{"id":184529,"date":"2015-07-08T08:38:56","date_gmt":"2015-07-08T06:38:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=184529"},"modified":"2015-07-08T10:05:14","modified_gmt":"2015-07-08T08:05:14","slug":"draza-mihailovic-je-idol-i-ikona-tranzicione-srbije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/08\/draza-mihailovic-je-idol-i-ikona-tranzicione-srbije\/","title":{"rendered":"Dra\u017ea Mihailovi\u0107 je idol i ikona tranzicione Srbije"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Drago Kova\u010devi\u0107<br \/>\n<\/strong><\/em><br \/>\nSociolog Aleksej Ki\u0161juhas je asistent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i kolumnist beogradskog dnevnika \u2018Danas\u2019. Zajedno sa Markom \u0160kori\u0107em autor je vrlo zapa\u017eene knjige \u2018Evolucija i prirodna selekcija: od Anaksimandra do Darvina\u2019. U svojim se kolumnama bavi svakodnevicom srpskoga dru\u0161tva.<\/p>\n<ul>\n<li>Kako kao kolumnist uglednoga politi\u010dkog lista i \u010dovjek koji se bavi razli\u010ditim dru\u0161tvenim fenomenima vidite aktualni politi\u010dki trenutak Srbije?<\/li>\n<\/ul>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-184530 size-medium\" title=\"Aleksej Ki\u0161juhas\/Portalnovosti.com\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/Aleksej_Kisjuhas-300x223.jpg\" alt=\"Aleksej_Kisjuhas\" width=\"300\" height=\"223\" \/>Sa ovom je vla\u0161\u0107u Srbija dobila \u010dvrstu ruku (\u0161ta je samo druga re\u010d za samovolju) koju je toliko pri\u017eeljkivala i pod kojom se mazohisti\u010dki dobro ose\u0107a. Stvari u strukturnom smislu zaista podse\u0107aju na Srbiju po\u010detkom 1990-ih, odnosno na period uspona i velike popularnosti Slobodana Milo\u0161evi\u0107a. Naravno, analogije se mogu povla\u010diti i sa Erdoganom, Orbanom i sli\u010dnim kreaturama. Naime, politika je iznova zadobila karakter pojavno demokratske vlasti, koja je zapravo okupljena oko centralne, autoritarne figure mesijanskog tipa i njenih poltrona, da ne ka\u017eem apostola. A sve to uz traljavu opoziciju u mnogim \u2018kombi\u2019 strankama okupiranima sopstvenom ta\u0161tinom. Neke su druge stvari, naravno, dramati\u010dno razli\u010dite: to su, pre svega, hvalevredni poku\u0161aji integracija u nekakav razvijeni i moderni svet, umesto nekada\u0161nje (auto)izolacije. Uz mimikriju golog nacionalizma ili transformaciju nacionalisti\u010dkih mitova u one kapitalisti\u010dke, o nekakvom rastu i razvoju u okolnostima plja\u010dka\u0161koga, dr\u017eavnoga kapitalizma. To je, da ne budem previ\u0161e cini\u010dan, izvesni napredak. Ali zato je tu i dru\u0161tveni kontekst drasti\u010dno oskudnih resursa, hroni\u010dnog siroma\u0161tva nov\u010danika i duha, kao i \u017eivog nasle\u0111a rata, nacionalizma i etni\u010dkih zlo\u010dina. Sve (me) to onespokojava, pre svega zbog potencijala za uspon ekstremne, odnosno fa\u0161istoidne desnice. Devedesetih je jedan na\u010din vladanja uronjen u ideolo\u0161ko blato nacionalizma pokrenuo Srbiju na agresiju ka susedima, a danas je okre\u0107e ka sebi samoj. Jednostavno je: ni\u0161ta ne valja, treba sru\u0161iti sve ovo i krenuti ponovno. Srbija ide do\u0111avola, a ja sam ve\u0107 tamo i \u010dekam.<\/p>\n<p><strong>Strah od modernizacije<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Prije nekoliko tjedana rehabilitiran je Dra\u017ea Mihailovi\u0107; u jednoj raspravi koja je prethodila tome govorili ste o \u2018palana\u010dkom fa\u0161izmu\u2019, ali i \u2018palana\u010dkom antifa\u0161izmu\u2019. Kako, u tom kontekstu, vidite razli\u010dite revizije povijesti i \u2018popravljanja\u2019 pro\u0161losti?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pod \u2018palana\u010dkim antifa\u0161izmom\u2019 mislio sam na neborbeni, neostra\u0161\u0107eni i posve tolerantni antifa\u0161izam, u formi razli\u010ditih umetni\u010dkih performansa, diskursa o ljudskim pravima, pozicioniranja u ulogu ve\u010dite \u017ertve i sli\u010dnih narativa. Umesto toga, treba nam antifa\u0161izam koji je militantan, borben i beskompromisan, a \u010diji uzor i nasle\u0111e imamo u sopstvenoj savremenoj istoriji \u2013 jugoslovenske partizane. U tom kontekstu valja tuma\u010diti i rehabilitaciju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a i reviziju istorije Drugoga svetskog rata i socijalisti\u010dke Jugoslavije. U ukidanju toga kosmopolitskoga i \u2013 za dana\u0161nje, ve\u0107 vi\u0161edecenijske okolnosti \u2013 politi\u010dki subverzivnog nasle\u0111a, Dra\u017ea Mihailovi\u0107 je zapravo prava mera, stvarni idol ili ikona tranzicione Srbije. Njegovu rehabilitaciju treba posmatrati u jednom strukturnom i politi\u010dkom kontekstu, a ne samo estetskom smislu raznih paravojski devedesetih po Hrvatskoj i Bosni ili turisti\u010dkih memorabilija po Kalemegdanu. Dakle u kontekstu jedne politike i slike dru\u0161tva koje je kukavi\u010dko, neugledno, uskogrudo, nacionalisti\u010dko, banditsko i zlo\u010dina\u010dko prema slabijima od sebe. Njegova rehabilitacija logi\u010dki sledi iz onoga \u0161ta Srbija jeste: u tom smislu, on je \u2018sjajan\u2019 odabir iz pro\u0161losti, uz istovremeno zatiranje se\u0107anja na istinski bolju, ali i ideolo\u0161ki suprotnu pro\u0161lost za dana\u0161nje vlasti. A to je pro\u0161lost relativno moderne, hrabre i bogate zajednice ravnopravnih naroda, kakva je, u velikoj meri, bila socijalisti\u010dka Jugoslavija. U tome je su\u0161tina te rehabilitacije, odnosno revizije istorije.<\/p>\n<ul>\n<li>Konzervativizam srpskog dru\u0161tva \u010desto je pod va\u0161om lupom: iz va\u0161ih se tekstova mo\u017ee zaklju\u010diti da je kod desni\u010dara etni\u010dki neprijatelj srpstva ustupio primat neprijatelju patrijarhata. Koliko je to zapravo strah od previ\u0161e slobode i modernizacije?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Sve su to recidivi ili refleksije reakcionarne i konzervativne ideolo\u0161ke matrice tipi\u010dne za 19. vek: doma\u0107in u ku\u0107i, vo\u0111a navija\u010da kao monarh, Bog kao premijer, Srbija kao edenski vrt. I, potpuno se sla\u017eem sa vama, to je opasna trampa slobode za bezbednost ili sigurnost, a izvor joj je u strahu od modernizacije. I to ne od modernizacije shva\u0107ene u politikolo\u0161kom ili hladnoratovskom smislu, nego modernosti i moderne kao izraza jedne \u0161ire prosve\u0107enosti i emancipacije, tj. bazi\u010dno prosvetiteljske ideje o slobodi, jednakosti i bratstvu svih ljudskih bi\u0107a. A sve je to zbog infantilnog straha ljudi od samih sebe ili sumnje u sopstvenu snagu i mo\u0107. Dakle zbog opasnoga gutanja \u017evake o sopstvenoj nesavr\u0161enosti, manjkavosti ili kvarljivosti, poverovali smo u to da je neophodno da nas (a na\u0161e \u017eene i omladinu posebno!) za ruku vode razne o\u010dinske figure, idoli i bogovi. \u2018Neprijatelji srpstva\u2019 vi\u0161e nisu dovoljno atraktivni za javni diskurs, ali zato na istom mentalnom \u0111ubretu raste korov o neprijateljima na\u0161ih \u017eena i dece. I to samo zato \u0161ta nikako da ukapiramo da te \u017eene i deca nisu \u2018na\u0161i\u2019 (kao \u0161ta to nisu ni \u2018srpske zemlje\u2019), ve\u0107 svoji.<\/p>\n<ul>\n<li>Pisali ste dosta i o prosvjeti, jednom i o tome kako je pri\u010da o poreme\u0107enom sistemu vrijednosti i padu vrijednosti obrazovanja \u2013 budala\u0161tina. Koji su vam argumenti za to?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Pre sam aludirao na frazu \u2018poreme\u0107en sistem vrednosti\u2019 kao de\u017eurno traljavo obja\u0161njenje, deus ex machina za sve i sva\u0161ta u ovda\u0161njoj popularnoj analitici; malo koja fraza mi ide vi\u0161e na \u017eivce od te \u2013 li\u010di na obja\u0161njenje, a zapravo je \u0161uplje, neplodno i neta\u010dno. Za\u0161to se deca drogiraju? Za\u0161to \u017eene nose minisuknje? Za\u0161to voza\u010di bahato parkiraju? Poreme\u0107en sistem vrednosti? A ko je arbitar za ono \u0161ta je \u2018poreme\u0107en\u2019 a \u0161ta \u2018neporeme\u0107en\u2019 sistem vrednosti \u2013 Biblija, kom\u0161iluk, de\u017eurni moralisti? Istopolni brak tako\u0111e remeti vi\u0161evekovni sistem vrednosti o tome \u0161ta brak jeste, pa ne treba da imamo problem sa tim \u2018reme\u0107enjem\u2019. Ne znam ko je prvi skovao tu besmislenu frazu (voleo bih da ga upoznam), ali ona se zapamtila i \u0161iri se kao virus. Dakle preme\u0161tanje obja\u0161njenja u domen (sistema) vrednosti je problemati\u010dno zato \u0161ta zanemaruje mnoge druge uzroke stanja u kojem se nalazimo. Pomalo jereti\u010dki i namerno kontroverzno tvrdim da je sve okej sa na\u0161im sistemom vrednosti, i samo sam u tom smislu navodio primer obrazovanja. Mo\u017eda gre\u0161im, ali roditelji jo\u0161 gube \u017eivce ako deca dobivaju jedinice u \u0161koli ili godinama ne zavr\u0161avaju fakultete \u2013 zapravo, vi\u0161e nego ikad pritiskaju u\u010diteljice i nastavnike za ve\u0107u ocenu, zar ne? A i postotak visoko obrazovanih, iako nizak u pore\u0111enju sa evropskim zemljama, na istorijskom je maksimumu. Sistem obrazovanja je traljav i u krizi, ali vrednost obrazovanja nije. Drugim re\u010dima, o \u2018poreme\u0107enom\u2019 (tj. izmenjenom) sistemu vrednosti bi se moglo govoriti kad bi roditelji, kom\u0161iluk i mediji u\u010dili decu da ne treba da idu u \u0161kolu, da treba da la\u017eu i kradu, da budu lenji, da ne treba da paze sa kim odlaze u krevet itd. Nisam siguran da je to slu\u010daj. I zato su neke bazi\u010dne vrednosti sasvim dobro, hvala na pitanju; druge stvari ne valjaju. Dru\u0161tvene okolnosti \u010dine da ponekad dejstvujemo nasuprot prihva\u0107enim vrednostima rada, \u0161kolovanja, znanja, pravde i po\u0161tenja, ali \u0107e i najve\u0107i lopov re\u0107i svom detetu da nije lepo ukrasti. Ili \u0107e ga pohvaliti, ako dobije peticu u \u0161koli. Uostalom, uvek sam govorio da li\u010dno verujem jedino u telesna zadovoljstva i prolazne vrednosti. Mo\u017eda sam ja poreme\u0107en\u2026<\/p>\n<p><strong>Ute\u0161ne teorije zavere<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>U knjizi \u2018Evolucija i prirodna selekcija: od Anaksimandra do Darvina\u2019, kojoj ste koautor, opisujete intelektualni i dru\u0161tveni kontekst koji dovodi do razvoja ideja o evoluciji i prirodnoj selekciji, kao i otpora tim idejama. Koliko takvog otpora ima danas i koje je njegovo porijeklo?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Teorija i \u010dinjenica evolucije putem prirodne selekcije jedno je od najve\u0107ih, ako ne i najve\u0107e otkri\u0107e \u010dove\u010danstva o samome sebi, sa ogromnim posledicama po razumevanje prirode i \u010doveka u njoj, to jest \u010dovekovih karakteristika, \u017eelja i pona\u0161anja. Re\u010d je o teoriji koja je (mnogo vi\u0161e od teorije gravitacije, naprimer) sna\u017ena, \u010dvrsta, elegantna, dokazana te apsolutno nesporna i neproblemati\u010dna u nau\u010dnom smislu. Ali uprkos tome, postoje glasni otpori i popularna percepcija o nekakvoj kontroverzi, o nekakvim stavovima \u2018za\u2019 i \u2018protiv\u2019, kao da je mogu\u0107e ili suvislo biti za ili protiv dokazanih nau\u010dnih \u010dinjenica poput atoma ili mikroorganizama, radijacije ili magnetizma. Uzroka tome ima sijaset i ve\u0107inom su dru\u0161tvene prirode. Prvo, tu je prosto neznanje: kada je re\u010d o evoluciji, mnogi i dalje govore o \u2018opstanku najja\u010dih\u2019 (iako je re\u010d o opstanku najbolje adaptiranih, \u0161ta je va\u017ena razlika) ili da je \u010dovek \u2018nastao od majmuna\u2019 (a \u010dovek, \u0161impanza, bonobo, gorila i ostali imaju zajedni\u010dkog pretka, kao \u0161ta ga imaju i sa \u0161aranom, slavujem, buba\u0161vabom i zelenom salatom). I popularne slike evolucije \u010doveka stavljaju na vrh nekakve lestvice ili ga uzdi\u017eu kao sve manje pogrbljenog u onoj sekvenci rasta, \u0161ta sve proma\u0161uje poentu. Ljudi i danas ne znaju ili ne shvataju da \u010dovek nije jedina ljudska vrsta koja je \u017eivela na Zemlji. Drugo, tu su otpori od strane crkve i kreacionista, koji se (sa razlogom) suprotstavljaju evoluciji, kao \u0161ta su se nekada suprotstavljali Koperniku i Galileju, jer ona protivre\u010di njihovom narativu o postanku, poreklu i ulozi \u010doveka. I tre\u0107e, mo\u017eda i najva\u017enije, pri\u010da o evoluciji \u010dini da se ose\u0107amo nelagodno: ona svedo\u010di o tome da je \u010dovek samo jo\u0161 jedna vrsta \u017eivotinje, jednako (ne)obi\u010dna i jednako posebna kao i sve druge. Evolucija je istinski vratila \u010doveka prirodi, ali prirodi koja je relativno nezainteresovana za njega. Drugim re\u010dima, ukazala je na to da \u010dovek nije predmet nekakvoga posebnog stvaranja, promisli ili namere, nego samo jo\u0161 jedna neobi\u010dna slu\u010dajnost nastala u ustajaloj vodi, da parafraziram Bertranda Rasela. A to je opasna ideja, jer svi vole da se ose\u0107aju posebno. Zato je jednoj tako sjajnoj, ali i bazi\u010dno prostoj ideji trebalo toliko mnogo vremena da se jasno formuli\u0161e i izrazi, uprkos hrabroj i bogatoj predistoriji o kojoj pi\u0161emo \u2013 tek 1859., objavljivanjem \u2018Porekla vrsta\u2019. I zato je evolucionista Darvin i revolucionar.<\/p>\n<ul>\n<li>Pisali ste o lokalnim verzijama teorija zavjere koje se hrane antiamerikanizmom: ka\u017eete da ljudi rado suspendiraju zdrav razum i kriti\u010dko mi\u0161ljenje, jer duboko u sebi \u017eele vjerovati da netko kontrolira svijet. Je li svijet zaista nekontroliran?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Naravno da je nekontrolisan! Svet izgleda ta\u010dno onako kako bi izgledao da je nekontrolisan, nekoordiniran ili haoti\u010dan \u2013 kao kakofonija gomiletine lidera i lider\u010di\u0107a kratkog roka trajanja. Ekipe sa svojim uskogrudim interesima, u okolnostima mno\u0161tva neanticipiranih i nasumi\u010dnih doga\u0111aja, od ekonomske krize do ISIS-a. Glavni problem sa teorijama zavere je preterana i neutemeljena vera u snagu politi\u010dkih i ekonomskih elita da bilo \u0161ta iskontroli\u0161u. Do\u0111avola, ni jedan Votergejt nije uspeo da se sakrije. Verujte, svet bi izgledao kao pristojnije mesto za \u017eivot da njime zaista upravlja \u0161a\u010dica mra\u010dnjaka iz Brisela, sionskih mudraca iz Va\u0161ingtona ili reptila sa Marsa. Ute\u0161no je misliti da neko stra\u0161ilo ili babaroga imaju totalnu kontrolu nad na\u0161im sudbinama: prvo, to zna\u010di da nije sve tako nasumi\u010dno, opasno i rizi\u010dno kao \u0161ta jeste i drugo, zato \u0161ta onda ne moramo da preuzmemo odgovornost za svoj \u017eivot i tu sudbinu. I jo\u0161 ispadamo prividno skepti\u010dni i buntovni, dakle \u20183 u 1\u2019, na \u0161tetu logike i zdravog razuma. To je intelektualno i moralno lenja, ali i veoma privla\u010dna mentalna pozicija. Karl Sejgan je to najbolje rekao: iza svake iracionalnosti i pseudonauke stoji dete koje sisa prst i skriva se iza maj\u010dine suknje. Isto va\u017ei i za teorije zavere. Kad eksplodira bomba u metrou i stradaju nevini ljudi koji neodoljivo podse\u0107aju na nas same, lak\u0161e je pomisliti da je to ciljano isplanirala i organizovala na\u0161a vlada, mater joj\u2026, nego da su to uradila tri tinejd\u017eera neispra\u017enjenih testisa u ime (pokazivanja) svoga boga. Jer to onda ipak zna\u010di da nije sve tako nasumi\u010dno i opasno, nego da postoji neka ve\u0107a shema stvari, da neko ipak upravlja na\u0161im \u017eivotima i da, ako ho\u0107ete, univerzum nije tako hladan, besmislen i nezainteresovan.<\/p>\n<p><strong>Zadovoljavamo se \u0161kartom<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>Pomalo ste ironi\u010dni prema idejama profesionalnih zagovara\u010da \u2018pozitivnog mi\u0161ljenja\u2019, koji propagiraju teoriju po kojoj jednostavno ne treba misliti na lo\u0161e i ru\u017ene stvari. Vi ka\u017eete obrnuto: previ\u0161e razmi\u0161ljanja o tome da ne treba razmi\u0161ljati o negativnim stvarima \u010dini da razmi\u0161ljamo samo o njima?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Da budem iskren, nadam se da sam prili\u010dno (a ne pomalo) ironi\u010dan i kriti\u010dan prema tom teroru sre\u0107e i pozitivnog mi\u0161ljenja. Postoji niz nau\u010dnih studija koje upu\u0107uju na to da nas \u2018pozitivno mi\u0161ljenje\u2019 mo\u017ee ozbiljno osujetiti, spota\u0107i, pa i unakaziti. Posebno ako se propisuje kao lek za odre\u0111ena stanja ili bolesti. Re\u010d je o jeftinoj i detinjastoj \u2018uradi sam\u2019 psihologiji, koja nudi laka re\u0161enja za te\u0161ke probleme. A svet i njegovi problemi ne\u0107e nestati ako za\u017emurimo, naprotiv, mogu se samo umno\u017eiti ako se sa njima ne suo\u010dimo. Iako spasa nema, pre \u0107emo ga prona\u0107i u pesimizmu i o\u010daju. Naime, mislim i da je sama \u2018pozitivnost\u2019 ili \u2018sre\u0107a\u2019, odnosno da je ona bez prate\u0107eg smisla jedno prozai\u010dno, isprazno i plitko iskustvo. Istinski odrastao svet ima pametnija posla od ose\u0107anja nekakve banalne sre\u0107e: mukotrpan rad, sticanje znanja i, dabome, svetsku revoluciju.<\/p>\n<ul>\n<li>\u0160to su, po vama, dugoro\u010dni klju\u010dni problemi srpskog dru\u0161tva?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Uz ambivalentan stav prema modernizaciji, time i neodoljivu privla\u010dnost parohijalnosti, samozaljubljenosti i uskogrudosti nasuprot kosmopolitisma, klju\u010dan je problem upravo odsustvo dugoro\u010dnosti. Neko \u0107e to nazvati \u2018stabilno\u0161\u0107u\u2019, ali nije re\u010d o tome \u2013 dru\u0161tvo je intrinzi\u010dno nestabilno i mora da bude nestabilno. Da ilustrujem: pre par nedelja mi je procurio bojler i potopio kupatilo i kom\u0161iju ispod mene. Bojler je naprosto, po prirodi stvari, nestabilan, kao i kvalitet novosadske vode. Me\u0111utim, poenta je u dugoro\u010dnosti, odnosno u tome da li se isplati da kupujem novi, vidim li sebe u istom stanu na srednji i dugi rok i, posledi\u010dno, ho\u0107u li kupiti \u0161kart ili kvalitet da mi greje vodu. Isto je i sa problematikom srpskog dru\u0161tva. Usled sveprisutne kratkoro\u010dnosti, zadovoljavamo se \u0161kartom, jeftinim i lakim re\u0161enjima \u2013 od nacionalizma do ke\u0161-kredita. Da se razumemo, u pitanju je racionalan izbor u takvom kratkoro\u010dnom kontekstu, ali zbog toga trajno \u017eivotarimo, umesto da kvalitetno \u017eivimo.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/aleksej-kisjuhas-draza-mihailovic-je-idol-i-ikona-tranzicione-srbije\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Aleksej Ki\u0161juhas:  Mihailovi\u0107evu rehabilitaciju treba posmatrati u kontekstu dru\u0161tva koje je kukavi\u010dko, neugledno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-184529","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184529","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=184529"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184529\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=184529"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=184529"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=184529"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}