{"id":184199,"date":"2015-07-04T07:00:48","date_gmt":"2015-07-04T05:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=184199"},"modified":"2015-07-03T17:35:48","modified_gmt":"2015-07-03T15:35:48","slug":"socijalizam-bi-trebao-zapoceti-s-onim-za-sto-se-bori-a-ne-s-onim-protiv-cega-se-bori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/07\/04\/socijalizam-bi-trebao-zapoceti-s-onim-za-sto-se-bori-a-ne-s-onim-protiv-cega-se-bori\/","title":{"rendered":"Socijalizam bi trebao zapo\u010deti s onim za \u0161to se bori, a ne s onim protiv \u010dega se bori"},"content":{"rendered":"

Autor: Alex Gourevitch<\/strong><\/em><\/p>\n

\"AlexSocijalizam \u0107e kao mogu\u0107nost postojati dok god kapitalizam nastavi ustrajati kao stvarnost. No, socijalizam je mogu\u0107nost koju se mora iznova osmisliti. Koje bi ideje trebalo iznova osmisliti? Prvi su socijalisti, poput Roberta Owena ili Charlesa Fouriera, dr\u017eali kako socijalisti\u010dka zajednica treba biti relativno malo, dobrovoljno udru\u017eenje osoba utemeljeno na zajedni\u010dkom posjedu imovine, dijeljenju tereta rada i raspodjeli bogatstva kojega su proizveli na relativno egalitaran na\u010din. Socijalizam je predstavljao dokidanje siroma\u0161tva, a time i dokidanje kriminala. Budu\u0107i da danas socijalizam povezujemo s dr\u017eavom, a ne sa zajednicama utemeljenima na dobrovoljnoj osnovi \u2013 to bi nas moglo iznenaditi. Dr\u017eavni socijalizam je izum ljudi poput Louisa Blanca i Karla Marxa. Oni su smatrali kako problem ne le\u017ei samo u privatnom vlasni\u0161tvu ve\u0107 i u specifi\u010dnoj klasi koja je monopolizirala kontrolu nad tom imovinom. To bi zna\u010dilo da je jedini na\u010din transformiranja dru\u0161tva zauzimanje dr\u017eave kako bi se ekspropriralo kapitalisti\u010dku klasu.<\/p>\n

Nije se radilo tek o pitanju taktike. Pojedinci poput Marxa u modernoj su tehnologiji vidjeli ne samo dokidanje siroma\u0161tva ve\u0107 i emancipaciju ljudskog potencijala. Socijalizam je trebao biti raj produktivnosti, dokolice i obilja. Roboti su trebali zamijeniti radnike, a preostali te\u0161ki rad trebao je biti smanjen na minimum tako \u0161to \u0107e svi dijeliti odgovornost za njega. Osam sati dnevno postalo bi \u0161est sati, a potom \u010detiri sata dnevno, bez \u017ertvovanja potro\u0161nje, a svi bi imali pristup odre\u0111enim proizvodnim sredstvima kako bi ih mogli upotrijebiti za razvijanje svojih kreativnih potencijala.<\/p>\n

Razlog zbog kojega sve ovo pomalo zvu\u010di izgubljeno u izmaglici pro\u0161lih vremena ili poput pustih \u017eelja nije zato \u0161to je to neostvarivo ili neprivla\u010dno ve\u0107 stoga \u0161to je u na\u0161em dru\u0161tvu politi\u010dki momentum toliko slab. \u017divimo u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu jer su alternative \u2013 barem do sada \u2013 pora\u017eene. Tek nam se zbog okrutne igre sudbine \u010dini da je kapitalizam, a ne socijalizam, historijski neizbje\u017ean dru\u0161tveni poredak. Zbog pomanjkanja velikih socijalisti\u010dkih pokreta ili socijalisti\u010dkih stranaka koje \u2013 za razliku od realno postoje\u0107ih europskih \u201esocijalisti\u010dkih” stranaka \u2013 vjeruju u podru\u0161tvljenje sredstva za proizvodnju, socijalizam je ostao tek ideja. Skoro da je rije\u010d o ne\u010dijoj subjektivnoj preferenciji koja u kona\u010dnici mo\u017ee imati malo posljedica na dru\u0161tvenu stvarnost. Mislim da klju\u010d njegove ponovne invencije le\u017ei u onome zbog \u010dega je bio privla\u010dan u pro\u0161losti: sposobnosti prepoznavanja nezadovoljenih i neodgodivih \u017eelja koje kapitalizam nije u stanju zadovoljiti, te potom organiziranje dru\u0161tva oko tih \u017eelja. Postoji mnogo aktivista koji se bore protiv rasizma, seksizma i privilegiranih slojeva. No socijalizam \u0107e, ukoliko ima namjeru ponovno zadobiti \u0161iroke mase, morati zapo\u010deti s onim za \u0161to se bori, a ne onim protiv \u010dega se bori.<\/p>\n

Smatram da je u tom pogledu Marx bio na dobrome tragu. Treba krenuti od nade da tehnologija mo\u017ee osloboditi ljude te\u0161kog rada bez ikakvih \u017ertvovanja njihovih \u017eivotnih u\u017eitaka. Univerzalna dokolica i univerzalna potro\u0161nja. Stoga, nasuprot onim ljevi\u010darima koji smatraju da je problem s kapitalizmom u prevelikoj potro\u0161nji, socijalist mo\u017ee tvrditi da kapitalizam ograni\u010dava potro\u0161nju. U kapitalizmu nam je dopu\u0161teno konzumirati dokle god ve\u0107ina ljudi i dalje ima predugo radno vrijeme ili obavlja prete\u0161ke poslove na nezadovoljavaju\u0107im i nepo\u017eeljnim radnim mjestima. To u najmanju ruku zna\u010di da je kapitalizam nedovoljno produktivan jer uludo rasipa brojne sposobnosti i talente ljudi na zatupljuju\u0107e ili besmislene zadatke \u2013 zadatke koje bi mogli obavljati strojevi. \u010cini mi da bi socijalisti trebali zadr\u017eati mogu\u0107nost uvo\u0111enja \u010detverosatnog radnog dana jer ga kapitalizam nije sposoban ponuditi \u2013 osim onima koji su izrazito bogati i onima koji su podzaposleni. Za potonje je \u010detverosatni radni dan okrutna \u0161ala i izvor tjeskobe umjesto zadovoljstva. Trenutno je ostvarivo, \u010dak i bez velikog odga\u0111anja, omogu\u0107iti svima da u\u017eivaju razinu potro\u0161nje koja nadilazi osnovne \u017eivotne potrebe i da pritom rade daleko manje.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna prikrivena \u017eelja mogla bi biti razvijanje vlastitih kapaciteta osobe neovisno o njihovoj nov\u010danoj vrijednosti. Izrazi poput “ljudskog kapitala”, “ljudskih resursa” ili “sposobnosti koje osiguravaju prednost”, gesla su na\u0161eg kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva. Oni odli\u010dno oslikavaju na koji na\u010din razmi\u0161ljamo o svojim vje\u0161tinama i talentima. Poti\u010de nas se da se prema njima odnosimo instrumentalno, kao \u0161to bismo se odnosili prema portfelju dionica, umjesto kao prema ne\u010demu \u0161to je vezano uz na\u0161e \u017eivotne projekte. Naravno, postoji dobar razlog zbog kojega se prema njima odnosimo na taj na\u010din: bitno nam je znati je li na\u0161 trud koristan. Dominantno mjerilo u na\u0161em dru\u0161tvu jest je li netko spreman platiti za na\u0161 trud, pa se stoga \u010dini da je potreba koju njime namirujemo tim va\u017enija i hitnija \u0161to je ve\u0107i iznos koji nam netko pritom ispla\u0107uje. Neovisno koliko u pojedinim slu\u010dajevima ovo zvu\u010dalo razborito, znamo da, gledaju\u0107i u cjelini (s obzirom na ekstremnu nejednakost u bogatstvu i prihodima te izostanak demokratske kontrole nad proizvodnjom), u kona\u010dnici ne namirujemo najhitnije potrebe nego potrebe najbogatijih. Razvijanje na\u0161ih sposobnosti podre\u0111eno je potrebi stjecanja novca kako bismo pre\u017eivjeli, \u200b\u200ba poslovi koji pritom dolaze u obzir nesrazmjerno ovise o potrebama najbogatijih.<\/p>\n

Mislim da socijalisti i po ovom pitanju imaju \u0161to za ponuditi. Ne samo izda\u0161ni sustav socijalne skrbi (zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, temeljni dohodak), nego i pristup proizvodnim sredstvima, kako bismo mogli eksperimentirati s kreativnim potencijalima bez da smo prije toga prisiljeni skrbiti o vlastitom pre\u017eivljavanju. Pretpostavljam da bi u takvom dru\u0161tvu ve\u0107ina ljudi dobrovoljno doprinosila svojim sposobnostima i talentima s ciljem zadovoljavanja potreba drugih \u2013 ne iz nekog altruisti\u010dnog poriva, nego iz osobnog zadovoljstva koje proizlazi iz pronala\u017eenja podudarnosti izme\u0111u vlastitih sklonosti i dru\u0161tvenih potreba. U na\u0161em se dru\u0161tvu ve\u0107ina rada obavlja na temelju prisiljavanja ljudi da svoje sposobnosti prodaju za nadnicu. Smatram da bi u socijalisti\u010dkom dru\u0161tvu bilo potrebno daleko manje prinude da se te dru\u0161tvene potrebe zadovolje, dijelom zbog toga \u0161to bi potrebe bile redefinirane na na\u010din da ne uklju\u010duju preferencije bogatih, a dijelom i zbog toga \u0161to bi oni koji rade prona\u0161li ve\u0107i stupanj podudarnosti izme\u0111u rada i dru\u0161tvene korisnosti. To je, u svakom slu\u010daju, tip socijalisti\u010dke \u017eelje koja je vrijedna razmatranja.<\/p>\n

No ovo su sve, ipak, utopijske mogu\u0107nosti. One \u0107e ostati takvima sve dok se ne pojavi klasa koja je sposobna i spremna dati im odre\u0111eniji i konkretniji oblik.<\/p>\n

*Alex Gourevitch je asistent politi\u010dkih znanosti na Sveu\u010dili\u0161tu Brown i autor knjige From Slavery to the Cooperative Commonwealth: Labor and Republican Liberty in the Nineteenth Century. Pi\u0161e za publikacije poput Jacobina, Dissent, New York Magazine, i The American Prospect.<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
Slobodni filozofski<\/em><\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Alex Gourevitch Socijalizam \u0107e kao mogu\u0107nost postojati dok god kapitalizam nastavi ustrajati kao stvarnost. No, socijalizam je mogu\u0107nost koju se mora iznova osmisliti. Koje bi ideje trebalo iznova osmisliti? Prvi su socijalisti, poput Roberta Owena ili Charlesa Fouriera, dr\u017eali kako socijalisti\u010dka zajednica treba biti relativno malo, dobrovoljno udru\u017eenje osoba utemeljeno na zajedni\u010dkom posjedu imovine, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":184200,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-184199","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184199","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=184199"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/184199\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/184200"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=184199"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=184199"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=184199"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}