{"id":187464,"date":"2015-08-26T09:16:55","date_gmt":"2015-08-26T07:16:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187464"},"modified":"2015-08-26T09:16:55","modified_gmt":"2015-08-26T07:16:55","slug":"divlji-i-kaubojski-ili-neoliberalni-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/26\/divlji-i-kaubojski-ili-neoliberalni-kapitalizam\/","title":{"rendered":"Divlji i kaubojski ili neoliberalni kapitalizam"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Eldar Dizdarevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Eldar_Dizdarevic\"Da ste kojim slu\u010dajem sredinom osamdesetih godina pro\u0161log vijeka mogli anketirati ljude \u0161irom BiH i pitati ih u kojem ekonomskom sistemu \u017eive, najvjerovatnije osam od deset ispitanika bi odgovorilo prili\u010dno ta\u010dno – u samoupravnom socijalizmu. No, kada biste danas to isto mogli u\u010diniti i pitati ih u kojem ekonomskom sistemu trenutno \u017eivimo, najvjerovatnije biste dobili samo jedan ili mo\u017eda \u010dak nijedan ta\u010dan odgovor. Ve\u0107ina bi ispitanika odgovorila da \u017eivimo u ekonomskom haosu koji se ne mo\u017ee teoretski definisati, u nekoj vrsti divljeg ili takozvanog kaubojskog kapitalizma i tako dalje. Me\u0111utim, svi ti odgovori, iako su u osnovu istiniti, ipak nisu ta\u010dni. Mi danas \u017eivimo u ekonomskom sistemu koji se naziva neoliberalni kapitalizam i to u njegovom nepatvorenom izdanju. Ta\u010dno, taj je sistemi i brutalan i divlji i kaubojski i kanibalski, ali on je jednostavno takav. Nije to neka na\u0161a lo\u0161a izvedenica “dobrog” kapitalizma. Neoliberalni kapitalizam je veoma precizno i sistematski ura\u0111en takvim, u kojem se sve vrti i postoji samo zbog jednog veoma uskog sloja ljudi, vlasnika kapitala, nau\u0161trb svih drugih. I naravno, neoliberalni kapitalizam nije samo kod nas takav kaubojski. Pokret Occupy Wall Street u SAD-u u vrijeme protesta slu\u017eio se frazom “Mi smo onih 99 posto”, aludiraju\u0107i pri tome na \u010dinjenicu da u neoliberalnoj realnosti najve\u0107e svjetske sile samo jedan posto stanovni\u0161tva \u017eivi izuzetno dobro nau\u0161trb preostalih 99 posto.<\/p>\n

\u0160ta ekonomska teorija ka\u017ee o neoliberalnom kapitalizmu? \u0160kotski ekonomist Adam Smith (1723. – 1790.) za\u010detnik je kapitalisti\u010dke misli i utemeljitelj ve\u0107ine ideja koje su prihva\u0107ene u neoliberalizmu. Smith se zalagao za takozvanu laissez-faire ekonomiju, odnosno za nemije\u0161anje dr\u017eave u privredu. On je ina\u010de u svijetu ekonomije poznat i po sintagmi “nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta”, \u0161to bi zapravo trebalo zna\u010diti da se dr\u017eava ne treba mije\u0161ati u privredu, a da \u0107e sve odnose na tr\u017ei\u0161tu – prodaju i potra\u017enju, odluku o tome \u0161ta i koliko proizvoditi, izvoziti i uvoziti i tako dalje – rije\u0161iti takozvana “nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta”. Od ove Smithove ideje razvila su se potom na\u010dela neoliberalnog kapitalizma koji zapravo zastupa tezu da \u0107e slobodno tr\u017ei\u0161te prirodno dovesti ljude u stanje ravnote\u017ee te da \u0107e ono, ako se dr\u017eava ne upli\u0107e u sferu dru\u0161tva i ekonomije, dovesti do pravedne raspodjele dobara me\u0111u ljudima i omogu\u0107iti privredni razvoj.<\/p>\n

U neoliberalnom kapitalizmu dr\u017eava je na izvjestan na\u010din neva\u017ena. Dr\u017eava ne finansira zdravstvo i obrazovanje, nego se to prepu\u0161ta u ruke tr\u017ei\u0161ta, odnosno privatnika, pa se gra\u0111ani lije\u010de (i pla\u0107aju) u privatnim zdravstvenim ustanovama, a djeca obrazuju (i pla\u0107aju) u privatnim obrazovnim ustanovama. Za\u010detke takvog stanja ve\u0107 sada imamo kod nas. Dr\u017eavne banke i kompanije se privatiziraju, \u0161to je, izuzev telekoma i elektroprivreda, ve\u0107 u\u010dinjeno u BiH. U nekim dr\u017eavama neoliberalnog kapitalizma i zatvori su privatni, ali i vodovodi, izvori pitke vode, rijeke i planine, mora i obale i tako dalje. Sve \u0161to bi mo\u017eda moglo pripadati dr\u017eavi treba biti u privatnim rukama, a onda \u0107e privatnici na osnovama monopola ubirati profit, temeljna je prakti\u010dna postavka neoliberalizma. Me\u0111utim, mo\u017eda je najzna\u010dajniji element neoliberalizma, va\u017eniji \u010dak i od same privatizacije, izuzetna zakonska liberalizacija i deregulacija kao i \u0161to manja poreska optere\u0107enja za vlasnike kompanija, \u0161to ne zna\u010di automatski i manje poreze za gra\u0111ane. S tim u vezi veoma su bitne odrednice liberalizacija pla\u0107a (ukidanje kolektivnih ugovora i smanjenje uloge sindikata) te liberalizacija tr\u017ei\u0161ta rada (omogu\u0107ivanje lak\u0161eg zapo\u0161ljavanja i otpu\u0161tanja radnika). Implementaciju ovog posljednjeg smo upravo prije mjesec dana imali priliku pratiti u federalnom Parlamentu. Sve u svemu, ideja neoliberalnog kapitalizma je da je tr\u017ei\u0161na utakmica u svim segmentima – privredi, zdravstvu, obrazovanju i tako dalje – uvijek bolja od dr\u017eavne uprave. Zbog toga Milton Friedman, svojevrsni teoretski otac neoliberalnog kapitalizma, ka\u017ee: “Pustite dr\u017eavu da upravlja pustinjom i za pet godina imat \u0107ete tamo nesta\u0161icu pijeska”.<\/p>\n

Neoliberali veoma \u010desto pominju tu krilaticu. No, to je samo teorija. Nakon devastiraju\u0107e finansijske krize na Wall Streetu 2008. godine vidjeli smo kako se privatnim vlasnica kapitala, kada se oni na\u0111u u problemima, uop\u0107e toliko ne gadi uloga dr\u017eave u privredi. Nijedna ameri\u010dka privatna banka 2008. nije odbila finansijsku pomo\u0107 dr\u017eave i tamo\u0161njih poreskih obveznika, uprkos \u017eestokom verbalnom zalaganju za nemije\u0161anje dr\u017eave u privredu. To Friedman nije ni predvidio u svojoj teoriji \u010dak ni kao mogu\u0107nost, no, eto, desilo se i to. Friedman je ina\u010de dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i profesor na ekonomskom fakultetu Univerziteta u Chicagu, \u0161to se smatra samim gnijezdom teoretskog neoliberalizma. Profesore koji su bili okupljeni oko Friedmana za njegova \u017eivota ameri\u010dki su mediji prozvali i \u010dika\u0161kim momcima, no njihov je nadimak vremenom \u0161irom svijeta, nakon \u0161to je neoliberalizam poharao brojne zemlje tre\u0107eg svijeta, postao veoma omr\u017een. Ekonomista Brako Draga\u0161 u susjednoj Srbiji ih naprimjer danas zove \u010dika\u0161kim banditima.<\/p>\n

Danas je me\u0111u ekonomistima sve vi\u0161e protivnika neoliberalne ideje. Oni ka\u017eu da pohlepa ne mo\u017ee i ne smije biti klju\u010dni ekonomski element na koji igraju \u010dika\u0161ki momci, a da ideja apsolutne slobode u privredi i na tr\u017ei\u0161tu daje apsolutno odrije\u0161ene ruke veoma ograni\u010denom broju bogatih pojedinaca, \u0161to postepeno dovodi do kontrole i monopola nad tim istim tr\u017ei\u0161tem. Iako neoliberalni kapitalizam teoretski zagovara liberalnu demokratiju, slobodu i ravnopravnost svih gra\u0111ana, u njemu se kao po pravilu najlak\u0161e snalaze najbogatiji slojevi dru\u0161tva zbog \u010dega dolazi do raslojavanja i sve ve\u0107e razlike u bogatstvu izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih te do nestajanja srednjeg sloja (poznato i iz primjera BiH, op. a.). Novonastalo bogatstvo se pri tome ne raspore\u0111uje radnicima, poduzetnicima, dr\u017eavi i narodima, nego se dodaje ve\u0107 nagomilanom kapitalu. U neoliberalnom kapitalizmu gra\u0111ani su \u010desto prepu\u0161teni hirovima svjetskog slobodnog tr\u017ei\u0161ta i samovolji nositelja krupnog kapitala od kojih ih apsolutno niko i ni\u0161ta ne mo\u017ee za\u0161tititi – ni dr\u017eava, ni vojska, ni sudstvo niti policija. Upravo zbog toga se \u010desto u ameri\u010dkim filmovima mo\u017ee vidjeti kako se \u010dak tamo\u0161nja policija i tu\u017eila\u0161tvo ustru\u010davaju istra\u017eivati nekog bogatog poduzetnika koji je, naprimjer, donirao znatna sredstva za kampanju nekog politi\u010dara, ba\u0161 kao \u0161to sada kod nas, u po\u010detnoj fazi, mo\u017eemo gledati kako se usvajaju zakoni koji idu naruku nekolicini bogatih pojedinaca iako hiljade gra\u0111ana protestiraju protiv tih zakona.<\/p>\n

Samo jedan posto bogatih iz nekoliko ekonomski razvijenih dr\u017eava potom su neoliberalni kapitalizam posredstvom Svjetske banke i MMF-a pro\u0161irili po cijelom svijetu, dodav\u0161i svemu tome i formu neokolonijalizma. Danas oni, a ne politi\u010dki predstavnici nacionalnih dr\u017eava, upravljaju privredom i tr\u017ei\u0161tem tih dr\u017eava, jer kontroliraju kapital i kredite koje odobrava MMF. Najnoviji primjer koliko neoliberalni kapitalizam mo\u017ee biti brutalan vidjeli smo pro\u0161le sedmice u Gr\u010dkoj, gdje je jedna njema\u010dka kompanija preuzela upravljanje nad 14 gr\u010dkih aerodroma! To je bio uvjet za pru\u017eanje nove finansijske “pomo\u0107i” Gr\u010dkoj, odnosno za odobravanje novog kredita. Upu\u0107eniji smatraju da su slijede\u0107i na redu gr\u010dki otoci, obala i pla\u017ee, a potom i sam Akropolis. Iako brojne studije Svjetskog instituta za razvojno-ekonomsko istra\u017eivanje pri UN-u upozoravaju da se svake godine pove\u0107ava jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, da samo deset posto svjetskog stanovni\u0161tva kontrolira vi\u0161e od 85 posto ukupnog svjetskog bogatstva, neoliberalni kapitalizam se nezaustavljivo i neshvatljivo \u0161iri. Paul Krugman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, ka\u017ee da su tr\u017ei\u0161ni fundamentalisti (neoliberali, op. a.) do sada proma\u0161ili u svakom smislu, pa ipak, uprkos tome, danas dominiraju politi\u010dkom scenom vi\u0161e nego ikada ranije. Oni zapravo vladaju razvijenim bogatim dr\u017eavama, a ne izabrani predsjednici, te preko MMF-a i ostalih neoliberalnih institucija otvaraju za svoje kompanije granice drugih dr\u017eava, koje slobodno mo\u017eemo zvati i kolonijama. Evo prakti\u010dnog primjera. U biv\u0161oj Jugoslaviji imali smo carine od 100 posto na uvoz automobila te su zbog toga Citoren, Renault, Volkswagen, Fiat i drugi svjetski proizvo\u0111a\u010di otvarali svoja postrojenja \u0161irom ex-Yu i zapo\u0161ljavali hiljade radnika da bi na taj na\u010din izbjegli carine. Danas, shodno neoliberalnoj ekonomskoj doktrini, nemamo carine. Zato njema\u010dke, francuske i talijanske tvornice rade punom parom i zapo\u0161ljavaju svoje radnike, dok radnici u na\u0161oj i drugim zemljama protestiraju, \u0161trajkuju gla\u0111u i mole za pomo\u0107.<\/p>\n

Mi dakle \u017eivimo u neoliberalnom kapitalizmu. To nije nikakva kaubojska ili divlja verzija nekog “dobrog” kapitalizma, nego je to bukvalno identi\u010dan ekonomski model koji se primjenjuje u pojedinim razvijenim dr\u017eavama. Razlika izme\u0111u njihovog i na\u0161eg kapitalizma je jedino u tome \u0161to su tr\u017ei\u0161ta tih zemalja velika i \u0161to problemi te\u017ee i kasnije isplivavaju na povr\u0161inu te \u0161to su se privatni poduzetnici iz tih dr\u017eava pro\u0161irili na tr\u017ei\u0161ta drugih zemalja, kojima je nametnut neoliberalizam, primjenjuju\u0107i pri tome apsolutno isti kolonijalni model Britanskog carstva iz 19. stolje\u0107a, kamufliranog i umotanog u ispraznu teoretsku pri\u010du \u010dika\u0161kih momaka.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas, shodno neoliberalnoj ekonomskoj doktrini, nemamo carine. Zato njema\u010dke, francuske i talijanske tvornice rade punom parom i zapo\u0161ljavaju svoje radnike, dok radnici u na\u0161oj i drugim zemljama protestiraju, \u0161trajkuju gla\u0111u i mole za pomo\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":187465,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187464","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187464"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187464\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/187465"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}