Brncic\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Teologija je, zapravo, sve dublje gurana u akademski zape\u0107ak jo\u0161 otkako se Katoli\u010dka crkva, ustuknuv\u0161i pred naglim, globalizacijskim promjenama u svijetu, upla\u0161ila dalekose\u017enosti Drugoga vatikanskog koncila te se, sve do sada\u0161njega pape Franje, vra\u0107ala u siguran prostor restauracije staroga. Na Koncilu su u\u010diteljstvo i teologija i\u0161le, iako ne bez trzavica, ruku pod ruku. Danas kao da \u017eive u paralelnim svjetovima.<\/p>\n<p>Teolo\u0161ki govor bi trebalo da trajno iznova artikulira vjeru u njezinu egzistencijalnom, kulturolo\u0161kom, povijesnom i politi\u010dkom kontekstu, a pastoralni \u017eivot po \u017eupama, pak, da koristi tu artikulaciju (\u201cprevedenu\u201d na jednostavniji jezik) kao predlo\u017eak za razgovor, za rad zajednice i pojedinaca na sebi. No, u nas se vjera, \u010dini se, uglavnom svodi na uvjerenja i na moralisti\u010dke lekcije, a slu\u017ebena teologija zadu\u017eena da to podupire ili da se bavi tu\u0111im teologijama. Manje \u017eivljenjem vjere u svakodnevici.<\/p>\n<p>Grubo razdvajanje zajednica (\u0161to je za mnoge bilo raspadanje Jugoslavije), potom, dakako, rat proizvode duboke traume \u2013 trauma je, ka\u017ee Ani\u0107-Goldstein rje\u010dnik, \u201cte\u017eak do\u017eivljaj koji ometa normalno odvijanje psihi\u010dkih aktivnosti te optere\u0107uje pam\u0107enje\u201d \u2013 i ne tek u onih koji su sudjelovali u ratu ili bili njime izravno pogo\u0111eni, nego u svima nama.<\/p>\n<p>Neprora\u0111enih trauma, nepro\u010di\u0161\u0107ena pam\u0107enja mi jo\u0161 uvijek \u017eivimo raspeti u raspetom svijetu. \u0160tovi\u0161e, produbljujemo svoje traume ne prizivaju\u0107i bo\u017eansko svjetlo u njih, nego \u2013 identifikaciju s nacijom, s \u201cnama\u201d (Hrvatima-katolicima) usuprot \u201cnjih\u201d (svih drugih). \u010cinjenica da ni Srbija ni me\u0111unarodna zajednica jo\u0161 uvijek ne razlu\u010duju i priznaju jasno tko bje\u0161e agresor a tko \u017ertva u ratu ne opravdava nas da prizivamo nacionalisti\u010dke demone i hranimo stare mitove mr\u017enje.<\/p>\n<p>\u0160to o tome ka\u017eu na\u0161i teolozi? Ili o sprezi vjere i nacije, o \u010di\u0161\u0107enju povijesnoga pam\u0107enja, o teologiji \u017ertve ili o tranzicijskom kontekstu? Jedva \u0161togod.<\/p>\n<p>Ako se i na\u0111e koji dobar \u010dlanak ili zbornik, to je jo\u0161 uvijek sporadi\u010dno, objavljeno u malim nakladama te jedva da ih tko \u010dita, a, \u010dini se, ponajmanje sve\u0107enici. Autori ozbiljnijih i provokativnijih tekstova mahom su ljudi izvan slu\u017ebenih institucija. \u010cak je i \u017deljko Marde\u0161i\u0107, \u0161to ga po\u010dinju hvaliti, u svoje vrijeme bio usamljen strijelac. Kao \u0161to su to bili na svoj na\u010din i Tomislav \u0160agi-Buni\u0107, Vjekoslav Bajsi\u0107 ili Hijacint Bo\u0161kovi\u0107. Ili kao \u0161to su to danas fra Ivan \u0160ar\u010devi\u0107 i \u0161a\u010dica inteligentnih franjevaca Bosne Srebrene. Miroslav Volf svoju karijeru gradi u Americi, a Stjepana Ku\u0161ara, \u010dini se, nisu bezuvjetno nastojali zadr\u017eati kao profesora na KBF-u Zagrebu. Skupine mladih teologa i humanista u Sarajevu, u Novom Sadu i drugdje, koje nastoje i\u0107i ukorak ili \u010dak malo ispred vremena, kubure s novcima ili su pla\u0107ene stranim donacijama, a u javnom prostoru \u0161to ga zauzima Katoli\u010dka crkva bivaju naprosto ignorirane.<\/p>\n<p>Glavnina va\u017enih teolo\u0161kih uvida u povijesti kr\u0161\u0107anske misli nisu nastali iz knjiga, nego iz \u017eivljena iskustva, ponajprije iz iskustva ljudske patnje. A u nas uvida, barem javno izre\u010denih ili napisanih, i nije. Mo\u017eemo li danas zamisliti povijest teolo\u0161ke misli bez, primjerice, Bultmannove ili Barthove kristologije, Bonhoefferova \u201cotpora i predanja\u201d, Mounierova personalizma ili Moltmannove eshatologije? Kako onda govoriti o teologiji u nas?<\/p>\n<p>O velikanima teolo\u0161ke misli u\u010di se na teolo\u0161kim fakultetima i u nas. Studenti se pritom \u017eale da nemaju pristup tekstovima u prijevodima na hrvatski jezik. Me\u0111utim, tom nedostatku staje na kraj rije\u010dka izdava\u010dka ku\u0107a \u017deljka Me\u0111imorca \u201cEx libris\u201d objavljuju\u0107i ve\u0107 desetak godina vrsne prijevode temeljnih djela klasika teolo\u0161ke misli. No, ta \u010dinjenica jedva da je prodrla u katoli\u010dku javnost. Mo\u017eda i stoga \u0161to je urednik Zoran Grozdanov, zamislite, laik, i jo\u0161 k tome protestant (kao \u0161to je i ve\u0107ina velikana teolo\u0161ke misli), a onda povrh svega, sude\u0107i po prezimenu, i ne-Hrvat.<\/p>\n<p>Koliko bogoslovi \u010ditaju objavljene knjige (McGrath, Bultmann, Barth, Rahner, Tillich, K\u00fcng, de Lubac, Bonhoeffer, Ratzinger, Sobrino, Metz, Pelikan, Volf, Markschies, Taubes itd.) te\u0161ko je znati, ali splitska izdava\u010dka ku\u0107a \u201cVerbum\u201d, koja, \u010dini se, poslije malaksale Kr\u0161\u0107anske sada\u0161njosti, pretendira biti vode\u0107i izdava\u010d kr\u0161\u0107anske literature, nema ih na policama svojih knji\u017eara.<\/p>\n<p>Zoran Grozdanov jo\u0161 je 2004. objavio prijevod (\u017deljko Pavi\u0107) kapitalnoga djela J\u00fcrgena Moltmanna Raspeti Bog . Knjiga je to, napisana 1972, nezamjenjive va\u017enosti po teolo\u0161ku misao, a utjecala je na teolo\u0161ke pokrete diljem svijeta (na teologiju oslobo\u0111enja, tzv. crna\u010dku teologiju u SAD-u, korejsku minjung teologiju itd.)<\/p>\n<p>Rade\u0107i na obnovi teologije, Moltmann poku\u0161ava pribli\u017eiti konkretnom \u010dovjeku koji \u017eivi ovdje i sada, u konkretnom \u017eivotu na konkretnom mjestu i u konkretnoj povijesti pritom \u2013 kao \u0161to to u zborniku Ex librisa Bog pred kri\u017eem iz 2007. isti\u010de Ivan Karli\u0107, dobar poznavatelj Moltmannove teologije u nas \u2013 nude\u0107i barem tri klju\u010da za i\u0161\u010ditavanje teologije: eshatolo\u0161ki (teologija nade), staurolo\u0161ki (teologija kri\u017ea) i politi\u010dki klju\u010d (teologija revolucije). Uzimaju\u0107i izme\u0111u ostalog u obzir i politi\u010dku dimenziju Isusovog \u017eivota i smrti, Moltmann je mi\u0161ljenja da je potrebno u kr\u0161\u0107ansku vjeru i kristologiju unijeti \u201dpoliti\u010dku teologiju kri\u017ea\u201c. Sje\u0107anje na Isusa treba nadahnjivati kr\u0161\u0107ane da se \u0161to vi\u0161e zauzimaju za politi\u010dku teologiju koja bi bila kritika i prema dr\u017eavi, i prema dru\u0161tvu, i prema Crkvi.<\/p>\n<p>Moltmannova teologija poti\u010de na kr\u0161\u0107anski \u017eivot \u010dija je temeljna odva\u017enost \u2013 \u017eivljenje s raspetima. Drugim rije\u010dima: ukoliko smo doista kr\u0161\u0107ani, ne ti\u010de nas se samo moja patnja ili patnja moje zajednice, naroda ili religije, nego patnja svake \u017ertve ratnoga, ideolo\u0161kog, ekonomskog i politi\u010dkog nasilja ma kojem narodu pripadale, pa \u010dak, usudimo se re\u0107i, i patnja, kakve jo\u0161 nisu svjesni, \u0161to ju trpe du\u0161e nasilnika\u2026<\/p>\n<p>Sa svima njima i mi smo, \u017eive\u0107i u raspetom dru\u0161tvu, i sami raspeti. Raspeti Bog se nije dogodio tek u Palestini prvoga stolje\u0107a na\u0161e ere, nego se dogodio i u Auschwitzu, u Argentini i u Ruandi, a nastavlja se doga\u0111ati i u Iraku i Siriji, u Srebrenici, u Vukovaru, u Sarajevu, u Kninu\u2026<\/p>\n<p>Zoran Grozdanov, urednik jo\u0161 jednoga zbornika posve\u0107ena Moltmannu \u2013Teologija: silazak u vra\u017eje krugove smrti (2014) \u2013 u svom eseju ka\u017ee da je prianjanje uz ideju \u201cbo\u017eanskoga Boga\u201d a ne uz Boga na kri\u017eu, upravo ono \u0161to je, me\u0111u ostalim, zaprije\u010dilo razvoj stvarnih kontekstualnih teologija u na\u0161im krajevima. Premda bi se, zajedno s Ivanom \u0160ar\u010devi\u0107om, moglo re\u0107i kako valja trajno iznova kriti\u010dki otkrivati ideju \u201cbo\u017eanskog Boga\u201d kao preduvjet za razvoj kontekstualnih teologija. Jedno bez drugoga ne ide.<\/p>\n<p>Zbornik radova Teologija: silazak u vra\u017eje krugove smrti istodobno je i hommage Moltmannovom klasiku i poku\u0161aj stvaranja regionalne kontekstualne teologije jugoisto\u010dne Europe. Knjiga sadr\u017ei pet tekstova organiziranih oko sredi\u0161nje ideje teologije kao discipline duboko uronjene u konkretnu stvarnost te se razvija u suo\u010davanjima s boli i patnjom.<\/p>\n<p>Prvi esej, \u201cRaspeti Bog u kontekstu\u201d, dolazi iz pera samog J\u00fcrgena Moltmanna i u njemu nas autor podsje\u0107a na konkretne okolnosti koje su ga motivirale na pisanje knjige Raspeti Bog. U njegovoj viziji, teologija kri\u017ea nije samo jedna od mogu\u0107ih teologija ve\u0107 jedina mogu\u0107a teologija. Drugim rije\u010dima, Moltmann doga\u0111aj kri\u017ea shva\u0107a kao jedino mogu\u0107e mjesto s kojeg se mo\u017ee razviti autenti\u010dno kr\u0161\u0107anska teologija. Prema tome, svaki kri\u017e, svako mjesto ljudskog mu\u010denja, patnje i stradanja postaje krikom koji priziva svoju teolo\u0161ku artikulaciju.<\/p>\n<p>Moltmannove programatske ideje tuma\u010dene su u eseju Zorana Grozdanova \u201cTeologija iz konkretnoga\u201d u kojem autor kritizira teolo\u0161ke tendencije previ\u0111anja konkretne ljudske patnje pod izlikom univerzalnosti ili tobo\u017enje pravovjernosti. Takav \u201cbo\u017eanski Bog\u201c postaje toliko udaljen da stvarna ljudska patnja njegovim \u0161tovateljima ne stvara nikakvu teolo\u0161ku krizu. S jedne strane, apateti\u010dni \u201dBog \u0160utnje\u201c, dakle, odra\u017eava se u teolo\u0161koj \u0161utnji, a s druge strane, Bog po\u010dinje biti shva\u0107en kao ekskluzivni za\u0161titnik vlastite grupe i tradicije. Stoga je \u010desto samo malen korak od ideologije do idolatrije.<\/p>\n<p>Glavnina va\u017enih teolo\u0161kih uvida u povijesti kr\u0161\u0107anske misli nisu nastali iz knjiga, nego iz \u017eivljena iskustva, ponajprije iz iskustva ljudske patnje. A u nas uvida, barem javno izre\u010denih ili napisanih, i nije. Mo\u017eemo li danas zamisliti povijest teolo\u0161ke misli bez, primjerice, Bultmannove ili Barthove kristologije, Bonhoefferova \u201cotpora i predanja\u201d, Mounierova personalizma ili Moltmannove eshatologije? Kako onda govoriti o teologiji u nas?<\/p>\n<p>Subverzivan aspekt kr\u0161\u0107anskoga pam\u0107enja dolazi jasno na vidjelo u eseju \u201cRazvoj demokratske politi\u010dke kulture: religije kao \u010dimbenik politi\u010dkog oslobo\u0111enja?\u201c autora Alena Kristi\u0107a koji analizira potencijal lokalnih religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini u stvaranju humaniziraju\u0107ih i osloba\u0111aju\u0107ih dru\u0161tvenih struktura.<\/p>\n<p>Rad stavlja fokus na procese relativiziranja, desakralizacije i demokratizacije politi\u010dke sfere koji se mogu ostvariti jedino ako se religijske zajednice svjesno odlu\u010de odmaknuti od pozicija mo\u0107i i napuste svjetonazore koje autor naziva \u201cutopije nacionalisti\u010dko-religijskih geta\u201c. Kristi\u0107 se zala\u017ee za prigrljivanje pozicije ranjivosti i slabosti koja je mnogo vi\u0161e otvorena pluralnosti \u017eivota i koja pokazuje znatno ve\u0107u osjetljivost za traume post-ratnog razdoblja.<\/p>\n<p>Sli\u010dan teolo\u0161ko-kriti\u010dki pristup prisutan je u radu \u201cVra\u017eji krug apatije teolo\u0161kog diskursa\u201d Entonija \u0160eperi\u0107a koji smatra da je gluho\u0107a teolo\u0161kog diskursa na \u201corgijanje smrti i zatiranje \u017eivota\u201d povezana s kruto\u0161\u0107u vjerskih obrazaca. To je najvidljivije na primjerima u kojima se teolozi vi\u0161e trude da sa\u010duvaju ono \u0161to smatraju doktrinalno to\u010dnim nego da sa\u010duvaju ljubav prema \u017eivotu. Autor inzistira, kao i Kristi\u0107, kako na kriti\u010dkoj tako i na samokriti\u010dnoj ulozi teologije, teologije kakva se ne boji biti izazvana te\u0161ko\u0107ama \u017eivota. Jedino takva \u201cslaba pozicija uzima patnju ozbiljno i ne razbla\u017euje ju narativima nekog distanciranog budu\u0107eg spasenja\u201c.<\/p>\n<p>Branko Sekuli\u0107 u tekstu intrigantnog naslova \u201cKrabulja kr\u0161\u0107anskog vulgarizma. Etnoreligijanska utvara u suvremenom sekularisti\u010dkom dru\u0161tvu\u201c kriti\u010dki pristupa fenomenu \u201cpoliti\u010dkih religija\u201d. Taj termin popularizirao je \u017deljko Marde\u0161i\u0107 njime opisuju\u0107i amalgam politi\u010dkih ideologija i religijskih simbola.<\/p>\n<p>Politi\u010dke religije su zapravo politi\u010dke ideologije koje se skrivaju iza maske svetoga koriste\u0107i ju kao sredstvo transcendentne legitimacije. U podru\u010dju boli i patnje politi\u010dke religije iskazuju neobi\u010dnu tendenciju prema onome \u0161to Sekuli\u0107 naziva \u201creligijanskom nekrofilijom\u201d, a mo\u017ee se shvatiti kao izobli\u010dena tendencija slavljenja smrti u odvojenosti od \u017eivota. Drugim rije\u010dima, Sekuli\u0107 kritizira sklonost religijskih subjekata prema stvaranju trajnog samo-nametnutog osje\u0107aja \u017ertve koji mo\u017ee funkcionirati jedino ako se pomo\u0107u selektivnih prizivanja pro\u0161lih patnji neprestano proizvodi osje\u0107aj smrtne ugro\u017eenosti. Posljedi\u010dno, sve \u0161to je druga\u010dije promatra se kao potencijalno destruktivno i opasno.<\/p>\n<p>Ozna\u010davaju\u0107i neuralgi\u010dne to\u010dke izme\u0111u identiteta, \u017eivota i mentaliteta religijskih zajednica na podru\u010djima biv\u0161e Jugoslavije, autori zbornika Teologija: silazak u vra\u017eje krugove smrti poku\u0161avaju upozoriti na svjetlo Bo\u017ejega oslobo\u0111enja u \u201cvra\u017ejim krugovima smrti\u201d. Istodobno nude nov teolo\u0161ki program koji poku\u0161ava, ako to ka\u017ee Stipe Odak u svom prikazu, \u201dIzbje\u0107i Scile apati\u010dnoga vjerskoga eskapizma i Haribde divinizacije politi\u010dkoga podru\u010dja\u201c dodaju\u0107i: \u201dBudu\u0107i da je istinska kontekstualna teologija koja opisuje stvarne \u2018\u010davle\u2019 na tijelu ove raspete regije uglavnom nerazvijena, ovaj zbornik zaslu\u017euje biti pozdravljen kao originalno i izazovno djelo\u201c.<\/p>\n<p>Moglo bi se, dodu\u0161e, prigovoriti da zbornik vi\u0161e predstavlja prolegomenu kontekstualne teologije nego njezinu stvarnu razradu. Me\u0111utim, umjesto da se promatra kao zavr\u0161eni projekt bilo bi prikladnije zbornik shvatiti kao otvoreno pismo i poziv na daljnje teolo\u0161ke silaske u \u201cvra\u017eje krugove smrti\u201d.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.autograf.hr\/politicke-religije-su-zapravo-politicke-ideologije\/\" target=\"_blank\">Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Glavnina va\u017enih teolo\u0161kih uvida u povijesti kr\u0161\u0107anske misli nisu nastali iz knjiga, nego iz \u017eivljena iskustva, ponajprije iz iskustva ljudske patnje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187655","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187655\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}