{"id":187128,"date":"2015-08-20T10:39:23","date_gmt":"2015-08-20T08:39:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187128"},"modified":"2015-08-20T10:39:23","modified_gmt":"2015-08-20T08:39:23","slug":"indiferentnost-prema-stradanju-nevinih-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/20\/indiferentnost-prema-stradanju-nevinih-ljudi\/","title":{"rendered":"Indiferentnost prema stradanju nevinih ljudi"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Dejan Ili\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Nenad Dimitrijevi\u0107 predaje na Katedri za politi\u010dke nauke na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpe\u0161ti. Bavi se ustavnom teorijom i politi\u010dkom teorijom (politi\u010dkim legitimitetom i tranzicionom pravdom).<\/p>\n<ul>\n<li><em>Kako vama izgleda sve ovo \u0161to se dogodilo izme\u0111u dve godi\u0161njice: dvadeset godina od genocida u Srebrenici i dvadeset godina od operacije Oluja i proterivanja Srba iz jednog dela Hrvatske? Kako je mogu\u0107e da su nacionalizmi i danas jaki kao i devedesetih, bez obzira na porazne u\u010dinke tada\u0161njih ratnohu\u0161ka\u010dkih politika? Izgleda kao da se suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u dogodilo ali da je rezultat iznena\u0111uju\u0107i: kao da niko nema problem sa tom pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-187129 size-medium\" title=\"Nenad Dimitrijevi\u0107\/RSE\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/Nenad-Dimitrijevic-300x213.jpg\" alt=\"Nenad Dimitrijevic\" width=\"300\" height=\"213\" \/>Tvoj stav se mo\u017ee braniti, ali ja bih ipak probao sa \u2018zamenom teza\u2019: suo\u010davanje sa lo\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u nije se dogodilo, pa zato ta pro\u0161lost svima pravi probleme. Termin \u2018suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u\u2019 razumem kao proces u kome dru\u0161tvo prihvata da je pod prethodnim re\u017eimom po\u010dinjen zlo\u010din, priznaje da se taj zlo\u010din ne mo\u017ee opravdati, identifikuje njegova nasle\u0111a i preduzima mere za upravljanje tim nasle\u0111ima. Ove mere uklju\u010duju krivi\u010dna su\u0111enja, lustraciju, naknadu \u0161tete, komisije za istinu, izvinjenja, memorijalizaciju, reforme obrazovnog sistema, te reforme dr\u017eavnog aparata s posebnim naglaskom na uspostavljanje demokratske i transparentne kontrole represivnog aparata. Ovako shva\u0107eno suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u u Srbiji \u2013 a mislim da situacija nije mnogo bolja ni u Bosni i Hrvatskoj \u2013 nije se dogodilo. U najboljem slu\u010daju, mo\u017eemo govoriti o nepotpunoj, naj\u010de\u0161\u0107e pod pritiskom me\u0111unarodne zajednice iznu\u0111enoj, primeni nekih od navedenih mehanizama. Ovde nikako ne smemo zaboraviti izuzetnu doslednost, hrabrost i principijelnost mnogih civilnih organizacija u ovim zemljama, koje se od po\u010detka ratova pa sve do danas bore protiv la\u017ei, negiranja i zaborava, insistiraju\u0107i kako na odgovornosti za po\u010dinioce, tako i na dostojanstvu za \u017ertve. No, civilno dru\u0161tvo ne mo\u017ee samo \u2013 suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u je proces koji zahteva autoritativne politi\u010dke odluke i obavezuju\u0107e pravne norme.<\/p>\n<p>Dominantan politi\u010dki i kulturni stav prema zlo\u010dinu je indiferentnost prema stradanju nevinih ljudi. No kako se dokumentarna istina vi\u0161e ne mo\u017ee negirati, ve\u0107 du\u017ee vreme svedo\u010dimo procesima kreiranja la\u017enih se\u0107anja, gde se sistematski izobli\u010davaju \u010dinjenice o pro\u0161losti i njihovo moralno zna\u010denje. Me\u0111utim, ta pro\u0161lost od koje bismo da pobegnemo, koju bismo da sakrijemo pod tepih, ili koju bismo da falsifikujemo, stalno nam se vra\u0107a. Mi se ne bavimo pro\u0161lo\u0161\u0107u, ali nas ju\u010dera\u0161nji zlo\u010din nikako ne ostavlja na miru, pa se on bavi nama, na uvek naizgled nove na\u010dine. Ne mislim da je ovo tek otrcan slogan. Radi se naprosto o tome da zlo\u010dina\u010dka pro\u0161lost nije pro\u0161la. U \u2018svakodnevnici\u2019 na\u0161ih postjuguslovenskih dru\u0161tava, na primer u Srbiji, ta aktuelnost zlo\u010dina nekome mo\u017ee izgledati manje primetna. Zato \u0107e mnogi \u2013 uklju\u010duju\u0107i i neke dobronamerne i moralno uzorne ljude koji su se hrabro borili protiv rata i nacionalizma \u2013 tvrditi kako smo se dovoljno odmakli od mra\u010dnih devedesetih, ili kako smo dovoljno napredovali na putu demokratske tranzicije da mo\u017eemo zaklju\u010diti kako povratak na staro vi\u0161e nije mogu\u0107. Nacionalizam je, ka\u017ee ovaj argument, iscrpeo svoje destruktivne kapacitete. Ali nije re\u010d o opasnosti od povratka na staro, niti o zlovoljnoj tvrdnji da je sve isto kao \u0161to je bilo. Naravno da bi bilo pogre\u0161no tvrditi kako se ni\u0161ta nije promenilo za ovih dvadeset godina. Problem je me\u0111utim u tome da nas politi\u010dki i socijalni procesi, sve te promene koje mo\u017eemo da identifikujemo, ne pribli\u017eavaju nekom minimalnom odre\u0111enju pristojnog dru\u0161tva.<\/p>\n<p>Stav o potrebi da se jednom za svagda zatvori knjiga mra\u010dne pro\u0161losti prihvati\u0107e, iz razli\u010ditih kalkulantskih razloga, i na \u010desto veoma dvojbene na\u010dine, i ve\u0107ina politi\u010dkih elita. Pro\u0161lost je bila ovakva ili onakva, re\u0107i \u0107e nam mnogi od njih, ali ni\u0161ta se tu ne mo\u017ee promeniti, pa hajde da se okrenemo sno\u0161ljivoj budu\u0107nosti. Naravno, ve\u0107ina tih elita dr\u017ei se nacionalisti\u010dkog tuma\u010denja nedavnih tragedija, pa tako i njihovo odre\u0111enje budu\u0107nosti ostaje ukopano u blatu \u2018prevazi\u0111ene\u2019 pro\u0161losti. Slabo se \u0161ta menja u tom ideolo\u0161kom in\u017eenjeringu koji bi da mitologizira ju\u010dera\u0161nje doga\u0111aje, rezervi\u0161u\u0107i patnju za \u2018nas\u2019, a krivicu za zlo\u010din za \u2018njih\u2019. Ne slavimo vi\u0161e ubijanje nevinih, jer bi to bilo malo nezgodno na na\u0161im \u2018evropskim putevima\u2019, ali smo sa\u010duvali netrpeljivost prema drugima kao bit na\u0161ih postjugoslovenskih demokratija.<\/p>\n<p>To sve postaje o\u010digledno kad nam se \u2018dogode\u2019 godi\u0161njice. Ka\u017eem \u2018kad nam se dogode\u2019, jer su nedavna obele\u017eavanja genocida u Srebrenici i operacije Oluja po na\u010dinu na koji su recipirana i u\u010dincima \u0161to su ih proizvela, naro\u010dito u Srbiji, gotovo podse\u0107ala na elementarne nepogode, dakle na ne\u0161to nepredvidivo, \u0161to vas zatekne nespremne i nemo\u0107ne, pa reagujete konfuzno, kompenziraju\u0107i nesposobnost za racionalno delanje povi\u0161enom emocionalnom temperaturom. Svedo\u010dili smo premijerskim dramati\u010dnim dilemama o odlasku ili neodlasku, predsedni\u010dkim uvredama upu\u0107enim susednoj dr\u017eavi, pa opet premijerskim packama upu\u0107enim stranim ambasadorima, sve do razmene diplomatskih nota sa Hrvatskom. Gotovo kao da je ratno stanje. Pri svemu tome se zaboravilo na dostojanstvo \u017ertava i njihovih bli\u017enjih. Ovo ne va\u017ei samo za srebreni\u010dke \u017ertve, koje srpska politika i dominantna kultura ve\u0107 dvadeset godina sistematski vre\u0111aju. Na\u010din na koji je srpski re\u017eim proteklih sedmica instrumentalizovao patnju Srba proteranih iz Hrvatske grani\u010di se sa brutalnim cinizmom. Nedostatak elementarne ljudske brige za izbeglice jedna je od mnogih zlosre\u0107nih konstanti srbijanske politike. Od po\u010detka jugoslovenske kataklizme ti nesre\u0107ni ljudi bili su pioni Milo\u0161evi\u0107a i njegovih marioneta u Hrvatskoj. Marti\u0107, Had\u017ei\u0107 i mnogi drugi razmetali su se pri\u010dama o suverenoj srpskoj dr\u017eavi na teritoriji Hrvatske. \u0160e\u0161elj i mnogi drugi \u2013 uklju\u010duju\u0107i i neke koji bi danas da to zaborave \u2013 ponosno su se slikali tamo naoru\u017eani, prete\u0107i i podsti\u010du\u0107i mr\u017enju. Arkan i mnogi drugi nesmetano su ubijali i plja\u010dkali. Dana\u0161nji re\u017eim iskoristio je godi\u0161njicu da nari\u010de nad sudbinom ljudi koji u Srbiji ve\u0107 dve decenije \u017eivotare odba\u010deni i zaboravljeni. Sve se to radi zarad sakupljanja politi\u010dkih poena, da se poka\u017ee kako eto \u2018mi brinemo za svoj narod\u2019. To je naprosto instrumentalizacija ljudskog stradanja.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Na koji na\u010din i danas nacionalisti\u010dki sentiment prete\u017ee nad grubim \u010dinjenicama razorenog dru\u0161tva i siroma\u0161tva?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Ne postoji pouzdana jednostavna formula o odnosu nacionalizma, s jedne strane, i ekonomskog stanja, socijalne i politi\u010dke (ne)stabilnosti, s druge strane. Nacionalizmu su podlo\u017eni i bogati i siroma\u0161ni, i zemlje sa razvijenom demokratskom politi\u010dkom kulturom, i one u kojima je demokratija tek fasada. Bogati Austrijanci su glasali za Hajdera, pa su se analiti\u010dari mu\u010dili da to objasne. Danska, koja je do ju\u010de mo\u017eda mogla da bude gotovo sinonim za bogato a pristojno dru\u0161tvo zasnovano na solidarnosti, socijalnoj osetljivosti i po\u0161tovanju prava na razliku, okrenula se dramati\u010dno udesno na junskim izborima 2015. U Velikoj Britaniji vladaju\u0107i konzervativci koriste slabo prikrivene nacionalisti\u010dke argumente u kampanji za istupanje iz Evropske unije.<\/p>\n<p>Kad je o Srbiji re\u010d, \u010dini se da se taj sentiment i te grube \u010dinjenice o kojima govori\u0161 skladno dopunjuju, barem iz perspektive vladaju\u0107ih elita. Milo\u0161evi\u0107 je dobijao izbore za vreme ratova i rekordne inflacije, dakle kad je \u017eivot bio naprosto veoma lo\u0161 i kad \u010dini se nije bilo racionalnog razloga da \u2018narod\u2019 nastavi da podr\u017eava re\u017eim. U ovom pogledu, situacija danas nije mnogo druga\u010dija. Srbija je ekonomski i socijalno razorena, a vladaju\u0107a stranka ipak u\u017eiva izuzetno veliku podr\u0161ku. Ta nam stranka umesto perspektive oporavka zemlje nudi kombinaciju autoritarne kontrole dr\u017eavnog aparata i stare nacionalisti\u010dke retorike, uz nagla\u0161enu servilnost prema jakima u me\u0111unarodnoj zajednici, gde su im predmeti obo\u017eavanja podjednako Angela Merkel i Vladimir Putin.<\/p>\n<p>Ovi nas primeri mo\u017eda pribili\u017eavaju odgovoru na tvoje pitanje. Mislim da je va\u017eno stalno imati u vidu da nacionalizam nije tek kulturno odrediv skup vrednosti, stavova i emocija koji se fokusiraju na pripadni\u0161tvo grupi. Nacionalizam je oblik borbe za politi\u010dku vlast i \u2013 najva\u017enije \u2013 oblik opravdavanja politi\u010dke vlasti, pre nego li kulturni sentiment. Drugim re\u010dima, nacionalizam je primarno va\u017ean kao pravno i ideolo\u0161ki uobli\u010den obavezuju\u0107i skup smernica o tome kako se ima koristiti dr\u017eavna vlast. Dr\u017eava \u2013 aparat prinude, norme, li\u010dnosti \u2013 opravdava se kao instrument za\u0161tite Grupe. Naravno, mi mo\u017eemo skepti\u010dno ukazivati na to da je Grupa tek \u2018zami\u0161ljena zajednica\u2019, da su temelji i oblici reprodukcije njenog \u2018jedinstva\u2019 tek ideolo\u0161ke tlapnje, ali se takvom kritikom ne posti\u017ee mnogo. Nacionalisti\u010dka fikcija u rukama represivnog aparata postaje prvorazredna politi\u010dka \u010dinjenica.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Po\u0161to stvari tako stoje, \u0161ta su po vama najve\u0107e opasnosti koje nam prete od sada ve\u0107 ozbiljnih najava da \u0107e se politi\u010dka elita ponovo upustiti u ustavno kreiranje. Ovo vas pitam imaju\u0107i u vidu i to da zastupate tezu da se ustavna demokratija, uprkos svojim univerzalnim moralnim temeljima, ne mo\u017ee posmatrati izolovano od posebnih konteksta u kojima se \u017eeli uspostaviti. Dakle, kako vidite doma\u0107i kontekst, i \u0161ta bi neki dobronamerni ustavotvorci morali posebno imati u vidu pri dono\u0161enju novog ustava?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Kad politi\u010dke elite pomenu ideju o promeni ustava, gra\u0111ani imaju pravo da o\u010dekuju i zahtevaju da im se prvo objasne razlozi za takvu inicijativu. Dakle, pitanje za\u0161to bi nam trebao novi ustav ili delimi\u010dna revizija postoje\u0107eg, dolazi na samom po\u010detku. Primat ovog pitanja izvodi se iz va\u017enosti ustava. To je akt koji defini\u0161e temeljne koordinate \u017eivota u politi\u010dkoj zajednici, od karaktera dr\u017eavne vlasti, do statusa svakog \u010doveka. Zato kad oni koji su na vlasti ka\u017eu \u2018menja\u0107emo ustav\u2019, svako od nas treba da se pita \u0161ta \u0107e to zna\u010diti za na\u0161u pretpostavljenu slobodu, na\u0161u pretpostavljenu ravnopravnost sa drugim ljudima, na\u0161e posebne identitete (na primer, nacionalne, regionalne, ili polne), kako \u0107e izgledati obavezuju\u0107i okviri u kojima \u0107emo ure\u0111ivati na\u0161e odnose u razli\u010ditim oblastima dru\u0161tvenog \u017eivota (recimo, u ekonomiji, obrazovanju ili zdravstvu), te kona\u010dno kako \u0107e biti organizovana i kako \u0107e funkcionisati dr\u017eava, \u0161to uklju\u010duje i pitanje legitimnih granica dr\u017eavne represije.<\/p>\n<p>To su sve pitanja koja su relevantna za svako dru\u0161tvo u kome se najavljuje promena ustava. Drugo, mi od pokreta\u010da o\u010dekujemo da nam objasne kako se njihova inicijativa odnosi spram konkretnog stanja u na\u0161oj dr\u017eavi i dru\u0161tvu. Jednostavno, \u0161ta je to \u0161to treba menjati u polo\u017eaju svakog \u010doveka, u socijalnim odnosima, ili u organizaciji politi\u010dke vlasti danas i ovde? Za\u0161to to treba menjati, za\u0161to bi promene trebale da budu ba\u0161 takve kakve pokreta\u010di predla\u017eu, i kako \u0107e se te promene odraziti na na\u0161e \u017eivote? Kakvom se boljitku mo\u017eemo nadati? Obja\u0161njenja i razlozi \u0161to bi ih ponudili inicijatori trebali bi biti tek okvir za raspravu. Bitno je, izme\u0111u ostalog, da oni koji su trenutno na vlasti ne bi u toj raspravi smeli imati nikakvu privilegovanu poziciju, niti u formulisanju razloga, sadr\u017eaja i dometa revizije, niti u vo\u0111enju rasprave, niti u kona\u010dnom \u010dinu formalnog usvajanja ustavnih promena: ustavno pitanje nije i ne sme biti domen vladavine trenutne politi\u010dke ve\u0107ine, sve i ako je ta ve\u0107ina demokratski legitimna i ako skrupulozno po\u0161tuje demokratska pravila.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Kako se sve to odnosi na ustavno pitanje u Srbiji?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>U Srbiji je situacija u vezi sa inicijativom za ustavnu reviziju prili\u010dno konfuzna. Konfuzija je dvovrsna: sadr\u017einska i proceduralna. Pro\u0161le godine su krenule nekakve najave, uglavnom iz Srpske napredne stranke, gde se ustavne promene stavljaju u kontekst neophodnosti \u2018ozbiljne reforme politi\u010dkog sistema\u2019. Na\u010delno se mo\u017eemo slo\u017eiti s idejom o potrebi reforme. Me\u0111utim, u oficijelnom politi\u010dkom govoru \u2018ozbiljna reforma politi\u010dkog sistema\u2019 izgleda tek kao fraza \u010dije zna\u010denje izmi\u010de i onima koji je ponavljaju. Pri\u010da o promeni Ustava zasad je sadr\u017einski gotovo potpuno prazna. Jedna od retkih konkretnih inicijativa ti\u010de se smanjenja broja poslanika u parlamentu. Tu i tamo pominje se i \u2018prilago\u0111avanje zahtevima evropskih integracija\u2019, ali gra\u0111anin koji prati ove signale uzalud \u0107e tra\u017eiti skroman dokaz da inicijatori znaju kako to i za\u0161to \u2018na\u0161 evropski put\u2019 tra\u017ei ustavnu reviziju.<\/p>\n<p>Kada je o proceduri ustavotvorstva re\u010d, \u010duli smo obe\u0107anja da \u0107e proces pripreme ustava biti inkluzivan, odnosno da \u0107e \u2018svi\u2019 \u2013 od parlamentarnih do vanparlamentarnih stranaka, od SANU do inostranih eksperata \u2013 biti konsultovani, \u0161to tako\u0111e mo\u017ee da zvu\u010di obe\u0107avaju\u0107e. Ipak, ideja o na\u010dinu na koji bi se obezbedila participacija \u2018svih\u2019 pomalo je trapava, otkrivaju\u0107i pravno i politi\u010dko neznanje njenih autora: glasnogovornik Zoran Babi\u0107 nas je obavestio kako \u0107e \u201epoziv biti javan, pa mo\u017ee da se uklju\u010di ko god \u017eeli\u201d. Ovim nam se saop\u0161tava ne samo da \u0107e ovla\u0161\u0107eni predlaga\u010d biti dr\u017eava oli\u010dena u trenutnoj parlamentarnoj ve\u0107ini, nego i da \u0107e taj predlaga\u010d biti privilegovan u pogledu definisanje postupka, sadr\u017eine i dometa ustavne promene. Ve\u0107 smo se mogli uveriti da ignoranti misle ozbiljno \u2013 setimo se sva\u0111ala\u010dki grube reakcije SNS-a na Deklaraciju o potrebi promene Ustava koju je pro\u0161le jeseni usvojila Skup\u0161tine Vojvodine. Poruka vladaju\u0107ih glasila je \u201ee, ne\u0107e biti kako vi mislite da treba, ve\u0107 kad i kako mi ka\u017eemo da \u0107e biti\u201c.<\/p>\n<p>Ukratko, inicijativa je nemu\u0161ta. Naravno, to ne zna\u010di da bi bilo pametno ignorisati je. Vladaju\u0107i mo\u017eda ne znaju ili ne\u0107e da nam ka\u017eu \u0161ta bi da postignu promenom Ustava, ali oni sigurno imaju mo\u0107 da urade mnogo toga, pa i da jedan ve\u0107 dosta nakaradni ustavni sistem u\u010dine jo\u0161 gorim. Zato gra\u0111ani kojima je stalo do slobode, jednakosti i demokratije moraju biti na oprezu. Gra\u0111anska strategija zalaganja za ustavnu demokratiju u Srbiji treba da se razvija u dva smera. Prvo, s obzirom na nedostatak pouzdanih informacija i nezapo\u010dinjanje bilo kakvog ozbiljnog razgovora u ovih godinu dana od kako je ideja obznanjena, vlastodr\u017ea\u010dke najave moramo \u010ditati izme\u0111u redova. Ali, odnos prema Ustavu nikako se ne sme svesti na reakciju na inicijative vladaju\u0107ih. Mi se pre svega trebamo zapitati da li je karakter dana\u0161nje krize u Srbiji takav da zahteva ustavnu promenu.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Dakle, to je pitanje kako o karakteru problema koji bi zahtevali dono\u0161enje ustava, tako i o vremenu te revizije. Da li se dana\u0161nje stanje u Srbiji mo\u017ee odrediti kao \u2019ustavni momenat\u2019, odnosno kao kriza koja tra\u017ei javni razgovor o rekonstrukciji samih osnova zajedni\u010dkog \u017eivota, koji bi bio pra\u0107en usvajanjem novih temeljnih normi?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Na\u010delni odgovor glasi da bi dono\u0161enje ustava imalo smisla ako bi taj proces bio rukovo\u0111en intencijom da se na\u010dini odlu\u010dan iskorak u smeru uspostavljanja Srbije kao ustavne demokratije. Iskreno mi je \u017eao \u0161to se ponavljam, variraju\u0107i ve\u0107 godinama istu temu, ali neke bitne stvari ovde se jednostavno ne menjaju. Srbija nije ustavna demokratija. Srbija nije ni moderna dr\u017eava. Stari diktum Zorana \u0110in\u0111i\u0107a o nedovr\u0161enoj dr\u017eavnosti i dalje je, na\u017ealost, aktuelan. Ostavljaju\u0107i ovom prilikom po strani teorijske rasprave, dr\u017eava je politi\u010dka zajednica stanovni\u0161tva koje \u017eivi na jasno definisanoj teritoriji, pod zajedni\u010dkom vla\u0161\u0107u i jedinstvenim pravnim sistemom. U demokratskoj ustavnoj dr\u017eavi ta pitanja ure\u0111uje prihva\u0107en i na\u010delno neupitan ustavni okvir. Me\u0111utim, u Srbiji se ni dan-danas ne zna gde su dr\u017eavne granice, dokle se prostire politi\u010dki autoritet, te za koga i pod kojim uslovima va\u017ee dr\u017eavni zakoni. Ovakvo bitno nepravno i nepoliti\u010dko stanje inaugurisano je nasiljem Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima. Setimo se samo neprekinutog krvavog licitiranja dr\u017eavnim granicama i insistiranja da za srpski narod u Hrvatskoj i Bosni ne va\u017ee zakoni tih dr\u017eava, \u0161to je bilo pra\u0107eno progla\u0161avanjem uvek novih \u2019srpskih dr\u017eava\u2019. Srpsko \u2019ustavno pitanje\u2019 devedesetih godina pro\u0161log veka prepoznaje se do danas po masovnim grobnicama ljudi koji su pobijeni zato \u0161to nisu bili Srbi.<\/p>\n<ul>\n<li><em>Kako se prema takvoj praksi odnosi aktuelni Ustav? Da li je taj akt \u2013 barem u intenciji \u2013 raskinuo sa praksom nedemokratske i nedovr\u0161ene dr\u017eavnosti? Da li je delegitimisao ideju i praksu etni\u010dkog opravdanja re\u017eimskog nasilja?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n<p>Mislim da je odgovor na sva ta pitanja negativan. Na to upu\u0107uju na\u010din dono\u0161enja ovog Ustava, njegove sadr\u017einske slabosti, kao i analiza njegove primene u proteklih devet godina. Prvo, ovaj Ustav napisan je i usvojen prakti\u010dno iza zatvorenih vrata, kao me\u0111upartijska nagodba. Ustav je nelegitiman, naprosto zato \u0161to je nametnut. Drugo, ovaj Ustav je optere\u0107en jednom izuzetno lo\u0161om definicijom politi\u010dke zajednice. To je ono dobra poznata odredba u Preambuli o Kosovu kao \u201esastavnom delu Republike Srbije\u201c. Kod nas se ponekad mo\u017ee \u010duti (za teoriju dvojbeno) mi\u0161ljenje kako ova odredba i nije toliko va\u017ena, budu\u0107i da preambula nema pravnu snagu. Ali, ne treba zaboraviti da se ustavotvorac postarao da naglasi kako \u201eiz takvog polo\u017eaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih dr\u017eavnih organa da zastupaju i \u0161tite dr\u017eavne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutra\u0161njim i spoljnim politi\u010dkim odnosima\u201c. Dakle, Preambula je definisana kao izvor pravnih obaveza za politi\u010dku vlast. \u2019Kosovo je Srbija!\u2019 nije simboli\u010dki izrek, nego pravna norma. Problem je u tome \u0161to je takva pravna norma u potpunom raskoraku sa stvarno\u0161\u0107u. Upravo, radi se o fikciji, a promovisanje fikcije u pravilo pona\u0161anja nije samo logi\u010dki besmisleno. Pravna fikcija zapisana u ustav naru\u0161ava autoritet celog pravnog i politi\u010dkog sistema. Ako dr\u017eava ne mo\u017ee ili ne\u0107e da po\u0161tuje normu koja otvara ustav, tada ne postoji nijedna principijelna ili proceduralna granica koja bi spre\u010dila tu dr\u017eavu da kr\u0161i i sve druge ustavne i zakonske norme. Ukratko, dok god je ta odredba deo Ustava, nema na\u010dina da se Srbija upostavi kao ustavna demokratija. Praksa \u2019primene\u2019 Ustava od 2006. godine to jasno pokazuje. U proteklih devet godina, sve su \u2019demokratski legitimne\u2019 parlamentarne ve\u0107ine vladale kao privatizovani re\u017eimi institucionalizovanog ideolo\u0161kog, politi\u010dkog, ekonomskog i socijalnog nasilja.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/nenad-dimitrijevic-intervju-2\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nenad Dimitrijevi\u0107: No kako se dokumentarna istina vi\u0161e ne mo\u017ee negirati, ve\u0107 du\u017ee vreme svedo\u010dimo procesima kreiranja la\u017enih se\u0107anja, gde se sistematski izobli\u010davaju \u010dinjenice o pro\u0161losti i njihovo moralno zna\u010denje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187128","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187128","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187128"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187128\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187128"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187128"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187128"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}