{"id":186829,"date":"2015-08-15T12:36:06","date_gmt":"2015-08-15T10:36:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=186829"},"modified":"2015-08-15T12:38:33","modified_gmt":"2015-08-15T10:38:33","slug":"sve-sto-se-zeleli-da-znate-o-americkoj-politici-a-bojali-ste-se-pitati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/15\/sve-sto-se-zeleli-da-znate-o-americkoj-politici-a-bojali-ste-se-pitati\/","title":{"rendered":"Sve \u0161to se \u017eeleli da znate o ameri\u010dkoj politici, a bojali ste se pitati"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Pavle Ili\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Svet tuma\u010di ameri\u010dku politi\u010dku scenu kao neprestano ponavljanje \u201ejednog te istog\u201c \u2013 ima li istine u takvom tuma\u010denju? I, ono \u0161to se name\u0107e kao jo\u0161 jedna konstanta jeste ta sprega izme\u0111u politi\u010dkog mejnstrima i institucionalnog rasizma, koje su eventualne politi\u010dke alternative takvom poretku?<\/li>\n<\/ul>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-186830 size-medium\" title=\"Ahmed Shawki\/links.org.au\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-300x224.jpg\" alt=\"ahmed_shawki\" width=\"300\" height=\"224\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-300x224.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-580x432.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-450x335.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-480x358.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-235x175.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-75x56.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-350x261.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki-220x164.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/ahmed_shawki.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>\u0160to se ti\u010de prvog pitanja koje si mi postavio &#8211; odnosno neprestanog ponavljanja \u201eameri\u010dke politi\u010dke pri\u010de\u201c svakako da se mo\u017ee tvrditi da je to dobra opservacija, naro\u010dito u izbornom smislu. \u0160to \u0107e re\u0107i &#8211; na vlast do\u0111u demokrate na mandat ili dva, pa se potom ona prebaci na republikance isto na par manadata, pa opet demokrate, pa opet republikanci, i tako dalje, i tako dalje&#8230; Tako da, u izvesnom smislu svakako postoji kontinuitet, ali i kao \u0161to je Marks jednom prilikom rekao &#8211; istorija se ponavlja, ali ne uvek na istovetan na\u010din.<\/p>\n<p>Ne moramo, u stvari, ni da citiramo Marksa da bi nam to bilo jasno, dovoljno je da sagledamo realnost situacije. Uzmimo, na primer, period od kraja Vijetnamske krize do danas &#8211; stanje u kojem se nalazila vladaju\u0107a ekonomska i politi\u010dka klasa sredinom sedamdesetih godina karakterisale su panika i kriza \u0161to je svakako delom bila zasluga i masovnih mobilizacija tokom \u0161ezdesetih i ranih sedamdesetih godina pro\u0161log veka me\u0111u kojima se najvi\u0161e isti\u010du afroameri\u010dki pokret za gra\u0111anska prava koji je pratio Black power pokret, feministi\u010dki pokret, \u010cikano pokret, pokret za LGBT oslobo\u0111enje. Bilo je to uzbudljivo vreme u kojem je centralna borba protiv rasizma, a za ostvarenje gra\u0111anskih prava slomila makartijevsku hegemoniju koja je postojala tokom pedesetih otvoriv\u0161i ogroman prostor za nove mogu\u0107nosti.<\/p>\n<p>To otvaranje koje se desilo tokom pokreta za gra\u0111anska prava, tokom kojeg su, \u0161to je zanimljivo, na vlasti bili liberali, a ne konzervativci, propra\u0107eno je periodom radikalizacije, i to radikalizacije na ra\u010dun liberalizma kao ideologije, a ne protiv konzervatizma. Na primer, SDS ( Students for Democratic Society &#8211; Studenti za demokratsko dru\u0161tvo), koji su svoje prvo istupanje imali u Port Hjuronu 1960. godine, ljudi koji su se smatrali naslednicima i nastavlja\u010dima svega onoga najlep\u0161eg vezano za SAD, su do 1965. godine te iste SAD smatrali me\u0111unarodnim kriminalcem koji bombarduje decu u Vijetnamu. Ako pogledate Martina Lutera Kinga, on po\u010dinje tako \u0161to poziva na ispunjenje ameri\u010dkog sna, ali, bez obzira na to \u0161to je uvek ostao dosledan pacifizmu, pred kraj svog \u017eivota, 1967. godine, on o\u0161tro raskida sa establi\u0161mentom, javno se suprotstavlja Ratu u Vijetnamu i biva na\u0161iroko napadan u javnosti. Ukoliko biste \u010ditali novinske \u010dlanke iz tog perioda koje su pisali ljudi koji danas poku\u0161avaju da se okite uspomenom na dr Martina Lutera Kinga mla\u0111eg, videli biste da su ga upravo ti ljudi naj\u017ee\u0161\u0107e i najo\u0161trije napadali i tvrdili da je ludak koji je umislio vezu izme\u0111u Vijetnama i pokreta za gra\u0111anska prava u SAD. Ako, nakon toga, uzmete da \u010ditate ono \u0161to je sam dr Martin Luter King pisao 1967. i 1968. godine vide\u0107ete da je on tvrdio da je rat povezan sa rasnim pitanjem koje je povezano sa klasnim pitanjem. Njegov poslednji govor, koji je odr\u017eao dan pre nego \u0161to \u0107e biti ubijen, 7. aprila 1968. godine, je izrazito mo\u0107an i potresan. U njemu je on rekao: \u201ePre\u0161li smo veliki put. Mo\u017eda ne\u0107u biti tu sa vama, ali znam da \u0107e moj narod, moja rasa, uspeti da se popne na vrh ove planine!\u201c &#8211; \u0161to je, naravno, parafraza poznatog biblijskog citata.<\/p>\n<p>Malkolm X je svoju karijeru zapo\u010deo na daleko radikalnijoj poziciji, ali se ve\u0107 &#8216;65. kretao dalje u levo.<\/p>\n<p>Dakle, \u010ditav taj proces radikalizacije se odvija pod liberalizmom koji vlada, a koji do sedamdesetih godina postaje veoma odlu\u010dan u svojoj nameri da spre\u010di dalje \u0161irenje radikalizma. Taj napad na radikalizovane slojeve dru\u0161tva, me\u0111u kojima sam zaboravio da pomenem studentski pokret i \u0161pic u \u0161trajka\u010dkim aktivnostima u periodu 1969-1971, odvija\u0107e se najrazli\u010ditijim metodima.<\/p>\n<p>Dakle temelji sistema se ljuljaju i obe glavne partije odlu\u010duju da je vreme da se uvede red u ovo stanje haosa. U sred svega toga, uzgred, Nikson je primoran da podnese ostavku oko Votergejta. Ve\u0107 &#8216;76. naziru se po\u010deci onoga \u0161to je sada o\u010digledno ve\u0107 tri, tri i po decenije neprestanog, neoliberalnog napada na dru\u0161tvene pokrete i ideolo\u0161kog regrupisanja i ja\u010danja desnice i njenog kulturolo\u0161kog i politi\u010dkog napredovanja. Primer tog kulturolo\u0161kog ratovanja jeste napad na crnce koji se prikazuju kao neradnici koji primaju socijalnu pomo\u0107, a sve u cilju da se napadne sama institucija socijalne pomo\u0107i. Verovali ili ne, ve\u0107ina ljudi u SAD koji primaju socijalnu pomo\u0107 su &#8211; belci. Ali desnica je razumela da mora da plasira zapaljive teme pomo\u0107u kojih \u0107e ljude okretati jedne protiv drugih kako bi, \u0161to joj je po\u0161lo za rukom na prelazu iz sedamdesetih u osamdesete, slomila snagu organizovane radni\u010dke klase. Ta snaga se javljala u raznim oblicima &#8211; ne samo kroz sindikate, ve\u0107 i u crna\u010dkom i drugim pokretima.<\/p>\n<p>Ve\u0107ina ljudi \u0107e po\u010detak ovog napada povezati sa vladavinom predsednika Ronalda Regana, odnosno sa njegovom odlukom da otpusti \u010dlanove sindikata kontrolora leta tokom njihovog \u0161trajka 1980. godine. Ono \u0161to ve\u0107ina ljudi ne zna, dodu\u0161e, jeste da je sve to po\u010delo jo\u0161 pod Karterom i da su demokrate kovale planove za otpu\u0161tanje radnika Petko-a. Prvi \u201eeksperimentalni kolektivni ugovor\u201c je sklopljen sa radnicima u industriji \u010delika jo\u0161 &#8216;73. Taj ugovor je sklopljen na sedam godina, i prema njemu radnici su dobili izvesnu svotu, ali su bili primorani da se odreknu prava na \u0161trajk tokom \u010ditavog tog perioda &#8211; to je tada bilo ne\u010duveno!<\/p>\n<p>I, polako ali sigurno, kolektivni ugovori se potiskuju. Ne znam kako je to kod vas u Srbiji ra\u0111eno, ali u Americi bi se sastale tri najve\u0107e fabrike automobila i one bi sastavile ugovor koji bi postao obavezuju\u0107i za sve druge firme u toj grani industrije, uklju\u010duju\u0107i i industriju automobilskih delova &#8211; male fabrike koje snabdevaju velike proizvo\u0111a\u010de. Ve\u0107ina ugovora u industriji bila je ovog tipa. Danas, 91% ugovora se sklapa individualno i to \u010dak sa razlikama izme\u0111u pojedina\u010dnih fabrika. Ovo je ogroman gubitak nekada\u0161njih prava.<\/p>\n<p>Dodatni problem sa stalnom smenom demokrata i republikanaca je i na\u010din na koji je izborni sistem organizovan, odnosno ogromne te\u0161ko\u0107e sa kojima se suo\u010dava bilo koja partija koja \u017eeli da se pojavi na glasa\u010dkom listi\u0107u u svih 50 dr\u017eava. U nekim dr\u017eavama podr\u0161ka dva psa i jedne ma\u010dke je dovoljna da zavr\u0161ite na listi\u0107u&#8230; dva psa i jedna ma\u010dka koji umeju da \u010ditaju i da govore, dok bi vam u nekoj drugoj saveznoj dr\u017eavi trebalo 500000 potpisa, a obe glavne partije \u0107e mobilisati protiv vas &#8211; proverava\u0107e svaki od tih potpisa. Ceo taj proces ko\u0161ta stotine hiljada dolara i ostavlja izrazito sku\u010den prostor u kojem bi se mogla stvoriti alternativna partija. Plus, ne postoji ni pravilo proporcionalnog predstavljanja. Zapravo, mogu\u0107e je osvojiti ve\u0107inu glasova i izgubiti izbore, u \u0161ta su se svi uverili kada je D\u017eord\u017e V. Bu\u0161 pobedio Ala Gora.<\/p>\n<p>Upravo zbog svega toga ne vidimo izborne rezultate koji bi oslikavali ogromne dru\u0161tvene pokrete i otpor koji postoje.<\/p>\n<p>Tako da, ovo bi u stvari bili pome\u0161ani odgovori na prvo i na drugo pitanje koje si mi postavio.<\/p>\n<ul>\n<li>Dobro, ovo je svakako bio odli\u010dan istorijski i kontekstualni uvod u ono \u0161to se trenutno de\u0161ava u SAD. Dakle, kakva je situacija u va\u0161oj dr\u017eavi nakon tih 35 godina nemilosrdnog neoliberalnog napada na levicu i na radni\u0161tvo, ali i nakon Blockupy pokreta, nakon Viskonsina, Sijetla i mnogih drugih borbi na terenu od kojih jedna upravo traje &#8211; mislim naravno na #blacklivesmatter?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Reganova vladavina koja je dovela i do jednog mandata koji je na mestu predsednika imao D\u017eord\u017e Bu\u0161 stariji su bile zastra\u0161uju\u0107e. Cela dr\u017eava je nasilno pogurana udesno; bilo kakav otpor je bio u\u0107utkivan i ono \u0161to se na kraju desilo jeste to da su demokrate i republikanci fakti\u010dki zajedno vladali i slomili ki\u010dme ve\u0107ine onih pokreta o kojima sam ranije pri\u010dao. Stoga, nije slu\u010dajnost da se na kraju Klintonove vladavine, uprkos nadama da \u0107e Klinton promeniti kurs kojim se ameri\u010dko dru\u0161tvo kretalo, ispostavilo da je on od svih dotada\u0161njih predsednika bio najprijateljskije nastrojen prema slobodnom tr\u017ei\u0161tu i to na me\u0111unarodnom i na unutra\u0161njem planu. Ako me pam\u0107enje ne vara, kada su ga pitali zbog \u010dega se ratuje sa Srbijom, on je prosto odgovorio: \u201eTrgovina\u201c. To je bio citat na koji sam svojevremeno nai\u0161ao, ne znam da li si ti imao priliku da ga negde pro\u010dita\u0161. Ukratko, radilo se o tome da se svetsko tr\u017ei\u0161te otvori za ameri\u010dki kapital nakon pada Berlinskog zida i Rusije kao supersile u \u0161ta je ulo\u017eena sva energija ameri\u010dkog establi\u0161menta.<\/p>\n<p>Ja mislim da to dobro obja\u0161njava zbog \u010dega je do\u0161lo do pobune oko Sijetla na kraju Klintonovog drugog mandata. Ta pobuna je zaista zagolicala ma\u0161tu ljudi o mogu\u0107nosti antikorporativne, mo\u017eda i antikapitalisti\u010dke alternative, mada ja mislim da je preciznije nazivati je u tada\u0161njem kontekstu, 1999. godine, antikorporativnom. Nakon tog pokreta usledila je predizborna kampanja Ralfa Nejdera koji je kroz Zelenu partiju uputio najozbiljniji izborni izazov dvema glavnim partijama, iako je Nejder bio kandidovan u samo 35 dr\u017eava, dok je taj tip pokreta vaskrsao sa Occupy-jem. Occupy je bio pod o\u010diglednim uticajem Arapskog prole\u0107a, gr\u010dkog trga Sintagma i Indignadosa u \u0160paniji.<\/p>\n<p>Ono \u0161to bi va\u0161i \u010ditaoci trebalo da uvide iz ovoga je ogromna promena u svesti ljudi u odnosu na pre trideset godina kada bi ljudi sebe naj\u010de\u0161\u0107e smatrali pripadnicima srednje klase ako bi se uop\u0161te i klasno odre\u0111ivali. Entuzijasti\u010dno prihvatanje slogana &#8211; \u201enas je mnogo, njih je 1%\u201c, odnosno \u201eMi smo 99%, oni su 1%\u201c je izazvalo potpuno ludilo. Preko no\u0107i svaka televizijska emisija, svaka komi\u010dna serija je prihvatila retoriku \u201e99% protiv 1%\u201c i to do tih granica da bi \u010dovek pomislio \u201eHej! Pa to je na\u0161 slogan! \u0160ta se ovde de\u0161ava?!\u201c. I tako je taj diskurs preplavio javni prostor dok prosto nije ispario jednog dana. Dobro, nije nestao sam od sebe &#8211; gradona\u010delnici najve\u0107ih gradova su odr\u017eali konferenciju na kojoj je odlu\u010deno da \u0107e se aktivno boriti protiv Occupy pokreta, ali i sam pokret je imao svojih ograni\u010denja. Na primer, \u0161ta raditi u zimu kada je skoro nemogu\u0107e kampovati po parkovima? Ili, ako se samo odr\u017eava u glavnim gradovima dr\u017eava \u0161ta se radi kada je pokret slomljen? Sa sli\u010dnim problemima su se suo\u010dili ljudi u Egiptu.<\/p>\n<p>Ja mislim da je najbitnije imati na umu ogroman nivo besa, frustracije, siroma\u0161tva u kombinaciji sa nasiljem policije, iseljavanja i oduzimanja domova &#8211; na \u0161ta je kriza imala izrazito veliki uticaj, najja\u010de poga\u0111aju najsiroma\u0161nije me\u0111u siroma\u0161nima, kao i odumiranje ve\u0107 slaba\u0161nog javnog sektora. Nije preterano re\u0107i da sve ovo izaziva otpor koji do sada nije prona\u0161ao adekvatan politi\u010dki izraz, a stvaranje tog izraza je, po mom mi\u0161ljenju, glavni zadatak sa kojim smo suo\u010deni.<\/p>\n<ul>\n<li>Za kraj, da li biste mogli da ka\u017eete \u0161ta je po Va\u0161em mi\u0161ljenju recept za generalizaciju sve te kreativnosti u pokretima i politi\u010dke alternative koju oni predstavljaju koja bi mogla da slu\u017ei kao protivte\u017ea ideji jedinstvene ameri\u010dke nacije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ja zaista verujem da se ta ideja ve\u0107 nalazi u stanju raspadanja. Sva istra\u017eivanja javnog mnjenja koja su vo\u0111ena oko tema #blacklivesmatter kampanje ukazuju na to da postoji ogromna doza iskrene \u0161okiranosti oko stvari koje su se de\u0161avale. Naravno, ta istra\u017eivanja \u0107e belci tuma\u010diti na razli\u010dit na\u010din od crnaca, ali razlike ne staju tu. Da li ispitanici \u017eive u predgra\u0111ima ili u urbanim sredinama? Jesu li siroma\u0161ni ili pripadaju srednjoj klasi? Razlike u posmatranju su stvarne.<\/p>\n<p>Dakle, razumevanje tih razlika i delanje u skladu sa njima je put kojim mo\u017eemo da krenemo ka generalizaciji iskustava borbe, ali taj zadatak nikad ne\u0107e biti ispunjen sem ukoliko ljudi po\u010dnu i politi\u010dki, a ne samo emotivno da se identifikuju sa, na primer, ubistvom dvanaestogodi\u0161njeg de\u010daka od strane policajaca. To ubistvo bi trebalo sa sobom da povla\u010di i pitanja &#8211; Za\u0161to imamo toliko zatvora? Za\u0161to je policija toliko nasilna? Da li je policija u toj meri nasilna prema belcima? I onda shvatite da postoji nasilje sli\u010dne vrste i prema belcima, iako u manjoj meri. Tada na scenu stupaju politi\u010dke mre\u017ee, veze i organizacije koje treba da prevedu bes naroda u neku vrstu aktivnosti. A to je ono \u0161to je izrazito te\u0161ko odraditi.<\/p>\n<p>No, ja verujem da su sve ove epizode borbe i otpora u ljudima probudile novu vrstu svesti koja vi\u0161e ne mo\u017ee da se u potpunosti izbri\u0161e i vrati na nulu. U nekom trenutku \u0107e mo\u017eda borba biti na jako visokom nivou da bi se nakon toga ponovo vratila \u201epod zemlju\u201c, ali u na terenu to izgleda na slede\u0107i na\u010din: Pokret Occupy je nastao nakon razaranja uragana Katrina &#8211; ne mislim isklju\u010divo hronolo\u0161ki ve\u0107 i u smislu svesti.<\/p>\n<p>Isto tako i sa #blacklivesmatter &#8211; taj pokret \u0107e se mo\u017eda ugasiti, ali ljudi ne\u0107e nikada zaboraviti ono \u0161to se desilo u Baltimoru, Teksasu ili u Fergusonu, a upravo ta uspomena stvara novu generaciju politizovanih ljudi, pre svega mladih, koji ovu zemlju posmatraju druga\u010dijim o\u010dima, a ti ljudi su na\u0161a budu\u0107nost.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.marks21.info\/intervju\/sve-sto-se-zeleli-da-znate-o-americkoj-politici-a-bojali-ste-se-pitati-intervju-sa-ahmedom-savkijem\" target=\"_blank\">Marx21.info<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Razgovaram sa Ahmedom \u0160avkijem iz ameri\u010dke organizacije ISO koji je \u010dlan uredni\u0161tva teoretskog \u010dasopisa International Socialist Review i jedan od osniva\u010da levi\u010darske izdava\u010dke ku\u0107e Haymarket books<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":186830,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-186829","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186829","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=186829"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186829\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/186830"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=186829"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=186829"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=186829"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}