{"id":187052,"date":"2015-08-19T07:00:19","date_gmt":"2015-08-19T05:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=187052"},"modified":"2015-08-18T22:13:35","modified_gmt":"2015-08-18T20:13:35","slug":"teorija-besmisla-oliti-pitanje-cirilice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/19\/teorija-besmisla-oliti-pitanje-cirilice\/","title":{"rendered":"Teorija besmisla oliti pitanje \u0107irilice"},"content":{"rendered":"

\"NenadAutor: Nenad Popovi\u0107<\/strong> <\/em><\/p>\n

Svojedobno (14. 10. 2013.) sam dobio pitanja \u201dNovosti\u201d o krizi i politi\u010dkoj pozadini, implikacijama postavljanja plo\u010da sa \u0107irili\u010dnim tekstom u Vukovaru. Odverglao sam svoje mi\u0161ljenje (tisu\u0107u znakova) za anketu, valjda \u201cme\u0111u intelektualcima\u201d, u deset minuta, kao automat. Imao sam osje\u0107aj deprimiranosti i bespomo\u0107nosti, jer to pitanje \u2013 o jeziku, o politi\u010dkim implikacijama, a uvijek u obliku krize \u2013 moglo mi je biti postavljeno i 2003., i 1993., i 1983. i 1973., kad sam imao dvadeset i tri godine. A moglo je i 1969., kad sam imao devetnaest, i 1971., kad sam imao dvadeset i jednu.<\/p>\n

Kad sam dobio pitanja, odmah me doslovno zaboljelo da sam \u010ditavog \u017eivota taoc jednog te istog pitanja. Glupog koliko i opasnog, zlog kao \u0161to je svaka provokacija primitivnog siled\u017eije. To je pitanje iz politi\u010dke prakse onih koji imaju mo\u0107, mo\u0107 i nada mnom, zadnjih vi\u0161e od pola stolje\u0107a.<\/p>\n

Huligansko prodavanje cigle u dva u no\u0107i pred mra\u010dnim haustorom. Misli\u0161 da je hrvatski hrvatski? Misli\u0161 da je srpski hrvatski? Misli\u0161 da je hrvatski srpski? Misli\u0161 da je hrvatskosrpski hrvatski? Misli\u0161 da je srpski srpski? Za\u0161to ka\u017ee\u0161 hrvatski? Za\u0161to ka\u017ee\u0161 hrvatskosrpski? Za\u0161to ka\u017ee\u0161 srpskohrvatski, za\u0161to ka\u017ee\u0161 srpski, \u0161to misli\u0161 o \u0107irilici, \u0161to misli\u0161\u2026? Permutacije su beskona\u010dne i vrte se u krug kao i pitanja siled\u017eije: Ho\u0107e\u0161 kupit ciglu? Ne\u0107e\u0161 kupiti ciglu? Kako to da ti ne treba cigla? Tebi moja cigla nije dobra? Ho\u0107e\u0161 da te puknem u glavu ili ho\u0107e\u0161 kupiti moju ciglu? Misli\u0161 da bi ja prodaval svoju ciglu da imam para kao ti? Ako ti je cigla preskupa, ho\u0107e\u0161 da ti uzmem sat? Odlu\u010di se dok nabrojim do deset: ho\u0107e\u0161 da te puknem s ciglom ili \u0107e\u0161 je kupiti?<\/p>\n

Na Zapadu se to zove reketarenje: Ho\u0107e\u0161 za\u0161titu? Ne\u0107e\u0161, onda \u0107emo ti oplja\u010dkati ku\u0107u. \u0160to ti je jeftinije? Pita me vlast, pita me budu\u0107a vlast, pita me opozicija, pita me pro\u0161la vlast, zajebava me. Pere mi mozak. Tro\u0161i otpornost, dr\u017ei me u kutu najglupljim pitanjem svih pitanja, daju\u0107i mi glupo\u0161\u0107u, neodgovorljivo\u0161\u0107u pitanja do znanja da mi prijeti.<\/p>\n

Mogao bi \u010dovjek biti flegmati\u010dan, otmjen, prema tome, ignorirati. Ali, politi\u010dki nasilnici, jer su nasilnici, uvijek proizvode krizu: malu, veliku, usputnu. Jednom mi krizu prave na glavnom trgu, jednom me samo malo povuku u haustor na preslu\u0161avanje. Ali, tenzija je permanentna.<\/p>\n

Sa \u010detrdeset pet godina sam do\u017eivio da mi je prijatelj rekao da kad u\u0111em u lokal ne pozdravim s Dobar dan. Bila je velika kriza, smrtonosna, 1995. u Bosni, pa su \u017ertve nasilja i genocida prepoznavale Srbe po tome \u0161to ka\u017eu Dobar dan. Ne znam kako su \u017ertve, Muslimani iz sjeverne Bosne, govorili kad bi u\u0161li me\u0111u nepoznate ljude, ali ja sam tad (mjesto radnje Sanski Most) udario o prag ne-govorenja. I crnu lakrdiju, mogu\u0107u samo nad le\u0161evima. Da banem u lokal i na putu prema \u0161anku velim Faljen Isus, Selam alejkum, Zdravo.<\/p>\n

Politi\u010dki reketari danas me (nas) dovode pred zid da velimo da li je ok \u0107irilica. Odnosno da nije. U Hrvatskoj! U Vukovaru! Naravno, ne pitaju me oni ni najmanje o \u0107irilici i latinici. Pitaju me, kako je s osje\u0107ajima, pitaju me, kako je s moralom, povije\u0161\u0107u, o genocidu, iseljavanju, naseljavanju, udovicama i siro\u010dadi. Pitaju me o meni \u2013 pitaju me ho\u0107u li kupiti ciglu.<\/p>\n

Dr\u017ee me u \u0161ahu, to je svakom jasno. Problem je samo \u0161to mi to \u010dine ve\u0107 dobrano preko \u010detrdeset godina. Nema nijednog od mo\u0107nika koji (mi) to pitanje nije postavio. Vi\u0161e se ni ne sje\u0107am kako su se svi zvali, no znam da su se svi vozili u crnim mercedesima, imali \u0161ofere, opasnu mo\u0107 i stanovali u istom kvartu malo odmah iza De\u017emanovog prolaza odnosno sjevernije od broja 27 Jurjevske ulice. Bile su to zagorske propalice Tito i Tu\u0111man, nekakvi debeli poluinteligent iz Velike Gorice ili otkuda, Vladimir Bakari\u0107, \u010ditava plejada Srba-idiota s Banije i Korduna, za\u017earenih Hrvata-podlaca iz dinarskih i inih brdskih zabiti od kojih sam najbolje zapamtio Stipu \u0160uvara i Gojka \u0160u\u0161ka. Do danas ovih \u201cumivenih\u201d \u2013 koja rije\u010d najbolje opisuje istinu o njima, naime da se sad ve\u0107 umivaju i vi\u0161e ne nose kravatu na gumilastiku. Ali mi nadalje svi skupa prodaju ciglu O\u0161 latinicu \u2013 o\u0161 \u0107irilicu?<\/p>\n

A ja o sebi samo znam da sam sabijen u kut, kao \u0161to imam \u010dast promatrati kako je njihovo reketarenje samo odraz njihove socijalne panike. Jer izvan vlasti i haustora kamo uvla\u010de prolaznike nisu ni\u0161ta, da nigdje ne mogu dobiti posao, da ih ni u snu nitko ne bi namjestio niti im dao telefon i kompjutor.<\/p>\n

Kravate, ve\u010dere, ljubavnice i mobitele bi gledali samo na filmovima. Kao oni de\u010dki iz siroma\u0161nih obitelji, bez kinte u d\u017eepu, koji nemaju za kino kartu pa ni ne znaju koje bi pitanje postavili osim O\u0161 ciglu.<\/p>\n

Tako mentalno \u017eivim u njihovom za\u010daranom krugu. Oni ho\u0107e mobitel i sisatu sekretaricu a mene pitaju kojim jezikom govorim i molim li se bogu. Ja, ukoliko toga ja uop\u0107e jo\u0161 ima, stalno odgovaram. Jer su meni, kad me se pita, jezik i pitanje bog ili ne va\u017eniji od njihovog mobitela i guzate blondine za vikend.<\/p>\n

No nije meni u tome problem. Meni je problem \u0161to su izvan kvarta u kojem su oni lokalni batina\u0161i u tih \u010detrdeset, \u010detrdeset i pet godina prohujale fantasti\u010dne debate, odr\u017eane velike izlo\u017ebe, napravljena otri\u0107a, pro\u0161le velike duhovne i politi\u010dke krize: pao je Zid, izvr\u0161en je napad na New York, ni manje ni vi\u0161e. Igrane su po sto i vi\u0161e puta sulude kazali\u0161ne predstave, \u010ditavi sportovi su propali na drogama \u2013 Tour de France, da, Tour de France, odustaje se od atomske energije, zatvorena su nalazi\u0161ta ugljena u zapadnoj Europi, u Americi je jedan Crnac postao predsjednik a ro\u0111aci mu \u017eive u u centralnoj Africi, ljudi u\u010de kineski: da, toga me je ko\u0161talo prodavanje cigle Hrvati i Srbi.<\/p>\n

Ko\u0161talo me to i dostojanstva i samopo\u0161tovanja. Danas, to jest sad ve\u0107 ju\u010der, kad mi je to pitanje-cigla (\u0107irilica-latinica) postavljeno po dvjestoti put, nisam indignirano urliknuo Je li Vi to mene zajebavate?!<\/p>\n

Nego sam lijepo sjeo i odverglao svoje. Pavloljev pas Popovi\u0107 krasnoslovno laje. Jer, bit \u0107e da je moj odgovor ne samo hiperkorektan. Ve\u0107 i \u201cinteresantan\u201d, anga\u017eiran itd. Tko bi rekao, nakon \u010detrdeset i pet godina zvonca u kavezu.<\/p>\n

Tu opne izme\u0111u selfa \u201cNenad Popovi\u0107\u201d i njih \u2013 njih kao \u201cmojih\u201d da budem to\u010dan \u2013 odavno vi\u0161e nema. Napravljen je odavno teflonirani kanal izme\u0111u mog uha i centra za govor, pisanje i formuliranje. Nad taj kanal naginju se groteskni tipovi od onog Bakari\u0107a i Tita koji je govorio Juguslavija i o kojem je njegova supruga na umoru rekla da je sa \u0161ezdeset godina bio svje\u017e kao mladi\u0107 \u2013 do izvjesnog prof. Karamarka.<\/p>\n

Oni uvijek uviknu u teflonirani kanal neku od svojih formula, a moja ruka uzme olovku i napi\u0161e. Kroz kanal se pitanje \u010duje u svakoj nijansi a njihov prostor odavno formiran u mojem mozgu proizvodi tekst. U mojem slu\u010daju proizvode \u017eanr Popovi\u0107ev li\u010dni tekst!<\/p>\n

U me\u0111uvremenu sam tako izvje\u017eban, odnosno ganglije su se spojile s \u010ditavom svje\u0161\u0107u, da se na podra\u017eaj od Karamarka priklju\u010de na \u010ditavu jednu referalnu biblioteku, na sveukupne fondove osje\u0107aja i iskustava. Njihov call centar je u meni ve\u0107 proizveo i moj li\u010dni stil. Op\u0107instvu dosta \u010dudan dodu\u0161e, ali i meni tako\u0111er. O tom sebi \u010duo sam na primjer re\u010denice pred dvadeset i pet godina Ti si odgovorni autsajder a pred dvije Tekstovi \/u Nacionalu\/ su ti bili iz neobi\u010dnog ugla; jedan strani novinar, ugledni dakako, autor knjiga itd., na \u010dija pitanja sam u par navrata smrtno ozbiljno govorio, satima, nedavno mi je rekao da se opet prvom prilikom moramo vidjeti da brbljamo.<\/p>\n

Evo ti ga na. Je li to strani novinar i autor knjiga u teflonski kanal izme\u0111u mog uha i mozga ubacivao kriva pitanja pa onaj \u0160uvarov centar u mozgu nije davao zadovoljavaju\u0107e odgovore, ili pitanja uop\u0107e nisu i\u0161la preko tog kanala, pa je odgovarao self? Sasvim mogu\u0107e. U vlastitom vrtu, uz \u010da\u0161u vina i sir \u2013 self Popovi\u0107 se osje\u0107ao doma pa je ispustio brbljanje. Misti\u010dno mjesto selfa u vlastitom trnacu. U jednom trenutku, u Kupincu, Vladko Ma\u010dek veli \u201clajbek je otkop\u010dan\u201d. Na \u0161to je mislio Ma\u010dekov self? Na sumrak Jugoslavije pred katastrofu ili na lajbek koji se otkop\u010da poslije gemi\u0161ta? Ili da je nedjelja? (Bilo kako bilo, poslije mu je u Jasenovcu bila Sempr\u00fanova lijepa nedjelja.)<\/p>\n

Nije lijepo re\u0107i, deflorirao, probu\u0161io me je Vladimir Bakari\u0107. Jedne ve\u010deri u privatnom stanu, kako to ide. Bilo je to 1971., na jesen. Bio sam kod ro\u0111aka u Zapru\u0111u, razgovarali smo pola o privatnim stvarima, a bogme pola o politici, jer je bilo vrelo. Odlazio sam na Trg, odlazio na fakultet opkoljen policijom sa \u0161majserima, grad je bio pod strujom, oni su bili obi\u010dni gra\u0111ani a ja student: \u201cstudent\u201d, to je tada zvu\u010dalo kao danas Che Guevara.<\/p>\n

Elem, pri\u010dao sam, pri\u010dali su oni. Onda se na televiziji, crno bijeloj, ukazalo veliko poput mjeseca lice Vladimira Bakari\u0107a. Intervju, ako se ne varam, ekran pun te glave. Gledamo, onako politizirani, a on veli Ja ne vidim nikakav masovni pokret. Pa onda govori maspok.<\/p>\n

Jebote: Ne vidi. Maspok, kakva je to rije\u010d, nikad \u010duo. Bio sam na odre\u0111en na\u010din paraliziran kao kad se sretne i slu\u0161a \u0161izofreni\u010dara. Realnost ne postoji, a ovaj to izgovara i pri tome sasvim prirodno gleda u kameru. Ne\u0161to on jo\u0161 i varira mimiku, sav je pun stilskih figura. Odmahuje, otpuhava, gestikulira podbratkom debelim kao vre\u0107a. Ide jedna autonomna dramaturgija u kojoj ne zna\u0161 da li je to savr\u0161ena gluma ili govori li lu\u0111ak neki svoj slijepi, autisti\u010dni tekst. Bilo mi je kao da sam glavom udario u zid. Jo\u0161 se sje\u0107am da sam dobacivao Pa kaj to ovaj govori?<\/p>\n

Tako me po\u0161evio Bakari\u0107. Sve ostalo je dekoracija i arhetipi\u010dno iskustvo. Lu\u0111a\u010dki govor pojedinca i puno policije na ulicama. Lenjin i Trocki piskutaju usred Petrograda neke sumanute, kripti\u010dne tekstove, a okolo kron\u0161tatski batina\u0161i s bajonetama; neki Hitler Nijemcima satima govori, pa urla sumanute tekstove, a okolo na masu paze esaovi batina\u0161i s dugim \u0161tapovima, remenima i revolverima. Bra\u0161nasto bijeli Milo\u0161evi\u0107 i tenkovi na beogradskim ulicama: \u201cDragi na\u0161i \u010cesi, do\u0161li smo Vam bratski pomo\u0107i na tenkovima na Vjenceslavov trg\u201d.<\/p>\n

I, naravno, po\u0161evljen, pro\u0161ao sam put kao i moji roditelji, kao i svi. U\u010dio \u010ditati slijepe novine izme\u0111u redaka itd., itd.<\/p>\n

No o tome se ne radi. Nasilno, taj neodredivi ne\u0161to Bakari\u0107 probio je kanal vrlo duboko u mene. Situacija u stanu u Zapru\u0111u bila je ljudski duboka. Za nekog koji je protekle godine, izme\u0111u \u0161ezdesetosme i sedamdeset i prve, dakle, bio otvorene du\u0161e kakav se bude izme\u0111u osamnaeste i dvadeset i prve, izme\u0111u onog \u0161to sam kasnije shvatio da je politi\u010dko i onog \u0161to je ljudsko nije bilo razlike.<\/p>\n

Uostalom bilo je rovito vrijeme, jebi ga, nisam plakao samo ja, plakali su i glavni urednici pra\u0161kog radija i televizije. Kad ti do\u0111u tenkovi i armirani d\u017eipovi pred ko\u0161ulju, \u0161ok je i slom, a kad ti Jaruzelski (Bakari\u0107) onda preko televizije ka\u017ee da je to za tvoje dobro, nema\u0161 \u0161anse \u2013 da ti ne probije kanal do u \u201cmozak\u201d.<\/p>\n

E, meni nije bio ni Jaruzelski ni Lav Davidovi\u010d Trocki, ve\u0107 ona spodoba na \u010diju bi pojavu u nekoj beogradskoj kavani tada \u010dar\u0161ija prasnula u smijeh.<\/p>\n

Koje sramote, tipi\u010dne za defloraciju. To, ta vre\u0107a od snishodljivog Titovog butlera, \u010dovjeka koji Hebrangu nije bio do koljena, meni je probila himen. Opnu, napravio kanal o kojem govorim.<\/p>\n

Da je kasnije bila redaljka drugo i tre\u0107erazrednih tipova, samo je logi\u010dno i moja zadata sudbina, \u0111avolji mehanizam jedne sredine u kojoj vladaju prigradski tipovi, prodava\u010di cigle. Prave nacije nakon Jaruzelskih imaju svoje Wa\u0142\u0119se i Woyti\u0142e, a prigradskoj se ukazala Tu\u0111manova grimasa. Bosancima isto tako: glava Radovana Karad\u017ei\u0107a (javila im se iz Holliday Inna, hotela!). A Srbima \u2013 kao \u0161to je poznato.<\/p>\n

Jedino \u010dime se mogu di\u010diti je da mi Bakari\u0107 nije napravio dijete. Mnogima koje poznam je: vidim i da pod stare i neki \u201cprolje\u0107ari\u201d sada govore maspok, jadnici. Dobro da ne govore sovnarkom.<\/p>\n

Potpuno je svejedno, dakle, tko me to danas pita \u0161to mislim o srpskom jeziku i \u0107irilici. Mogli bi me pitati i o gregorijanskom kalendaru ili za\u0161to je Mao odustao od uvo\u0111enja latinice a uveo samo rimske brojke, ostaviv\u0161i kineskom pismo koje si bazi\u010dno savladao tek kad zna\u0161 njih tri tisu\u0107e osnovnih, ina\u010de si nepismen. Brine me, me\u0111utim, \u0161to meni na Karamarka i Ru\u017eicu Toma\u0161i\u0107 ruka leti.<\/p>\n

A u samom Vukovaru, kad je jo\u0161 bio pod vla\u0161\u0107u krajinskom, kako leti \u010ditav \u010dovjek vidio sam jednog paraglajdera. Bio je ljetni dan, \u017eega, podne i nigdje nikoga. Jedan predivni mladi\u0107 s krilima samo u kupa\u0107im ga\u0107icama polako je klizio iznad otvorenih krovova. Nad glavama nam se pojavio dok smo \u0161utke obilazili izre\u0161etani stari kolodvor. Be\u0161umno se pojavio, u sporom ravnom letu od strane Dunava, a onda je napravio nekoliko be\u0161umnih krugova iznad kolodvora i nas, te zavr\u0161iv\u0161i to odletio dalje prema centru. Je li kru\u017eio zbog nas, ili zbog kolodvora, zbog sight-seeinga nad gradskim pejza\u017eom bez premca, bog te pitaj. (Mladoj \u017eeni koja je bila s nama, Talijanki iz Milana, je poslije kolodvora pozlilo, nije vi\u0161e izlazila iz kola sve dok se nismo vratili u Osijek.)<\/p>\n

Radio Gornji grad<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sa \u010detrdeset pet godina sam do\u017eivio da mi je prijatelj rekao da kad u\u0111em u lokal ne pozdravim s Dobar dan<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-187052","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187052","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=187052"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/187052\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=187052"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=187052"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=187052"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}