Gradove: Be\u010d, Bratislavu, Budimpe\u0161tu i Beograd pored toga \u0161to su glavni u svojim zemljama, i \u0161to im (bar na na\u0161em jeziku!) imena po\u010dinju na isto slovo, povezuje jo\u0161 ne\u0161to. Sva \u010detiri prisvojili su za sebe po par\u010de Dunava i vjekovima se pokrivaju njime kao \u010darobnim pla\u0161tom. Ali za razliku od obi\u010dnih \u010darobnih pla\u0161tova koji mogu u\u010diniti eventualno to, da postanete nevidljivi, zbog ovog dunavskog pla\u0161ta, pomenuti gradovi postaju i te kako vidiljivi i prepoznatljivi.<\/p>\n
I dok je Bratislava u doba renesanse \u010dak nosila naziv Istropolis (\u201eGrad na Dunavu\u201c na starogr\u010dkom), u Budimpe\u0161ti je Dunav pokazao izuzetnu gostoljubivost prihvativ\u0161i u svoje okrilje, pored mnogih drugih i vajara Jano\u0161a Mar\u0161alka koji se jednog tu\u017enog septembra 1877. bez trunke dvoumljenja bacio u nabujalu rijeku. Prema legendi to je uradio od sramote jer je, tu, na Lan\u010danom mostu, ba\u0161 on izvajao one velelepne kamene lavove kojima je, gle \u010duda, zaboravio da umetne jezike. Zapravo imaju ih, ali se dobro ne vide.<\/p>\n
I Beograd je u neku ruku privilegovan, jer mu je dato da odgovori na Josipino pitanje \u201eGdje Dunav ljubi nebo\u201c. Naime, u tom gradu, negdje pred zoru ili koji minut kasnije, kad se sunce ra\u0111a na carski rez, rijeka i nebo postaju jedno, kao na Rodenovoj skulpturi…<\/p>\n
I tako Dunav vodi svoj \u010dudesni \u017eivot sa sto lica, pona\u0161aju\u0107i se od zemlje do zemlje kao hermafrodit. Negdje je uobra\u017eeni pa\u017e, stihoklepac i sanjar. Negdje miran i siv, povu\u010den i krotak, kao besku\u0107nik koji le\u017ei u svom kutu ne diraju\u0107i nikog i ne tra\u017ee\u0107i ni\u0161ta. A nekad zna da bude prijek, oduran i bijesan, crn kao \u201ea\u017edaha\u201c koja umjesto vatre bljuje vodu, uni\u0161tavaju\u0107i sve pred sobom i oko sebe.<\/p>\n
Ali u Be\u010du, Dunav nije niko drugi do prelijepa djevojka plemi\u0107ke krvi i plave kose. Prokleta je jer je carski grad zaljubljen u nju vjekovima, a i ona u njega. Ali ta ljubav ne smije biti objelodanjena. Vezu \u201ecarskog sina\u201c i \u201eobi\u010dne plemkinje\u201c dvor nikad ne bi prihvatio, zato se oni kao ljubavnici sastaju tajno, u sumrak, nekad na obroncima \u0161uma Lobaua, nekad na \u010duvenom ritu, katkad na kanalu ili kraj bedema.<\/p>\n
Kad sve zamre, kad utihne i posljednja svjetlost u prozorima, grad se iskrada iz svojih ulica i trgova, \u0161etali\u0161ta i parkova, iz zamaka i zgrada i ve\u0107 utabanim, samo njemu znanim puteljicima sti\u017ee do rijeke.<\/p>\n
Donau, Donau, \u0161apu\u0107e Be\u010d svojoj dragani, a ona ga svaki put sna\u017eno grli kao da im je to posljednji susret. Zapljusne ga poljupcima, obavije se oko njega kao zmija i do jutra ga ne pu\u0161ta od sebe. Jedino alasi pred zoru prije nego zabace mre\u017ee, znaju za\u0161to rijeka tiho i zadovoljno \u0161umi. Ali, bez brige, oni nikome ne\u0107e odati tajnu…<\/p>\n
No u po\u010detku nije sve teklo glatko. Kad je Be\u010d \u010duo za tu prkosnu plemkinju koja prolazi i \u201e\u0161eta\u201c se njegovim posjedima, nije imao hrabrosti da joj pri\u0111e. Zato je zamolio u to vrijeme najslavnijeg svog gra\u0111anina Johana \u0160trausa mla\u0111eg, da ih \u201eupozna\u201c i otkrije mu pasvord koji otvara vrata od srca te graciozne, plave ljepotice.<\/p>\n
Johan mla\u0111i u tu svrhu svom gradu podario je \u201efilharmonijsku serenadu\u201c koja i da je izvodio orkestar na \u201eTitaniku\u201c (a mo\u017eda i jeste!?!) ne bi nijednog trenutka izgubila od svog optimizma i vedrine.<\/p>\n
Dodu\u0161e, o valceru \u201eNa lijepom plavom Dunavu\u201c koji \u0107e postati nezvani\u010dna austrijska himna i jedna od najizvo\u0111enijih kompozicija u istoriji muzike, njen tvorac nije imao pretjerano lijepo mi\u0161ljenje. Smatrao da \u0107e slu\u017eiti isklju\u010divo \u201eza popunu programa\u201c…<\/p>\n
\u010cak, u februaru 1867. nije ni dirigovao na premijernom izvo\u0111enju valcera u be\u010dkoj dvorani Dianabad, jer je to ve\u010de imao nastup na carskom dvoru.<\/p>\n
Za ovaj \u201e\u0161tambilj\u201c na ljubav izme\u0111u grada i rijeke vezano je jo\u0161 mnogo intriga: od one da je valcer bio prvo samo vokalno djelo za koje je tekst napisao izvjesni policajac Jozef Vejl, nadahnut uli\u010dnim osvjetljenjem, pa do sasvim neprijatne situacije, u kojoj se ni kriv ni du\u017ean na\u0161ao jedan drugi veliki kompozitor. Naime, neka djevojka prinijela je salvetu da joj se \u00a0potpi\u0161e Johanes Brams, misle\u0107i da je on kompozitor najpoznatijeg valcera na svijetu. Mlada dama, zahvaljuju\u0107i svojoj nesmotrenosti, sasvim sigurno je postala vlasnica jednog od najoriginalnijih autograma. Kompozitor je, naime, na salveti napisao: \u201eNa \u017ealost. Nije djelo Johanesa Bramsa\u201c…<\/p>\n
I dan danas kolaju razne gatke, kao \u0161to to obi\u010dno biva kad su u pitanju velike ljubavi. Svako \u0161u\u0161ka, naga\u0111a, \u0161u\u0161ori…. I drugi, manji i ve\u0107i gradovi znaju da se tu ne\u0161to zbiva, osje\u0107aju u vazduhu neku vanvremensku hemiju, \u0161to samo podhranjuje njihovu ljubomoru…<\/p>\n
Ali to \u0161to se stvarno de\u0161ava izme\u0111u grada i rijeke mogu razumjeti isklju\u010divo oni koju su takvu veliku ljubav okusili (Pariz\/Sena, London\/Temza…) dok sitne du\u0161e, to nikada ne\u0107e mo\u0107i da shvate.<\/p>\n
A Be\u010d i Dunav se zaista vole kao na filmu, kao u bajci… I svake no\u0107i tajno ple\u0161u svoj valcer, sami i ostrvljeni. Kao da su jedini na svijetu…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":185334,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-185329","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185329","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=185329"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185329\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287279,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185329\/revisions\/287279"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/185334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=185329"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=185329"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=185329"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}