{"id":186690,"date":"2015-08-13T08:33:24","date_gmt":"2015-08-13T06:33:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=186690"},"modified":"2015-08-13T14:26:29","modified_gmt":"2015-08-13T12:26:29","slug":"kad-su-novine-bile-novina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/13\/kad-su-novine-bile-novina\/","title":{"rendered":"Kad su novine bile nov\u00ecna"},"content":{"rendered":"

\u00a0Pi\u0161e:\u00a0 Hrvoje Juri\u0107\u00a0\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Takozvani godi\u0161nji odmor stvar je pro\u0161losti. Zami\u0161ljen je kao vremenski ograni\u010deno i kontrolirano iskakanje iz (cjelo)godi\u0161nje radne i \u017eivotne rutine, kao jedna “duga nedjelja”, tjedna ili vi\u0161etjedna, uglavnom ljeti, da bi radni\u010dka “realizirana utopija” bila jo\u0161 svjetlija. Humanisti\u010dko-socijalisti\u010dki, godi\u0161nji odmor je pravo radnika i \u010dovjeka na koliko-toliko nesputano slobodno vrijeme za aktivnu ali neprogramiranu dokolicu ili naprosto za nerad. Kalkulantsko-kapitalisti\u010dki, svrha godi\u0161njeg odmora je obnavljanje radne snage u svrhu bolje, efikasnije eksploatacije.<\/p>\n

\u00a0Sezona kiselih (ne)radnika<\/span><\/p>\n

Kako god bilo, takozvani godi\u0161nji odmor stvar je pro\u0161losti. Sve vi\u0161e radnika, ako uop\u0107e imaju klasi\u010dni godi\u0161nji odmor, ne mo\u017ee sebi priu\u0161titi odlazak od ku\u0107e, na more ili u planine, pa ne znaju \u0161to da rade s oslobo\u0111enim vremenom i sa svojim uku\u0107anima s kojima su intimne veze nerijetko naru\u0161ene upravo zbog karaktera posla i zbog financijskih problema povezanih s poslom. Prekarni radnici trebaju se snalaziti i u vrijeme namijenjeno godi\u0161njem odmoru jer, da bi se pre\u017eivjelo, raditi se mora mimo sata i kalendara, uvijek, uz uvijek novo dokazivanje u novim radnim sredinama, a ako posla nema, treba ga, dakako, tra\u017eiti, mo\u017eda ba\u0161 sezonski, npr. u uslu\u017enom sektoru koji podmiruje potrebe onih koji su se do\u010depali destinacija na kojima se obi\u010dno provode godi\u0161nji odmori. Osim toga i obi\u010dni i prekarni radnici, i klasi\u010dni proleteri i novi kogniteri, zbog koli\u010dine i tipa poslova, posao ili barem muku posla sve vi\u0161e nose ku\u0107i, pa tako i na godi\u0161nji odmor. Nadalje, mnogi penzioneri, koji su desetlje\u0107ima argatovali da bi jednoga dana mogli u miru u\u017eivati ne samo u godi\u0161njem nego i u \u017eivotnom odmoru, suo\u010dili su se s nemogu\u0107no\u0161\u0107u da barem na nekoliko dana napuste umirovljeni\u010dku “vje\u010dnu sada\u0161njost”, pa zdvajaju ne samo nad deprimiraju\u0107om sada\u0161njo\u0161\u0107u, nego i nad protra\u0107enom pro\u0161lo\u0161\u0107u i sve kra\u0107om budu\u0107no\u0161\u0107u. Na kraju, premda se \u010dini da nezaposleni po definiciji ne trebaju godi\u0161nji odmor, tome ustvari nije tako, jer bezizgledno tra\u017eenje posla i poni\u017eavaju\u0107e stanje nezaposlenosti iscrpljuju vi\u0161e od mnogih poslova, ali kako da osoba bez ikakvih prihoda otputuje nekamo osim \u0161lepaju\u0107i se uz nekog drugog i prakticiraju\u0107i ljetni nerad uz poja\u010dani osje\u0107aj gri\u017enje savjesti.<\/p>\n

Me\u0111utim, nije samo (ne)radni status ono \u0161to \u010dini zastarjelim koncept godi\u0161njeg odmora. Iskakanja iz godi\u0161nje rutine vi\u0161e nema na onaj na\u010din na koji ga je neko\u0107 bilo prvenstveno zbog jednoga faktora koji nam ne dopu\u0161ta odmor ni kad smo na odmoru, a to su \u2013 mediji. Neprekidna uronjenost dana\u0161njeg \u010dovjeka u medije nimalo se ne prekida ni kada bi se uobi\u010dajeni \u017eivot trebao privremeno prekinuti kako bi se barem privremeno pojavilo ne\u0161to drugo, druga\u010dije i novo.<\/p>\n

Naravno da je za to zaslu\u017ean razvoj novih medija i odgovaraju\u0107ih tehni\u010dkih naprava. Medijsko-tehni\u010dka mobilnost i svedostupnost jednom \u0107e mo\u017eda biti prokazane kao egzistencijalna debilnost i otu\u0111enost, ali za sada smo tu gdje jesmo, izme\u0111u nekriti\u010dke euforije i rezigniranog prepu\u0161tanja. No, makar u latentnom obliku, svi znaju da biti online nije samo mogu\u0107nost i pravo, nego i obaveza i du\u017enost \u2013 da se bude na liniji. Apsolutni nadzor iz Orwellove 1984. (365 dana u godini, 24 sata dnevno), kao nadzor tijela i du\u0161a, napokon je ostvaren u “post-totalitarnom dobu”, a da ironija bude ve\u0107a, to je ostvareno bez direktne prisile \u2013 \u010dini se dobrovoljnim. Vladaju\u0107i sistem posve je kolonizirao ne samo radno vrijeme, podr\u017eavaju\u0107i i odr\u017eavaju\u0107i otu\u0111eni rad, nego i neradno vrijeme, koriste\u0107i u svrhu discipliniranja prvenstveno masovne medije. Oni su neka vrsta pup\u010dane vrpce koja nas povezuje sa (mu\u010dnom) stvarno\u0161\u0107u i onda kad bismo ovu trebali isprati iz sebe, primjerice, u moru.<\/p>\n

Mediji na aparatima<\/span><\/p>\n

Rastvaranje godi\u0161njeg odmora o\u010ditava se i u samim medijima. Recimo, nema vi\u0161e “sezone kiselih krastavaca”. Dapa\u010de, obavje\u0161tavanje, proizvodnja vijesti i njihovo spektakulariziranje kao da se u ljetnoj sezoni poja\u010davaju, da ne bi slu\u010dajno pala razina interesa i potra\u017enje, odnosno zarade. Naravno da je koncept “sezone kiselih krastavaca” vi\u0161e izra\u017eavao \u017eelju negoli realitet, ali je barem postojala ideja o jednom periodu u godini kada je pritisak te\u0161ke stvarnosti manji. Danas se, pak, stalno ne\u0161to doga\u0111a i stalno se mora ne\u0161to doga\u0111ati. Upravo zato obi\u010daj da dnevne novine ne izlaze na dr\u017eavne praznike, premda danono\u0107no rade i trafike i druge prodavaonice u kojima se ina\u010de prodaju novine, ne korespondira vi\u0161e ni sa \u010dim i djeluje kao atavizam.<\/p>\n

No, ovisnost o medijima ne bi bila toliko \u0161tetna da su mediji u boljem stanju nego \u0161to jesu. Hrvatski mediji \u2013 a ovdje se ograni\u010davam na njih \u2013 u zabrinjavaju\u0107em su stanju. Nalik su na bolesnika u terminalnoj fazi, kojeg na \u017eivotu odr\u017eava samo jo\u0161 mo\u0107na (i sve mo\u0107nija) tehnologija, iako njegov \u017eivot vi\u0161e nema smisla. S time je povezan niz paradoksa: nikad ve\u0107e tehnolo\u0161ke mogu\u0107nosti, a nikad ni\u017ea kvaliteta medija; nikad razvijenija znanost o novinarstvu, a nikad gora novinarska praksa; nikad vi\u0161e medija, a nikad lo\u0161iji status novinara; nikad ve\u0107e medijske slobode u smislu mogu\u0107nosti emancipiranja medija od centara politi\u010dke mo\u0107i, a nikad radikalnija nesloboda medija u smislu ovisnosti o ekonomskim mo\u0107nicima, tr\u017ei\u0161tu, profitu i kapitalu kao takvom.<\/p>\n

To ponajprije va\u017ei za dnevni tisak, koji treba pratiti s posebnom pa\u017enjom, jer bez obzira na utjecaj novih i novijih medija, kvaliteta novinarstva jo\u0161 uvijek se mjeri prema dnevnim novinama. Ne govore\u0107i uop\u0107e o ideolo\u0161ko-politi\u010dkoj orijentaciji, nego samo o novin(ar)skoj kvaliteti, odnosno o dr\u017eanju standarda novinarske struke, situacija je katastrofalna. Kao prvo, glavne dnevne novine \u2013 Ve\u010dernji list, Jutarnji list, Novi list i Slobodna Dalmacija \u2013 me\u0111usobno nalikuju kao jaje jajetu, a razlike zavise uglavnom od pojedinih novinara i komentatora ili od naslije\u0111enih naglasaka (npr. specifi\u010dna regionalna orijentacija Novog lista i Slobodne Dalmacije). Kao drugo, njihova “ponuda”. Veliki naslovi prikrivaju tanke i lo\u0161e obra\u0111ene vijesti, nerijetko prenesene iz drugih medija. Svi sadr\u017eaji se u obradi nalaze pod imperativom atraktivnosti i zabavnosti (tzv. infotainment), a da bi ne\u0161to, u doba prezasi\u0107enosti svim i sva\u010dim, bilo zabavno mora biti spektakularno, tako da, ako nije spektakularno po sebi, mora biti nasilu napumpano (razne “senzacije” i “ekskluzive”). Novine su prenatrpane reklamama, \u0161to je stra\u0161no i zbog njihove koli\u010dine u odnosu na koli\u010dinu novinskog teksta, i zbog toga \u0161to su reklame razasute po cijelim novinama i tretirane jednako kao i novinski tekstovi, i zbog toga \u0161to je samo objavljivanje reklama u novinama postalo metodom korumpiranja medija (npr. novine kojima objavljivanje reklama Konzuma jam\u010di stalan priljev nezanemarivih financijskih sredstava sigurno ne\u0107e objavljivati kriti\u010dke tekstove o Ivici Todori\u0107u i njegovom poslovnom carstvu). Apsurd je i sramota da u dnevnim novinama ima vi\u0161e reklama nego vijesti iz svijeta. \u0160to se zbiva u Centralnoafri\u010dkoj Republici ili Ekvadoru, ma i u Slova\u010dkoj ili Bugarskoj, koje su europskounijske, “na\u0161e” \u2013 to \u010ditatelj hrvatskih dnevnih novina ne\u0107e nikad saznati. Nadalje, znanost \u2013 nula bodova; eventualno neizbje\u017ene vijesti vezane uz svjetsku “Big Science” ili lokalni znanstveni skandal\u010di\u0107i. A o obrazovanju se, gotovo u pravilu, govori samo kad resorni sindikati najave \u0161trajk ili kad krene fertutma oko dr\u017eavne mature. Ali zato ima u izobilju “lajfstajla”, “panorama”, “selebritija” i drugih nebitnosti, osobito ameri\u010dkih nebitnosti, koje u ve\u0107ini novina koli\u010dinom nadma\u0161uju lokalne vijesti koje su za \u017eivot ljudi u Hrvatskoj zaista va\u017ene. I ima sporta koliko ho\u0107e\u0161, po \u0161est stranica, za razliku od kulture koja se stisne na dvije stranice, uklju\u010duju\u0107i reklame, pri \u010demu se kulturu svodi uglavnom na festivale i sli\u010dne “ivente” te na teatarske i knji\u017eevne skandale, po uzoru na televizijskih “Pola ure kulture”.<\/p>\n

Vikend-prilozi dnevnih novina ne mogu kompenzirati tjednu bijedu, niti inflacija komentatora i komentara mo\u017ee kompenzirati manjak kvalitetnih novinara i novinarskih \u010dlanaka, niti \u0107e instant-preno\u0161enje vijesti svjetskih agencija ikad mo\u0107i kompenzirati manjak dopisnika i dopisni\u0161tava, da navedem samo neke simptome krize na\u0161eg novinstva.<\/p>\n

Hrvatska nikad nije imala, a vjerojatno nikada ne\u0107e ni imati, dnevne novine poput Frankfurter Allgemeine Zeitunga, koji je svakoga dana bogatiji i raznolikiji od na\u0161ih tjednika i koji, premda prati trendove i razvija svoje elektroni\u010dko izdanje, ne dopu\u0161ta pad kvalitete na starom dobrom papiru. Ali umjesto s nedosti\u017enim FAZ-om ili nekim drugim njema\u010dkim, francuskim, engleskim ili ameri\u010dkim dnevnicima, primjerenije je hrvatske novine uspore\u0111ivati s novinama iz “bratskih republika”. U usporedbi s ljubljanskim Delom i beogradskom Politikom hrvatske dnevne novine izgledaju jadno kao promotivni katalozi trgova\u010dkih centara, ali ovo dvoje novina su, \u010dini se, balkanske iznimke u smislu profesionalnog odra\u0111ivanja novinarskog posla, dok su se druge slovenske i srbijanske, te bosanskohercegova\u010dke, crnogorske i makedonske dnevne novine utopile u lo\u0161 prosjek. Naravno da se time izla\u017eem prigovorima “slobodnomisle\u0107ih” “progresivnih”, “lijevoliberalnih” \u010ditalaca: a \u0161to je s rije\u010dkim Novim listom, a \u0161to je s beogradskim Danasom, a \u0161to je sa sarajevskim Oslobo\u0111enjem \u2013 nisu li oni spa\u0161avali \u010dast gra\u0111anske Hrvatske\/Srbije\/Bosne tokom ratno-poratnog balkanskog ludila? Mo\u017eda jesu, ali ne i \u010dast novinarstva, jer novinarstvo nije samo stvar ideolo\u0161ko-politi\u010dkog pozicioniranja i zagovaranja odre\u0111enih vrijednosti, nego i stvar bazi\u010dnog novinarsko-uredni\u010dkog umije\u0107a. (Pitanje vlasni\u010dke strukture tih novina i probleme koji su povezani s tim ovdje \u0107u ostaviti po strani, jer bi to zahtijevalo posebnu i druga\u010diju obradu.)<\/p>\n

Mo\u017eda je to hereti\u010dno, ali ipak \u0107u re\u0107i: radije \u010ditam dobro napravljene novine koje su ideolo\u0161ko-politi\u010dki orijentirane suprotno od mene negoli novine koje su mi ideolo\u0161ko-politi\u010dki bliskije, ali su lo\u0161e napravljene. Vi\u0161e mi smeta novinarsko-uredni\u010dka glupost i java\u0161luk negoli ideolo\u0161ko-politi\u010dka zlonamjernost. A tome je tako zato \u0161to \u010ditam izme\u0111u redova. Uostalom, uvijek \u010ditamo izme\u0111u redova ako \u010ditamo refleksivno i kriti\u010dki, ali da bi se moglo \u010ditati izme\u0111u redaka, mora najprije biti redaka. D\u017eaba ti sposobnost i\u0161\u010ditavanja konteksta, ako nema teksta.<\/p>\n

Za utjehu: situaciju s tiskanim medijima donekle spa\u0161avaju tjedni magazini, premda i za ve\u0107inu njih va\u017ei ve\u0107ina onoga \u0161to je re\u010deno za dnevne novine, tako da dostojanstvo novinarstva danas uvelike brane internetski portali na koje su se preselili neki od ponajboljih doma\u0107ih novinara i urednika. A tu su i kulturni dvotjednici Zarez i Vijenac, te mjese\u010dnik Le Monde Diplomatique, koje bi “svatko tko dr\u017ei do sebe” trebao \u010ditati ne samo da bi se informirao o ovome ili onome nego i da bi se podsjetio \u0161to zna\u010di dobro novinarstvo, pa makar i s odre\u0111enim svjetonazorsko-ideolo\u0161ko-politi\u010dkim predznakom ili u odre\u0111enom sektoru kao \u0161to je kultura. Ali ni\u0161ta od netom navedenoga ne mo\u017ee nadomjestiti gubitak kvalitetne dnevne \u0161tampe, jer ili nije dnevno ili nije \u0161tampano.<\/p>\n

Jedan od uzroka polaganog ali sigurnog propadanja tiskanih novina, uklju\u010duju\u0107i dnevni tisak, jest uspon novih medija, ali bilo bi suvi\u0161e jednostavno i pogre\u0161no svaliti krivnju samo na tu stranu. Naime, krivnja je ve\u0107im dijelom na strani samih novina, odnosno vlasnika, urednika i novinara. Oni, pak, nisu krivi zato \u0161to su se premalo prilago\u0111avali novim medijskim trendovima, nego zato \u0161to su se previ\u0161e prilago\u0111avali brzini, kratko\u0107i, povr\u0161nosti i bombasti\u010dnosti, svojstvenima novim medijima i dru\u0161tvenim mre\u017eama na koje su papirnate novine po\u017eeljele li\u010diti e da bi bile “u duhu vremena”. Tu bitku su ve\u0107 u startu izgubile, ali ostale su trajne posljedice. Ovim prilago\u0111avanjem novine nisu u znatnijem broju stekle novu publiku, a sigurno je da su izgubile velik dio stare publike. “Unapre\u0111ivanjem” su unaza\u0111ene ne samo postoje\u0107e novine i novinarska profesija u aktualnom trenutku, nego i novinarstvo op\u0107enito, i to na du\u017ee staze.<\/p>\n

\u00a0Novosti iz 17. stolje\u0107a<\/span><\/p>\n

\u010cemu novine zapravo slu\u017ee i \u010demu bi trebale slu\u017eiti? Odgovor na to pitanje sve je te\u017ee prona\u0107i u na\u0161im novinama jer one sve manje reflektiraju i o svijetu i o sebi samima. Zato je korisno baciti pogled daleko unatrag, u vrijeme kada su novine bile novina, tj. kad su nastajale prve novine u dana\u0161njem smislu rije\u010di.<\/p>\n

O tome se radi u knjizi Najraniji spisi za i protiv novina (Die fr\u00fchesten Schriften f\u00fcr und wider die Zeitung), koju je ove godine objavio izdava\u010d Nomos iz Baden-Badena, a uredio i iscrpnim predgovorom popratio njema\u010dki komunikolog i povjesni\u010dar medija J\u00fcrgen Wilke. Oslanjaju\u0107i se na knjigu koju je 1944. godine priredio i u Be\u010du izdao Karl Kurth, ali pro\u0161iruju\u0107i izbor tekstova, Wilke donosi i u uvodnom tekstu komentira \u0161est spisa izvorno objavljenih u 17. stolje\u0107u, a posve\u0107enih problematici novih \u010dasopisa ili novina. (Premda su njema\u010dki autori u to vrijeme mahom pisali na latinskom i koristili izraze novellae ili relationes, skovali su i njema\u010dki izraz za tu novotariju \u2013 Newe Zeytungen, tj. Neue Zeitungen, a pojavljuje se i izraz francuskog porijekla, Nouvellen, tj. Novellen.) To su redom: kratka natuknica “Novi \u010dasopisi” iz leksikonskog djela Thesaurus Practicus pravnika Christopha Besolda, objavljenog 1629. godine; “Rasprava o dana\u0161njoj upotrebi i zloupotrebi ‘novih izvje\u0161taja’ koje se naziva ‘novim \u010dasopisima'” iz 1676., koju je napisao ina\u010de vrlo plodan autor Ahasver Fritsch, pravnik, pedagog i teolog; “Interesantan nacrt o \u010ditanju novina”, rad pedagoga, gimnazijskog profesora i romanopisca Christiana Weisea iz 1676.; odlomak iz djela “Neprimjerena ovisnost o novim \u010dasopisima i drsko priklanjanje raspravama o ratu” teologa i moralista Johanna Ludwiga Hartmanna iz 1679.; izvadak iz “Razmi\u0161ljanja o prire\u0111ivanju starih njema\u010dkih i novih europskih historija”, iz 1688., autora Daniela Hartnacka, teologa, gimnazijskog i privatnog u\u010ditelja, ali i aktivnog novinara; i naposljetku, “O \u010dasopisnim izvje\u0161tajima”, rad filozofa, teologa i lije\u010dnika Tobiasa Peucera, koji se isti\u010de i opsegom i pristupom i namjenom, jer se radi o doktorskoj disertaciji koju je on obranio 1690. na Sveu\u010dili\u0161tu u Leipzigu, pa se to djelo smatra ne samo prvim doktoratom nego i prvim sustavnim djelom u znanosti o novinarstvu na njema\u010dkom govornom podru\u010dju. Ukratko govore\u0107i: svi autori iznose religiozno obojene stavove, \u0161to nije \u010dudno za ono vrijeme, a pogotovo kod onih me\u0111u njima koji su bili teolozi; sva \u0161estorica imaju nagla\u0161eno pedago\u0161ke namjere; i svi su dobro upu\u0107eni kako u eti\u010dke, tako i u pravne i politi\u010dke teme. Zbirno se mogu navesti i izvori na koje se pozivaju: kao prvo, Biblija, a zatim filozofi, povjesni\u010dari i retori\u010dari gr\u010dke i rimske antike te srednjovjekovni i kasniji (njima suvremeni) teolozi i pravnici, a naravno da se osvr\u0107u i na pojedine novine i prethodne refleksije o novinama, pa tako i jedni na druge. Fritsch i Hartmann bili su jednozna\u010dno protivnici novina, a Weise i Peucer zagovornici, dok su Besold i Hartnack nastojali odvagnuti pro i contra te i\u0107i nekim “srednjim putem”.<\/p>\n

“Novinsku revoluciju”, o kojoj svjedo\u010di ova knjiga, omogu\u0107ila je dakako revolucija koju je pokrenuo Johannes Gutenberg sredinom 15. stolje\u0107a izumiv\u0161i tiskarsku tehniku. U prvo vrijeme namijenjen za tiskanje knjiga religioznog, a zatim sve vi\u0161e i sekularnog karaktera, Gutenbergov je tiskarski stroj ve\u0107 u 16. stolje\u0107u poticao nastanak novina, jer su ga nizozemski i njema\u010dki trgovci koristili kako bi tiskali i me\u0111u sobom distribuirali izvje\u0161taje i oglase korisne za poslovanje. Me\u0111utim, tek po\u010detkom 17. stolje\u0107a nastaju “prave novine”, a kriterij za to je, kako navodi Wilke, “periodi\u010dni na\u010din objavljivanja”, odnosno redovitost izla\u017eenja. Relation iz Stra\u00dfburga (danas Strasbourga) po\u010deo je izlaziti 1605., a Aviso iz Wolfenb\u00fcttela 1609. Najprije su izlazili jednom tjedno, a zatim dvaput tjedno. Zanimljivo je da se paralelno s novinarskom praksom ra\u0111ala i znanstvena refleksija o novinarstvu, ono \u0161to se danas naziva \u017eurnalistikom ili, modernije i op\u0107enitije, komunikologijom i mediologijom. Wilke ka\u017ee da nije \u010dudno da se kriti\u010dka refleksija o novinarstvu za\u010dela ba\u0161 u Njema\u010dkoj, jer su tokom 17. stolje\u0107a u Njema\u010dkoj novine nastajale i stjecale popularnost u mnogo ve\u0107oj mjeri nego u ostatku Europe (Fritsch 1676. navodi da na njema\u010dkom ima vi\u0161e od 50 periodi\u010dno objavljivanih \u010dasopisa). Prvo zabilje\u017eeno o\u010ditovanje o fenomenu “novih \u010dasopisa”, a ujedno i upozorenje koje se mo\u017ee protegnuti na \u010ditavu povijest novinstva i medija, sve do danas, nalazimo ve\u0107 1609., kad je Gregor Wintermonat, urednik jednog polugodi\u0161njaka, zapisao da se novine “ne smije podcjenjivati kao \u0161to to neki smatraju” i da su one korisne ne samo za razne du\u017enosnike nego i za privatne osobe, odnosno za svakoga.<\/p>\n

Treba imati u vidu da su se rasprave o novinstvu u to vrijeme o\u0161tro dijelile na zastupnike i protivnike (kao i u slu\u010daju svakog novog mas-medija, od filma preko radija i televizije do interneta), pa su u njima sudjelovali mnogi tada\u0161nji intelektualci koji su se i ina\u010de rado upu\u0161tali u polemike, uklju\u010duju\u0107i i ovdje zastupljene autore, Hartnacka (kojeg su, zbog njegove sklonosti polemikama, zvali “borbeni pijetao”) i Hartmanna (koji je u svojim religiozno-moralisti\u010dkim spisima govorio protiv raznih poroka: plesa, psovanja, pijan\u010devanja… i ovisnosti o novinama.<\/p>\n

Onda\u0161nji svijet, a time i svijet medija, umnogome se razlikovao od dana\u0161njega \u2013 politi\u010dki, ekonomski, tehni\u010dki. Dovoljno je da se zapitamo koliko su novine, kao prvi masovni medij, u ono doba doista bile masovne, kako s obzirom na broj novina koje su izlazile i njihovu nakladu, tako i s obzirom na pismenost stanovni\u0161tva. Osim toga, onda\u0161nji “novi \u010dasopisi” nisu bili samo (a u prvo vrijeme nisu bili uop\u0107e) dnevne novine s izvje\u0161tajima o dnevnim doga\u0111anjima u pojedinim gradovima, regijama, Europi i svijetu, nego su i tematski i u\u010destalo\u0161\u0107u izla\u017eenja objedinjavali vi\u0161e vrsta onoga \u0161to danas uklju\u010duju novinarstvo i publicistika (od dnevnih novina, tjednika i mjese\u010dnih \u010dasopisa posve\u0107enih aktualnostima do stru\u010dno-znanstvene periodike). Peucer na jednom mjestu navodi vrste \u010dasopisa o kojima raspravlja: “\u010dasopisi koji sadr\u017ee samo znanstvene stvari”, “\u010dasopisi koji obe\u0107avaju \u010ditatelju posebno i uglavnom galantne stvari kojima se naravno daje neki interesantan naslov”, “\u010dasopisi koji se bave gra\u0111anskim stvarima”, “\u010dasopisi koji sadr\u017ee stvari razli\u010ditih vrsta koje se odigravaju na dnevnoj bazi”, a svi oni se, prema Peuceru, “tiskaju na razli\u010ditim mjestima i nastoje izlaziti ili tjedno ili mjese\u010dno ili u proizvoljnim polugodi\u0161njim razmacima na razli\u010ditim jezicima”.<\/p>\n

Me\u0111utim, usprkos razlikama izme\u0111u sedamnaestog i dvadeset i prvog stolje\u0107a, prastare rasprave o razlozima i implikacijama objavljivanja novina pokazat \u0107e nam da su njihovi i na\u0161i problemi u su\u0161tini jednaki, ali su kod nas postali kudikamo kompleksniji i neizmjerno su se uve\u0107ali. Dakle, opseg i doseg sedamnaestostoljetnih medija ne mogu se uspore\u0111ivati s dana\u0161njima, ali \u010ditaju\u0107i rasprave onda\u0161njih “komunikologa” ne\u0107emo se \u010duditi kao da \u010ditamo izvje\u0161taje o \u017eivotu na nekoj drugoj planeti, nego \u0107emo prepoznavati njihove teme i dileme kao svoje.<\/p>\n

Da bih to prikazao, poku\u0161at \u0107u sistematizirati i samo nazna\u010diti probleme kojima se bave navedeni autori. To su: uzroci, na\u010dini i svrhe publiciranja “novih \u010dasopisa”, odnosno razlozi za objavljivanje novina, principi i pravila novinarske struke, te zada\u0107e novina.<\/p>\n

Svi autori svjedo\u010de o nekoj vrsti naelektriziranosti koju su u ono vrijeme me\u0111u ljudima izazivale novine. Fritsch i Hartmann govore \u010dak o “ovisnosti o novinama”. Uzrok toga autori nalaze u \u2013 znati\u017eelji, koja jest svojstvena \u010dovjeku kao takvom, ali je novine poti\u010du i \u010dine nezasitnom. Taj zaklju\u010dak, premda se mo\u017ee \u010diniti banalnim, obja\u0161njava (sve)mo\u0107 medija i danas. Jedno je zadovoljavanje znati\u017eelje kao “ljudske, suvi\u0161e ljudske” karakteristike, a drugo je eksploatiranje te karakteristike i manipuliranje njome u svrhu stjecanja profita ili vladanja. Danas se, u svrhu medijske (a zapravo ekonomsko-politi\u010dke) produkcije \u017eivota, prvenstveno producira znati\u017eelja. S pseudodemokratskim medijima kao \u0161to su Facebook i Twitter, taj se problem komplicira: te\u017ei se ne samo tome da se sazna sve o drugima, nego i tome da drugi saznaju sve o nama. A to odgovara dana\u0161njem izokrenutom odnosu medija i stvarnosti, gdje mediji stvaraju, a ne tek prikazuju stvarnost. Korak od stvarnosti prema medijaliziranoj stvarnosti, vodio je, vidimo danas, i dalje: od medijalizirane stvarnosti prema medijskoj stvarnosti kao prvoj, a mo\u017eda i jedinoj stvarnosti, \u0161to je proces koji je bio pra\u0107en osiroma\u0161enjem stvarnosti, jer \u0161to se, na liniji spektakla, ne uklapa u medije, to se ne bilje\u017ei, a “\u010dega nema u medijima nije se ni dogodilo”. Naposljetku se mo\u017ee re\u0107i da su mediji postali supstitut (siroma\u0161nog i bijednog) \u017eivota, kao \u0161to je to, prema Marxu, religija.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de principa i pravila novinarske struke, autori raspravljaju o ispravnom izboru vijesti i na\u010dinu oblikovanja vijesti, o vjerodostojnosti, istini i objektivnosti, o razlikovanju privatnog i javnog (te o cenzuri koju, u ono pred-demokratsko vrijeme, ve\u0107ina ovih autora eksplicitno odobrava), kao i o stilu koji se mora odlikovati kako jasno\u0107om i razgovijetno\u0161\u0107u tako i elegancijom, bez obzira na to \u0161to se radi o novinskim, a ne o knji\u017eevnim tekstovima.<\/p>\n

\u0160to se, pak, ti\u010de zada\u0107a koje novine moraju izvr\u0161avati, mo\u017ee se re\u0107i da su oni autori koji su nastojali obraniti novinstvo pred kriti\u010darima te zada\u0107e zami\u0161ljali prili\u010dno ambiciozno. Gotovo da nema podru\u010dja ljudskog mi\u0161ljenja, djelovanja i stvaranja u kojemu \u2013 prema Peuceru, Weiseu i Hartnacku \u2013 novine ne bi mogle i trebale doprinijeti. Nagla\u0161ava se ipak ekonomska (trgova\u010dka), pedago\u0161ka (znanstveno-stru\u010dna i moralno-religiozna) te politi\u010dka (javno-gra\u0111anska i vojna) funkcija novina, a osobito je zanimljivo njihovo isticanje uloge novinstva u pisanju povijesti: novine se ne pi\u0161u samo za sada\u0161nji trenutak, nego i za budu\u0107nost, odnosno za budu\u0107e pisce povijesti, \u0161to novinara stavlja pred posebne odgovornosti. Danas, kada i tvorci i \u010ditatelji novina gledaju na njih kao da traju i imaju trajati onoliko koliko treba da ih se prelista (ili, u boljem slu\u010daju, pro\u010dita) \u2013 ovo bi trebao biti podsjetnik na to da su novine zapravo “povijest u malom” i da se “velika povijest” uvijek pisala na temelju izvora koji su nalikovali na novine ili su doista bili novinski.<\/p>\n

\u00a0Utopijske novine<\/span><\/p>\n

Slijede\u0107i navedene autore, ali i suvremene teoreti\u010dare medija, moglo bi se izlu\u010diti tri glavne zada\u0107e novina: informiranje (s te\u017enjom k refleksivnoj objektivnosti), educiranje (uklju\u010duju\u0107i socijalno osvje\u0161tavanje gra\u0111ana i odgajanje tzv. aktivnog gra\u0111anstva) i zabavljanje (\u0161to ne zna\u010di nu\u017eno banalizaciju i dezintelektualizaciju). One imaju (i imale su u svakoj epohi) svoje negativne, manipulativne adekvate: dezinformiranje, indoktriniranje i zaglupljivanje, koji dodu\u0161e proizlaze iz “naravi” medija kao takvih, ali obi\u010dno govore o instrumentaliziranosti medija od strane vladaju\u0107ih ekonomskih i politi\u010dkih struktura. No \u2013 nastranu ovi negativi \u2013 informiranje, educiranje i zabavljanje tri su elementa koja bi trebala biti zastupljena i balansirana u idealnim novinama, pa i u idealnom novinskom \u010dlanku.<\/p>\n

Ako takvih novina kod nas nema, to ne zna\u010di da ih ne bi trebalo biti. No, kako stvari stoje, danas je to utopijski cilj, \u010dak i ako razmi\u0161ljamo ne\u0161to pragmati\u010dnije: skupilo bi se valjda me\u0111u svim hrvatskim zaposlenim i nezaposlenim novinarima dovoljno dobrih i zainteresiranih za ovakav projekt; potencijalnih \u010ditatelja ima sigurno vi\u0161e nego \u0161to se to \u010dini kad se baci povr\u0161an pogled na predjele koje su poharali 24 sata i 7 Dnevno; samo jo\u0161 da se srede “sitnice” kao \u0161to je financiranje dnevnih novina koje bi trebale biti javni medij i formalno i sadr\u017eajno.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, postoje\u0107e novine treba pratiti, \u010ditati, komparirati, analizirati i kritizirati, ba\u0161 kao \u0161to su \u010dinili oni Nijemci prije 300-400 godina. Veza izme\u0111u tradicije novinarstva i tradicije refleksije o novinarstvu nije slu\u010dajna: da u Njema\u010dkoj nije bilo onih pra-komunikologa u 17. stolje\u0107u i razvoja medijske kulture u narednim stolje\u0107ima, danas vjerojatno ne bi bilo spomenutog Frankfurter Allgemeine Zeitunga i berlinskog Tageszeitunga, koji su uzor za dnevne novine na svjetskoj razini, ili Die Zeita, tjednika koji je jednostavno nenadma\u0161an, tako\u0111er u svjetskim razmjerima.<\/p>\n

Kao \u0161to bez \u010ditanja novina ne mo\u017eemo znati \u0161to se zbiva u novinarstvu i s novinarstvom, tako jo\u0161 uvijek bez novina ne mo\u017eemo znati \u0161to se zbiva u svijetu i sa svijetom, kakve god one bile. Novine su, ka\u017ee optimisti\u010dno Daniel Hartnack 1688. godine, “otvaranje knjige \u010ditavog svijeta”. Otvorite li neke hrvatske dnevne novine, pa osjetite razo\u010daranje, mu\u010dninu, ga\u0111enje i zaklju\u010dite da su novine jadne, te da je stoga jadan i svijet u kojem i o kojem novine pi\u0161u, zaklju\u010dak ne\u0107e biti pogre\u0161an, ali \u0107ete barem znati na \u010demu ste i s \u010dim imate posla. Na primjer, mogli biste saznati da imate posla s godi\u0161njim odmorom od pameti, koji u ve\u0107ini na\u0161ih novina traje cijelu godinu.<\/p>\n

Ovaj tekst izra\u0111en je u partnerstvu s Osservatorio Balcani e Caucaso za projekt European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinanciran sredstvima Europske komisije. Sadr\u017eaj ove publikacije isklju\u010diva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ni na koji se na\u010din ne mo\u017ee smatrati da odr\u017eava gledi\u0161ta Europske komisije.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Znati\u017eelja je svojstvena \u010dovjeku, ali je novine poti\u010du i \u010dine nezasitnom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-186690","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186690","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=186690"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186690\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=186690"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=186690"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=186690"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}