{"id":187329,"date":"2015-08-24T07:47:35","date_gmt":"2015-08-24T05:47:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187329"},"modified":"2015-08-24T07:47:35","modified_gmt":"2015-08-24T05:47:35","slug":"niciji-ljudi-na-nicijoj-zemlji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/24\/niciji-ljudi-na-nicijoj-zemlji\/","title":{"rendered":"Ni\u010diji ljudi na ni\u010dijoj zemlji"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong> <\/em><\/address>\n

\"BiljanaNakon pobjedni\u010dkog izvoza demokratije po svijetu, nastaje paradoks: ja\u010daju nacionalne dr\u017eave, represivni aparat (posebno militarizacija policije) i obziri nacionalne bezbjednosti, upravo onih zemalja koje su \u0161ampioni u \u0161irenju demokratije. Ispred navale migranata, EU je ve\u0107 skinula masku: ona ne krije da je Tvr\u0111ava Evropa, spremna da sebe za\u0161titi svim sredstvima, pa i pomo\u0107u vazala na svojoj periferiji. Da li je neko iskreno za\u010du\u0111en \u0161to je Makedonija \u201eponosno\u201c stala na podu\u017eu listu evropskih (i inih) dr\u017eava koje se represijom suprotstavljaju nadolaze\u0107im migrantskim talasima? Makedonska policija, pa i vojska, sada stoji rame uz rame sa onima iz Gr\u010dke, Ma\u0111arske, Francuske, Britanije, Srbije, Turske, itd. (Australija i SAD su izvan svake konkurencije). U situaciji kada se Evropa ve\u0107 du\u017ee vremena ubrzano militarizuje upravo po pitanju izbjeglica, pomalo zvu\u010di jeftino kada od incidenta na makedonsko-gr\u010dkoj granici me\u0111unarodni mediji prave skandal. S druge strane, Evropska komisija, ona supranacionalna institucija Unije, ima razumijevanje za ovakve mjere za kontrolu granica, \u0161to jeste podr\u0161ka prljavog posla koji obavljaju vazali, a kojim se nesre\u0107nici trebaju usporiti ili obeshrabriti da uopo\u0161te krenu na put ka bogatoj Evropi.<\/p>\n

Da EU nije raspolo\u017eena prema siroma\u0161nim ro\u0111acima vidjelo se jo\u0161 na primjeru azilanata iz regiona, zbog kojih su nam malo-malo prijetili da \u0107e vratiti \u0160engenski zid. Dok se sada nate\u017eu oko ljudskih sudbina, oko broja izbjeglica\/migranata prema kojima \u0107e pokazati milosr\u0111e, hiljade ljudi po\u010divaju na dnu Mediterana ili u bezimenim masovnim grobnicama po balkanskim bespu\u0107ima. \u201eSvijetli\u201c primjeri kao oni iz Poljske, \u010ce\u0161ke i Slova\u010dke, koji su otvorili srce da prime \u201e\u010dak\u201c nekoliko stotine izbjeglica ali samo ako su hri\u0161\u0107ani, govori o te\u0161kom mraku koji pada iznad Nobelovke za mir. A hri\u0161\u0107ani se prema hri\u0161\u0107anima odnose onako kako najbolje znaju, jer oni su bili humani i kada su vodili krsta\u0161ke ratove i kada su bombardovali zbog demokratije i ljudskih prava, i kada su bili kolonizatori; pa tako se pona\u0161aju i sada u situaciji koja poprima bibliske razmjere.<\/p>\n

Talas migranata te\u0161ko da je nekakvo iznena\u0111enje. Do sada su se svi u regionu odnosili prema onoj staroj \u201ebrigo moja, pre\u0111i na drugoga\u201c, ali ona sada glasi: \u201ekrivico moja, pre\u0111i na drugoga\u201c. Ovih su dana svjetski mediji na\u0161li sebi novo \u017ertveno janje: Makedonija, jedna od namanjih i najsiroma\u0161nijih zemalja Evrope, je preko no\u0107i postala primjer gdje je tretman migranata najbrutalniji. Istina je da makedonska dr\u017eava i policija zaslu\u017euju sve kritike za sporost i nesposobnost u ovakvim situacijama. Poku\u0161aj da se uvede red time \u0161to \u0107e se tri hiljade ljudi zaustaviti u me\u0111ugrani\u010dnoj zoni je bio pora\u017eavaju\u0107i, nehuman prema izbeglicama, a vratio se kao bumerang i samoj zemlji. Tek nedavno vlasti su napustile iluzije da se ovolika masa ljudi mo\u017ee registrovati, pa pu\u0161tati da putuje dalje, pa se sada pribjeglo metodi ostalih zemalja u regionu: bez ikakve provjere, pu\u0161teni su svi sa granice i jo\u0161 tokom no\u0107i prevezeni svim mogu\u0107im sredstvima ka sjevernoj granici. Policija jeste upotrijebila silu prema onim koji su silom po\u0161li na kordon, ali malo je koji medij pokazao i scene u kojima su policajci dijelili humanitarnu pomo\u0107, pomagali djeci i nejakima da dobiju prioritet u vozovima. Kada je medijska hajka krenula \u017eestoko, gra\u0111ani Makedonije su do\u017eivjeli deja vu krize iz 1999. kada su primili 360 hiljada izbjeglica sa Kosova, a da je Brisel bio zauzet proslavom uskr\u0161njih blagdana. Kritike su bile da je vlada nesposobna i nehumana, da se izbeglicama ne osigurava dostojanstven tretman. Tako su i sada relativno mali incidenti poslu\u017eili da se sva krivica svali na jednu dr\u017eavu, a da se niko ne brine o tome kako bogate dr\u017eave legitimiraju sve policiske metode za zaustavljanje migranata ispred njihovih granica.<\/p>\n

U ovakvim okolnostima, najve\u0107i grijeh prema migrantima (pored uni\u0161tavanja njihovih zemalja direktnim vojnim intervencijama ili indirektnim, by proxy) je njihova demonizacija. Oni su dehumanizirani (osim u ponekoj foto-storiji) i to samom \u010dinjenicom da (kako ka\u017ee i komesar Han) dr\u017eave imaju pravo da \u010duvaju svoje granice. Bezbjednost granica je postala va\u017enija od bezbjednost ljudskog \u017eivota, posebno kada on dolazi iz daleka. Tako se de\u0161ava da se ljudska bi\u0107a, ista kao i mi, tretiraju kao da je rije\u010d o najezdi skakavaca. U zemljama gdje prolaze ili dolaze, narativ se okre\u0107e protiv njih: sumnjivi su oni koji bje\u017ee od ratova i gladi, oni koji dezertiraju jer ne\u0107e da ih mobili\u0161e niti Asadova vojska, ISIS ili \u201edemokratska opozicija\u201c (obilno finansirana od zapadnih zemalja). Nisu teroristi oni koji bombarduju, siluju i ubijaju (oru\u017ejem kupljenog od zapada) – teroristi su oni koji bje\u017ee od njih.<\/p>\n

Suze dje\u010dice ispred makedonske (ili ma koje druge) granice trebale bi boljeti deset puta vi\u0161e, jer nisu ni prve ni posljednje: pomislite samo koliko je suza proliveno od kada su im uni\u0161teni domovi, od kada su krenuli u nepoznato, dok su sa strahom plovili u nesigurnim brodovima, s koliko se policajcima morali suo\u010diti; pomislite i jo\u0161 koliko \u0107e suza proliti dok (eventualno) stignu do EU (eto, Gr\u010dka se ne ra\u010duna) i kada \u0107e vidjeti koliko su nedobrodo\u0161li, onako skupljeni u kolektivne centre. U pojedinim gradovima se ve\u0107 organizuju \u201eodbori za do\u010dek\u201c i kamenuju autobuse kojima se dovoze izbjeglice.<\/p>\n

EU (a o SAD i da ne govorimo) ne \u017eeli u svom dvori\u0161tu da gleda ljude koji bude ne\u010distu savjest. Sa Makedonijom (ili sjutra sa Srbijom) na naslovnim stranama, baca se u stranu i zaboravlja policiska i vojna brutalnost na Kosu i Kaleu. Dok se liju la\u017ene suze zbog nesre\u0107ne sudbine ljudi na ni\u010dijoj zemlji ispred kojih stoji improvizirana \u017eica, zaboravljaju se svi zidovi koji se otvoreno grade da bi se zaustavili ovi isti ljudi kada stignu dotle. Ve\u0107 mjesecima srpska policija patrolira zajedno sa ma\u0111arskom, zbog navodne nesposobnosti makedonske da zaustavi nelegalni prelazak granica. Kada Makedonija (\u010dija je \u017eeljeznica ionako u raspadu) tra\u017ei pomo\u0107 u vagonima od susjeda ili Brisela, odatle sti\u017ee samo ti\u0161ina. Zato, nije stvar u tome uperiti prst na nekoga, jer je ovo vi\u0161e od toga: radi se o udru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom poduhvatu sa vi\u0161e sudionika. Kada Amnesty International podsje\u0107a na to da se policiska sila upotrebljava protiv izbjeglica iz Sirije, Avganistana i Iraka, onda je red da se ka\u017ee da je ve\u0107ina ovih zemalja u\u010destvovala tamo kao oslobodioci, kao u\u010desnici globalne koalicije protiv terorizma. Upravo ovi na\u0161i dana\u0161nji borci za ljudska prava koji se zgra\u017eaju nad stanjem izbjeglica, tada su aplaudirali odluci da se \u0161alju vojne trupe u koaliciji sa SAD i NATO!<\/p>\n

U potrazi za \u017ertvenim janjcima, nisu po\u0161te\u0111eni ni pojedinci ili neke grupe. Ovog su ljeta na meti bili i turisti, s ciljem poslati \u201efotografiju koja govori vi\u0161e od hiljadu rije\u010di\u201c. Pisalo se uveliko o \u201e\u010dudnim susretima\u201c bogatih (!) turista i namu\u010denih migranata na istim pla\u017eama. Jedna je fotografija bila posebno upe\u010datljiva: na njoj su prikazani sredove\u010dni par ispod suncobrana i migranti kako izlaze iz brodi\u0107a. Fotografija je izrekla nijemu presudu: turisti, onako puna\u0161ni i razba\u0161kareni ispred mlade slaba\u0161ne Sirijke sa djetetom – zna se ko su tu sebi\u010dnjaci kojima je do odmora dok neki ljudi stradavaju. Kao i uvijek, mediji pru\u017eaju prikaz bez konteksta, bez produ\u017eetka. Niko ne zna (i ne mari) koji su ovi turisti, jesu li lokalci iz tog mjesta ili stranci, jesu li bogati ili su paradajz-turisti; mediji ne pokazuju da li su se ovi ljudi \u010dasak kasnije pridru\u017eili onima koji su nudili pomo\u0107 – ili su mo\u017eda ve\u0107 donirali ne\u0161to ranije (na primjer, kao \u0161to to mjesecima rade ljudi koji na putu ka Gr\u010dkoj zastaju putem i doniraju migrantima, kao \u0161to su uradili mnogi od nas; by the way, neki od nas su ove godine i krenuli ka Gr\u010dkoj zbog solidarnosti i nismo ni pomislili da \u0107emo postati bad guys). Ovakve se scene, naravno, ne mogu fotografisati na pla\u017eama najluskuznijih odmarali\u0161ta gdje se sun\u010daju bogati i mo\u0107ni; njih \u010duvaju i od nas obi\u010dnih smrtnika, a o migrantima i da ne govorimo.<\/p>\n

S druge strane, dobri Samari\u0107ani su na cijeni i kod medija i kod politi\u010dara, koji tako smiruju vlastitu savjest zbog nehumanih dr\u017eavnih politika. Humanitarci zaista zaslu\u017euju dubok respekt i jesu inspiracija, ali ipak nisu supstitut za institucije sistema. A ovakvi se ljudi mogu na\u0107i svuda: ima ih na periferiji (i u Gr\u010dkoj, Makedoniji, Srbiji) ali i u bogatim zemljama. Najgore je \u0161to njihova samo\u017ertva poma\u017ee samo u kratkom roku, i ograni\u010denom broju izbjeglica. Dok su pomogli jednima, ve\u0107 nailaze novi. Njihova (sasvim dobra) samoorganizacija je simptom bolesti jednog \u010ditavog sistema, koji je militantan, socijalno nepravedan i indiferentan prema ljudskim nesre\u0107ama.<\/p>\n

Ovo su vremena kada iz ljudi ispliva na povr\u0161ini i najbolje i najgore. Ali, tu nema ni\u0161ta romati\u010dno, kulturno, \u010disto i demokratsko – \u010dak i kod onih koji su \u017ertve; tu\u010dnjave, stampeda, pa \u010dak i eliminacija onih sa nepo\u017eeljnom vjerom (kao \u0161to su pokazali primjeri i na kopnu i na Mediteranu). Ali, ipak, krivicu ne treba tra\u017eiti kod migranata koji su se pona\u0161ali nasilno ili neodgovorno; krivica je kod onih koji su ih svojim akcijama doveli u stanje da zaborave da su jednom bili normalni ljudi. Krivi smo i svi mi koji smo zaboravili vlastite izbjegli\u010dke traume i iskustva. Patrioti koji se pale na naslove kao \u201eMakedonija – majka svijeta\u201c sada bi trebali biti prvi koji \u0107e pokazati maj\u010dinski odnos, preuzimanje odgovornosti i samo\u017ertvu.<\/p>\n

Hipoteti\u010dki gledano, \u010dak i da su savr\u0161eno dobro organizovani i koordinirani, najvi\u0161e \u0161to mogu zemlje iz regiona uraditi je da osiguraju redovan transport izbeglica – sve dok ne udare u neki evropski zid. Evropska pomo\u0107 (koja \u0107e sti\u0107i jednog lijepog dana, ka\u017eu po\u010detkom oktobra) \u0107e naravno biti namijenjena izgradni izbjegli\u010dkih kampova – \u0161to dalje od njih. Ovo je trenutak za solidarnost sa migrantima, ali i za zajedni\u0161tvo najpogo\u0111enijih zemalja. Gr\u010dka, Makedonija i Srbija nisu neprijatelji, ve\u0107 nov\u010di\u0107 za potkusurivanje u briuselskim igrama. Samo zajedno mogu izvr\u0161iti pritisak na bogate da odrije\u0161e kesu i otvore vrata. Umjesto uzajamnih optu\u017ebi, potrebna je koordinacija i udru\u017eivanje kapaciteta da bi se prevazi\u0161la kriza, koja je grijeh na savjesti SAD i zemalja NATO alijanse (ako se tu uop\u0161te i mo\u017ee govoriti o savjesti).<\/p>\n

Neki ka\u017eu: ali Gr\u010dka jeste \u010dlanica NATO i EU, i odakle joj pravo da organizovano prebacuje sve svoje izbjeglice na makedonsku granicu; trebala bi da se sama bavi njima uz pomo\u0107 njenih saveznika, umjesto da ljude \u0161alje u slabu ne-EU zemlju. Ali, svijet se promijenio, stvari nisu kao u bajci koja nam je doskora pri\u010dana o EU: Gr\u010dka nije samo u bankrotu, nego je ve\u0107 raskr\u010dmljena pod pritiskom neokolonijalizma. Desetak regionalnih aerodroma su ovih dana otkupile njema\u010dke firme. Sada bi se mo\u017eda trebao pojaviti neko, kao pokojni Boris Trajkovski 1999. godine, pa da zabrinutim medijima poru\u010di: ako zaista toliko \u017ealite ljude koji stradaju, onda po\u0161aljite avione na ve\u0107 ionako va\u0161e aerodrome, i onda ih bezbjedno i brzo, saglasno njihovim \u017eeljama, prevezite i osigurajte im dostojanstven \u017eivot. Na\u0161e su snage na izmaku!<\/p>\n

www.vankovska.com<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovo je trenutak za solidarnost sa migrantima, ali i za zajedni\u0161tvo najpogo\u0111enijih zemalja. Gr\u010dka, Makedonija i Srbija nisu neprijatelji, ve\u0107 nov\u010di\u0107 za potkusurivanje u briuselskim igrama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":180260,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187329","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187329","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187329"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187329\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180260"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187329"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187329"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187329"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}