{"id":185418,"date":"2015-07-22T07:00:21","date_gmt":"2015-07-22T05:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=185418"},"modified":"2015-07-21T21:42:43","modified_gmt":"2015-07-21T19:42:43","slug":"nitko-nije-roden-kao-radnik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/22\/nitko-nije-roden-kao-radnik\/","title":{"rendered":"Nitko nije ro\u0111en kao radnik"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong> <\/em><\/p>\n<p><em><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-185419\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/Alex-Demirovic-300x224.jpg\" alt=\"Alex Demirovic\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Alex Demirovi\u0107, njema\u010dki filozof i znanstvenik, sljedbenik i nastavlja\u010d tradicije kriti\u010dke teorije, nastupio je u Zagrebu na poziv Centra za radni\u010dke studije s predavanjem \u2018Je li koncept klase jo\u0161 uvijek odr\u017eiv?\u2019 Iz Zagreba je produ\u017eio na veliku beogradsku konferenciju \u2018Misliti s onu stranu kapitalizma\u2019, koju je organizirao tamo\u0161nji Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju. Razgovor smo vodili nakon zagreba\u010dkog izlaganja.<\/em><\/p>\n<ul>\n<li>Osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a koncept klase napali su i na Zapadu i na Istoku. I to kako oni koje zovemo realnim politi\u010darima, tako i sudionici tada novih dru\u0161tvenih pokreta. Pa ipak su ti pokreti (mirovni, ekolo\u0161ki, feministi\u010dki), i kada nisu otvoreno zagovarali izlazak iz kapitalizma, bili naddeterminirani svojom antikapitalisti\u010dkom prirodom. Taj pomak prema \u2018revoluciji bez revolucije\u2019 teorijski je elaboriran u knjizi Laclaua i Mouffe \u2018Hegemonija i socijalisti\u010dka strategija\u2019, o kojoj ste kriti\u010dki govorili. Ali u Njema\u010dkoj je i prije bilo primjera novih strategija, recimo ona Rudija Dutschkea s po\u010detka 1980-ih, da se \u2018Lenjina osovi na noge\u2019? \u2018Realisti\u2019 i \u2018fundamentalisti\u2019 rascijepili su civilne pokrete, na jedan na\u010din u Njema\u010dkoj, na drugi u Jugoslaviji, a posljedice su vidljive i danas?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Problem s Rudijem Dutschkeom je \u0161to je umro ve\u0107 1979. godine, tako da nije mogao sudjelovati u politi\u010dkom \u017eivotu 1980-ih i 1990-ih. Imao sam kontakte s njime kasnih 1970-ih i mogu re\u0107i da je bio svjestan kako je Njema\u010dkoj potrebna nova socijalisti\u010dka formacija, ljevija od socijaldemokracije. Isto tako, bio je uvjeren da je zelena politika vrlo va\u017ena, kao i aktivizam gra\u0111ana, politika gra\u0111ena odozdo u civilnom dru\u0161tvu i dru\u0161tvenim pokretima. Na takve stvari je obra\u0107ao pa\u017enju. Ali s obzirom na svoje radikalno porijeklo, bilo mu je jasno da nema dovoljno vremena da sve to razradi. Njegov radikalizam vidi se primjerice iz njegove knjige o \u2018azijatskom na\u010dinu proizvodnje\u2019, koji je determinirao razvoj Rusije i Isto\u010dne Evrope. Njime je on obja\u0161njavao rusku hegemoniju i za\u0161to je socijalizam u Rusiji tako autoritaran. Sve to udaljavalo ga je od dubljeg unutra\u0161njeg razumijevanja aktivnosti ljevice u Njema\u010dkoj. Bilo mu je jasno da dr\u017eavni socijalizam nije pristup koji bi pomogao, a u Njema\u010dkoj je tada bilo ljudi odanih tom projektu. Ali mi\u0161ljenja sam da njegova teorija nije bila od velike pomo\u0107i ljudima koji su tada gradili nove dru\u0161tvene pokrete. Primjerice, on nije imao ideju o \u010demu se radi u feminizmu. Po\u010deo je \u010ditati literaturu o ekolo\u0161koj problematici, no nije mu bila bliskom. Nitko ne mo\u017ee znati \u0161to bi bilo da tada nije umro. Mnogo ljudi iz njegova kruga kasnije se okrenulo i od ljevice i od ekolo\u0161kog pokreta \u2013 odustali su. Sam Dutschke je u kasnoj fazi imao osje\u0107aj kako gubi utjecaj na druge, koji je jo\u0161 desetak godina nakon 1968. imao. A taj se utjecaj i zna\u010daj uistinu smanjivao.<\/p>\n<p><strong>Poku\u0161aji obnove marksizma<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>\u0160iri razvoj i\u0161ao je tada od novih pokreta prema en\u0111ioizaciji, politici prepoznavanja i priznavanja identiteta. Tzv. realisti su istiskivali tzv. fundamentaliste. Taj proces odvijao se na jedan na\u010din u Njema\u010dkoj, a na drugi recimo u Jugoslaviji. Tu je zametke novog civilnog dru\u0161tva natkrilio kolaps jednopartijske dr\u017eave. Nakon \u2018uvo\u0111enja\u2019 vi\u0161estrana\u010dja uvedeno je i civilno dru\u0161tvo, \u010dija je osnova bila liberalna\u2026<\/li>\n<\/ul>\n<p>I jo\u0161 uvijek je takva.<\/p>\n<ul>\n<li>I to je kontekst u kojem se sada u nas doga\u0111aju poku\u0161aji obnove marksizma. Ironi\u010dno, prate ih razne vrste obnovljenog dogmatskog ljevi\u010darstva, neobolj\u0161evizma, neotrockizma. Nedostaje, ka\u017eu civilni aktivisti, intersektorske analize. I tako se gibamo izme\u0111u ekstrema: od civilnog jezika u kojem nestaje svaka analiza klase s jedne i obnove krutog poimanja klasa s druge strane. A sve to doprinosi siroma\u0161tvu politi\u010dkog \u017eivota.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ali postoje i ljudi poput mojih doma\u0107ina iz Centra za radni\u010dke studije. Oni istra\u017euju nove perspektive. Ne znam dovoljno o ovda\u0161njem kontekstu da bih mogao preciznije suditi o tome \u0161to se doga\u0111a.<\/p>\n<ul>\n<li>Vratimo se onda Njema\u010dkoj. Govorili ste o novim klasnim politikama koje bi trebalo izgraditi. I Stranka ljevice (Die Linke), u \u010dijoj ste Zakladi Rosa Luxemburg aktivni, ima problema s time kako prekarne radnike uop\u0107e osvijestiti da su radnici?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Problem s klasnom politikom u novim okolnostima, problem s prekarnim ljudima je taj da su oni povu\u010deni iz dru\u0161tvenog \u017eivota. Nezaposleni su, kod ku\u0107e su, nisu uklju\u010deni u dru\u0161tvene aktivnosti. Tako da nije lako ni stupiti u kontakt s njima. Sada je Stranka ljevice pokrenula kampanju mobiliziranja i organiziranja nezaposlenih, prekarnih. Isto tako i onih koji zara\u0111uju, ali su potpla\u0107eni. Takvi su ljudi \u010desto izolirani, njihovi poslovi ih izoliraju jer imaju puno radnih sati. Po\u010dinju rano ujutro, a s radom zavr\u0161avaju kasno nave\u010der. Nemaju vremena za politi\u010dki anga\u017eman. Problem je dakle kako doprijeti do takvih i kako oni mogu biti organizirani. I \u0161to onda zna\u010di klasna politika danas? Zna\u010di li to samo borbu za nadnice, tarife, dru\u0161tveni standard, socijalno osiguranje, stanovanje, najamnine, penzije? S druge strane, klasna politika treba da \u2013 i to je moja pozicija \u2013 univerzalizira samu ulogu klase! Klasa nije odgovorna samo za okolnosti vlastite reprodukcije \u2013 zna\u010di, za \u017eivotne uvjete same radni\u010dke klase \u2013 nego je odgovorna i za \u017eivotne uvjete svih \u010dlanova dru\u0161tva. Moja argumentacija glasi da je za Stranku ljevice relevantno ne samo organizirati prekarne ljude, ve\u0107 i one radnike koji imaju dobre poslove i sindikalno su za\u0161ti\u0107eni.<\/p>\n<ul>\n<li>Radni\u010dka klasa kao univerzalni ozna\u010ditelj trebala bi biti formativnom ne samo za identitete, nego i za politi\u010dku akciju. U tom smislu mo\u017eemo govoriti da Marxa kao autora \u2018Kapitala\u2019 treba \u010ditati zajedno s Marxom autorom \u2018Ranih radova\u2019. U nas je to posebno interesantno, po\u0161to smo ve\u0107 imali dru\u0161tvo ideolo\u0161ki, a dijelom i stvarno, utemeljeno na politi\u010dkoj vlasti radni\u010dke klase, dok se sada o radniku govori samo kao o partikularnom identitetu. Problem mogu\u0107nosti repolitizacije klasnog pitanja povezan je s vi\u0161estruko\u0161\u0107u dana\u0161nje krize?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sve je to sada samo jedan poku\u0161aj, jer repolitizirati klasu nije jednostavno. Trenutno sa sli\u010dnomi\u0161ljenicima i s predsjednikom sindikata uslu\u017enih djelatnika Verdi, koji je jedan od najve\u0107ih sindikata u svjetskim razmjerima, kao radna grupa razra\u0111ujemo akte o ekonomskoj demokraciji. Naravno, tu neki ljudi navode i iskustvo jugoslavenskog samoupravljanja. Ono se kriti\u010dki tematizira, kao pozitivno, ali i kao negativno, naro\u010dito s obzirom na iskustvo neslavnog kraja. Zato se mora biti sumnji\u010dav da je posrijedi bio i strukturni problem u samoupravljanju samom. U svakom slu\u010daju, postoji debata o ekonomskoj demokraciji, gdje nam je jasno da za sada ne mo\u017eemo dose\u0107i nivo parlamentarne rasprave i utjecaja na druge stranke. Ali mo\u017eemo pro\u0161iriti demokratsku participaciju, na nivou planiranja, investicija i sl. Njema\u010dka je situacija po tom pitanju te\u0161ka. Pritom ne mislim kako ljudi pola\u017eu neke nade u politiku Angele Merkel. Vidim da su ljudi pasivni. Kao da ne\u0161to \u010dekaju. Oni vide da je kapitalizam u krizi. Oni vide da dana\u0161nja socijaldemokracija ne vodi nikakvom pozitivnom rje\u0161enju u dru\u0161tvu. Ali ne znaju \u0161to bi bila alternativa. Ljudi su dakle sumnji\u010davi. I samo \u010dekaju. Radije se povla\u010de i koncentriraju na privatne stvari. Ne u smislu neke jake odbojnosti spram dru\u0161tva. Iz istra\u017eivanja javnog mnijenja znamo da 80 posto Nijemaca socijalizam smatra ne\u010dim dobrim! Za njih je to dobra ideja, ali na\u010din na koji je on ostvarivan, realiziran, smatraju neuspjelim. Poput nekog kantijanizma koji vidi dobru ideju i lo\u0161u stvarnost. Ali \u0161to s time sada? Izazov za ljevicu sada je ne\u0161to poput onoga \u0161to radi Siriza. A sada svi \u010dekaju da vide ho\u0107e li to dobro ili lo\u0161e ispasti. Svi se boje da ne obezvrijede problem, da ne ridikuliziraju i ne budu sami ridikulizirani. Sve to jo\u0161 nije jasno. Ali je vrlo va\u017eno za kredibilitet ljevice u Evropi, a onda i u Njema\u010dkoj. Nijemci zami\u0161ljaju kako pla\u0107aju veliku cijenu da bi rije\u0161ili \u0161iri problem krize. Sve je to, naravno, dr\u017eavna propaganda. Ali mnogi to smatraju istinitim, tra\u017ee da i gr\u010dka vlada doprinese rje\u0161enju. I na ovom primjeru vidimo kako je te\u0161ko politizirati i \u0161to to zna\u010di u kontekstu situacije u Njema\u010dkoj.<\/p>\n<p>S druge strane, mnogo ljudi u Njema\u010dkoj anga\u017eira se na pitanjima ekologije. Ali samo na lokalnom nivou i sve vi\u0161e nevezano uz stranku Zelenih. Ova stranka, kao i Stranka ljevice, govori ono \u0161to mnogi misle. Ali ljudi su sumnji\u010davi spram bilo kakvog strana\u010dkog organiziranja. Osje\u0107aju se izdanima od politi\u010dke kaste. Vidite \u0161to se dogodilo s protestima i konfliktima oko gradnje kolodvora u Sttutgartu. Mnogo je ljudi involvirano u aktivnosti poput problema frackinga, oko prijenosa elektri\u010dne energije sa Sjevernog mora u Bavarsku i takvih pitanja. Zaokupljeni su \u2018energetskim selima\u2019. Zanima ih da se uklju\u010de u promjenu energetske baze njema\u010dkog dru\u0161tva, ali ne i u promjene nekih drugih dru\u0161tvenih odnosa. Tako da izvjesna politizacija postoji, ali ne i ona koja bi problematizirala oporezivanje, proizvodnju i investicije, \u017eivotne uvjete siroma\u0161nih. Opet, na privatnom nivou ljudi daju ogromne svote novca za saniranje neke katastrofe u svijetu. Tako da je nejasan smjer u kojem bi i ljevica mogla ne\u0161to organizirati.<\/p>\n<p><strong>Kapitalizam i klasna borba<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Pa ipak, va\u0161a je glavna teza da kapitalizam nije mogu\u0107 bez klasa i klasne borbe. Potencijalno manihejsku podjelu na dvije strane \u2013 bur\u017euje i proletere, eksploatatore i eksploatirane \u2013 ne mo\u017eemo i ne trebamo napustiti. Ali dana\u0161nja klasna borba nije vi\u0161e identi\u010dna samo s uli\u010dnim sukobim i sli\u010dnim manifestacijama? \u0160to ona zna\u010di?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Klasna borba uklju\u010duje mno\u0161tvo raznolikih aktivnosti. Uklju\u010duje stabilizaciju sindikalnih organizacija. Biti \u010dlanom sindikata ne\u0161to je vrlo zna\u010dajno. I to ne samo u smislu za\u0161tite radnog mjesta, nego i kao oblik potencijalno radikalne mobilizacije. Sindikati u Njema\u010dkoj dio su dru\u0161tvenog kompromisa koji poma\u017ee mnogim radnicima. S druge strane, oni mnoge isklju\u010duju iz svojih redova: migrante, \u017eene, nezaposlene. Oni za njih ne mare. Ve\u0107ina aktivnosti sindikata usmjerena je na pregovore s kompanijama, njihovim vlasnicima i menad\u017eerima. Poku\u0161avaju se suzbiti za radnike lo\u0161e strane globalizacije, tako da se posljedice uglavnom odga\u0111aju. Nemojte sada, nego druge godine! Moramo smanjiti nadnice, ali ne\u0107emo s time po\u010deti odmah. Uvijek je to pregovaranje na negativan na\u010din, u odstupnici. Tako da su mnogi unutar i izvan sindikata jako nezadovoljni njihovom politikom. Jer tako se ne mo\u017ee zna\u010dajnije mobilizirati i uvjeravati ljude. Dobro, to su sindikati. Osim toga, kao dio klasne borbe postoji ne\u0161to \u0161to smo 1970-ih i 1980-ih zvali svakodnevnim otporom na nivou pojedinih zanimanja. I to je zadr\u017ealo svoje zna\u010denje do danas. Jer ljudi se bore za vi\u0161e suverenosti nad rasporedom svoga vremena. Primjerice, mnogi se mu\u0161karci \u017eele vi\u0161e osje\u0107ati o\u010devima, ostati kod ku\u0107e uz malu djecu. Ne \u017eele cijeli \u017eivot potro\u0161iti samo na rad. Iako se ne vide u nekoj op\u0107oj politi\u010dkoj aktivnosti, mnogi ljudi donose politi\u010dke odluke u svojim privatnim izborima. U \u017eivotu sa svojim partnerima, sa svojom djecom. U na\u010dinima na koje se organiziraju susjedstva. Tako\u0111er, mnogi su aktivni u dru\u0161tvenim pokretima i nevladinim organizacijama. Svi oni imaju u mislima socijalizam kao dobro rje\u0161enje. Ali klasna borba? Klasna borba uklju\u010duje i poraze u njoj. Bori\u0161 se, ali i gubi\u0161. Primjerice, u firmama poput Mercedesa koji ucjenjuje radnike govore\u0107i im da ne\u0107e zadr\u017eati proizvodnju u Njema\u010dkoj ne pristanu li na smanjenje svojih prihoda. I \u0161to je onda alternativa tamo zaposlenom radniku? On je nema. Jer Mercedes uistinu mo\u017ee prenijeti svoju proizvodnju u neki drugi dio svijeta, u Kinu, SAD ili Brazil. Tako da ostaje dilema \u0161to da se radi.<\/p>\n<ul>\n<li>A kako stoji s politizacijom u teorijskom polju? Ne tako davno, francuski filozof Althusser jo\u0161 je vjerovao da je filozofija klasna borba u teoriji. A jedan smjer lakanovskog marksizma mu\u010di misao da smo svi dobili svoje mjesto u strukturi gdje mo\u017eemo misliti da smo radikalni ili subverzivni, ali da su se mo\u0107nici pobrinuli da to nema utjecaja na \u0161ira zbivanja?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Moja je perspektiva druga\u010dija. Ne bih argumentirao pomo\u0107u koncepta strukture. Mi smo uvijek u klasnoj borbi u poziciji nedovoljnosti. A \u0161to je struktura negoli rezultat pro\u0161lih klasnih borbi? \u0160to je dru\u0161tveni odnos? Ja sam radnik, a ti si kapitalist. To je klasna borba! Ti posjeduje\u0161 sredstva za proizvodnju, ja ne. To je ve\u0107 rezultat klasne borbe. Biti radnikom \u2013 a o tome pi\u0161e Marx \u2013 u tome je sadr\u017eana cijela povijest \u010dovje\u010danstva. A to zna\u010di i rezultat klasne borbe. Radnici nisu ro\u0111eni kao radnici. To je rezultat klasne borbe. Kapitalisti moraju oformiti ljude kao radnu snagu, kao robu. A ljudi to ne prihva\u0107aju. To im se ne svi\u0111a! Poku\u0161avaju to izbje\u0107i\u2026 Ukratko, ne volim koncept strukture. Mene zanima kako ljudi prakticiraju me\u0111usobne odnose, kako ih mijenjaju i \u0161to pritom \u010dine. Gledajte, ja sam odrastao kao radni\u010dko dijete. I to je na neki na\u010din borba. Kada imate jednu pisaljku i ne znate ho\u0107ete li mo\u0107i dobiti drugu jer ne\u0107e preostati novca na kraju mjeseca. S time se morate nositi. Radnici se stalno pitaju: moramo li u \u0161trajk, ima li mogu\u0107nosti da se domognemo vi\u0161e novca, \u010demu se mo\u017eemo nadati? I onda su se 1960-ih ljudi ponadali socijaldemokraciji. I tada je \u2013 sredinom 1960-ih \u2013 to funkcioniralo. U to vrijeme njema\u010dko dru\u0161tvo se stubokom promijenilo. A i za radni\u010dku klasu. Ti me odnosi zanimaju, odnosi dominacije. \u0160to rade ljudi koji dominiraju?<\/p>\n<ul>\n<li>Poput naslova eseja skandinavskog marksista G\u00f6rana Therborna iz tog vremena: \u2018\u0160to radi vladaju\u0107a klasa kada vlada?\u2019<\/li>\n<\/ul>\n<p>To\u010dno. To mi je jedno od omiljenih pitanja. I kako se sami osposobe za vladavinu. Jer treba\u0161 biti sposoban to \u010diniti. Treba\u0161 biti brutalan, bez po\u0161tovanja spram drugoga, bez srca. Ignorirati osje\u0107aje i iskustva ljudi. \u017deli\u0161 li biti poduzetan, mora\u0161 ignorirati volju i \u017eivote mnogih. Slati ih u ratove da ubijaju. Zna\u010di, potrebna je velika nepa\u017enja spram \u017eivota. I to me zanima. Kako ljudi reproduciraju u svojoj svakodnevici podvrgavanje. Kako proizvode na\u010din pomo\u0107u kojega mogu dominirati nad drugima. Jedna od tajni na\u0161ih dru\u0161tava sadr\u017eana je u uspje\u0161nom prijenosu i naslje\u0111ivanju svog tog bogatstva s roditelja na djecu. Vile, novac, firme \u2013 kako je mogu\u0107e da netko sve to naslje\u0111uje?<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/alex-demirovic-nitko-nije-rodjen-kao-radnik\" target=\"_blank\">Potalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Alex Demirovi\u0107: Mene zanima kako ljudi prakticiraju me\u0111usobne odnose, kako ih mijenjaju i \u0161to pritom \u010dine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-185418","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=185418"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185418\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=185418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=185418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=185418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}