{"id":187388,"date":"2015-08-25T08:00:15","date_gmt":"2015-08-25T06:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187388"},"modified":"2015-08-24T23:32:10","modified_gmt":"2015-08-24T21:32:10","slug":"koji-je-plan-za-lijevu-vladu-u-grckoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/25\/koji-je-plan-za-lijevu-vladu-u-grckoj\/","title":{"rendered":"La\u017e je istina"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"TomislavJasno re\u010deno: umjesto neutralnih vijesti, sve \u010de\u0161\u0107e nam serviraju samo probrane informacije. Na taj se na\u010din usmjerava na\u0161e razmi\u0161ljanje. I to se, sasvim sigurno, ne doga\u0111a posve slu\u010dajno \u2013 ako ste pomislili da je to izrekao ili napisao neki jugonostalgi\u010dni kriti\u010dar suvremene hrvatske medijske scene, pogrije\u0161ili ste. Ako vam je na pamet palo da se ta ocjena uop\u0107e odnosi na Hrvatsku, i opet ste pogrije\u0161ili. Ne, to su rije\u010di njema\u010dkog nekada\u0161njeg uglednog novinara, priznatog stru\u010dnjaka za pitanja sigurnosti, a odnose se na Njema\u010dku. Dr. Udo Ulfkotte \u2013 jeste li ikada \u010duli za to ime? Niste, sigurno. Napisao je, uz ostale, knjigu s naslovom \u2018Kupljeni novinari\u2019 i podnaslovom \u2018Kako politi\u010dari, tajne slu\u017ebe i visoke financije usmjeravaju njema\u010dke masovne medije\u2019. Jeste li mo\u017eda \u010duli za tu knjigu? Niste, naravno, niti \u0107ete (barem u Hrvatskoj) ikada \u010duti. Previ\u0161e je upadljivih paralela s onime \u010demu svjedo\u010dimo na ovda\u0161njoj medijskoj, odnosno politi\u010dko-policijsko-medijskoj sceni, a da bi bilo tko od onih koji drmaju tom scenom imao interesa da se za takvu knjigu \u010duje. Jer njezina je osnovna poruka: la\u017e je istina, odnosno la\u017e nam se servira kao istina u sprezi politike, gospodarstva, tajnih slu\u017ebi i \u2013 medija.<\/p>\n

Ograni\u010davaju\u0107i se na Njema\u010dku, dr. Udo Ulfkotte govori o fenomenu prisutnome u cijelom tzv. demokratskom svijetu, o usmjeravanim medijima, o novinarima koje je lako kupiti ili potkupiti, o simuliranoj medijskoj slobodi, o povezanosti klju\u010dnih medija, kako onih tabloidnog tipa tako i onih \u0161to ih se smatra ozbiljnima (u Njema\u010dkoj takvih jo\u0161 ima) s elitama koje, \u010desto iza kulisa i daleko od o\u010diju javnosti, odre\u0111uju \u0161to \u0107e se, kako i kada dogoditi. O tome autor ka\u017ee: \u2018U sjeni demokracije, nevidljiva ruka formira informacije u informativnom kartelu. U pozadini su elitisti\u010dke organizacije bliske tajnim slu\u017ebama. One su aktivne na podru\u010dju tvornica mi\u0161ljenja i zaklada. U to \u010dasno dru\u0161tvo pete kolone mo\u0107nih ulazi se samo na temelju preporuke, ulaznicu se ne mo\u017ee kupiti. Jer tu je na okupu toliko novca da nema potrebe za skupljanjem sredstava napla\u0107ivanjem ulaska.\u2019 Mo\u017ee to sve podsje\u0107ati na teorije zavjere, \u0161to njema\u010dki autor i sam priznaje, ali svoju vjerodostojnost najbolje dokazuje samooptu\u017ebom. On sam sebe optu\u017euje da je, rade\u0107i kao novinar, bio korumpiran, da je naime dozvoljavao da ga se korumpira, a sve to uz znanje njegove redakcije (ina\u010de jednih uglednih njema\u010dkih novina).<\/p>\n

Autor na konkretnim primjerima govori o usponu kriminalnih tipova koji svoj dru\u0161tveni status zahvaljuju na primjer tome \u0161to su ugledni politi\u010dari (\u010dija pisma zahvale on ima) bili redoviti korisnici usluga dama no\u0107i kojima je taj novokomponirani uglednik upravljao. Zahvaljuju\u0107i takvim otkri\u0107ima njema\u010dki je autor, kako sam ka\u017ee, postao novinar kojemu je u najvi\u0161e slu\u010dajeva policija pretra\u017eivala stan, ne bi li na\u0161la dokaze da otkriva dr\u017eavne tajne. Na\u0161la ih nije. No nije li njegov slu\u010daj neugodno sli\u010dan slu\u010dajevima novinara u Hrvatskoj koje se optu\u017euje ili u najmanju ruku sumnji\u010di za sli\u010dne stvari? Pa ih se zbog toga prislu\u0161kuje i prati (ili je barem tako bilo, a sva je prilika da \u0107e i opet biti). Napokon, nisu li i neki politi\u010dari postali tema dana zbog o\u010dito iskonstruiranih afera, a nakon \u0161to su neoprezno najavljivali kako \u0107e razotkriti neke stvarne afere i njihove sudionike (npr. tajne ra\u010dune s pronevjerenim novcem za obranu Hrvatske)?<\/p>\n

Ulfkotte govori, i opet na primjeru Njema\u010dke, o izgra\u0111ivanju kulta li\u010dnosti, pa ironi\u010dno primje\u0107uje kako bi nekada\u0161nji kineski vlastodr\u017eac Mao Ce Tung, koji je medijske hvalospjeve iznu\u0111ivao strahom od vlasti, problijedio od zavisti da je mogao vidjeti njema\u010dke medije u vrijeme izvje\u0161tavanja o 60. ro\u0111endanu kancelarke Angele Merkel. \u2018Takvo je podila\u017eenje kod dana\u0161njih njema\u010dkih medija o\u010dito automatsko. Svi vole mamicu, u \u010demu prednja\u010di dnevnik Bild.\u2019 Pa sada, treba li zaista biti slijep na oba oka i gluh na oba uha pa ne vidjeti i ne \u010duti kako se i u novovjekoj Hrvatskoj zdu\u0161no gradio kult njezinoga prvoga predsjednika, kako se taj kult danas obnavlja (u \u010demu sudjeluju i oporba i vlast), i kako se istodobno pomno gradi kult politi\u010darke koja je do\u0161la na njegovo mjesto?<\/p>\n

Njema\u010dki autor razotkriva i (\u010desto) prisutnu ispraznost tzv. istra\u017eiva\u010dkog novinarstva (uostalom, mo\u017ee li biti novinarstva bez istra\u017eivanja?). On to podvodi pod vid korumpiranosti novinara koji nema veze s novcem, niti je protuzakonit, ali se zasniva na tome da se odre\u0111eni politi\u010dar zbli\u017ei s nekim novinarima i daje im povjerljive informacije, a zauzvrat dobiva pozitivno izvje\u0161tavanje o sebi i svojim aktivnostima, pri \u010demu takva povezanost u pravilu ostaje u tajnosti, a ono \u0161to se vidi, to su njezine posljedice. Njema\u010dka? Hrvatska? Ima li razlike?<\/p>\n

Posebnu pozornost autor posve\u0107uje ameri\u010dkom utjecaju na svjetske, osobito evropske medije, u \u010demu glavnu ulogu igraju tzv. transatlantske organizacije kod kojih je, ka\u017ee on, uvijek i iznova bitno samo jedno: nagla\u0161avati zajedni\u010dke vrijednosti, transatlantsko zajedni\u0161tvo u tim vrijednostima i njihove zajedni\u010dke temelje o kojima se nema \u0161to raspravljati, jer se razumiju sami po sebi. Zvu\u010di poznato? Koliko puta su i gra\u0111ani Hrvatske imali priliku biti zasuti sli\u010dnim praznim frazama koje im se predstavljaju kao osnova na\u0161e vanjske politike? Autor upozorava i na utjecaj dru\u0161tvenih mre\u017ea, na \u010dinjenicu da su gra\u0111ani danas zasuti gomilom irelevantnih informacija (kao primjer navodi sljede\u0107e: \u2018Je li bitno znati da kancelarka Merkel grize nokte, mada je to to\u010dno?\u2019), ali i na to da tajne slu\u017ebe imaju mogu\u0107nost izravno utjecati na te mre\u017ee. Doslovno ka\u017ee: \u2018Prema informacijama zvi\u017eda\u010da Edwarda Snowdena, britanska tajna slu\u017eba mo\u017ee do mile volje manipulirati sadr\u017eajima na internetu.\u2019 I sjetimo se sada uloge dru\u0161tvenih mre\u017ea u mobiliziranju masa u tzv. arapskom prolje\u0107u, poku\u0161ajmo priznati kakve je pogubne posljedice u nizu zemalja izazvao taj \u2018pokret za demokraciju\u2019 i prisjetimo se kako je Hrvatska bez razmi\u0161ljanja uletjela u krilo onih koji su si uzeli pravo da odre\u0111uju koji re\u017eim mo\u017ee biti na vlasti u kojoj zemlji.<\/p>\n

U knjizi \u2018Kupljeni novinari\u2019, svojevrsnom rekvijemu za novinarstvo kakvo je nekada bilo i kakvo bi moralo biti, nije mogla biti zaobi\u0111ena ni tema ispiranja mozgova. Polaze\u0107i od teze da danas nema novinara u Sjevernoj Koreji ili Iranu koji bi smio izvijestiti o ne\u010demu \u0161to nije po volji vlasti, Ulfkotte tvrdi kako to nije bitno razli\u010dito od stanja u Njema\u010dkoj gdje, po njegovim rije\u010dima, \u2018tamo gdje su se nekada sukobljavali pluralizam i razli\u010dita mi\u0161ljenja, danas vlada klima straha\u2019. Pritom uvijek nagla\u0161ava kako ima rijetkih \u010dasnih iznimaka od onoga o \u010demu govori i uz tu ogradu i mi bismo (i ovu) njegovu konstataciju o Njema\u010dkoj mogli primijeniti na Hrvatsku. A pogotovo sljede\u0107u tvrdnju: \u2018Biti politi\u010dki korektan, to zna\u010di poslu\u0161no progutati la\u017ei politike i medija, servirane kroz ispiranje mozga. Slobodno razmi\u0161ljanje, uvjet na\u0161ega nekada\u0161njega blagostanja, danas se smatra nepristojnim.\u2019<\/p>\n

A o nezaobilaznoj ameri\u010dkoj tajnoj slu\u017ebi CIA-i njema\u010dki autor poslu\u017eio se otkri\u0107em famoznoga Carla Bernsteina, jednoga od dvojice reportera koji su razotkrili aferu Watergate i sru\u0161ili predsjednika Nixona. Bernstein je utvrdio, nakon vi\u0161emjese\u010dnog studioznog rada, da su godine 1977. najpoznatiji uvodni\u010dari i komentatori u SAD-u, uz izdava\u010de i glavne urednike, kao i niz stranih novinara, bili na platnom spisku CIA-e koja, ka\u017ee on, \u0161irom svijeta regrutira novinare i vode\u0107e medijske ljude ili ih koristi kao informante.<\/p>\n

Sve je ovo u manjoj mjeri prikaz jedne iznimno zanimljive knjige, a mnogo vi\u0161e poticaj za razmi\u0161ljanja o svijetu u kojemu \u017eivimo i politici \u0161to je vode (ili ne vode) oni kojima na izborima dajemo svoje povjerenje. Kao i o tzv. slobodnim medijima. I zato, kao to\u010dka na i, evo rije\u010di Jean-Claudea Junckera, predsjednika Evropske komisije: \u2018Mi ne\u0161to zaklju\u010dimo, objavimo i \u010dekamo neko vrijeme da vidimo \u0161to \u0107e se dogoditi. Ako nema velike galame i otpora, jer ve\u0107ina uop\u0107e nije shvatila \u0161to je zaklju\u010deno, idemo dalje \u2013 korak po korak sve dok povratka vi\u0161e nema.\u2019<\/p>\n

Zaklju\u010dak? Donesite ga sami.<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U sjeni demokracije, nevidljiva ruka formira informacije u informativnom kartelu. U pozadini su elitisti\u010dke organizacije bliske tajnim slu\u017ebama, pi\u0161e Udo Ulfkotte u knjizi \u2018Kupljeni novinari\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187388","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187388","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187388"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187388\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187388"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187388"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187388"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}