{"id":186241,"date":"2015-08-05T07:11:03","date_gmt":"2015-08-05T05:11:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=186241"},"modified":"2015-08-05T07:11:54","modified_gmt":"2015-08-05T05:11:54","slug":"migranti-ante-portas-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/08\/05\/migranti-ante-portas-2\/","title":{"rendered":"Migranti ante portas"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Stefan Aleksi\u0107\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-186242 size-medium\" title=\"jato, ilustracija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-300x224.jpg\" alt=\"jato\" width=\"300\" height=\"224\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-300x224.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-580x432.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-450x335.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-480x358.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-235x175.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-75x56.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-350x261.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato-220x164.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/jato.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/p>\n<p>Mnogi su se istori\u010dari i istori\u010darke sporili oko trenutka u kojem je zapadni deo rimske imperije definitivno propao, pa iako kao trenutak definitivnog pada naj\u010de\u0161\u0107e identifikujemo 476. godinu, bitno je podsetiti da su i mnogi drugi datumi bili i ostali u opticaju. To je mo\u017eda i pitanje s najve\u0107im simboli\u010dkim kapitalom u istorijskoj nauci. Ali ne samo zbog romanti\u010dne vizije Rima ili fascinacije rimskim zakonodavstvom i velelepnom arhitekturom, ve\u0107 zbog proste \u010dinjenice da i Imperija mo\u017ee pasti. I taj je pad ostao neprijatno podse\u0107anje za sve one strukture mo\u0107i koje misle da \u0107e njihov trenutak trajati zauvek, da se istorija zavr\u0161ila, da je prona\u0111eno sve \u0161to je imalo biti prona\u0111eno i da alternative nema. Zapadno rimsko carstvo palo je tako \u0161to su se vojne formacije s Rajnske granice povukle u metropolu: to su iskoristile horde imigranata, jedne novogodi\u0161nje no\u0107i pre\u0161li su zale\u0111enu reku i voila \u2012 Rim je nakon nekoliko decenija pao. Popularni su se mitovi zadr\u017eali i do danas: svakako najpoznatiji mit je onaj o \u201eplja\u010dki Rima\u201c: Goti ule\u0107u, siluju i ru\u0161e sve pred sobom. Uistinu, u Rimu je tada bilo i malo toga da se oplja\u010dka i malo ko da se siluje. Plja\u010dku su pre konstruisali moderniji istoriografi da bi pokazali da oni koji dolaze s periferije mogu samo da ru\u0161e, plja\u010dkaju i siluju. Njihova je gadljivost od periferije koja provaljuje preko granica bila i ostala refleksija straha od onih koji \u017eele da pre\u0111u klasne granice.<\/p>\n<p>Paralela sa sada\u0161njim evropskim agendama, praksama i strahovima ispostavlja se sama: limes se iznova di\u017ee na glavnim rutama kojim se odvija savremena globalna Seoba Naroda: Evropska unija dogovara utvr\u0111ivanje limesa na Mediteranu, Ma\u0111arska planira odbrambenu liniju na granici sa Srbijom, Bugarska je svoj zid odavno izgradila.1 Granica Srbije i Ma\u0111arske jedna je od arterija pomeranja ljudi u Zapadnu Evropu: manje od dvesta kilometara granice predstavlja trenutno najpristupa\u010dniju rutu.<\/p>\n<p>Ma\u0111arski primer se ovda\u0161nje javnosti svakako najvi\u0161e ti\u010de: iako se tvrdi da je glavna ta\u010dka spora, zapravo, simboli\u010dki momenat \u2012 navodno, najavljeni zid bi mogao izgledati kao da je podignut protiv stanovni\u0161tva Srbije \u2012 pozadina spora je daleko pragmati\u010dnija. Iza politi\u010dkih prepucavanja dva premijera stajale su argumentacije za doma\u0107e upotrebe, ali i jedan i drugi premijer zapravo imaju isti strukturalni motiv: smanjiti tro\u0161kove zadr\u017eavanja mase ljudi koji su se namerili na Zapad. Jedan \u017eeli da se protok zapu\u0161i i da se migranti i migrantkinje zaglave na teritoriji ju\u017enog kom\u0161ije, drugi \u017eeli da oni \u0161to pre i \u0161to lak\u0161e proteku do severnog. Ali istovremeno se lokalnim glasa\u010dima pre\u0107utkuje \u010dinjenica da je ma\u0111arski zid samo evropska imigraciona agenda nastavljena drugim sredstvima. Sistemom bilateralnih i multilateralnih ugovora evropska administracija teret \u201ebrige\u201c o imigrantima ostavlja dr\u017eavama koje se nalaze na putu migracija, kao \u0161to su Srbija i Ma\u0111arska. U pitanju je tipi\u010dan slu\u010daj diversifikacije tro\u0161kova, s jednom razlikom: tro\u0161kove delimo svi da bismo re\u0161ili problem koji se, u krajnjem slu\u010daju, ti\u010de kapitalisti\u010dkog i ideolo\u0161kog centra Evrope. Cinik bi primetio da je u pitanju solidarnost siroma\u0161nih s bogatima \u2012 prisilna dodu\u0161e, ali kako bi druga\u010dije ovakva solidarnost bila mogu\u0107a?<\/p>\n<p>Dr\u017eave koje imaju nesre\u0107u da se nalaze na rutama populacionog toka jedne drugima prebacuju vru\u0107e krompire (ljude) i nalaze se u sve o\u0161trijem konkurentskom odnosu, pa se otvorila jo\u0161 jedna \u201ctrka do dna\u201c. Dakle, nakon \u0161to decenijama gledamo trku u smanjivanju radni\u010dkih i \u017eenskih prava, ekolo\u0161kih standarda i liberalizaciji tr\u017ei\u0161ta za kapital, ubudu\u0107e \u0107emo gledati i trku do dna u surovosti prema globalnom lumpenproleterijatu (kapitalizam, kao \u0161to znamo, obo\u017eava konkurenciju).<\/p>\n<p>Ali problem se nikakvim policy pristupima ne\u0107e re\u0161iti, samo \u0107e biti uvaljen nekom drugom. Tako se on poku\u0161ava utrapiti ju\u017enom susedu, na sli\u010dan na\u010din na koji se poku\u0161avao i poku\u0161ava uvaliti i pe\u017eorativni epitet \u201cbalkanski\u201c. Ono \u0161to je nekada bilo lepljivo \u201cbalkansko blato\u201c danas \u0107e biti mase izgladnelih tela koja \u010dekaju ispred zidova Evrope i na kojima je ispisano nali\u010dje globalnog kapitalizma. Mo\u017eda bi se mogla iznova promisliti i ona devetnaestovekovna anegdota o ambasadoru i neugodnoj situaciji nastaloj prilikom silaska iz ko\u010dije: strani \u0107e ambasadori odsada \u2012 dok izlaze iz automobila \u2012 umesto u konjsko, zagaziti u migrantsko govno. No to nije nikakav kuriozitet2, ve\u0107 strukturalno nu\u017ena i neizbe\u017ena posledica: Balkan je postao glavna ruta migracije iz Azije, pa se od balkanskih dr\u017eava u budu\u0107nosti o\u010dekuje da se bespogovorno pobrinu da ove populacije ne stignu na \u017eeljena odredi\u0161ta te da ih lokalne birokratije zadr\u017ee u svojevrsnim pravnim limbovima i prelivnim \u0161ahtovima; sve sa ciljem da se ne bi uznemirio lagani san privilegovanih stanovnika centra. Periferne dr\u017eave se stoga pretvaraju u vojne oblasti, stanovni\u0161tva u legije kojima se delegira branjenje ovog ili onog dela granice; a tu su, naravno, i centurioni i prefekti, koji se nagra\u0111uju tolerisanjem pona\u0161anja koja bi u metropoli bila nedopustiva. Tako je sloboda centra zapravo sloboda od populacionih re\u017eima koji se proizvode na periferiji. Jer u kontekstu globalnog kapitalizma prava je mo\u0107 prebaciti probleme drugima, a prava je sloboda u\u017eivanje u iluziji samodovoljnosti i slobodi od problema.<\/p>\n<p>Naravno, kada je u pitanju ograda koja \u0107e (mo\u017eda) biti izgra\u0111ena, problem je i estetski koliko i politi\u010dki. Licemerna briga politi\u010dke elite aktivirana je i zbog toga \u0161to bi mo\u017eda, gledano kroz sto\u010dnu ogradu, postala jasnija i antiemancipatorska priroda savemene Evrope-tvr\u0111ave, a specifi\u010dno bi ure\u0111enje Evropske unije pokazalo svoju pravu svrhu: postoji zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te, kapital se ljulja tamo-amo potpuno slobodno, centar Evrope se progla\u0161ava \u201cslobodnim\u201c, ali se u isto vreme zadr\u017eavaju nacionalne dr\u017eave da bi odigrale ulogu periferije: bazeni jeftine i prekarne radne snage, ili vojne krajine okrenute pretnji sa Istoka, ili i jedno i drugo.<\/p>\n<p>Migranti i migrantkinje koji dolaze nisu samo autohtoni siromasi Istoka, ve\u0107 posledica globalizacije koja je deregulisala granice za kapital da bi se on mogao koncentrisati u proto\u010dnim \u010dvori\u0161tima: metropolama i privilegovanim dr\u017eavama. Pa po\u0161to ljudi imaju jednu neobi\u010dnu osobinu \u2012 \u017eele da \u017eive \u017eivot dostojan \u010doveka \u2012 stanovni\u0161tvo je krenulo za njim. A da bi se odbranila privilegovana pozicija onih u metropolama i kojima je omogu\u0107en pristup kapitalu, bilo je potrebno izgraditi razli\u010dite \u2012 administrativne, fizi\u010dke i diskurzivne \u2012 granice koje \u0107e taj protok zaustaviti. Do izra\u017eaja je do\u0161ao temeljno ambivalentan odnos kapitala prema granicama: one su lo\u0161e ako zapre\u010davaju protok kapitala, ali su i te kako dobre ako spre\u010davaju socijalnu i klasnu mobilnost stanovni\u0161tava kao i pristup lekovitoj radijaciji kapitala koncentrisanog u metropoli. Tako je Evropa izgradila \u010ditav sistem komplikovanih, kompleksnih, preklapaju\u0107ih a istovremeno i visokotehnologizovanih i militarizovanih snaga za odvra\u0107anje neprijatnih prido\u0161lica: ograde, policijske snage, pravne zavrzlame dr\u017eava koje vam se nalaze na putu ako se pomerate prema centru Evrope, komunalne policije za kontrolisanje klasne\/rasne higijene urbanih sredina i sli\u010dno. Ali problemi se masovnih migracija \u2012 koje su po brojnosti ve\u0107 pre\u0161i\u0161ale one migracije izazvane Drugim svetskim ratom \u2012 u kontekstu savremenog globalnog kapitalizma ne mogu nikada re\u0161iti.<\/p>\n<p>Sila boga ne moli, ali ne mole ga ni globalne tendencije ni populacije koje su se pokrenule u potrazi za egzistencijom, a ponajmanje ga mole strukturalni antagonizmi kapitalisti\u010dke proizvodnje. I nijedna evropska agenda ne\u0107e zaustaviti priliv izbeglica koje vr\u0161e pritisak na novostvorene limese. No krajnje zanimljivo jeste i podse\u0107anje da postoji jo\u0161 jedan tvrdoglavi mit moderne istoriografije: onaj o \u201emra\u010dnom veku\u201c koji je nasledio svetlo Imperije. Uistinu, veliki broj istori\u010dara bi se danas slo\u017eio da je kastinsko (i sirotinjsko) dru\u0161tvo kasne rimske imperije zamenilo egalitarnije, a vrlo verovatno i efikasnije, dru\u0161tvo proto-dr\u017eavno-plemenskog ure\u0111enja. Drugim re\u010dima, ljudi s periferije doneli su globalnu promenu nabolje. A pravo \u201emra\u010dno doba\u201c jeste onaj period u kojem se imperija na izdahu bori protiv globalnih tendencija kojima je sama kumovala.<\/p>\n<address>1)Krajnje je zanimljivo: granice se danas uspostavljaju na istim onim mestima i podru\u010dijima na kojima ih je postavljala imperija: Severna Afrika (nekada zarad odvra\u0107anja navale iz Podsaharske Afrike\/danas zarad odvra\u0107anja navale iz Libije), Balkan (i nekad i sad zarad odbrane s jugoistoka i onih koji kopnenom rutom dolaze u Evropu), Isto\u010dna Evropa (zarad odvra\u0107anja nekad Germana\/danas poljskih vodoinstalatera).<\/address>\n<address>2)A ni odve\u0107 imaginarna situacija: administracija se u glavnom gradu tvrdoglavo trudi da za sve ve\u0107i broj imigranata ne obezbedi adekvatne higijenske i sanitarne uslove.<\/address>\n<p>Masina.rs<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zazor centra od periferije i njegova gadljivost prema ljudima koji \u017eele da pre\u0111u granice se mo\u017ee razumeti i kao odraz straha od onih koji \u017eele da prevazi\u0111u klasne granice. Aktueln\u200bo\u200b \u200bpodizanje zida na ma\u0111arskoj granici je tako \u200bsamo jedna od refleksija evropske imigracione agende<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":186242,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-186241","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186241","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=186241"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/186241\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/186242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=186241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=186241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=186241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}