{"id":186574,"date":"2015-08-11T09:21:22","date_gmt":"2015-08-11T07:21:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=186574"},"modified":"2015-08-11T09:21:22","modified_gmt":"2015-08-11T07:21:22","slug":"veliki-skok-nazad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/11\/veliki-skok-nazad\/","title":{"rendered":"Veliki skok nazad"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sabine Kergel*<\/strong><\/em><\/p>\n

\"zene\"Ve\u0107ina sociologa predvi\u0111ala je da \u0107e se zbog procesa ujedinjenja, u kratkoro\u010dnom ili srednjoro\u010dnom periodu, ujedna\u010diti \u017eivotni uvjeti \u017eena iz Isto\u010dne i Zapadne Njema\u010dke. No je li to ipak bila preoptimisti\u010dna prognoza? Primjerice, 2007. godine u zapadnom dijelu zemlje samo je 16 posto majki djece izme\u0111u 3 i 5 godina bilo zaposleno na puno radno vrijeme, dok je na istoku ta brojka iznosila 52 posto. Tako\u0111er, iako je stopa nataliteta u biv\u0161em DDR-u (Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj) izrazito niska1 te danas usporediva s onom na zapadu Njema\u010dke, velike razlike me\u0111u njima i dalje postoje. Uzmimo, primjerice, postotak izvanbra\u010dnih ro\u0111enja: u isto\u010dnom dijelu on iznosi 61 posto, a u zapadnom samo 26 posto.2<\/p>\n

\u017denska populacija \u201cnovih zemljaka\u201d posebno je pogo\u0111ena dru\u0161tvenim i politi\u010dkim previranjima koja su nastupila procesom ujedinjenja. U DDR-u, za razliku od Savezne Republike Njema\u010dke, majke su bez problema uskla\u0111ivale obiteljski i poslovni \u017eivot, a kada je Zapadna Njema\u010dka progutala Isto\u010dnu, do\u017eivjele su dramati\u010dan porast nezaposlenosti koji je poremetio njihov na\u010din \u017eivota, ciljeve i samopouzdanje.<\/p>\n

U cijeloj Njema\u010dkoj, ba\u0161 kao i drugdje u Europi, stopa aktivnosti \u017eena zna\u010dajno se pove\u0107ala nakon 1950-ih, ali taj je razvoj u DDR-u bio neusporedivo br\u017ei nego u zapadnom dijelu. Krajem osamdesetih, 92 posto Njemica u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj bilo je u radnom odnosu, dok je kod zapadnih susjeda ta brojka iznosila 60 posto. Po ovom pitanju, ravnopravnost je bila upadljiva i gotovo jedinstvena u svijetu. I dok su na Zapadu \u017eene svoje planove prilago\u0111avale tradicionalnim patrijarhalnim obrascima i dalje optere\u0107enima obiteljskim imaginarijima, na istoku se njihova ekonomska neovisnost u odnosu na mu\u017ea naprosto podrazumijevala.<\/p>\n

Spektakularan pad nataliteta u DDR-u sedamdesetih godina naveo je re\u017eim da uvede razne mjere kako bi potaknuo \u017eene u fertilnoj dobi na ra\u0111anje, a poseban trud je u tom smislu ulo\u017een prema samohranim majkama ili razvedenim \u017eenama. Iako je nekad ismijavana zbog svog ideolo\u0161kog opravdanja (treba hraniti izgradnju \u201csocijalisti\u010dkog dru\u0161tva\u201d novom radnom snagom), ova politika uspjela je uskladiti profesionalne ciljeve i ograni\u010denja roditeljstva. Nasuprot tome, maj\u010dinstvo s druge strane Zida \u010desto je sa sobom nosilo \u017ertve, pa \u010dak i pad u siroma\u0161tvo, pogotovo u slu\u010dajevima kada bi se \u017eene razvele ili bi ih napustio suprug.<\/p>\n

Nije stoga \u010dudno \u0161to su \u017eene iz biv\u0161eg DDR-a ujedinjenje \u010desto do\u017eivljavale kao prijetnju svom \u017eivotnom standardu. Sustav vrijednosti koji su poznavale i dotad uzimale zdravo za gotovo uru\u0161io se, a s time je do\u0161lo i strahovito iskustvo nezaposlenosti. \u201cKad ka\u017ee\u0161 u zavodu za zapo\u0161ljavanje da si \u2018sama s dvoje djece\u2019, nije im jasno o \u010demu pri\u010da\u0161. Slu\u017ebenica koja je sjedila nasuprot mene nije me ni pogledala, ni\u0161ta, samo je brzo ispunila formular, otpremila me i odmah uvela sljede\u0107eg\u201d, prepri\u010dava Ilona, samohrana majka i biv\u0161a prodava\u010dica iz Isto\u010dnog Berlina. \u017dene su u DDR-u \u017eivjele pod svemo\u0107nim protektoratom dr\u017eave koja je na oca i obitelj gledala kao na sekundarnu dru\u0161tvenu funkciju. Socijalizaciju djece predvodile su institucije te je ona bila bitno razdvojena od obiteljske \u0107elije. A ta privr\u017eenost autonomiji nije nestala padom Zida.<\/p>\n

Istra\u017eivanje provedeno po\u010detkom 2000-ih me\u0111u nezaposlenim Berlin\u010dankama otkrilo je veoma razli\u010dite odnose prema poslu i djeci. Sve su djecu promatrale kao klju\u010dni element svoje egzistencije, me\u0111utim one sa Zapada pridavale su im ve\u0107u va\u017enost od posla. Iako su bile svjesne svih opasnosti koje to donosi, na nezaposlenost su gledale kao na priliku da se u potpunosti posvete ulozi majke. S druge strane, Berlin\u010danke s Istoka htjele su u isto vrijeme nastaviti \u0161kolovanje i ostvariti profesionalne ciljeve, procjenjuju\u0107i da \u0107e imati najbolje uvjete za napredak ako ponovno na\u0111u zaposlenje. Kada se budu osje\u0107ale \u201cbolje u svojoj ko\u017ei\u201d kao radnice, bolje \u0107e i ispunjavati ulogu majke. Smatrale su da njihova autonomija koristi kako njima tako i njihovoj obitelji.<\/p>\n

Majke iz Zapadnog Berlina dr\u017eale su da nitko nije kvalificiraniji od njih da brine o njihovoj djeci. Iako su uva\u017eavale korist jaslica i vrti\u0107a, bile su sklone raditi unutar strogog radnog vremena. S druge strane, za majke iz Isto\u010dnog Berlina, naviknute na fleksibilna radna vremena u DDR-u, pristup jaslicama bio je od iznimne va\u017enosti, pogotovo zato \u0161to su poslodavci to uzimali u obzir pri zapo\u0161ljavanju. Anna, dvadesetosmogodi\u0161nja nezaposlena prodava\u010dica, nije skrivala svoj bijes kada nam je pri\u010dala koliko su je puta odbili za posao samo zato \u0161to je samohrana majka. \u201cStalno su ponavljali: \u2018Pa vi imate dvoje klinaca? Ne\u0107e to i\u0107i\u2019. A kad bih im objasnila da sam sredila \u010duvanje djece, pravili bi se gluhi.\u201d Na to se nadovezivala vje\u010dna sumnja da bi mogla ponovno ostati trudna: \u201cNema nikakve \u0161anse da opet zatrudnim. To sam nedavno rekla i jednom tipu: ne\u0107u imati vi\u0161e djece sad kad ih imam dvoje, ne brinite.\u201d U periodu DDR-a sli\u010dna izjava u zavodu za zapo\u0161ljavanje bila bi nezamisliva.<\/p>\n

Sve majke iz Isto\u010dne Njema\u010dke u potrazi za poslom nakon pada Zida morale su demonstrirati uzorno pona\u0161anje, uvjeriti \u0161efove da su svladale nova pravila igre, a uza sve to pretrpjeti poni\u017eenje da ih netko tretira na taj na\u010din. Zapadne Berlin\u010danke, s druge strane, problem su vidjele u rastu\u0107im zahtjevima tr\u017ei\u0161ta rada. Paula, trideset\u0161estogodi\u0161nja samohrana majka i nezaposlena tajnica, prijavila se za posao u tvrtki koja joj se nalazila gotovo u dvori\u0161tu. \u201cTo je bila savr\u0161ena prilika: tipkala bih na ma\u0161ini, obavljala telefonske pozive, bavila se klijentima itd. A onda mi je direktorica rekla: \u2018Dobro, nekad \u0107emo vas mo\u017eda tra\u017eiti da radite vi\u0161e od \u010detrdeset sati ili vikendom\u2019. Odgovorila sam joj da mi to ne pa\u0161e, da bih voljela raditi trideset sati, kao i na prethodnim poslovima. Da barem to nisam izjavila! Po\u010dela se derati, bila je van sebe. Uz ovakvu silnu nezaposlenost, govorila mi je, trebala bih biti sretna da imam bilo kakav posao. Poslije me pitala kakvog smisla ima \u017eivjeti kao parazit od socijalne pomo\u0107i, na tro\u0161ak dr\u017eave.\u201d A Paula se s druge strane pita: \u201cNe tra\u017eim ni\u0161ta drugo nego da radim, ali kakvo je to dru\u0161tvo u kojem mora\u0161 ostaviti svoju djecu u vrti\u0107u od jutra do mraka?\u201d<\/p>\n

Prema sociologinjama Jutti Gysi i Dagmar Meyer \u201cnajpozitivniji rezultat obiteljske politike koju je vodio DDR bila je borba za ekonomskom nezavisno\u0161\u0107u \u017eena. Danas je to ne\u0161to nezamislivo. Istina, \u017eene su primale 30 posto manju pla\u0107u od mu\u0161karaca jer su im bili dodjeljivani manje kvalificirani poslovi, stoga u njihovom statusu nije bilo ni\u010deg glamuroznog, \u0161to \u010desto imamo naviku zaboraviti. Ali bar nisu bile u strahu da \u0107e izgubiti stan ili da ne\u0107e na\u0107i mjesto u jaslicama jer su se mogle osloniti na solidnu i pouzdanu socijalnu za\u0161titu. To je va\u017ean preduvjet za jednaka prava, mo\u017eda \u010dak i klju\u010dan\u201d.3<\/p>\n

S takvim naslije\u0111em, Edeltraudi, dvadesetosmogodi\u0161njoj kuharici, udanoj \u017eeni i majci dvoje djece, jako te\u0161ko pada ovisnost o postoje\u0107im zakonima o socijalnoj skrbi kao i o svom mu\u017eu. \u201cPostale smo ovisne o svom partneru, o tome je li voljan dati nam novac, ovisne o na\u010dinu na koji dr\u017eava sve to tretira. Ako vam odlu\u010di oduzeti davanja, to je to, gotovi ste. Na\u0111ete se u \u0161kripcu jer je novac, taj prokleti novac, ne\u0161to \u0161to vas stalno proganja i tu nema pomo\u0107i.\u201d Iako se isto\u010dnonjema\u010dki model jednakosti izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene uru\u0161io skupa sa Zidom, on i \u010detvrt stolje\u0107a kasnije nastavlja oblikovati sliku koju \u017eene biv\u0161eg DDR-a stvaraju o sebi i svojim dru\u0161tvenim ulogama.<\/p>\n

* Sabine Kergel je sociologinja, istra\u017eiva\u010dica na Freie Universit\u00e4tu u Berlinu.<\/p>\n

1 Vidi Michel Verrier, \u201cUne \u2018panne d\u00e9mographique\u2019 qui vient de loin\u201d, Le Monde diplomatique, rujan 2005.<\/address>\n
2 Joshua Goldstein i Michela Kreyenfeld, \u201cFamilie und Partnerschaft in Deutschland\u201d, Institut Max Planck, Rostock, 2010.<\/address>\n
3 Jutta Gysi i Dagmar Meyer, \u201cLeitbild berufst\u00e4tige M\u00fctter \u2013 DDR-Frauen in Familie, Partnerschaft und Ehe\u201c, Frauen in Deutschland 1945-1992, Akademie Verlag, Berlin, 1993.<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
lemondediplomatique.hr<\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Brojne se razlike izme\u0111u biv\u0161e Isto\u010dne i Zapadne Njema\u010dke odr\u017eavaju i 25 godina nakon pada Zida. Me\u0111u njih spada i ona povezana s ulogom \u017eene i polo\u017eajem majke. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-186574","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=186574"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186574\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=186574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=186574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=186574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}