{"id":185104,"date":"2015-07-16T07:26:57","date_gmt":"2015-07-16T05:26:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=185104"},"modified":"2015-07-16T07:26:57","modified_gmt":"2015-07-16T05:26:57","slug":"ljevica-se-ispucala-bolji-i-pravedniji-svijet-je-nemoguc","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/16\/ljevica-se-ispucala-bolji-i-pravedniji-svijet-je-nemoguc\/","title":{"rendered":"Ljevica se ispucala: Bolji i pravedniji svijet je nemogu\u0107"},"content":{"rendered":"

\"vuk_perisic\"<\/a>Autor: Vuk Peri\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

O krizi ljevice govori se ve\u0107 dvadesetak godina kao o op\u0107em mjestu. Doista, \u010dini se da je ljevica izgubila sugestivnost i privla\u010dnost kojima je nekada uspijevala izazvati idealisti\u010dke zanose \u0161irom globusa. Zapadna demokracija prihvatila je nakon Drugoga svjetskog rata mnoge, nekad isklju\u010divo lijeve ideje, poput ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i socijalne za\u0161tite tako da su lijeve stranke na stanovit na\u010din ostale besposlene: su\u017een je prostor njihove borbe, kao i broj zahtjeva koji bi se mogli postaviti vlastima ili obe\u0107ati bira\u010dima.<\/p>\n

Op\u0107a kontrakcija ljevice vidljiva je i u njenom \u2013 nekad impresivnom \u2013 intelektualnom stvarala\u0161tvu. Svojedobno lucidni analiti\u010dari i kriti\u010dari, lijevi intelektualci danas kao da ne mogu ponuditi ni\u0161ta osim fraza o krizi kapitalizma, nepravdi tr\u017ei\u0161ta, bankarskom lihvarstvu, o solidarnosti i takozvanom ‘op\u0107em dobru’, ili predla\u017eu porezne reforme sa sumnjivim u\u010dincima. Tako\u0111er, ljevica je odustala od internacionalizma koji je nekada bio najva\u017eniji zalog njene moralne superiornosti, \u0161tovi\u0161e, upustila se u nedostojno koketiranje s nacionalizmom. Dodu\u0161e, pomna povijesna analiza pru\u017ea dokaze da lijevi internacionalizam nikada i nije bio osobito iskren i da ljevi\u010dari nisu gadljivi na nacionalne fikcije iako je rasprostranjen potpuno druga\u010diji dojam. Suvremena desnica je, pak, potpuno prisvojila lijevi ekonomski iracionalizam. U mr\u017enji desnice prema slobodi tr\u017ei\u0161ta i vladavini prava i s\u00e2m Lenjin bi prepoznao revolucionarni potencijal. Ipak, valja priznati da su ljevi\u010dari, za razliku od smrtno ozbiljnih i zadrtih desni\u010dara, duhoviti i \u0161armantni ljudi. Dok se razgovor ne dotakne ekonomije imaju otvoren um i ugodan mentalitet.<\/p>\n

\u0160teta da je ljevica u krizi jer je dala golem i neprocjenjiv doprinos evoluciji zapadne demokracije te zato \u0161to je postoje\u0107em poretku potrebna suvisla alternativa koja nije ni utopijska ni iracionalna.<\/p>\n

No, je li ljevica kriva za vlastitu krizu?<\/p>\n

Mo\u017eda i nije. Uzaludno je obe\u0107avati ‘bolji i pravedniji’ svijet ako takav svijet jednostavno nije mogu\u0107. Tko ga usprkos tome uporno obe\u0107ava osu\u0111en je na prazninu fraze i na stvarnost koja ga trajno demantira. \u010cini se da su ova civilizacija i ljudski rod iscrpli svoj kapacitet za boljitkom, ako su ikada i raspolagali vi\u0161kom tog kapaciteta. Bolovala od ‘krize identiteta’, kako se \u010desto ka\u017ee, ili ne, ljevica ne nudi ni\u0161ta racionalno i korisno iz jednostavnog razloga jer se ni\u0161ta i ne mo\u017ee ponuditi. Alternativa je mo\u017eda potrebna, ali \u010dini se da nije mogu\u0107a.<\/p>\n

U posljednja dva ili tri stolje\u0107a ljudske povijesti izvjesni napredak se nesumnjivo dogodio: ljudi \u017eive udobnije i slobodnije, usprkos tome \u0161to mnogima do udobnosti i slobode i nije posebno stalo. S druge strane, masovna stradanja i patnje nisu dokinuti. Boljitak je dakle polovi\u010dan, krivudav, spor, proturje\u010dan. Postaje primjetan tek ako se promatra u ve\u0107im vremenskim razdobljima, u svakom slu\u010daju duljim od prosje\u010dnog ljudskog vijeka. Poriv ljevice da ubrza napredak i uspostavi ‘pravdu’ sada i odmah utoliko je razumljiv. Me\u0111utim, uvijek iznova se pokazuje da to ubrzanje nije mogu\u0107e. Na\u017ealost, u pravilu izaziva jo\u0161 ve\u0107i sunovrat. Primjerice Syriza. Cipras nije ‘kapitulirao’ u Bruxellesu pod pritiskom be\u0161\u0107utnih Europljana. Nije u\u010dinio ni\u0161ta drugo nego se pomirio sa stvarno\u0161\u0107u, a njegova dopadljiva (i neostvariva) obe\u0107anja bila su gubitak vremena. Velike revolucije ro\u0111ene u \u010de\u017enji za napretkom koje su u kona\u010dnici taj isti napredak usporavale, kao i ljudske patnje koje su izazivale, ne treba ni spominjati.<\/p>\n

Sporost, polovi\u010dnost i proturje\u010dnost napretka nije ni\u0161ta drugo nego precizan odraz ljudske naravi koja je upravo takva: osrednja, \u017ealobna, nerijetko bizarna. Ljudi jesu sposobni za velika i plemenita djela, ali i za nepojmljive u\u017ease i gadosti. Rezultat su dru\u0161tvo i civilizacija kakve imamo: koliko nesavr\u0161ena toliko i krhka demokracija, raznoliki totalitarni iracionalizmi koji joj prijete i surovi zakoni tr\u017ei\u0161ta koje nezasitne i sve mo\u0107nije dr\u017eave poku\u0161avaju obuzdati zarad kratkoro\u010dnih i \u0161tetnih politikantskih ciljeva. Zapravo nam nije ni lo\u0161e kako bi nam moglo biti. ‘Znam ja nas, jebo ti nas’, mislio je Branko \u0106opi\u0107 na Ju\u017ene Slavene, ali tu psovku zaslu\u017euje cijeli ljudski rod.<\/p>\n

Da je svijet (za sada) dosegao gornju granicu svoje sposobnosti za boljitak, ali i da je istodobno postao me\u0111uovisan i, reklo bi se, ‘globaliziran’, samim time i ranjiv na mnoge neizvjesnosti, to\u010dno su naslutili nacionalisti. No, na to su reagirali potpuno u skladu sa svojom iracionalnom i agresivnom naravi. Ustra\u0161eni od stvarnosti, jer ona demantira njihove zablude, kreirali su svoj paralelni, virtualni svijet utemeljen na la\u017eima, mitovima i iluziji da \u0107e dru\u0161tvo postati ‘bolje i pravednije’ ako ga smanje na opseg etni\u010dke dr\u017eave u koju nitko druga\u010diji nema pravo pristupa. Pritom polaze od smije\u0161ne pretpostavke da je etni\u010dka zajednica (\u0161to god to bilo) sama po sebi jamstvo boljitka i napretka, dakako samo za odabrane, samo za ‘na\u0161e’ i to samo one ‘na\u0161e’ koji dijele svjetonazore nacionalisti\u010dke elite. Jasno, posljedice su katastrofalne. Nevjerojatno je da itko ikada povjerovao da bi mogle biti druga\u010dije i da je za te gluposti bio spreman \u017ertvovati \u017eivot, zdravlje i udobnost. U svakom slu\u010daju, nacionalisti su spremni i sposobni da svijet u\u010dine (jo\u0161) gorim.<\/p>\n

Tu se krije i meritum koji suvremena ljevica ne razumije. Demokratska i racionalna politika ne smije se iscrpljivati utopijskim iluzijama. Imperativ je u o\u010duvanju ovo malo napretka, udobnosti i slobode kojih smo se kao vrsta dokopali. Svijet ne treba mijenjati. Koliko god da je lo\u0161, a lo\u0161 je, valja ga sa\u010duvati i dopustiti mu da evoluira nabolje. To jest sporo i neizvjesno, ali bolje ne mo\u017ee. Uvijek mo\u017ee biti gore. Tek kada se \u010dovje\u010danstvo s time pomiri i kad pojmi da je njegova sposobnost dosezanja ‘boljeg i pravednijeg’ svijeta slaba\u0161na i ograni\u010dena, postat \u0107e (mo\u017eda) sposobno za stvarni boljitak.<\/p>\n

T-portal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suvremena ljevica ne razumije da se demokratska i racionalna politika ne smije iscrpljivati utopijskim iluzijama. Imperativ je u o\u010duvanju ovo malo napretka, udobnosti i slobode kojih smo se kao vrsta dokopali. Svijet ne treba mijenjati. Koliko god da je lo\u0161, a lo\u0161 je, valja ga sa\u010duvati i dopustiti mu da evoluira nabolje. To jest sporo i neizvjesno, ali bolje ne mo\u017ee. Uvijek mo\u017ee biti gore<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-185104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=185104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=185104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=185104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=185104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}