{"id":185792,"date":"2015-07-28T08:38:32","date_gmt":"2015-07-28T06:38:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=185792"},"modified":"2015-07-28T08:38:32","modified_gmt":"2015-07-28T06:38:32","slug":"prema-kritici-euromarksizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/28\/prema-kritici-euromarksizma\/","title":{"rendered":"Prema kritici euromarksizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Andrej \u017divkovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Evropa\"Danas u Europi mo\u017eemo vidjeti kako se presijecaju razne me\u0111usobno povezane krize: krizu na ljevici sada je udvostru\u010dila i poja\u010dala kriza kapitalizma i Europske unije. Kriza alternativa najdramati\u010dnija je na primjeru socijalnog liberalizma, koji je ukalupljen u politi\u010dku ekonomiju koja \u0161titi vrijednost novca (dug) po cijeni uni\u0161tenja robe (mjere \u0161tednje). Ali, s iznimkom Gr\u010dke, to je i kriza radikalne ljevice, nemo\u0107nog promatra\u010da jednoli\u010dne smjene neoliberalnih stranaka na vlasti, koju su zaobi\u0161li antipoliti\u010dki dru\u0161tveni pokreti koji se bune protiv tih istih kriza demokracije, ili je nadja\u010davaju masovni pokretni krajnje desnice odnosno nacionalista, koji usmjeravaju bijes javnosti zbog re\u017eima \u0161tednje diljem Europske unije, ili pak EU prikazuju kao panaceju za financijsku krizu dr\u017eave-nacije. Ti problemi nisu novi, a to je tema \u0161iroke teorijske i politi\u010dke rasprave. U ovom tekstu htio bih se fokusirati na jednu dimenziju krize alternativa, naime na neuspjeh da se rije\u0161i nacionalno pitanje(a) u sredi\u0161tu Ekonomske i monetarne unije (EMU). Pokazat \u0107u kako je ta aporija simptom interpelacije ljevice kao politi\u010dkog subjekta pomo\u0107u europske ideologije, koja stvara obrat u kojem kritika politi\u010dke ekonomije ima formu svoje suprotnosti, dominantne tr\u017ei\u0161ne ideologije, i pretvara se u puku apoliti\u010dku kritiku.<\/p>\n

Mit o porijeklu kao pri\u010da o europskim narodima<\/strong><\/p>\n

Zapo\u010dnimo s nekim op\u0107im mjestima ljevi\u010darske kritike, od spoznaje da je kriza Eurozone otkrila strukturne gre\u0161ke EMU-a. Prvo, to je monetarna unija koja nije imala osnovnu fiskalnu mo\u0107 dr\u017eave, pa onda ni mogu\u0107nosti za ekonomsku preraspodjelu. Financijski slom 2008. godine pokazao je u kojem opsegu nacionalne vlade jo\u0161 uvijek upravljaju ekonomskom politikom. Zbog njihovog spa\u0161avanja banaka financijska kriza spojila se s du\u017eni\u010dkom krizom dr\u017eave, pa onda i krizom Eurozone. Drugo, u desetlje\u0107u monetarne unije samo su istaknute razlike izme\u0111u sredi\u0161njih i perifernih ekonomija, a njema\u010dki izvoz stvorio je golem trgova\u010dki deficit kod slabije razvijenih zemalja na periferiji Eurozone, pa su onda potonje morale posuditi novac od banaka u sredi\u0161tu kako bi pokrile te gubitke. Na taj na\u010din je utemeljen neodr\u017eiv razvoj financiran dugom odnosno financijska kriza Eurozone. Tre\u0107e, re\u017eim \u0161tednje i tehnokratske vlade nametnute od strane institucija Trojke kako bi prisilili jug da otplati dug bankama na sjeveru, nastavak je njema\u010dke ekonomske hegemonije drugim sredstvima, a daljnja integracija Europe, npr. fiskalni Pakt o stabilnosti, istodobno poja\u010dava neoliberalne imperative unutar Eurozone i produbljuje postoje\u0107i demokratski deficit u EU.<\/p>\n

Ako me\u0111unarodna integracija u kapitalizmu samo perpetuira umjesto da potkopa neujedna\u010den razvoj, onda je EMU re\u017eim koji regulira kapitalisti\u010dku konkurenciju u kojoj najve\u0107u korist izvla\u010de najja\u010de dr\u017eave. EMU regulira imperijalisti\u010dke odnose izme\u0111u dominantnih i perifernih ekonomija, ide na ruku Njema\u010dkoj i sredi\u0161tu. Njihovu nadmo\u0107 u tehnolo\u0161koj konkurenciji izravno podupire fiksna te\u010dajna lista, a neizravno nesposobnost slabijih ekonomija da pomo\u0107u devaluacije i inflacije poprave svoju konkurentnost. Njihova du\u017eni\u010dka kriza pokazuje strukturni prijenos vrijednosti proizvo\u0111a\u010dima koji imaju bolji organski sastav kapitala. \u0160tovi\u0161e, EMU i euro dali su njema\u010dkom kapitalizmu mnogo prihvatljivijeg kandidata od njema\u010dke marke za jedan oblik svjetskog novca, koji bi mogao ugroziti dolar kao pri\u010duvnu valutu, jednu platformu za projekciju EU kao svjetske imperijalne sile. Ali ako govorimo o imperijalizmu, onda je logi\u010dno da moramo govoriti o nacionalnom pitanju, nacionalnom i narodnom suverenitetu, o pravu na samoopredjeljenje na periferiji i pograni\u010dnim podru\u010djima. A to euroljevica ne \u017eeli u\u010diniti.<\/p>\n

Za\u0161to? Teoreti\u010dari ljevice i desnice pozdravljaju nezaustavljiv pad dr\u017eave-nacije u razdoblju globalizacije, kad su njene regulacijske kapacitete strukturno potkopali globalni akteri kao \u0161to su transnacionalne kompanije i me\u0111unarodne organizacije. Na ljevici, izvje\u0161taji o smrti dr\u017eave-nacije uvijek su bili pretjerani. Od Marxova proro\u010danstva u Komunisti\u010dkom manifestu o svjetskom tr\u017ei\u0161tu koje je \u2018dalo kozmopolitski karakter proizvodnji i potro\u0161nji svih zemalja\u2019, svijetu u kojem \u2018nacionalna odvajanja i suprotnosti naroda sve vi\u0161e i\u0161\u010dezavaju\u2019, do objave Luxemburgove i Trockog o povijesnoj prevladanosti dr\u017eave-nacije uo\u010di 1914. godine, sve do otkri\u0107a neteritorijalnog globalnog Imperija Hardta i Negrija. A te su ideje osporene i na ljevici. Tu globalizacija nastaje zbog te\u017enje za ekspanzijom koja je uro\u0111ena kapitalizmu, a to je i politika koju osmi\u0161ljeno provode najmo\u0107nije dr\u017eave. I tako smo u proteklom desetlje\u0107u vidjeli kako o\u017eivljava rasprava o imperijalizmu u ekonomskom, politi\u010dkom i kulturalnom obliku, zbog toga jer je ameri\u010dki imperij proglasio globalno izvanredno stanje.<\/p>\n

Smatra se da je EU druga\u010dija. Perry Anderson opisao je na\u010dine na koje se EU prikazuje kao nova i benigna forma mo\u0107i, kao normativna mo\u0107 koja prevladava nacionalne sukobe i politi\u010dka sila koja promi\u010de liberalni oblik globalizacije, koji suprotno Sjedinjenim Dr\u017eavama, upotrebljava \u2018meku mo\u0107\u2019, a prije svega svoje vrijednosti (ljudska prava i dru\u0161tvenu solidarnost). Perry Anderson govori o \u2018neograni\u010denom narcizmu\u2019 EU-a, a ustvari rije\u010d je o onom \u0161to je Stathis Kouvelakis nazvao \u2018europska ideologija\u2019. EU se, kako ka\u017ee Habermas, op\u0107enito smatra \u2018postnacionalnom konstelacijom\u2019. Njen mit o porijeklu pri\u010da je o europskim narodima, koji su bili traumatizirani barbarstvom Drugog svjetskog rata, pa su udru\u017eili svoje suverenitete kako bi stvorili nadnacionalnu zajednicu u kojoj \u0107e nacionalno suparni\u0161tvo i rat biti zauvijek zabranjeni. Zbog toga je Etienne Balibar rekao da integracija Europe sadr\u017eava \u2018transformaciju Europe u postnacionalni entitet u zadanim granicama i pomo\u0107u suradnje raznih dr\u017eava-nacija, koje imaju zajedni\u010dku povijest, nesumnjivo slo\u017eenu i konfliktnu, a koje bi se ipak mogle ujediniti oko odre\u0111ene ideje. To nije projekt potiskivanja konstitutivnih nacija, nego ograni\u010denja njihova suvereniteta u ime ve\u0107e solidarnosti i me\u0111usobne ovisnosti.\u2019<\/p>\n

Borba oko raznih projekata integracije<\/strong><\/p>\n

A upravo su imperijalisti\u010dke i nacionalne podjele i sukobi bili motor integracije EU od njena ro\u0111enja. Prve odluke o integraciji, kad je 1957. godine sklopljen Rimski sporazum, nastale su zbog opsesije Francuske da u \u010dvr\u0161\u0107oj uniji suzbije mo\u0107 Njema\u010dke nakon Drugog svjetskog rata, \u017eelje Zapadne Njema\u010dke da se opet uklju\u010di u sustav mo\u0107i i stvori mogu\u0107nost za ujedinjenje, i \u017eelje Amerike da Europa bude stabilna vojarna u Hladnom ratu. Ugovor iz Maastritchta 1992. godine, a to je temelj EMU-a, bio je kompromis izme\u0111u francuskih i njema\u010dkih interesa. Osnovi cilj Francuske bio je da neformalnu mo\u0107 njema\u010dke Bundesbanke u odre\u0111ivanju kamatne stope u Europi preuzme sredi\u0161nje monetarno tijelo, Europska sredi\u0161nja banka (ESB), koja vi\u0161e ne bi prote\u017eirala njema\u010dke interese. Njema\u010dka je pristala na monetarnu uniju, kako bi politi\u010dki osigurala svoje ujedinjenje, i na temelju zajam\u010dene \u010dvrste te\u010dajne liste i neovisnosti ESB-a. Bilo bi to\u010dnije re\u0107i da je logika EU uvijek bila prevladavanje slabosti pojedina\u010dnih dr\u017eava kako bi, pomo\u0107u udru\u017eenih suvereniteta, u okviru EU mogle imati svjetsku ulogu. A istodobno, EMU je re\u017eim koji regulira kapitalisti\u010dku konkurenciju, koja ide na ruku najja\u010dim dr\u017eavama-nacijama. Europska ideologija dala je kontekst u kojem se suparni\u010dki nacionalisti\u010dki i imperijalisti\u010dki interesi dr\u017eava-nacija, nacionalnih i multinacionalnih kompanija, mogu opisati kao borba oko raznih projekata za integraciju Europe.<\/p>\n

Sada bi trebalo biti jasno da je, usprkos napadima kojima je ideologija globalizacije bila izlo\u017eena u proteklom desetlje\u0107u, njen mirotvoran, kozmopolitski utopizam slobodnog tr\u017ei\u0161ta samo prenesen na EU, koja se veli\u010da kao pacifisti\u010dka, nadnacionalna trgovinska zajednica. Kao i na primjeru globalizacije, jedna struja marksisti\u010dkih pisaca sustavno je opisala teleologiju europske ekonomske integracije, koja vodi prema politi\u010dkom ujedinjenju u multinacionalnoj dr\u017eavi: od proro\u010danstva Ernsta Mandela 1968. godine kako \u0107e uspon ameri\u010dkih multinacionalnih kompanija izazvati sli\u010dnu koncentraciju u EU, koja \u0107e se onda formirati kao multinacionalna dr\u017eava kako bi odgovorila na \u2018d\u00e9fi am\u00e9ricane\u2019, do Amsterdamske \u0161kole za koju je EMU izraz interesa \u2018transnacionalne kapitalisti\u010dke klase\u2019, a njene mo\u0107ne lobisti\u010dke skupine upravljaju zakonodavnim radom Europska komisije.<\/p>\n

Te teleologije samo su ekonomisti\u010dke varijacije europske ideologije, koju mo\u017eemo opisati kao kombinaciju telosa, projekta i kontinuiteta. Mit o porijeklu temelji telos postnacionalne zajednice u kojoj se dr\u017eavljanstvo i nacionalnost, ujedinjeni u modernoj dr\u017eavi-naciji, sve vi\u0161e me\u0111usobno udaljavaju, posebni projekti i modeli europske integracije usmjereni su na realizaciju kona\u010dne kozmopolitske \u2018budu\u0107e zajednice\u2019, pa su onda telos i projekt materijalizacija zajedni\u010dke supstance odnosno biti, kontinuitet europskih vrijednosti i kulture, Balibarova na\u010dela \u2018eualibert\u00e9\u2019 odnosno \u017di\u017eekove \u2018progresivne europske i kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine\u2019.<\/p>\n

Naravno da \u010dak i najdobronamjerniji zagovornici kozmopolitskog dr\u017eavljanstva, kao \u0161to su Habermas, Beck i Balibar, moraju vidjeti ponor koji dijeli telos i sada\u0161nje stanje svari u EU s kojim smo zapo\u010deli ovu raspravu \u2013 monetarna, a ne politi\u010dka integracija, nejednakost izme\u0111u nacija, strukturni demokratski deficit. Ta suprotnost prevladava se iz dva komplementarna, ali formalno suprotna smjera. Na prvom primjeru, postnacionalno funkcionira kao Kantov regulacijski ideal, koji temelji kategori\u010dki imperativ djelovanja prema integraciji (1). Kod Habermasa, ponor koji dijeli pravila i \u010dinjenice premo\u0161\u0107en je pomo\u0107u fakti\u010dnog anticipiranja kozmopolitskog zakona, na primjer, pravi\u010dnih prava pojedinca na koja se mogu pozvati protiv dr\u017eave-nacije, koja utjelovljuju regulacijski ideal. S druge strane, ako se ratni stroj okrenut prema narodima Europe pojavi kao nepo\u017eeljna materijalizacija ideala o vje\u010dnom miru, onda umjesto Kanta imamo Hegela, cilj umjesto pravila. Teleologija postnacionalne izgradnje tu je dijalekti\u010dki proces koji sadr\u017eava realizaciju, pomo\u0107u lukavstva uma, izvornog cilja, osvje\u0161tavanje slobode. Prijelaz od \u010dinjenica na pravila, od pravila na zadanosti i natrag u za\u010daranom krugu, temelj je europske ideologije i funkcionira kako bi alternative izvan njene episteme bile nezamislive, dakle izvan konteksta EU i EMU.<\/p>\n

\u010cuveno je Habermasovo upozorenje Francuzima kako \u0107e \u2018posljedice odbijanja [antidemokratskog, neoliberalnog Europskog ustava] biti katastrofalne za proces ujedinjenja, a njemu trebamo biti zahvalni jer vi\u0161e od pola stolje\u0107a u\u017eivamo u razdoblju mira, u sre\u0107i koju na\u0161 kontinent dosad nikad nije imao\u2019. Pozivaju\u0107i se na regulacijski ideal vje\u010dnog mira, on je rekao da je Ustav \u2018iskreni kompromis\u2019, jer je pravila pretvorio u \u010dinjenice i postao \u2018jedina odr\u017eiva i konkurentna alternativa no\u0107noj mori nesputanog \u2018ultraliberalnog\u2019 kapitalizma\u2019. S druge strane. Balibar, a on je protivnik Ustava, pozdravio je \u2018raspravu koja vodi prema transformaciji koncepcije \u2018ustava\u2019 ili novom razdoblju pravno-politi\u010dke znanosti\u2019. Monolog u kojem se volja naroda uvijek izokre\u0107e i naposljetku zaobilazi pomo\u0107u Lisabonskog ugovora, preobra\u017een je u jedan korak u teleologiji \u2018transnacionalnog dr\u017eavljanstva\u2019.<\/p>\n

Izjedna\u010davanje neokolonijalnog protektorata i borbe protiv njega<\/strong><\/p>\n

Stoga ne iznena\u0111uje da je iz perspektive europske ideologije jedini mogu\u0107 odgovor na dana\u0161nju krizu tra\u017eenje sve vi\u0161e i vi\u0161e demokratske politi\u010dke integracije (2), afirmiranje regulacijskog ideala protiv realne dominacije perifernih nacija, rata kapitala protiv naroda i mekog dr\u017eavnog pu\u010da protiv predstavni\u010dke demokracije. To je zajedni\u010dko europskoj ljevici i povezuje ina\u010de potpuno razli\u010dite mislioce, kao \u0161to su Habermas, Balibar, Catherine Samary, Walter Baier, Michel Husson i Yanis Varoufakis, s (neo)liberalnim politi\u010dkim centrom. U kontekstu europske ideologije sva kr\u0161enja EU sporazuma unaprijed se osu\u0111uju kao iracionalna, populisti\u010dka i nacionalisti\u010dka, a raspad EU je nezamisliv bez povratka fa\u0161izma i rata. Konkurencija nacija i imperijalisti\u010dka dominacija koja je upisana u EMU tu su izbrisani i pretvoreni u njihovu suprotnost. A pojam nacionalizam rezerviran je za sve \u0161to iskori\u0161tava kontingentne frustracije naroda ili fakti\u010dna ograni\u010denja integracije \u2013 rasisti\u010dke pokrete, obranu nacionalnog suvereniteta, separatizam. Na taj na\u010din izjedna\u010duju se kao reakcionarni i neokolonijalni protektorat nametnut periferiji i borba protiv njega. Izme\u0111u pravila i \u010dinjenica, u kontekstu postnacionalnog zatvora nema prava na suverenitet naroda i nacionalno samoodre\u0111enje.<\/p>\n

Izvan \u2018zajedni\u010dkog europskog doma\u2019, upozoravaju nas Beck i Balibar, ili je to mo\u017eda prijetnja, narodi \u0107e se utopiti u brzacima globalizacije, ali ako uspiju spasiti \u017eivot onda \u0107e mo\u017eda imati priliku da utje\u010du na geopoliti\u010dkoj razini i promijene pravila globalizacije. Vratili smo se u punom krugu mesijanskoj viziji EU kao politi\u010dkoj sili koja svijetu donosi vrijednosti ljudskih prava i dru\u0161tvenu solidarnost. Europska integracija uzima se kao premisa dugo o\u010dekivanog ujedinjenja \u010ditavog svijeta, kao povla\u0161teno sredstvo afirmacije pripadanja svih zajedni\u010dkoj \u010dovje\u010dnosti, koje je na\u010delno neograni\u010deno primjenjivo na sve demokratske politike koje su danas na pragu \u010dovje\u010danstva. To je ideologija europskog imperija koji se ukorak s NATO-m \u0161iri do ukrajinskih granica s Rusijom, nacionalisti\u010dke podjele slijede imperijalisti\u010dke sukobe, a masovna nezaposlenost i gra\u0111anski rat prate miroljubivu zajednicu dru\u0161tvene solidarnosti koja se budi.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, europejstvo je imperijalisti\u010dka i nacionalisti\u010dka ideologija, usporediva s \u2018la grande nation\u2019 napoleonske Francuske, ili \u2018proklamiranom sudbinom\u2019 ameri\u010dkog imperija. Ironi\u010dno je da su osnovni elementi europske ideologije, telos, projekt i kontinuitet, koji su bitni za Balibarovu teoriju o \u2018fiktivnim etnicitetima\u2019, o \u2018formi nacije\u2019, usporedivi sa \u2018zami\u0161ljenim zajednicama\u2019 Benedicta Andersona i \u2018izmi\u0161ljanjem tradicije\u2019 kod Hobsbawma, i neodvojivi od neujedna\u010denog razvoja kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje. Mit o porijeklu ima pravocrtnu teleologiju u kojoj se kontingentna, prednacionalna pro\u0161lost pretvara u pri\u010du o nacionalnom bu\u0111enju i temelji kontingentne projekte o izgradnji nacije, koji se prikazuju kao motor i okvir vje\u010dne nacionalne biti, karaktera i duha (danas bismo rekli, identiteta). Naravno da europska nacija jo\u0161 uvijek ne postoji, nju tek treba konstruirati kao krajnji cilj integracije. Kao primjer Gellnerove funkcionalne teorije nacionalizma, tu \u2018nacionalizam utjelovljuje nacije, a ne obrnuto\u2019. Zasad, europejstvo je mahom ideologija koja integrira vladaju\u0107e klase EU i daje normativan i diskurzivan kontekst za izra\u017eavanje konkurentnih nacionalisti\u010dkih interesa i projekata, a nezamislive napetosti usmjeravaju se prema imperijalisti\u010dkoj ekspanziji. Kad se govori o Europi, onda se ustvari govori o naciji.<\/p>\n

Zanimljivo je da paneuropska rasprava o zna\u010denju europskog identiteta prati EMU. Po\u0161to je Europa postala op\u0107e poznata kao geografski pojam nakon uspostave granica suvereniteta, odnosno s razvojem europske dr\u017eave-nacije, kad govorimo o europskom identitetu onda pri\u010damo nacionalnu pri\u010du smi\u0161ljenu da narod, kako je rekao Ernest Renan, \u2018zaboravi \u0161to se zaista dogodilo\u2019 (npr. dva imperijalisti\u010dka rata i kolonijalni i rasisti\u010dki genocid koji se razmahao zbog mahnitog nacionalizma velikih sila) \u2018i sjeti se onog \u0161to nikad nije bilo\u2019, a to je moralno poticajna izmi\u0161ljena tradicija o \u2018europskim vrijednostima\u2019 (3). Naravno da me\u0111u tim vrijednostima nisu vrijednosti islamske i drugih civilizacija, koje su obilje\u017eene kao neeuropske, a njihovo rasisti\u010dko isklju\u010divanje je sredstvo za unutra\u0161nju podjelu stanovni\u0161tva na gra\u0111ane Tvr\u0111ave Europe i imigrante kao Druge, kao i za legitimaciju imperijalisti\u010dke vokacije EU. I Irak i balkanski otpor europskom ekspanzionizmu etiketiraju se kao iracionalno, predmoderno i nacionalisti\u010dko odbacivanje univerzalnih vrijednosti europskog moderniteta. Kako je rekao G. M. Tam\u00e1s, kulturalne vrijednosti dio su identiteta, pa suprotno na\u010delima ne podlije\u017eu kriti\u010dkoj raspravi. Zaokret od vrijednosti na na\u010dela nije slu\u010dajan, jer europskim vladarima ni na kraj pameti nije pro\u0161irenje na\u010dela o europskom gra\u0111anskom dru\u0161tvu, a ona se mogu temeljiti samo na predstavni\u010dkoj demokraciji i odgovornosti europske izvr\u0161ne vlasti izabranom federalnom zakonodavnom tijelu Europe. Europske vrijednosti funkcioniraju kao supstitut za narodni suverenitet na razini nacionalne dr\u017eave kao i EU.<\/p>\n

Euromarksizam kao ekonomizam<\/strong><\/p>\n

Vratimo se na\u0161oj temi i upitajmo se koje je obja\u0161njenje za pristajanje europske ljevice na imperijalisti\u010dku i nacionalisti\u010dku ideologiju, koja pori\u010de pravo na samoopredjeljenje i legitimira dominaciju nad nacijama na periferiji i pograni\u010dnim podru\u010djima imperija?<\/p>\n

Osnovni oblik ljevi\u010darske varijante te ideologije je ekonomizam koji smo nazvali \u2018euromarksizam\u2019, po slavnoj austromarksisti\u010dkoj \u0161koli mi\u0161ljenja. Kao i njegov prethodnik, za njega je tipi\u010dno da vjeruje u progresivnu narav velikih ekonomskih organizacija, za koje se smatra da povezuju kolektiv radnika i odvajaju naciju od dr\u017eave, kulturu od politike. Za austromarksiste, ako je kapitalisti\u010dki razvoj dublji i pokriva ve\u0107e podru\u010dje, onda \u0107e biti \u0161iri temelji za podru\u0161tvljenje proizvodnih snaga i br\u017ee \u0107e sazrijeti uvjeti za dru\u0161tvenu revoluciju. Stoga je zada\u0107a austromarksista bila da o\u010duvaju cjelovitost multinacionalnog Habsbur\u0161kog Carstva kao platforme za socijalisti\u010dku transformaciju u nacionalisti\u010dkim sukobima, koji su prijetili da ga pocijepaju. Imperij se uvijek protivio pravu na samoodre\u0111enje ugnjetenih ne-njema\u010dkih i ne-ma\u0111arskih naroda, pa ih se htjelo umiriti s vizijom demokratske federacije nacija temeljne na etni\u010dkim teritorijima, koji imaju kulturalno-jezi\u010dnu autonomiju. Pozicija austrijskih socijaldemokrata u vrijeme habsbur\u0161ke aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, pokazuje da su zbog poistovje\u0107ivanja s teritorijalnim integritetom Habsbur\u0161kog Carstva i odbijanja da podr\u017ee pravo na nacionalno samoopredjeljenje naposljetku podr\u017eali imperijalne ambicije vladaju\u0107e habsbur\u0161ke klase. Otto Bauer ka\u017ee da su se fragmentirane i podijeljene nacije na Balkanu mogle nacionalno ujediniti u okviru Austrougarske pomo\u0107u njegove politike o nacionalnoj kulturalnoj autonomiji, ali nadja\u010dala je \u2018austrijska ideja\u2019 koja je uo\u010di 1914. progurala Drang nach Osten tog carstva.<\/p>\n

Ako pogledamo sastavnice, npr. osnovne strukturne razlike izme\u0111u EU i Habsbur\u0161kog Carstva, onda vidimo upe\u010datljivu sli\u010dnost izme\u0111u austrijskog i europskog marksizma. Prvo, za New Left Review 1970ih u njenoj filotrockisti\u010dkoj fazi, integracija Europe prevladat \u0107e politi\u010dku formu dr\u017eave-nacije i njenu nacionalisti\u010dku ideologiju, stvorit \u0107e materijalne osnove za internacionalizaciju proletera i ujedinjenje europske radni\u010dke klase. U toj teleologiji, zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te je napredno iako je kontradiktorno, kao i druga obilje\u017eja bur\u017eoaskog dru\u0161tva, kao \u0161to je slobodna trgovina, koju je Marx podr\u017eao zbog toga jer ona \u2018razbija stare nacije, a sukob proletarijata i bur\u017eoazije dovodi do usijanja\u2019. (4) To je u biti osnova na kojoj dana\u0161nja europska ljevica podr\u017eava kapitalisti\u010dke sjedinjene dr\u017eave Europe. S te pozicije zaboravlja se da me\u0111unarodna integracija u kapitalizmu perpetuira, umjesto da potkopa neujedna\u010den razvoj, a onda i imperijalisti\u010dki sustav dr\u017eave-nacije i nacionalisti\u010dke sukobe. Kako je rekao Marx: \u2018Bratstvo koje \u0107e slobodna trgovina uspostaviti me\u0111u narodima svijeta sigurno ne\u0107e biti bolje od onog bratstva koje je nametnuto raznim klasama u jednoj i istoj naciji. Nazvati eksploataciju univerzalnog bratstva kozmopolitskom je ideja koja je jedino mogla nastati u glavi bur\u017eoazije\u2026 Ako slobodni trgovci ne mogu shvatiti kako se jedna nacija mo\u017ee obogatiti na ra\u010dun druge, onda se ne moramo \u010duditi, jer ta gospoda ne \u017eele shvatiti ni kako se u jednoj zemlji jedna klasa mo\u017ee obogatiti na ra\u010dun druge.\u2019 (5)<\/p>\n

Drugo, kao i austromarksisti\u010dki prethodnici, euromarksisti misle da regionalna koncentracija mo\u0107i pomo\u0107u ekonomskog procesa integracije, ako ljevica ikad preuzme uzde, usmjerava koordinirani put kontinenta u socijalizam. Ernst Mandel je opisao ekonomske pretpostavke i reformisti\u010dkih i revolucionarnih vizija o kontinentalnom putu u socijalizam. Dakle, \u2018zbog toga jer kapital jo\u0161 uvijek nije formirao u\u010dinkovitu Europsku uniju i jo\u0161 nije postavio mo\u0107nu europsku izvr\u0161nu vlast koja ima konkretnu dr\u017eavnu mo\u0107\u2019, podru\u010dje za svaki prijenos vlasti i dalje \u0107e biti nacionalno. Za pisce kao \u0161to je Negri, ili za teoreti\u010dare ustava Europe, ta faza je iza nas, a reforma se jedino mo\u017ee ostvariti u kontekstu nadnacionalnih institucija EU. Me\u0111utim, taj prostor ustvari ne postoji.<\/p>\n

Europejstvo danas je euronacionalizam<\/strong><\/p>\n

Kako smo vidjeli u radovima Perry Andersona, Stathisa Kouv\u00e9lakisa, C\u00e9drica Duranda i Costasa Lapavitsasa, tu se ignorira \u010dinjenica da su institucije Unije osmi\u0161ljene kao antidemokratske, one su tvr\u0111ave me\u0111usobno preklopljenih struktura koje stoje visoko iznad svih predstavni\u010dkih tijela, pa name\u0107u neoliberalnu logiku koja je upisana u njihove povelje (6). Ustvari, na nacionalnoj razini ne samo da se kriza koncentrira, nego je to mjesto na kojem se upravlja krizom zbog slabe fiskalne, financijske i politi\u010dke integracije. Dakle, \u2018dok na papiru ni\u0161ta nije nemogu\u0107e, iz te [europejske] perspektive ne mo\u017ee se izbje\u0107i raskid s realno postoje\u0107im institucionalnim okvirom Europe, kojem treba vremena da se u\u010dvrsti, a to velika previranja danas ne dopu\u0161taju\u2019 (7). S druge strane, Syrizino odbijanje memoranduma Trojke uklonit \u0107e tiraniju financijskih tr\u017ei\u0161ta nad javnim financijama, a onda i EMU-om. \u0160tovi\u0161e, pucanje najslabije nacionalne karike u lancu izazvat \u0107e domino efekt diljem Europe i dovesti u pitanje \u2018la pens\u00e9 unique\u2019 i tvr\u0111avu EU-a, pa \u0107e zapo\u010deti razdoblje u kojem ideja o \u2018drugoj Europi\u2019 ne\u0107e biti puko pri\u017eeljkivanje.<\/p>\n

Tre\u0107e, podr\u0161ka integraciji Europe funkcionira kao svojevrsni ideolo\u0161ki nadomjestak, zadani Veliki naum zbog toga jer je sovjetsko iskustvo navodno diskvalificiralo socijalizam. Ali poistovje\u0107ivanje s EU nu\u017eno vodi prema adaptaciji EU institucija i europskoj ideologiji, odnosno teritorijalno-politi\u010dkom statusu quo europskog kapitalizma. A to je nazadak u kojem se napredne alternative neprestano \u017ertvuju zbog odr\u017eanja neoliberalnog, antidemokratskog i antinarodnog imperija, golemo ubla\u017eavanje koje danas vidimo na primjeru Syrize, odnosno op\u0107enito u obrani eura od strane europskih ljevi\u010darskih stranaka. Mo\u017eda smo do\u0161li do jedinstvenog paradoksa. 2003. godine Frederic Jameson je rekao da je lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Nakon velike recesije, europskoj ljevici ipak je lak\u0161e zamisliti kraj kapitalizma nego kraj Europske unije. Dijalekti\u010dki, to je slijede\u0107i obrat: ukidanje kapitalizma jedino se mo\u017ee zamisliti u kontekstu EU. Logi\u010dki, to je isto kao i da se tra\u017ei ukidanje kapitalizma, ali ne i eura! Kako bi rekao Derrida, i okvir je dio uokvirenog sadr\u017eaja.<\/p>\n

\u010cetvrto, euromarksizam, kao ideologija o\u010duvanja dr\u017eave, ne mo\u017ee ni teorijski shvatiti nacionalno pitanje(a) ni imati dosljednu me\u0111unarodnu poziciju o njima. Austromarksisti htjeli su rije\u0161iti nacionalno pitanje pomo\u0107u razdvajanja kulture i politike. Baureova definicija nacije kao \u2018zajednica kulture\u2019 implicite je razdvojila ono \u0161to je dr\u017eava-nacija ujedinila \u2013 dr\u017eavljanstvo, nacionalnost i suverenitet. Bauer je nacionalizam shvatio kao puki kulturalni identitet te je uklonio bitno politi\u010dko pitanje, pravo svih nacija da se odvoje i konstituiraju neovisnu dr\u017eavu. A Lenjin mu je odgovorio da \u2018autonomna nacija\u2019 ne u\u017eiva sva prava kao i \u2018suverena nacija\u2018. Bauer je to morao shvatiti da nije \u2018kao i na\u0161i stari ekonomisti tvrdoglavo izbjegavao analizu politi\u010dkih koncepcija i pojmova\u2019. Lenjin je odbacio sve poku\u0161aje da se nacionalno pitanje suzi na ekonomsku ili kulturalnu dimenziju tog problema i rekao da to \u2018u cjelini isklju\u010divo pripada podru\u010dju politi\u010dke demokracije\u2019. Demokracija i me\u0111unarodno jedinstvo ugnjetenih ovise o priznanju prava nacija na samoodre\u0111enje.<\/p>\n

S druge strane, za euromarksizam, na putu prema ekonomskoj i politi\u010dkoj integraciji razdvojit \u0107e se politika i kultura, dr\u017eavljanstvo i nacionalnost. Pravo na samoodre\u0111enje shva\u0107eno je kao korak natrag u svijet sukobljenih kapitalisti\u010dkih dr\u017eava-nacija. Po\u0161to je EU napredan nadnacionalan projekt, onda se mora o\u010duvati njen teritorijalni integritet. Nacije \u0107e dobiti punu kulturalnu ili personalnu autonomiju, u obliku regionalizma i supsidijarnosti. (8) Iz te perspektive besmislena je razlika izme\u0111u nacija koje ugnjetavaju i nacija koje su ugnjetene, odnosno dominantnih i podlo\u017enih nacija. Europejstvo danas je euronacionalizam, koji je ustvari protiv svih internacionalisti\u010dkih alternativa, a to neokantovski kozmopolitizam euromarksizma ne mo\u017ee prikriti. Trebamo se sjetiti rije\u010di Rose Luxemburg:<\/p>\n

\u2018Ideja o europskoj kulturalnoj zajednici potpuno je strana klasno osvije\u0161tenom proletarijatu. Kamen temeljac socijalizma u marksisti\u010dkom smislu nije solidarnost Europe, nego Me\u0111unarodna solidarnost, koja obuhva\u0107a sve kontinente, rase i narode. Me\u0111utim, svaka parcijalna solidarnost nije korak naprijed prema ostvarenju istinske internacionalnosti, nego upravo suprotno, njen neprijatelj, jedna dvosmislenost iza koje vreba grabe\u017eljiva pand\u017ea nacionalnog sukoba. Kao \u0161to smo se uvijek borili protiv pangermanizma, panslavizma i panamerikanizma kao reakcionarnih ideja, ne zanima nas ni ideja paneuropejstva.\u2019 (9)<\/p>\n

Obe\u0107anje integracije kao \u010dimbenik dezintegracije<\/strong><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, kao oblik euronacionalizma, euromarksizam je prisiljen da se prilagodi ekspanziji europskog imperija. Na primjer, u hrvatskom referendumu o pristupanju EU, neki na ljevici (kao i liberali) rekli su da \u0107e EU donijeti vladavinu prava i op\u0107enito pacificirati Balkan (10). U za\u010dudnom ponavljanju argumentacije Otta Bauera, balkansko nacionalno pitanje mo\u017ee se jedino rije\u0161iti unutar europske imperije. Ali EU je imala sredi\u0161nju ulogu u imperijalisti\u010dkom komadanju regije na skup sukobljenih dr\u017eavica i neokolonijalnih protektorata (Bosna, Makedonija i Kosovo) koje sada nadgleda EU. Prvo, jugoslavenska trgova\u010dka integracija u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) 1970. godine pokazala je strukturu ovisnog, financiranog razvoja, koju \u0107emo kasnije vidjeti na periferiji eurozone. Drugo, du\u017eni\u010dka kriza koja je zatim izbila bila je povod za nametanje neoliberalnih strukturnih programa prilagodbe, koji su zahtijevali fiskalnu recentralizaciju kako bi se vratiti dugovi, a zbog toga su raspirili nacionalisti\u010dke sukobe izme\u0111u republika. Tre\u0107e, obe\u0107anje integracije u Europu po sebi je bilo \u010dimbenik dezintegracije, zbog toga jer su bogate sjeverne republike smatrale da \u0107e se pomo\u0107u Europe otarasiti ekonomskog optere\u0107enja siroma\u0161nim jugom, dok je srpski nacionalizam, uz pre\u0161utnu podr\u0161ku EU, recentralizaciju htio iskoristiti za pro\u0161irenje doma\u0107eg i europskog tr\u017ei\u0161ta. \u010cetvrto, EU je bila podijeljena glede opstanka Jugoslavije, a uvjet za priznanje bosanske neovisnosti, podjela te republike na tri \u2018etni\u010dka kantona\u2019, bio je otvoren poziv na etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. A do njega je do\u0161lo nakon ekspanzije NATO-a u zrakoprazni prostor koji je nastao nakon povla\u010denja Rusije i tada su uspostavljeni strogo nadzirani protektorati. Peto, upravo taj imperijalisti\u010dki kontekst blokira sva rje\u0161enja regionalnih nacionalisti\u010dkih sukoba, i name\u0107e politi\u010dku ekonomiju du\u017eni\u010dkog ropstva i \u0161tednje kao i na periferiji eurozone.<\/p>\n

Na primjeru Bosne, federalna struktura koja je nametnuta u Daytonu stvorila je novi kontekst za nacionalisti\u010dku konkurenciju i trajnu potrebu za protektoratom kao realnom izvr\u0161nom vla\u0161\u0107u i jamcem teritorijalnog integriteta. Reagiraju\u0107i na paralizu federacije, SAD i EU htjeli su o\u010duvati ujedinjenu Bosnu pomo\u0107u njene integracije u EU i NATO, i recentralizirati federaciju kako bi kona\u010dno ukinuli autonomiju Republike Srpske i sprije\u010dili povratak Rusije na regionalnu scenu pod novom krinkom energentske supersile. Sada\u0161nja socijalna pobuna usmjerena je na nacionalisti\u010dku politi\u010dku klasu, ali ne i na protektorat koji ju odr\u017eava \u2013 odnosno, omogu\u0107ava joj da gura narod u nacionalisti\u010dke \u010darke, dok oni plja\u010dkaju dr\u017eavno vlasni\u0161tvo \u2013 i nije se pro\u0161irila na Republiku Srpsku. Ako taj pokret postane konkretna opozicija imperijalisti\u010dkom petljanju i ekonomskoj ovisnosti, onda \u0107e mo\u0107i raskrinkati ovisnost nacionalista o stranim pokroviteljima. Kad se socijalno pitanje pove\u017ee s nacionalnim, kad se poka\u017ee da se klasna nejednakost ne mo\u017ee suzbiti ako je radni\u010dki pokret nacionalno podijeljen, ako ne brani pravo na slobodno udru\u017eivanje svih nacionalnosti protiv svih oblika prisile, onda \u0107e se napraviti prvi korak prema prevladavaju nepovjerenja izme\u0111u naroda i otvoriti put prema ujedinjenju radni\u010dkog pokreta. Ljevica ne mo\u017ee krenuti naprijed ako ne poka\u017ee kako je socijalna jednakost neodvojiva od nacionalne jednakosti, a ni jedno ni drugo ne mo\u017ee se ostvariti bez me\u0111unarodne borbe protiv saveza nacionalista diljem regije i konkurentskih velikih sila.<\/p>\n

U postjugoslavenskoj varijanti euromarksizma nacionalno pitanje je izbrisano, ignorira se imperijalna dominacija, pa naposljetku imamo samo apoliti\u010dko kritiziranje. Nacionalizmu se suprotstavlja \u010distu klasnu borbu protiv neoliberalizma. Na primjeru Makedonije, Artan Sadiku nedavno je pozvao na ozbiljno preispitivanje lijevih politi\u010dkih perspektiva, zbog toga jer su op\u0107e usvojeno stajali\u0161te kako \u0107e socijalno pitanje neizbje\u017eno potisnuti nacionalne podjele osporili nacionalisti\u010dki sukobi, koji bi ubrzo mogli \u2018dovesti u pitanje Makedoniju kao dr\u017eavu\u2019. Ekonomisti\u010dki marksizam po sebi nema odgovor na nacionalna pitanja, zbog toga jer ne mo\u017ee shvatiti da su to politi\u010dka pitanja, oblik depolitizacije koji odra\u017eava jedan oblik tehnokratske ideologije o vladavini tr\u017ei\u0161ta, koji je tipi\u010dan za neoliberalizam. \u0160tovi\u0161e, ako se problem ovisnosti o EU ne shvati kao problem ekonomskog, politi\u010dkog i nacionalnog samoodre\u0111enja, onda \u0107emo vidjeti kako se socijalni pokreti izokre\u0107u i pretvaraju u nacionalisti\u010dku podr\u0161ku integraciji u EU i moralnoj reformi pomo\u0107u tr\u017ei\u0161ne stege. Stoga je iskustvo bugarskih prosvjeda 2013. godine i Euro-Majdana 2013-2014. realan scenarij za Bosnu, ako se socijalni pokret ne bude mogao nametnuti pomo\u0107u demokratskih reformi kao progresivna alternativa neoliberalizmu.<\/p>\n

Na primjeru Balkana, raskid s EMU na razini dr\u017eave-nacije samo je prvi korak u prevladavanju izvanjske ovisnosti i unutra\u0161njih podjela u tog regiji. Ali taj korak mo\u017ee se u\u010diniti samo ako je povezan s perspektivom o novom regionalnom obliku udru\u017eivanja i solidarnosti. A to je perspektiva o balkanskoj federaciji (11), odnosno jednom obliku suradnje u kojem se narodi iz regije ujedinjuju oko zajedni\u010dkog cilja: osloba\u0111anja regije od izvanjske ovisnosti i nacionalisti\u010dkih sukoba, maksimalizacija socijalne za\u0161tite za njene narode i nau\u010diti ih da su oni odgovorni za svoju sudbinu. Iskustvo Socijalisti\u010dke Federalne Republike Jugoslavije je dokaz da logika tr\u017ei\u0161ne konkurencije stvara neujedna\u010den razvoj, da samo pove\u0107ava postoje\u0107u nejednakost izme\u0111u regija i raspiruje nacionalisti\u010dke strasti.<\/p>\n

Povijesno iskustvo Balkana op\u0107enito pokazuje da su dr\u017eave-nacije u toj regiji neodr\u017eive zbog pritiska mo\u0107nijih izvanjskih aktera i unutra\u0161njeg procesa nacionalisti\u010dkog trvenja, i da sve isklju\u010divo nacionalisti\u010dke perspektive ne mogu prevladati izvanjsku ovisnost ni promaknuti unutra\u0161nju jednakost i bratstvo. Jedino balkanska federacija mo\u017ee biti internacionalisti\u010dka alternativa nacionalisti\u010dkim sukobima oko Kosova, Bosne i Makedonije, sukobima koji imperijalisti\u010dkim silama omogu\u0107avaju da podijele i vladaju. Naposljetku, samo je balkanska federacija koncepcija koja je dovoljno \u0161iroka za nacionalno ujedinjenje svih balkanskih naroda i koja \u0107e im omogu\u0107iti da \u017eive zajedno u miru i jednakosti.<\/p>\n

Dakle, prvi korak prema novom poretku u regiji je raskid s politi\u010dkom ekonomijom financiranja i prihva\u0107anje politi\u010dke ekonomije, koja se zala\u017ee za dobrobit radnika pomo\u0107u preraspodjele resursa s ciljem pune zaposlenosti, bolje socijalne za\u0161tite i vi\u0161eg \u017eivotnog standarda. Nacionalizacija banaka i industrije bit \u0107e instrumenti za regionalnu koordinaciju ulaganja kako bi se suzbio neujedna\u010den razvoj, uspostavili mehanizmi regionalne solidarnosti i suradnje i participacijska ekonomija u kojoj je suverenost u rukama neposrednih proizvo\u0111a\u010da i lokalnih zajednica. Zbog toga moramo opet govoriti o balkanskoj federaciji, ali u kontekstu svih dimenzija na\u0161e svakodnevne borbe protiv neoliberalnih mjera \u0161tednje, kako bi se povezale borbe u na\u0161oj regiji i izmjestile iz isklju\u010divo nacionalnog okvira.<\/p>\n

S engleskog preveo Milo\u0161 \u0110ur\u0111evi\u0107<\/address>\n
(1) \u2018Ako ne mo\u017ee dokazati da neka stvar jest, onda mo\u017ee poku\u0161ati da doka\u017ee da ona nije. A ako mu ne uspije ni jedno ni drugo (to se naj\u010de\u0161\u0107e dogodi), on ipak mo\u017ee upitati je li u njegovu interesu da, s teorijskog ili prakti\u010dnog stajali\u0161ta, hipotetski prihvati jednu ili drugu mogu\u0107nost. Dakle, to vi\u0161e nije pitanje je li trajan mir stvaran ili nestvaran, ili se mi mo\u017eda zavaravamo ako prihvatimo prvu mogu\u0107nost, nego da moramo djelovati pod pretpostavkom da je stvaran.\u2019 Immanuel Kant, The Science of Right (1970)<\/address>\n
(2) Zbog toga Habermas tra\u017ei u\u010dvr\u0161\u0107ivanje integracije Europe i ka\u017ee da \u0107e to jedino biti mogu\u0107e ako imamo trostruku \u2018redemokratizaciju\u2019: rehabilitaciju politike nau\u0161trb financija, koja kontrolu nad sredni\u0161njim odlu\u010divanjem stavlja u ruke osna\u017eenog Europskog parlamenta, vra\u0107a na\u010delo solidarnosti i smanjuje nejednakosti izme\u0111u europskih zemalja.<\/address>\n
(3) Jacques Delors, arhitekt EMU, ka\u017ee da \u2018europsko dru\u0161tvo ima svoje vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u gr\u010dkoj demokraciji, rimskom pravu, \u017eidovsko-kr\u0161\u0107anskoj tradiciji, reformaciji i, naravno, Francuskoj revoluciji. Mi smo ba\u0161tinili te povijesne tradicije. Postoji europski na\u010din razmi\u0161ljanja, a on je povezan s tom ba\u0161tinom.\u2019<\/address>\n
(4) Karl Marx, On the Question of Free Trade (1848), MECW sv. 6, s. 465.<\/address>\n
(5) Ibid., s. 365.<\/address>\n
(6) Vidi Perry Anderson, The New Old World, London: Verso, 2009: C\u00e9dric Durand, (ur.), En finir avec l\u2019Europe, Pariz, La Fabrique, 2013; Stathis Kouv\u00e9lakis, \u2018La Fin de L\u2019europ\u00e9isme\u2019, u Durand op. cit., s. 49-58 ; i Costas Lapavitsas i dr., Crisis in the Eurozone, London: Verso, 2012.<\/address>\n
(7) Vidi C\u00e9dric Durand, \u2018\u00c9pilogue: face \u00e0 la crise, face \u00e0 l\u2019Europe\u2019, u Durand 2012 op. cit., s. 137-8.<\/address>\n
(8) Neujedna\u010den kapitalisti\u010dki razvoj mo\u017ee se vidjeti i u \u0161irenju internih pukotina u suo\u010denju s krizom, a napose u sredi\u0161njim dr\u017eavama-nacijama, u kojima je neizbje\u017ean referendum o neovisnosti \u0160kotske, Katalonije i Flandrije. Podjele su produbili fiskalni rezovi i pove\u0107anje poreza, u kombinaciji s recentralizacijom fiskalne vlasti, kako bi se nametnule mjere \u0161tednje. Istodobno, neovisnost se shva\u0107a kao put prema boljoj i konkurentnijoj integraciji u EU i oslobo\u0111enje od hara\u010denja resursa od strane uvijek gladnog sredi\u0161ta. Ljevica op\u0107enito brani pravo na samoodre\u0111enje tih pokreta, ali ne dovodi u pitanje kontekst EU-a. Zbog toga je naposljetku zauzela perverznu poziciju jer je protiv secesije samo kad je usmjerena protiv dr\u017eave-nacije, ali ne i EU. <\/address>\n
(9) Rosa Luxemburg, \u2018Friedensutopien\u2019, Leipziger Volkzeitung, 6. i 8. svibnja 1911, Gesammelte Werke, 2, svezak, s. 491-504<\/address>\n
(10) Ili, na primjer, oni s ljevice na Majdanu koji su podr\u017eali ukrajinski sporazum o priklju\u010denju EU, bez trgovinskog sporazuma, na temelju Dru\u0161tvene povelje EU. U kontekstu sukobljenih nacionalisti\u010dkih pokreta koje su konkurentske imperijalisti\u010dke sile instrumentalzirale, to je zna\u010dilo podr\u017eati jednu nacionalisti\u010dku stranu protiv one druge.<\/address>\n
(11) Za povijest socijalisti\u010dke rasprave o balkanskoj federaciji, vidi Andreja \u017divkovi\u0107 i Dragan Plav\u0161i\u0107 (ur.), \u2018The Balkan Socialist Tradition: Balkan Socialism and the Balkan Federation, 1871-1915\u2019, Revolutionary History Journal, 8:3, 2003.<\/address>\n

Portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mo\u017eda smo do\u0161li do jedinstvenog paradoksa. 2003. Frederic Jameson je rekao da je lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Nakon velike recesije, europskoj ljevici ipak je lak\u0161e zamisliti kraj kapitalizma nego kraj Europske unije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-185792","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185792","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=185792"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185792\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=185792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=185792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=185792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}