{"id":185039,"date":"2015-07-15T08:40:13","date_gmt":"2015-07-15T06:40:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=185039"},"modified":"2015-07-15T08:40:13","modified_gmt":"2015-07-15T06:40:13","slug":"hvaljen-budi-bergoglio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/15\/hvaljen-budi-bergoglio\/","title":{"rendered":"Hvaljen budi, Bergoglio!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Hrvoje Juri\u0107 \u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n

\"Zagreb,10.06.2014

Zagreb,10.06.2014 (pogled) – Hrvoje Juric, uz intervju A.Dragojevic
foto Davor Kovacevic
pogled<\/p><\/div>\n

Papin posjet Bosni i Hercegovini (odnosno Sarajevu) 6. lipnja 2015. nai\u0161ao je na “nepodijeljene simpatije”, kako se to uobi\u010dajilo govoriti. Da je Papa u Sarajevu popularniji \u010dak i od Billa Clintona u Pri\u0161tini svjedo\u010dili su svi, od Vinka Pulji\u0107a do Halida Be\u0161li\u0107a, od neobi\u010dnog tro\u010dlanog Predsjedni\u0161tva Bosne i Hercegovine do obi\u010dnih Bosanaca i Hercegovaca. Rijetke kriti\u010dke note nisu se ticale Pape kao pape, nego medijsko-sigurnosne fertutme po\u010detkom sarajevskog juna i socijalno-politi\u010dke stvarnosti Bosne i Hercegovine, primjerice, u standardno duhovitom osvrtu umjetnika Damira Nik\u0161i\u0107a i u narodnoj mudrosti uobli\u010denoj u vicu: “Nek’ dolazi u Saraj'vo, svaka mu \u010dast, al’ mu nikad ne\u0107emo oprostit’ \u0161to je do\u0161'o na Ko\u0161evo umjesto na \u017deljin stadion.”<\/p>\n

Narodni papa<\/strong><\/p>\n

Uglavnom, ne samo u Bosni i Hercegovini, lik Jorgea Marija Bergoglia \u2013 otkako je u prolje\u0107e 2013. postao papa Franjo \u2013 u kratko je vrijeme nadma\u0161io nevi\u0111enu popularnost i omiljenost dosad najpopularnijeg i naomiljenijeg pape Ivana Pavla II., tj. Karola Wojty\u0142e, koji je na \u010delu Katoli\u010dke crkve bio gotovo dvadeset i sedam godina (1978.-2005.). Naravno da na op\u0107esvjetsku popularnost posljednjih nekoliko papa utje\u010de i “duh vremena” koji oblikuju globalne komunikacije \u2013 mogu\u0107nost putovanja diljem svijeta i masovni mediji \u2013 pa bi se moglo zaklju\u010diti da raniji pape, s ko\u010dijama, brodovima, vlakovima, automobilima, tiskom i radiom, ni nemaju nikakve \u0161anse u takmi\u010denju s papama aviona, televizije, interneta, fejsbuka i tvitera. Ali nije sve u tehnologiji. Franjin prethodnik Joseph Ratzinger, tj. papa Benedikt XVI., usprkos svim \u010dudima tehnologije, nikad nije bio percipiran kao “narodni papa”, nego kao neka mje\u0161avina “Velikog inkvizitora” i Mr. Burnsa, vlasnika springfildske nuklearne elektrane iz animiranog serijala Simpsoni, a razlog tome zasigurno nije bio njegov relativno kratki mandat (2005.-2013.), jer Franjo ga je, takore\u0107i, “pobijedio u prvoj rundi”. Izgleda da je stvar u Franjinom pristupu svijetu i gra\u0111anima svijeta. Ali i na tom je terenu Bergoglio, komparativno gledaju\u0107i, izuzetan jer ve\u0107 sada se mo\u017ee re\u0107i da je “pobijedio” i umnogome sli\u010dnog Ivana Pavla II. Usprkos tome \u0161to je Wojty\u0142a bio poznat kao “papa-putnik” (nema gdje ga nije bilo: 131 zemlja i oko dva milijuna kilometara on the road) i usprkos njegovoj blagoj pojavi, teolo\u0161ka i svjetovna rigidnost Katoli\u010dke crkve ostala je nakon njegove epohe gotovo neo\u0161te\u0107ena, tako da se kao Franjina differentia specifica mora uzeti u obzir i pristup stvarima vjere, religije i Crkve. A u njegovom slu\u010daju to implicira i druga\u010diji pristup svijetu i razli\u010ditim svjetovnim pitanjima.<\/p>\n

Izbor zemalja koje je posjetio i koje namjerava posjetiti, govori koje pritom dr\u017ei narodu i lekcije koje o\u010ditava politi\u010darima, pa posredovanje u epohalnim pregovorima i dogovorima izme\u0111u Kube i Sjedinjenih Dr\u017eava te druge internacionalne i interreligijske inicijative… sve to svjedo\u010di o tome da papa Franjo stavlja naglasak na socijalna pitanja, pogotovo na one “druge” i “Tre\u0107i svijet”, siroma\u0161tvo i najugro\u017eenije, ali i na prirodni okoli\u0161 koji je sve siroma\u0161niji i sve ugro\u017eeniji.<\/p>\n

Evo ga, ba\u0161 ovih dana, u posjetu Boliviji, Ekvadoru i Paragvaju, blagoglagoljivi Bergoglio raspri\u010dao se o “otvorenim venama Latinske Amerike” (kako je to rekao urugvajski pisac Eduardo Galeano) te po protokolu i mimo protokola nagla\u0161avao problem siroma\u0161tva, potrebu “povezivanja mladih, bolesnih i starih” te nu\u017enost “izgradnje novog sustava globalne pravde temeljenog na ljudskim pravima i skrbi za okoli\u0161, umjesto na zaradi”, rekav\u0161i, primjerice, da su “dobra koja nudi zemlja namijenjena svima, i ma koliko netko radio nad svojom imovinom, ona nosi dru\u0161tvenu hipoteku” i da “svrha naobrazbe nije u ja\u010danju dru\u0161tvenog statusa ili punjenju bankovnog ra\u010duna, nego u pronala\u017eenju kreativnih na\u010dina da se pomogne siroma\u0161nima i spasi okoli\u0161”.<\/p>\n

Bergogliov socijalni i ekolo\u0161ki anga\u017eman ipak nas ne treba \u010duditi, jer ovdje va\u017ei ona stara: “nomen est omen”. Uzev\u0161i (usprkos tome \u0161to je isusovac, a ne franjevac) za svoje papinsko ime ime Franje Asi\u0161kog \u2013 slu\u017ebeno sveca Katoli\u010dke crkve, a neslu\u017ebeno i “sveca-za\u0161titnika” animalisti\u010dkih i ekologisti\u010dkih pokreta, kao i slu\u017ebeno-neslu\u017ebenog za\u0161titnika siroma\u0161nih \u2013 Bergoglio je dao do znanja kamo smjera.<\/p>\n

Ekolo\u0161ka, socijalna i ekosocijalna enciklika<\/strong><\/p>\n

A njegova enciklika Laudato si’\u00a0 ili Hvaljen budi (datirana 24. svibnja, a predstavljena 18. lipnja 2015.) najva\u017enija je i najsna\u017enija potvrda tog franciskanskog socijalno-ekolo\u0161kog nagnu\u0107a, po\u010dev\u0161i s njezinim naslovom. Tu papa Franjo citira poznatu “Pjesmu stvorenja” sv. Franje Asi\u0161kog: “Laudato si’, mi’ Signore \u2013 Hvaljen budi, moj Gospode. Rije\u010dima ove predivne pjesme sveti Franjo Asi\u0161ki podsje\u0107a nas da je na\u0161 zajedni\u010dki dom kao sestra s kojom dijelimo svoj \u017eivot i prekrasna majka koja \u0161iri ruke da nas zagrli. Neka te, Bo\u017ee moj, hvali na\u0161a sestra, Majka Zemlja, koja nas hrani i uzdr\u017eava, koja proizvodi mnogovrsne plodove, \u0161areno cvije\u0107e i trave. Sad nas ova sestra proziva zbog \u0161tete koju smo joj nanijeli svojom neodgovornom upotrebom i zloupotrebom dobara kojima ju je Bog obdario. Mi smo se po\u010deli smatrati njezinim gospodarima i vladarima, ovla\u0161tenima da je samovoljno plja\u010dkamo. Nasilje koje je prisutno u na\u0161im srcima ranjenima grijehom odra\u017eava se u simptomima bolesti koji se pokazuju u tlu, vodi, zraku i svim oblicima \u017eivota.”<\/p>\n

Druga\u010diji pogled na Zemlju, na prirodu, na \u017eivot, na ne-ljudska \u017eiva bi\u0107a, ali i na razli\u010dite forme me\u0111uljudskih odnosa koje utje\u010du na \u010dovje\u010dji odnos prema prirodnom okoli\u0161u i svijetu \u017eivoga, kod Bergoglia ne ostaje ograni\u010den na pateti\u010dni poetsko-teolo\u0161ki apel. Fakti o globalnom zatopljenju i smanjenju bioraznolikosti, upozoravanje na stranputice tehnoznanosti koja se otela kontroli, povezivanje ekonomsko-politi\u010dkih trendova s onim ekolo\u0161kim, konkretne smjernice za ekosocijalne politike \u2013 samo su neki od aspekata koji pokazuju da se Bergoglio dobro pripremio za suo\u010davanje s problematikom koje se poduhvatio.<\/p>\n

Nisam u mogu\u0107nosti da ovdje \u0161ire i dublje referiram, analiziram i interpretiram Franjinu encikliku, a nema ni potrebe za time, jer ona je dostupna online (na\u017ealost, jo\u0161 uvijek ne na hrvatskom, ali jest na engleskom, njema\u010dkom, talijanskom, francuskom, \u0161panjolskom, portugalskom, arapskom i poljskom). Za one koji nisu u stanju ili nemaju vremena ili nemaju volje da \u010ditaju cijelu encikliku, a tema ih ipak zanima, postoje na internetu u\u017ei i \u0161iri hrvatski i engleski sa\u017eeci enciklike. Stoga mi se \u010dini va\u017enijim prikazati njezin kontekst negoli tekst, te ukazati na njezinu novost i zna\u010daj.<\/p>\n

Ova je Franjina enciklika tim va\u017enija \u0161to je to prva “prava” njegova enciklika, jer njegova formalno prva enciklika, Lumen fidei ili Svjetlo vjere iz 2013. godine, zaostatak je Benedikta XVI.; Bergoglio je samo doradio Ratzingerov nacrt enciklike. Ipak, i u toj prethodnoj enciklici na neki se na\u010din najavljuje ekologizam enciklike Laudato si’:<\/p>\n

“\u010covjek se gubi u svemiru, on bludi prirodom, bilo odbacuju\u0107i svoju moralnu odgovornost ili na neki drugi na\u010din smatraju\u0107i da je svojevrsni vrhovni sudac obdaren neograni\u010denom mo\u0107i da manipulira svijetom oko sebe. (…) S druge strane, vjera nam, otkrivaju\u0107i ljubav Boga Stvoritelja, omogu\u0107uje da sve vi\u0161e po\u0161tujemo prirodu i da u njoj prepoznajemo gramatiku upisanu Bo\u017ejom rukom i prebivali\u0161te povjereno na\u0161oj za\u0161titi i skrbi. Vjera nam tako\u0111er poma\u017ee da domislimo modele razvoja koji ne po\u010divaju na korisnosti i profitu, nego uzimaju u obzir stvorenje kao dar za koji smo svi mi zadu\u017eeni; ona nas u\u010di kako da pmo prona\u0111emo pravedne oblike upravljanja, shva\u0107aju\u0107i da vlast dolazi od Boga i da je namijenjena slu\u017eenju zajedni\u010dkom dobru.”<\/p>\n

Gledaju\u0107i dalje u encikli\u010dku povijest, mo\u017ee se prona\u0107i jo\u0161 ekolo\u0161kih fragmenata, ali rijetko kad su bili prakti\u010dki konkretizirani, odnosno eksplicitno situirani u suvremeni tehnoznanstveno-ekonomsko-politi\u010dki kontekst. U tom smislu, treba istaknuti encikliku Redemptor hominis ili Otkupitelj \u010dovjeka Ivana Pavla II. iz 1979., gdje stoji, me\u0111u ostalim, ovo:<\/p>\n

“Izgleda da smo sve svjesniji \u010dinjenice da iskori\u0161tavanje Zemlje, planeta na kojem \u017eivimo, zahtijeva razumno i po\u0161teno planiranje. S druge pak strane, to iskori\u0161tavanje ne samo u industrijske nego i u vojne svrhe, nekontrolirani razvitak tehnike koji se ne uklapa u \u0161iri op\u0107enit i zaista \u010dovje\u010dni plan, sve to zajedno ugro\u017eava prirodni \u010dovjekov okoli\u0161, otu\u0111uju \u010dovjeka u odnosima s prirodom, udaljuju ga od nje. Izgleda kao da \u010dovjek \u010desto ne zamje\u0107uje druga zna\u010denja svog prirodnog okoli\u0161a osim onih koja slu\u017ee za neposrednu upotrebu i potro\u0161nju. Me\u0111utim, Bog je htio da \u010dovjek saobra\u0107a s prirodom kao ‘gospodar’ i ‘\u010duvar’, razuman i plemenit, a ne kao bezobzirni korisnik i ru\u0161itelj.”<\/p>\n

No, onoliko koliko je od kraja 1970-ih do sredine 2010-ih napredovao (neoliberalni) kapitalizam i koliko je od tog vremena do danas “utvara komunizma” bila sve blje\u0111a, toliko su eksplicitnijima postajale vatikanske osude ekolo\u0161ki destruktivnog kapitalizma. Za razliku od “antikomunisti\u010dkog pape” Ivana Pavla II., Franjo nema potrebe da kritiku kapitalizma uobli\u010dava paze\u0107i na to da bude balansirana s kritikom “realnog socijalizma”. Istina, mogao je biti eksplicitniji, jer ni jednom u ovom svom tekstu ne koristi rije\u010d ‘kapitalizam’, ali je ipak jasno iznesena kritika kapitalisti\u010dkog sistema, budu\u0107i da nimalo ne \u0161tedi globalni sistem koji po\u010diva na “slobodnom tr\u017ei\u0161tu” i profitu, \u0161to podrazumijeva komodifikaciju i privatizaciju prirodnih dobara, te uni\u0161tavanje zajednica i zajedni\u0161tva, dru\u0161tava i dru\u0161tvenosti, jednakosti, pravednosti i solidarnosti.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani i nekr\u0161\u0107ani, vjernici i nevjernici<\/strong><\/p>\n

Ukratko, Franjina je enciklika primarno ekolo\u0161ki intonirana, ali je ve\u0107 na prvi pogled uo\u010dljiv i njezin socijalni naboj. Najto\u010dnije bi bilo re\u0107i da je to jedan socijalno-ekolo\u0161ki tekst koji na temelju znanstveno-ekolo\u0161kih spoznaja o degradaciji okoli\u0161a i socijalno-emancipatorske kritike vladaju\u0107eg ekonomsko-politi\u010dkog sistema nastoji ponuditi jednu kr\u0161\u0107ansku (bio)eti\u010dku viziju odnosa \u010dovjeka prema prirodi, kao i me\u0111uljudskih odnosa, s pro\u0161irenjem (bio)etike u socijalno-politi\u010dko podru\u010dje. Upravo zato je Papa sa svojom enciklikom nai\u0161ao na otpor (pseudo)katoli\u010dke neoliberalno-fundamentalisti\u010dke desnice, odnosno likova kao \u0161to je Jeb Bush, sin jednog i brat drugog biv\u0161eg predsjednika SAD-a, a tako\u0111er i mogu\u0107i budu\u0107i predsjednik “Velesiled\u017eije”. J. Bush je, naime, izjavio da Papa ne bi smio mije\u0161ati religiju s politikom, \u0161to je krajnji cinizam, jer ako je itko instrumentalizirao religiju u dnevnopoliti\u010dke, ekonomskopoliti\u010dke i geopoliti\u010dke svrhe, onda je to bila dinastija Bush. Sve bi bilo okej da Franjo miksa religiju i politiku protive\u0107i se npr. pravu na poba\u010daj, ali ako takne interes korporacija i SAD-a \u2013 \u0161to posljednja enciklika de facto \u010dini \u2013 onda se to ispostavlja kao problem.\"papa-morales\"<\/p>\n

No, kao \u0161to je iznenada stekao neprijatelje me\u0111u militantnim katolicima, tako je Papa neo\u010dekivano stekao prijatelje me\u0111u onima koji se nipo\u0161to ne bi socijalno-politi\u010dki deklarirali kao katolici. Na stranu sad to \u0161to, po razli\u010ditim forumima, razni ljevi\u010darski radikali, pa \u010dak i anarhisti, raspravljaju o tome je li papa Franjo good guy ili bad guy; dovoljno je pogledati neke doma\u0107e reakcije na njegovu encikliku. Npr. stranka OraH koja sigurno, \u0161to god netko mislio o njoj, nije stranka koja bi se dodvoravala Kaptolu i Vatikanu, poru\u010duje: “Hvala, papa Franjo”. A koalicija udruga “S.O.S. za Jadran” (koju su ovom prilikom predstavljali Zelena akcija, Friends of the Earth International i Greenpeace Hrvatska) promptno je, dan nakon objave enciklike, odr\u017eala konferenciju za medije s Franjeva\u010dkim svjetovnim redom, gdje je enciklika ispravno kontekstualizirana s obzirom na recentno kapitalisti\u010dko-antidemokratsko koloniziranje Jadranskog mora, pri \u010demu je Jagoda Muni\u0107 dobro poantirala: “Ova je enciklika vjetar u le\u0111a globalnom ekolo\u0161kom pokretu jer Papa, osim \u0161to isti\u010de okoli\u0161ni pokret kao snagu koja promovira odr\u017eivost Planeta, poziva na globalnu kulturnu revoluciju koja \u0107e voditi ekolo\u0161kom gra\u0111anstvu, iskorjenjivanju siroma\u0161tva, ja\u010danju demokracije te redizajnu ekonomije kojoj cilj treba biti odr\u017eivost i pove\u0107anje zapo\u0161ljavanja.”<\/p>\n

A Bergogliju bi se ovakva reakcija vjerojatno svidjela, jer on je svoju poslanicu dizajnirao tako da ne bude katoli\u010dki, kr\u0161\u0107anski ili religiozno isklju\u010diva. Dodu\u0161e, enciklika zavr\u0161ava prijedlogom dviju molitava: prva je za “sve koji vjeruju u Boga koji je svemo\u0107ni Stvoritelj”, a druga je za “sve koji tra\u017ee nadahnu\u0107e u Isusovu Evan\u0111elju”. No, oni koji se ne mole, niti vjeruju u Isusa i u boga, ne bi se trebali osje\u0107ati nepozvanima da sudjeluju u izvr\u0161avanju epohalnih ekolo\u0161kih zada\u0107a, jer encikli\u010dka eko-poruka obgrljuje ne samo kr\u0161\u0107ane nego i sve vjernike, ne samo vjernike nego i sve ljude, ne samo ljude nego i sva “bo\u017eja stvorenja”, sva \u017eiva bi\u0107a i \u010ditavu prirodu. Razdjelnica ne ide po liniji kr\u0161\u0107anstva i nekr\u0161\u0107anstva ili vjere i nevjere, nego po liniji pristajanja i nepristajanja uz ekolo\u0161ko-socijalnu agendu koju je papa Franjo iznio u svom tekstu, a koja je u seminalnom obliku bila prisutna i kod svetog Franje Asi\u0161kog na kojeg se on poziva: “Vjerujem da je sveti Franjo izuzetan primjer brige za ranjive i izuzetan primjer integralne ekologije koju se \u017eivi s rado\u0161\u0107u i autenti\u010dno. On je svetac-za\u0161titnik svih koji istra\u017euju i djeluju u podru\u010dju ekologije, a tako\u0111er je omiljen i me\u0111u ne-kr\u0161\u0107anima. On se posebno brinuo o Bo\u017ejem stvorenju te o siroma\u0161nima i o isklju\u010denima.” Tu ekolo\u0161ku, bioeti\u010dku, humanisti\u010dku i socijalnu poruku Franje Asi\u0161kog, koju o\u010dito nasljeduje i ovovremeni Franjo, bosanski franjevac Mile Babi\u0107 sa\u017eima ovako: “Bo\u017eja dobrota se ne odnosi samo na kr\u0161\u00ad\u0107ane nego na sve ljude. To uvjerljivo opisuje Andri\u0107 u Musafirhani. Fra Marko misli da za sve ljude ima mjesta ‘na ovoj la\u0111i Gospodnjoj’ i da Bog sve vodi prema spasenju. To je nada u eshatolo\u0161ko spasenje svih stvorenja.” Neka mi bude dopu\u0161ten pseudoteolo\u0161ki dodatak: s “la\u0111e Gospodnje” ispast \u0107e, i ne\u0107e biti spa\u0161en, samo onaj tko tu la\u0111u tokom njene plovidbe ugro\u017eava opasnim preoptere\u0107ivanjem, ljuljanjem, bu\u0161enjem ili paljenjem.<\/p>\n

(Bes)korisnost enciklika<\/strong><\/p>\n

Njema\u010dki je mislitelj i pisac Hans Magnus Enzensberger u svojoj pjesmi “Za \u010ditanku za vi\u0161e razrede” zapisao: “Enciklike su korisne za potpaljivanje vatre” (kao \u0161to su “manifesti korisni da se umota maslac i sol za bespomo\u0107ne”), ironi\u010dno dimenzioniraju\u0107i mo\u0107 proklamacija. I zaista, sve papinske enciklike mo\u017eemo smatrati bezvrijednim papirima ili hrpama bajtova sve dok ne budu potkrijepljene drugim i konkretnijim dokumentima, dok ne postanu platforma za djelovanje ovdje i sada, dok ne izazovu neke pomake na prakti\u010dkom planu, dok ne za\u017eive me\u0111u onima koji su (samo)obvezani kr\u0107anstvom i katoli\u010danstvom. Drugim rije\u010dima, vjera se mora svjedo\u010diti i osvjedo\u010diti; odnos spram onostranosti mora se pokazivati i dokazivati u odnosu spram ovostranosti, jer ne mo\u017ee\u0161 hvaliti boga, a uni\u0161tavati bo\u017eje stvorenje i ne mo\u017ee\u0161 konzumirati bo\u017eju ljubav, a ne prakticirati ljubav prema bli\u017enjima, ljudskim i ne-ljudskim.<\/p>\n

Crkva ima mogu\u0107nost da to provede u djelo, samo je pitanje da li to ho\u0107e. Ogroman je utjecaj Katoli\u010dke crkve u svijetu (i u dobru i u zlu) i ona ima razra\u0111ene mehanizme kojima mo\u017ee vr\u0161iti utjecaj, ali je potrebna tzv. “politi\u010dka volja”. \u010cini se da je ovaj papa ima.<\/p>\n

S opravdanom, “encensbergerovskom” skepsom mo\u017ee se re\u0107i da je Laudato si’ veliki korak za Crkvu, a mali za \u010dovje\u010danstvo jer, iskreno govore\u0107i, nema u tom tekstu ni\u010dega \u0161to ve\u0107 ne znamo. Recimo, na\u0161 sociolog i filozof Rudi Supek je jo\u0161 1973. godine u knjizi Ova jedina Zemlja temeljito obradio ovu problematiku (dakako, u skladu s tada\u0161njim spoznajama i podacima o ugro\u017eenosti prirodnog okoli\u0161a) i izveo zaklju\u010dke koji nisu ni\u0161ta manje mjerodavni i smjerokazni od Bergogliovih. \u0160tovi\u0161e, ve\u0107 naslov Supekove knjige asocira na upe\u010datljiv i u enciklici \u010desto kori\u0161ten Bergogliov izraz “na\u0161 zajedni\u010dki dom”, a Bergogliovo povezivanje ekolo\u0161kih i socijalnih problema i rje\u0161enja u kontekstu kapitalizma nalazimo i kod Supeka koji je to, kao marksist, kudikamo o\u0161trije formulirao. Supek je samo jedan me\u0111u (bez)brojnim teoreti\u010darima i aktivistima koji su se u posljednjih pedesetak godina intenzivno bavili onim \u010dime se Bergoglio sada bavi.<\/p>\n

Me\u0111utim, to ne zna\u010di da je Bergogliov doprinos ekolo\u0161koj misli i poticanju na ekolo\u0161ki osvije\u0161tenu akciju bezna\u010dajan. Ako ni\u0161ta drugo, prvi put jedan papa u tolikoj mjeri i na takav na\u010din govori o ekolo\u0161kim problemima, \u0161to se potencira prethodno istaknutim utjecajem pape i Katoli\u010dke crkve. Zamislite samo koliko bi se stvari dalekose\u017eno promijenilo kada bi cijela jedna papinska okru\u017enica, kao \u0161to je ova, bila posve\u0107ena pravima homoseksualnih osoba, eutanaziji ili abortusu, artikuliraju\u0107i jedan novi stav Vatikana po tim pitanjima. Uostalom, ne trebamo naprezati svoju ma\u0161tu, jer neke su enciklike ve\u0107 mijenjale povijest, nabolje ili nagore: primjerice, one koje su definirale socijalni nauk Crkve, uklju\u010duju\u0107i odnos prema pitanju radni\u010dkih prava, privatnom vlasni\u0161tvu, siroma\u0161tvu, sindikalizmu, kapitalizmu, socijalizmu, komunizmu, revolucionarnim gibanjima, itd., kao \u0161to su Rerum novarum Lava XIII. (1891.), Quadregesimo anno Pija XI. (1931.), Mater et Magistra i Pacem in Terris Ivana XXIII. (1961. i 1963.), Populorum progressio\u00a0 Pavla VI. (1967.), Laborem exercens i Centesimus annus Ivana Pavla II. (1981. i 1991.), itd. Treba se nadati da \u0107e (n)ova Franjina enciklika biti jedna od takvih utjecajnih enciklika, jer njezin je sadr\u017eaj u principu progresivan, premda bi se s pojedinim to\u010dkama moglo polemizirati.<\/p>\n

Povjetarac obnove<\/strong><\/p>\n

Bergogliov lik i djelo uvelike su medijski posredovani, \u0161to je u dana\u0161nje vrijeme neizbje\u017eno, a mediji se ne bave teologijom nego stilom \u2013 \u0161to Papa odijeva, gdje stanuje, kakav automobil vozi, s kim se susre\u0107e i sli\u010dno \u2013 tako da se onda ni narod slu\u0111en medijima ne brine toliko sadr\u017eaju koliko o formi. Ali za jednu tako oko\u0161talu instituciju s tako te\u0161kom i problemati\u010dnom prtljagom kao \u0161to je Katoli\u010dka crkva \u010dak su i takve promjene koje je Bergoglio donio pozitivne. On, dakle, pozitivno djeluje prije svega na imid\u017e Katoli\u010dke crkve, ali ima potencijal da iznutra promijeni i samu Katoli\u010dku crkvu, koja bi se napokon trebala transformirati iz mrzovoljne i autoritarne hijerarhijski strukturirane multinacionalne korporacije u vedru globalnu zajednicu vjernika kojima je stalo do nauka Isusa Krista i koji \u017eive u skladu s njim.<\/p>\n

Naravno, tek \u0107e se s famozne “povijesne distance” mo\u0107i donositi definitivni zaklju\u010dci o aktualnom papi, ali to nije razlog da se ve\u0107 sada ne uvidi i ne prizna, primjerice, da je Bergoglio \u2013 usprkos kontroverzama oko njegova dr\u017eanja za vrijeme argentinskog “prljavog rata” od 1976. do 1983. \u2013 otvorio prostor za reafirmaciju progresivnih, emancipatorskih tendencija unutar latinoameri\u010dke Katoli\u010dke crkve, tj. osu\u0111ivane i proganjane “teologije oslobo\u0111enja”, premda je to jo\u0161 uvijek u naznakama i jo\u0161 uvijek te znakove treba i\u0161\u010ditavati iz standardno teolo\u0161ki \u0161ifriranih iskaza i odmjerenih gesta.<\/p>\n

Da bi se povjetarac, koji je osvje\u017eio Katoli\u010dku crkvu nakon \u0161to je Bergoglio otvorio vrata i prozore, pretvorio u ja\u010di vjetar i pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107u oluju potrebno je vi\u0161e od nekoliko papinskih o\u010ditovanja i putovanja, a u tom smislu potreban je prvenstveno kontinuitet na \u010delu Crkve, odnosno da i naredni pape nastave Franjinim putem, jer pitanje je koliko \u0107e toga on, s obzirom na dob, jo\u0161 uspjeti u\u010diniti za svoga mandata. Nada da \u0107e ga zamijeniti neki novi “Bergoglio” jednako je legitimna kao i strepnja da \u0107e ga zamijeniti neki novi “Ratzinger” koji bi mogao opet zamandaliti crkvena vrata i prozore. Spomenuti je Enzesberger u spomenutoj pjesmi lijepo zaklju\u010dio: “Treba bijesa i strpljenja da se u plu\u0107a mo\u0107i upu\u0161e fini smrtonosni prah, samljeven od onih koji su mnogo nau\u010dili”.<\/p>\n

Franjina enciklika Laudato si’ svakako je va\u017ean moment u (za sada tek mogu\u0107oj) samoobnovi Katoli\u010dke crkve i zato ga treba hvaliti, ali i dalje pa\u017eljivo pratiti njegove daljnje poteze i ne davati mu nikakav bjanko-\u010dek, jer “lud vjeruje svakoj rije\u010di, a pametan pazi na svoje korake” (Mudre izreke 14:15).<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tek \u0107e se s famozne “povijesne distance” mo\u0107i donositi definitivni zaklju\u010dci o aktualnom papi, ali to nije razlog da se ve\u0107 sada ne uvidi i ne prizna, primjerice, da je Bergoglio otvorio prostor za reafirmaciju progresivnih, emancipatorskih tendencija unutar Katoli\u010dke crkve, tj. osu\u0111ivane i proganjane “teologije oslobo\u0111enja”, premda je to jo\u0161 uvijek u naznakama i jo\u0161 uvijek te znakove treba i\u0161\u010ditavati iz standardno teolo\u0161ki \u0161ifriranih iskaza i odmjerenih gesta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-185039","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=185039"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/185039\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=185039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=185039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=185039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}