{"id":186755,"date":"2015-08-14T08:11:45","date_gmt":"2015-08-14T06:11:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=186755"},"modified":"2015-08-14T08:11:45","modified_gmt":"2015-08-14T06:11:45","slug":"kalifat-je-tek-jedan-od-krvavih-alata-zapada-u-nekim-mnogo-vecim-igrama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/14\/kalifat-je-tek-jedan-od-krvavih-alata-zapada-u-nekim-mnogo-vecim-igrama\/","title":{"rendered":"\u2018Kalifat\u2019 je tek jedan od krvavih alata Zapada u nekim mnogo ve\u0107im igrama"},"content":{"rendered":"

\"zlatko-dizdarevic\"Neko je minulih dana napisao kako je velika ameri\u010dka strategija zvana dugoro\u010dni plan za ostvarivanje nacionalnih interesa i uspje\u0161no suprotstavljanje najve\u0107im neprijateljima \u2013 u rasulu. Pri\u010da sa istambulskom prevarom o stvaranju takozvane “ISIL-free zone” na sjeveru Sirije jedan je od kami\u010daka na kojima se temelji validnost ove procjene. Najzanimljivije je \u0161to Washington izgleda doista ho\u0107e da vjeruje kako “obja\u0161njenje” Stambola za pomenuti plan i navodno razli\u010dito \u010ditanje toga plana u Americi i Turskoj mo\u017ee biti odr\u017eivo i u praksi tolerirano.<\/p>\n

Za one koji se manje interesiraju za cijelu pri\u010du finaliziranu teorijski prije tri dana, evo sa\u017eetka: Uz manje-vi\u0161e mudro pasivnu suglasnost NATO-a na vanrednom sastanku ambasadora zemalja Alijanse (“Da sigurnosti Turske, ali NATO nije dio tih snaga”) Washington je dao pristanak Turskoj za formiranje tzv. free-zone u du\u017eini od 109 kilometara uz sirijsko-tursku granicu, pedesetak kilometara \u0161iroku u dubini sirijske teritorije. To “free” odnosi se, navodno, na oslobo\u0111enost od ISIL-a. Nije prihva\u0107eno vi\u0161egodi\u0161nje navaljivanje Turske da se formira i tzv. “No-fly zona”. Ovdje se zavr\u0161ava i suglasnost dva velika partnera.<\/p>\n

\u0160ta je u realnosti? Amerikanci bi navodno davali samo vazdu\u0161nu potporu eliminaciji ISIL-a. Turska bi, naprotiv, svim silama, podr\u017eala borbu protiv “terorista” i u tu zonu vratila veliki dio od blizu dva miliona sirijskih izbjeglica \u0161to su sada u Turskoj. Amerikanci bi da se nekakva\u00a0 umjerena opoziciona “Slobodna sirijska vojska” bori u zoni protiv ISIL-a. Svakome ko i\u0161ta zna o tome tamo jasno je da takvi, de facto, vi\u0161e ne postoje.<\/p>\n

U planu Kongresa te\u0161kom 500 miliona dolara za njihovu obuku u Turskoj, uspjeli su da nahvataju i istreniraju do sada 60 ljudi! Ostali su prebjegli raznim d\u017eihadistima. Istambul ho\u0107e, \u010dak i ne kriju\u0107i, da borbu protiv ISIL-a u zoni vode njihovi prijatelji d\u017eihadisti pod krovnom organizacijom Jaish al-Fatah, sa udarnom pesnicom Jabhat al-Nusrom, dakle Al-Qaedom u Siriji.<\/p>\n

Komplikovano? Nije. Turska, zapravo, zonu u kojoj su Kurdi na sirijskoj strani granice \u017eele, za po\u010detak, da o\u010diste od ISIL-a koji im se uzjogunio kao doju\u010dera\u0161nji partner, i da je predaju bilo kojem drugom crnom \u0161ejtanu, samo ne tamo\u0161njim Kurdima koje je Washington po\u010deo vojno da poma\u017ee.<\/p>\n

Amerikancima se, izgleda, \u010dini da se to isplati radi o\u010duvanja Turske jer su va\u017ean “\u010duvar ju\u017enog krila NATO-a”. Duga tradicija kratkoro\u010dnih takti\u010dkih mudrosti a dugoro\u010dnih strate\u0161kih sljepila u ameri\u010dkim imperijalnim procjenama se nastavlja. Od Vijetnama, preko Afganistana, Iraka pa i Ukrajine, do Sirije. Tvrde\u0107i da ne \u017eele biti uvu\u010deni dublje u Siriju, evo su uvu\u010deni.<\/p>\n

Pogledajmo, ne samo hipoteti\u010dki, \u0161ta ako Assad zakora\u010di u novu “zonu” koja je, na kraju krajeva, teritorija jo\u0161 uvijek me\u0111unarodno priznate Sirije. Ako ih Alijansa ili Turci ne napadnu avionima, kako su se sada obavezali, ode obraz. To Amerikanci kroz istoriju najte\u017ee podnose a mnogi ih na tom gubitku po svijetu \u010dekaju. Ako napadnu, eto Washingtona do grla u novoj avanturi na tu\u0111oj zemlji, ovaj put sa Rusima i Iranom (najmanje) za vratom. Te\u0161ka situacija. I opet povod za vra\u0107anje na misao sa po\u010detka teksta.<\/p>\n

Minulih godina mnogi su se analiti\u010dari, politi\u010dari i ini iscrpljivali dokazuju\u0107i koliko je pri\u010da o Bliskom istoku, posebno ovaj njen aktuelni sirijski dio, slo\u017eena, vi\u0161eslojna, komplicirana, neodvojiva od povijesti, religija, mentaliteta, nafte i raznih drugih interesa. Svako u toj pri\u010di ima svoj dio, od Turske, Iraka, Irana, Saudijske Arabije, Izraela, Amerike, Rusije…<\/p>\n

Da kolateralne sudionike poput Jordana, Libanona itd. ne pominjenmo. Za tu je pri\u010du va\u017ean i terorizam, fundamentalizam svih boja, suniti i \u0161iiti, sekularizam, blizu je Mediteran sa raznim mafijama okolo. Uklju\u010duju\u0107i i onu \u0161to dila tragedijom davljenih izbjeglica.<\/p>\n

Ovo sa “ISIL-free zonom” ipak je mnogo jednostavnija pri\u010da. Kako to obi\u010dno biva, a ne vidi se, do kraja ogoljena i o\u010di\u0161\u0107ena od svih postoje\u0107ih ali usputnih dodataka, ona je prije svega rezultat velike probu\u0111ene ambicije “novog sultana na Bosforu” i politi\u010dkog sljepila koje bi da pobri\u0161e Kurde, narod od \u010detrdesetak miliona ljudi u regionu. I dodatno, rezultat je strasne orijentalne, li\u010dne mr\u017enje kakva mo\u017ee postojati samo na dvorovima srednjovjekovnih vladara. Niko u regionu tamo nikoga toliko ne mrzi kao Erdoan Assada. Tragi\u010dna istorija zasnovana na takvim sentimentima ne propituje razloge. Oni su uvijek manje-vi\u0161e iracionalni a kod vladara u sferi vlastitih sumnjivih politi\u010dkih gabarita.<\/p>\n

Prevedeno na teren realnosti, turska igra kojoj je Amerika (sa \u010dak takti\u010dki blago distanciranim NATO-om) rekla “bujrum”, samo povr\u0161nima nije jasna. U potpunoj zaslijepljenosti faktorom Kurda kojih u Turskoj prema mnogim procjenama danas ima \u010dak dvadesetak miliona, plus bezmalo toliko u okolnom Iraku, Iranu, Siriji i Armeniji, Ankara vjeruje da ih se kao i do sada povijesno i dalje mo\u017ee gurati pod tepih. Posebno one “njihove”, u Turskoj. Ne dati im pravo na jezik, \u0161kole, kulturne institucije, lokalnu upravu i sve ono \u0161to civilizirani svijet odavno, barem teorijski, priznaje i mnogo malobrojnijim manjinama. I \u0161to je Kurdima dato u ostalim, pomenutim dr\u017eavama.<\/p>\n

Dodatna panika u Stambolu proizvedena je i posljednjim tamo\u0161njim izborima gdje Kurdi definitivno izlaze na politi\u010dku scenu i postaju potencijalno zna\u010dajan faktor u turskom parlamentu. U susjednoj Siriji Bashar el-Assad im je, za razliku od oca, mudro prihvatio stvaranje svojevrsne autonomije uz granicu sa Turskom na tri teritorije koje su slutile povezivanju od zapada ka istoku, do granice sa Irakom. Armija Kurda tog prostora (YPG) iskazala se kao najozbiljniji vojni faktor minulih mjeseci u borbi protiv ISIL-a u Siriji. Herojska odbrana Kobanea, centra sredi\u0161nje autonomne jedinice (uz Al Hasakeh na istoku i Efrin na zapadu) skrenula je pa\u017enju svijeta i probudila pozitivna osje\u0107anja za njih. Kurde se vi\u0161e ne mo\u017ee zaobi\u0107i u kalkulacijama svjetske politike, makar ih u to ime nazivali i teroristima. Njihova se pri\u010da mora rije\u0161iti na velikoj svjetskoj sceni u skladu sa elementarnim principima me\u0111unarodnih odnosa, prava i poretka. Ako toga jo\u0161 ima. Tim prije \u0161to i Kurdi u Iraku, i oni u Iranu, i ovi u Siriji, uprkos mnogim razlikama, jo\u0161 uvijek razumiju da velika prekrajanja granica \u010detiri dr\u017eave u njihovu korist nije jedino rje\u0161enje koje mo\u017ee pro\u0107i. Ali priznavanje elementarnih ljudskih prava, individualnih i kolektivnih, u okviru postoje\u0107ih dr\u017eava u kojima \u017eive, jeste.<\/p>\n

Turskoj je i organiziranje Kurda na sjeveru Sirije, kojih je malo vi\u0161e od dva miliona, toliko provokativna crvena krpa da im predsjednik nedavno prijete\u0107i izjavljuje: “Ne\u0107emo dozvoliti ni po koju cijenu formiranje njihove autonomije na sirijskoj strani granice sa Turskom”! To sa “cijenom” zna\u010dilo je do ju\u010der \u0161urovanje sa ISIL-om toliko otvoreno da su silno pomogli u stvaranju ovog. Sada bi da ga se oslobode jer ISIL vi\u0161e ne odgovara ni Amerikancima, ali je cijena na koju je Washington indirektno pristao “zona” koja minira ideju o povezivanju Kurda na sjeveru Sirije. Otud i plan o pojasu od Azaza na zapadu do Jarablusa na istoku kojim se prekida potencijalni kontinuitet tri oblasti kao za\u010detak\u00a0 cjelovite kurdske autonomije uz granicu sa Turskom. Ovaj klin, naravno, otvara Erdoanu i put prema Assadu \u0161to je, zapravo, drugi najva\u017eniji cilj Turskoj. Geostrate\u0161ki, to je i prolaz prema Arapima, koji je san Istambula jo\u0161 od otomanskih vremena i Lorenska od Arabije kada i pored sve mo\u0107i nisu mogli da nadigraju ni Damask, ni Bagdad ni Kairo… Ako se taj prolaz preko prega\u017eene Sirije ne osvoji, ostaje im opet samo Balkan prema kojem su ionako pustili pipke, od Bosne i Sand\u017eaka, preko Kosova i Albanije pa dalje. Svojevremeno su zaustavljeni tek pod Be\u010dom.<\/p>\n

Druga je stvar \u0161to \u0107e u takozvanom obra\u010dunu sa povampirenim i u Turskoj etabliranim ISIL-om Erdoan imati mnogo vi\u0161e problema nego \u0161to se o tome kazuje. Tamo je stvorena \u010ditava “industrija” biznisa na temeljima kanala dostave oru\u017eja, omogu\u0107avanja prolaska d\u017eihadistima iz svijeta u Siriju i Irak, poslova sa ukradenom naftom prema Turskoj, trgovine ljudima, prostitucijom i dramom izbjeglica, humanitarnom industrijom, obukama terorista, enormnom trgovinom pokradenih antikviteta itd. Izbjegli\u010dki kampovi su ne samo u Turskoj postali legla za regrutiranje terorista i to vi\u0161e nije amaterska rabota.<\/p>\n

Sve su to znali i Amerikanci i nisu se mnogo brinuli dok su mislili da je ISIL tek jedna od formacija u upotrebi protiv Assada koji im je bio jedina “geostrate\u0161ka prepreka” u regionu. Kakva gre\u0161ka. A u sve ovo pomenuto, hiljade i hiljade Turaka je umo\u010dilo svoje prste. To nema veze sa ideologijom. Taj se posao olako ne napu\u0161ta. Uglavnom se samo \u0161iri.<\/p>\n

Interesne, strate\u0161ke, korporativne, povijesne realne i nerealne veze su oduvijek bivale realnost politike. Njima se igralo na razne na\u010dine i uz razli\u010dite dobitke i gubitke za igra\u010de u njima. Mudri u tome, ipak, prave razliku izme\u0111u dugoro\u010dnih procjena posljedica \u0161to su u korist ili na vlastitu \u0161tetu. Od tih procjena zavisi i zaklju\u010dak radi li se o uspje\u0161noj politici i politi\u010darima ili o malim igra\u010dima \u010dije su “politike” u rasulu.<\/p>\n

Turska nikada vi\u0161e ne\u0107e biti dugoro\u010dno mirna i sposobna da se okrene svojim stvarnim i velikim potencijalima i snazi ukoliko ne shvati da se pitanje Kurda mora rije\u0161iti tako da \u010detrdeset miliona ljudi dobije pravo na elementarni dignitet. To uop\u0161te ne mora biti na u\u0161trb teritorijalnog integriteta. Svijet za takve probleme poznaje razna nova rje\u0161enja. Ako, opet, Americi odgovara dalja proizvodnja haosa u regionu, a nije malo onih koji tako misle, onda ok. Privremeno \u0107e ga imati teorijom o “zoni” dok im se samo malo dugoro\u010dnije to ne vrati kao bumerang kao u bezmalo svim dosada\u0161njim operacijama. Ako to nije u pitanju, a moglo bi i to biti ta\u010dno uz poteze poput sporazuma sa Iranom isl., onda im valja preispitati mogu\u0107nosti izlaska iz zamke u koju su upali. Ta turska zamka ponajmanje ima veze sa ISIL-om. “Kalifat” je ionako bio jedan od krvavih alata Zapada u nekim drugim, mnogo ve\u0107im igrama. Geostratezi u Americi pre\u010desto su do sada pokazali da im za razumijevanje Orijenta treba jo\u0161 mnogo nauka i iskustva, ali ne onog formatiranog u okviru kabinetskih standarda o planetarnom monocentrizmu i temeljem ekskluzivno kompjuterske logike.<\/p>\n

Zato su i ovaj put sultani, \u010dak i oni mali, jo\u0161 malo pa i samoproklamovani, u prilici da nadmudre bankare i njihove saveznike za koje je nafta jedini smisao politike.<\/p>\n

Forum\/<\/a>Novi list<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Interesne, strate\u0161ke, korporativne, povijesne realne i nerealne veze su oduvijek bivale realnost politike<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-186755","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186755","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=186755"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186755\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=186755"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=186755"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=186755"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}