{"id":184374,"date":"2015-07-06T08:51:28","date_gmt":"2015-07-06T06:51:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=184374"},"modified":"2015-07-06T08:51:28","modified_gmt":"2015-07-06T06:51:28","slug":"srebrenica-vijesti-iz-inostranstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/06\/srebrenica-vijesti-iz-inostranstva\/","title":{"rendered":"Srebrenica: Vijesti iz inostranstva"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska
\n<\/strong><\/p>\n

\"BiljanaVrte\u0107i se, iz dana u dan, u vlastitim dru\u0161tvenom, politi\u010dkom i egzistencijalnom krugu, gra\u0111ani Makedonije su sami sebi postali centar univerzuma. Usredsre\u0111eni na svoje nesre\u0107e (i \u201enesre\u0107e\u201c), lako zaboravljaju na ostale, na nesre\u0107nije od njih. Tako je nekako pro\u0161lo dvadeset godina od Srebrenice, a i od Dejtona. Re\u0107i \u0107e neko: kako samo vrijeme prolazi, proletjele dvije decenije od onoga \u0161to se de\u0161avalo kao jo\u0161 ju\u010de! Ali, da li vrijeme zaista leti – ili se mo\u017eda okamenjuje u ljudima, kao i u narativu proiza\u0161lom od krvi i zlo\u010dina? Da li vrijeme mo\u017ee da izlije\u010di rane? Da li je dvadeset godina dovoljno da se o zlo\u010dinu ovakvih razmjera govori i sa srcem i sa razumom, da bi se izvukla pouka? Kad su godi\u0161njice u pitanju, u Makedoniji postoje samo dvije: vrijeme, uspjesi i porazi se mjere od sticanja nezavisnosti i od konflikta iz 2001-ve. I ni\u0161ta van toga nije va\u017eno, posebno ako se odnosi na nedavnu pro\u0161lost.<\/p>\n

U UN je odr\u017eana zvani\u010dna komemoracija \u017ertava iz Srebrenice; u toku je i geopoliti\u010dko natezanje oko rezolucije predlo\u017eene od strane Velike Britanije; razmi\u0161lja se o uvo\u0111enju jo\u0161 jednog \u201eme\u0111unarodnog dana\u201c (\u017ertvama genocida ovog puta), odr\u017eavaju se brojne debate, konferencije i komemorativni doga\u0111aji u susret 11. jula. Ali, ni\u0161ta od toga ne dopire do Makedonije!<\/p>\n

Razmi\u0161ljaju\u0107i o onom vremenu rata u Hrvatskoj i Bosni, \u010dasno je priznati da je Makedonija zaboravila ostatak zajedni\u010dke domovine mnogo prije nego \u0161to se desila Srebrenica. Osje\u0107aj nemo\u0107i da se promijeni bilo \u0161ta, ali i osje\u0107aj olak\u0161anja \u0161to mi nismo dio te ratne pri\u010de; kontradiktorna atmosfera zadovoljnog uljuljkavanja u uvjerenju da smo \u201eoaza mira\u201c, potajno pridru\u017eenog strahom od \u201ekosovizacije\u201c – sve su to bili faktori koji su doprinijeli da makedonska javnost po\u010dne pratiti vijesti iz inostranstva. To je bilo potpuno deta\u010diranje: to \u0161to se de\u0161ava izvan Makedonije nije vi\u0161e na\u0161a briga, pa \u010dak i kada umiru hiljade civila na samo nekoliko stotina kilometara od nas! Zar nije bilo \u010dak i protesta kada se \u010dulo da vlada planira otvaranje izbjegli\u010dkog kampa nadomak Skopja?<\/p>\n

Sje\u0107am se jedne porodi\u010dne scene iz tog vremena: na TV vijestima je i\u0161ao izvje\u0161taj iz Bosne (ili je to mo\u017eda bila Hrvatska?). Dok smo mi, odrasli, sjedeli u totalnoj ti\u0161ini, moja najstarija \u0107erka (oko 10 godina stara) postavila je te\u0161ko i tipi\u010dno dje\u010dje pitanje: mama, da li gledate dokumentarni film? Da li je ovo iz Drugog svjetskog rata? Pogledali smo se na brzinu, za\u010du\u0111eni da je dijete intuitivno shvatilo u\u017eas i klju\u010dnu poentu onoga \u0161to je i\u0161lo kao \u201evijesti iz inostranstva\u201c: ispred na\u0161ih (\u0161irom zatvorenih) o\u010diju odvijale su se neki od naju\u017easnijih doga\u0111aja, koji su se mogli uporediti samo sa onima iz Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Kada je nakon nekoliko godina miris krvi i oru\u017eja stigao do nas, ponovo nismo mislili na Bosnu, na Srebrenicu ili Vukovar. Da smo ih imali negdje u podsvijesti, mo\u017eda se ne bi ni krenulo tim putem ka osvajanju ciljeva pla\u0107enih ljudskim \u017eivotima… Ali, jedino \u0161to mo\u017eemo nau\u010diti od istorije je da se od nje ne mo\u017ee ni\u0161ta nau\u010diti. Ljudi i narodi \u0107e i dalje \u010diniti iste gre\u0161ke kao i njihovi susjedi ili preci, pa \u0107e \u010dak i misliti da imaju \u201emoralnu\u201c obavezu da se prihvate oru\u017eja. Sre\u0107om, na\u0161 mali rat je trajao relativno kratko i iza sebe ostavio daleko manje ljudskih \u017ertava. Ali, za vrijeme godi\u0161njice Srebreni\u010dkog masakra ili nekog drugog, umesto da se ose\u0107amo kao pravednici, trebali bismo se pitati: \u0161to je makedonska dr\u017eava u\u010dinila za ovda\u0161nje \u017ertve i posebno za nestale? Upravo zato \u0161to ih je desetak na broju (nasuprot hiljadama u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Kosovu), teret i odgovornost \u0161to nije ni\u0161ta ura\u0111eno je jo\u0161 ve\u0107i i sramniji.<\/p>\n

Iznad \u017ealosne Bosne su i dalje tamni oblaci. I nakon dvadeset godina, te\u0161ko je re\u0107i mirna Bosna. Za mnogima se jo\u0161 traga, a narodi \u017eive u ve\u0107og segregaciji nego ikada ranije. Mr\u017enja je sada oficijalizirana i ugra\u0111ena u ud\u017ebenike, a ono \u0161to se odatle nau\u010di, odmah se primjenjuje: na sportskim terenima se \u010duju ratni pokli\u010di. \u201eNo\u017e, \u017eica, Srebrenica\u201c, \u201eUbij, ubij\u201c ili \u201eSrbe na vrbe\u201c su slogani koji izlaze iz grla mladih ljudi koji nisu ni bili ro\u0111eni te 1995-te, a mnogi od njih nisu nikada putovali izvan svojih dr\u017eava ili kantona. S druge strane, neki pretstavnici porodica \u017ertava su postali celebrities, stekli su oreol mu\u010denika (ta\u010dnije, mu\u010denica) i prona\u0161le su sebe otkako su izgubili svoje najdra\u017ee. Jo\u0161 gore, po\u010deli su voditi politiku, a i dijeljenje pravde im nije nepoznato: oni ka\u017eu \u010diji je general samo branio svoj narod, a \u010diji samo ubijao nedu\u017ene civile (koji su slu\u010dajno njihovog etni\u010dkog porijekla).<\/p>\n

Na \u017ealost, ni ova jubilarna d\u017eenaza u Srebrenici ne\u0107e zna\u010diti ujedinjavanje oko zajedni\u010dke poruke, koja je toliko potrebna ovom regionu. \u010cin koji je trebao ozna\u010diti podsje\u0107anje na \u017ertve, priznavanje njihovih stradanja i osuda politika koje su dovele do genocida (i do njegovog pravdanja ili odricanja), sada ulazi u novu fazu me\u0111usebnog prepucavanja oko toga ko je imao vi\u0161e \u017ertava (povodom hap\u0161enja Nasera Ori\u0107a) ali i u kontekst geopoliti\u010dkih spekulacija i konspiracija (povodom rezolucije o Srebrenici). Kao ulje na vatri dolaze i najnovija otkri\u0107a da su najve\u0107e zapadne sile i te kako odgovorne za ono \u0161to se de\u0161avalo u Srebrenici.<\/p>\n

Sr\u0111an Aleksi\u0107, srpski momak iz Trebinja koji je ubijen dok je poku\u0161avao spasiti svog poznanika, Bo\u0161njaka, je nepoznato ime za ve\u0107i dio javnosti, koja se vi\u0161e \u201epali\u201c na igru brojki i natje\u010de u samoviktimizaciji nego \u0161to je zainteresovana za isticanje pojedina\u010dnih primjera herojstva druga\u010dijeg tipa. Sve je ovo jo\u0161 jedan dokaz o nezavr\u0161enoj doma\u0107oj zada\u0107i na planu utvr\u0111ivanja \u010dinjenica kao osnova za pomirenje (ostavljeno za neke budu\u0107e generacije).<\/p>\n

Sve do sredine avgusta kada \u0107emo se samo za dan-dva podsjetiti na 2001. godinu (nisam sigurna da \u0107e \u017ertve uop\u0161te biti pomenute), ova se tema ne\u0107e otvoriti u Makedoniji. Srebrenica ostaje u rubrici \u201evijesti iz inostranstva\u201c i kao \u010dinjenica, i medijski i emocionalno. Oni kojima naviru suze na samu pomisao kako je umirala Jugoslavija (i posebno Bosna koja je bila njeno srce) kri\u0161om \u0107e iskazati svoju \u017ealost – kri\u0161om da ne bi bili optu\u017eeni kao jugonostalgi\u010dari. U zemlji u kojoj nema dijaloga u vezi vlastitih \u017ertava, ma koliko bile malobrojne, ne mo\u017ee se o\u010dekivati empatija za one iz regiona od koga su se razveli.<\/p>\n

Da ironija bude ve\u0107a, jedini iz medijske sfere koji se sjetio BiH i godi\u0161njice je jedan kvazinovinar i sija\u010d mr\u017enje. Makedonska je javnost imala \u201e\u010dast i zadovoljstvo\u201c (da citiram voditelja popularnog talk-show-a) da vidi intervju sa Miloradom Dodikom, \u010dovjekom koji negira genocid u Srebrenici. Ali, ta tema je ionako nebitna za makedonske gledaoce. Za razliku od opozicionih medijskih perjanica koji vole da Gruevskog upore\u0111uju sa Milo\u0161evi\u0107em, ovaj patriotski novinar je u\u010dinio sal\u00adto mor\u00adta\u00adle. Napravio je \u201eparalelu\u201c izme\u0111u Dodika i Gruevskog. Paralela izme\u0111u Republike Srpske i Makedonije je \u201eotkrivena\u201c u postojanju stranih zavjera, obojenih revolucija, u opoziciji i nevladinim organizacijama koji \u017eele da sru\u0161e vlast izabranu od naroda. U svom zanosu, voditelj nije ni primijetio da se Dodik dr\u017ei Dejtonskog sporazuma kao slijepac za \u0161tap, i to iz istih razloga iz kojih i svaki prosje\u010dni albanski nacionalista dr\u017ei Ohridskog sporazuma kao okvira i polaznu ta\u010dku za legitimaciju separatizma. Eto, to je postigla Makedonija za 20 godina.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na \u017ealost, ni ova jubilarna d\u017eenaza u Srebrenici ne\u0107e zna\u010diti ujedinjavanje oko zajedni\u010dke poruke, koja je toliko potrebna ovom regionu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":180260,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-184374","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184374","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=184374"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184374\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180260"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=184374"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=184374"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=184374"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}