{"id":183771,"date":"2015-06-28T09:07:45","date_gmt":"2015-06-28T07:07:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=183771"},"modified":"2015-06-28T09:13:10","modified_gmt":"2015-06-28T07:13:10","slug":"diskriminacija-i-zlostavljanje-su-odraz-drustvene-situacije-a-ne-slabosti-zena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/28\/diskriminacija-i-zlostavljanje-su-odraz-drustvene-situacije-a-ne-slabosti-zena\/","title":{"rendered":"&#8216;Diskriminacija i zlostavljanje su odraz dru\u0161tvene situacije, a ne slabosti \u017eena&#8217;"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autorka: Dolores Mar\u010deti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?attachment_id=183772\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft wp-image-183772 size-medium\" title=\"Andreja Kulun\u010di\u0107\/Libela\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/06\/Andreja-Kuluncic-300x223.jpg\" alt=\"Andreja Kuluncic\" width=\"300\" height=\"223\" \/><\/a>Andreja Kulun\u010di\u0107 je vizualna umjetnica i docentica na Odsjeku za animirani film i nove medije pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojim radovima se naj\u010de\u0161\u0107e bavi dru\u0161tveno anga\u017eiranom umjetno\u0161\u0107u koja je odraz \u017eelje za humanijim razumijevanjem marginaliziranih skupina. Nevidljive situacije i tabu teme stavlja u slu\u017ebu umjetnosti kroz koju propituje razli\u010dite aspekte dru\u0161tvenih odnosa, te inicira aktivnu suradnju publike. Razvijaju\u0107i posebnu metodologiju koju koristi u istra\u017eivanju i osvje\u0161tavanju dru\u0161tva, te uspostavljaju\u0107i kontakt s mre\u017eom ljudi koji svojim iskustvom i podru\u010djem rada aktivno sudjeluju u projektima, Andreja je bez sumnje zaslu\u017eila titulu jedne od najcjenjenijih umjetnica na me\u0111unarodnoj sceni. Prije dvije godine objavila je dvojezi\u010dnu knjigu Art for Social Changes, odnosno Umjetnost za dru\u0161tvene promjene u izdanju neprofitne udruge MAPA iz Zagreba. Sudjelovala je i izlagala svoje radove na brojnim me\u0111unarodnim izlo\u017ebama diljem svijeta poput Manifesta4 (Frankfurt\/Main), Documenta11 (Kassel), Liverpool Biennial04 (UK), Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb), 8.Istanbul Biennal (Turska), Ludwig Museum (Budimpe\u0161ta), PS1 (New York)&#8230; U razgovoru s Andrejom Kulun\u010di\u0107 pobli\u017ee smo upoznali pozadinu njezinih projekata koje nam je detaljno predstavila u svom zagreba\u010dkom ateljeu.<\/p>\n<ul>\n<li>Va\u0161 dugogodi\u0161nji rad obilje\u017eili su projekti vezani za ljude na margini na\u0161eg dru\u0161tva, koji su imali uspje\u0161an odjek diljem svijeta. Kada ste se zainteresirali za dru\u0161tveno anga\u017eiranu umjetnost?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Studirala sam kiparstvo u Novom Sadu, Beogradu i u Budimpe\u0161ti. Zanimao me prostor, odnosno jedna vrsta taktilnosti koja se doga\u0111a u kiparstvu, te sam nakon zavr\u0161etka studija odlu\u010dila godinu dana putovati, vidjeti gdje sam u odnosu na dru\u0161tvo u kojem \u017eivim i \u017eelim li se zaista baviti umjetno\u0161\u0107u. Zanimala su me egzoti\u010dna mjesta i kontinenti na kojima puno mo\u017ee\u0161 nau\u010diti reflektiraju\u0107i svoju kulturu, tako da je moj prvi odabir bio Jordan i Sirija. \u0160est mjeseci sam provela u Amanu gdje sam se po\u010dela baviti dru\u0161tvenom problematikom, u ovom slu\u010daju ekologijom. Tamo je bila i moja prva samostalna izlo\u017eba ambijentalna instalacija koja je prikazivala ispumpavanje vode iz prekrasne oaze Azraq koja je polagano izumirala. Bila je to &#8216;94, koju pamtim kao po\u010detak svog djelovanja.<\/p>\n<p>Nakon Sirije i Jordana uslijedilo je jednogodi\u0161nje putovanje po Latinskoj Americi gdje sam se zainteresirala za dru\u0161tvenu pravednost. Proputovala sam mnoge zemlje poput Ekvadora, \u010cilea, Perua i Argentine, i zaista osjetila razlike me\u0111u njima i njihovu problematiku. Iako sam ve\u0107 tada imala sna\u017enu \u017eelju zapo\u010deti neku vrstu dru\u0161tvenog anga\u017emana vezanog za umjetnost, nisam imala niti dovoljno financijskih sredstava, niti mogu\u0107nosti da to ostvarim. U Latinsku Ameriku sam se vratila tek 2013. godine i oti\u0161la u Meksiko, te u Muzeju suvremene umjetnosti u Mexico Citiju postavila rad koji se ti\u010de Indijanaca\/ki, siroma\u0161nih radnika\/ca, teologa oslobo\u0111enja i problematike tih podru\u010dja koji sam osjetila jo\u0161 pri prvom putovanju &#8216;95. Ako postoji problem, situacija ili marginalizirana skupina, nikada se ne postavljam u poziciju odvjetnice koja nekoga zastupa. Nastojim stvoriti drugi na\u010din dijaloga ili osna\u017eiti nekoga kroz svoju metodologiju u smislu umjetnosti, i to je oduvijek bio i ostao moj princip rada.<\/p>\n<ul>\n<li>2013. godine izdali ste knjigu &#8216;Umjetnost za dru\u0161tvene promjene&#8217; namijenjenu stru\u010dnoj publici, ali i svima koji imaju interesa za dru\u0161tveni anga\u017eman. Kako je izgledao proces nastajanja knjige?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Knjigu potpisuju, povjesni\u010darka umjetnosti Irena Beki\u0107 koja je bila zadu\u017eena za tekstove u knjizi, dizajner vizualnih komunikacija Dejan Dragosavec Ruta s kojim sura\u0111ujem u ve\u0107ini publikacija izdanih unazad nekoliko godina i moja malenkost. Ideja knjige je neka vrsta priru\u010dnika za radove, metodologije i aktualne probleme s kojima sam se bavila u posljednjih 20 godina. Tijekom osmi\u0161ljavanje knjige dogovorili smo da uvodni tekstovi opisuju starije radove s mojih po\u010detaka u dru\u0161tveno anga\u017eiranoj umjetnosti, a slijede ih tematski radovi od ksenofobije, depresije do ilegaliziranih radnika, te na koji na\u010din se ti problemi kroz umjetnost obra\u0111uju.<\/p>\n<ul>\n<li>Jedna ste od autorica izlo\u017ebe &#8216;Po\u010deti najbolje \u0161to se mo\u017ee&#8217; koja je bila dio dugoro\u010dnog multidisciplinarnog istra\u017eiva\u010dkog projekta &#8216;Kreativne strategije&#8217;. Kako se razvila ideja za jedan takav projekt?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Izlo\u017eba je tre\u0107i dio tog istra\u017eivanja, a o Kreativnim strategijama sam po\u010dela razmi\u0161ljati 2009. godine. Trebalo mi je godinu dana da sve koncipiram i prona\u0111em financijska sredstva za realizaciju. 2010. godine zapo\u010dela sam prvi modul koji se ticao zagreba\u010dke Mamutice, nakon \u010dega je uslijedio Meksiko i tema samoorganiziranja unutar neprivilegiranih zajednica, te &#8216;Po\u010detnica&#8217;, edukativno-aktivisti\u010dka platforma. Projekti nemaju veze jedan s drugim, ali sam kroz njih gradila metode i teme koje su ih povezivale. U Meksiku sam istra\u017eivala samoorganizirane zajednice i njihov politi\u010dki potencijal koji sam kroz projekt &#8216;Po\u010detnice&#8217; nastavila i u Hrvatskoj na na\u0161em primjeru. Radi se o kolektivnom projektu koji smo osmislili kao jednu vrstu platforme, odnosno modularnog toolkita koji se sastoji od puno razli\u010ditih edukativnog materijala sabranih u \u010detiri kutije. S tri kutije putujemo po Hrvatskoj i regiji, a u njihovu osmi\u0161ljavanju su osim mene sudjelovali\/e: grupa Direktna demokracija u \u0161koli, Novi sindikat, u suradnji s Bazom za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju (BRID)<\/p>\n<p>Mirna Horvat (autorica prostornog oblikovanja po\u010detnice) i Luka Juras (autor grafi\u010dkog oblikovanja po\u010detnice). Projekt je nastao u sklopu izlo\u017ebe u Galeriji Nova u Zagrebu, 2014. godine, a za organizaciju projekta je zaslu\u017ena Martina Konto\u0161i\u0107 i kustoski kolektiv \u0160to, kako i za koga\/WHW.<\/p>\n<ul>\n<li>Spomenuli ste suradnju s grupama poput BRID-a, \u017denske Fronte, Prava na grad&#8230; Koje su bile njihove ulogu u realizaciji Po\u010detnica?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Spomenute grupe su sa mnom osmi\u0161ljavale pojmove, tekstove, odabirale \u010dlanke, knjige, te cjelokupan materijal za projekt &#8216;Po\u010deti najbolje \u0161to se mo\u017ee&#8217; ili kako ga mi zovemo &#8216;Po\u010detnice&#8217;. Ideja je da putuje po srednjim \u0161kolama i raznim mjestima u Hrvatskoj, te da se izvode radionice na teme teologije oslobo\u0111enja, direktne demokracije, anga\u017eirane umjetnosti, feminizma, prava na grad, odr\u017eivog \u017eivljenja i sindikalizma Da bi postigli neku vrstu dijaloga, mladi ljudi se prvo moraju upoznati s tim pojmovima, a ako ne znaju \u0161to je anga\u017eirana umjetnosti ili razliku izme\u0111u direktne i parlamentarne demokracije, te\u0161ko o tome mo\u017eemo razgovarati. &#8216;Po\u010detnicu&#8217; potpisujemo kao kolektivno autorstvo i to mi je jako va\u017eno. Uloga autora i autorstva se mijenja u ovoj vrsti radova i ne mo\u017eete imati pe\u010dat na projektu cijelo vrijeme. Radi se o \u017eivoj materiji za koju volim re\u0107i da ju iniciram, ali svi oni koji imaju istu neku vrstu razumijevanja, geste i odnosa prema dru\u0161tvu, dobrodo\u0161li su u sudjelovanje projekta i njegovom \u0161irenju dalje, te preuzimanju projekta u jednom trenutku.<\/p>\n<ul>\n<li>Tri godine je trajao projekt &#8216;Destigmatizacija&#8217; u suradnji s pacijentima\/cama psihijatrijske bolnice Vrap\u010de. Kako je zapo\u010dela ideja o videoinstalacijama na tu temu i o kojoj vrsti pacijenata\/ica je bilo rije\u010d?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Projekt se sastoji od tri rada: pacijentima\/cama sa psihi\u010dkim bolestima shizofrenije i bipolarnog poreme\u0107aja, pacijenticama s depresijom i projekt s jastucima koji su izradili pacijenti\/ce Vrap\u010da. Sve je zapo\u010delo na poziv umjetni\u010dke udruge KONTEJNER koji su prije svoje izlo\u017ebe u Jedinstvu &#8216;Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi&#8217;, kontaktirali psihijatrijsku bolnicu Vrap\u010de i pozvali umjetnike, me\u0111u njima i mene, na suradnju. Odlu\u010dila sam raditi s odjelom koji se bavi resocijalizacijom, jer me zanimala ta tanka linija izme\u0111u boravka u Vrap\u010du i povratka u svakodnevni \u017eivot. Kako se vratiti u dru\u0161tvo i \u0161to u\u010diniti da te prihvate? \u0160est mjeseci sam odlazila na terapijske grupe osoba oboljelih od shizofrenije profesorice Dubravke Stija\u010di\u0107, te smo skupa napravili video na kojem na tabli ispisujem sve \u0161to se doga\u0111a iza mojih le\u0111a, na terapiji. Pacijenti\/ce u bolnici su veoma stigmatizirani i nisam nikoga \u017eeljela izlo\u017eiti licem.<\/p>\n<p>Uslijedila je jo\u0161 jedna grupa profesorice Stija\u010di\u0107 u kojoj su \u017eene koje boluju od depresije. Iako se radi o poreme\u0107aju, iznenadilo me \u0161to su na terapiju dolazile uglavnom samo \u017eene mojih godina, i odlu\u010dila sam ostati jo\u0161 \u0161est mjeseci i saznati za\u0161to dvostruko vi\u0161e \u017eena boluje od depresije. Video instalacija je osmi\u0161ljena na na\u010din da se osim postavljanja pitanja u vezi depresija kod \u017eena, stvori neka vrsta dijaloga izme\u0111u ljudi koji su hrabro priznali da imaju problem i oti\u0161li se lije\u010diti, te ljudi koji dolaze u galerijski prostor. Sjede\u0107i na stolicama u galeriji posjetitelji imaju prilike upoznati simptome depresije, terapiju koja se primjenjuje na putu k izlje\u010denju, a neki\/e mo\u017eda sami\/e sebi priznaju da boluju od istog poreme\u0107aja. Taj rad naj\u010de\u0161\u0107e izla\u017eem s ostalima koji otvaraju pitanje polo\u017eaja \u017eena, kao \u0161to je bio slu\u010daj u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu gdje smo u sklopu izlo\u017ebe imali okrugle stolove i radionice vezane za razne probleme s kojima se \u017eene danas susre\u0107u.<\/p>\n<p>Nakon dvije videoinstalacije, stigmatizaciju sam \u017eeljela prikazati jo\u0161 vidljivijom, a da nije vezana za galeriju, te sam se odlu\u010dila na jo\u0161 jedan projekt. Imala sam veliku sre\u0107u \u0161to se dizajnerski tim &#8216;Kuna Zlatica&#8217; javio na sudjelovanje u projektu, pa smo zajedno s defektologinjom i socijalnom pedagoginjom i psihoterapeutkinjom Dubravkom Stija\u010di\u0107, voditeljicom kreativnih radionica Vlatkom Prsta\u010di\u0107 i pacijentima\/cama u bolnice za psihijatriju Vrap\u010de, osmislili &#8220;Vrap\u010danske jastuke&#8221;. Na projektu su sudjelovali i Hrvoje Bjelen (web dizajn), Ivica Hrg (web programiranje), Irena Beki\u0107 (tekst), Ana Kova\u010di\u0107 (koordinacija dijela projekta) i Sanja Bakovi\u0107 (medijska kampanja). Uzimanje jastuka objasnila bih kao neku vrstu destigmatizacije prema toj tabu temi, Vrap\u010du i psihi\u010dkim bolestima. Mnogo se ljudi uklju\u010dilo u projekt uzimaju\u0107i jastuke napravljene u Vrap\u010du sa sobom i stavljaju\u0107i fotografije jastuka u raznim situacijama na Facebook, a pacijentima\/cama je to bilo jako drago vidjeti jer su imali osje\u0107aj da je stigma manja i da su prihva\u0107eniji.<\/p>\n<p>U studenom ove godine, u galeriji Forum u Zagrebu namjeravamo napraviti fizi\u010dku ina\u010dicu tog projekta i ponovno aktivirati jastuke. Pozvat \u0107emo posjetitelje\/ice da izra\u0111uju jastuke kao pacijenti\/ce, koje \u0107emo nakon toga prodati i novac vratiti pacijentima\/cama. Veliki problem s pacijentima\/cama koji\/e se bore sa psihi\u010dkim bolestima i poreme\u0107ajima je \u0161to nemaju podr\u0161ku svoje zajednice nakon \u0161to iza\u0111u iz psihijatrijske bolnice, niti je sistem dovoljno izgra\u0111en da im pomogne u uklju\u010divanju u dru\u0161tvo. Zbog toga ponovno \u017eelim inicirati razgovore i diskusije i nadam se da \u0107e imati odjeka u pozitivnom smislu.<\/p>\n<ul>\n<li>U projektu &#8216;index.\u017eene&#8217; problematizirate polo\u017eaj \u017eena. Kakvi su bili kona\u010dni rezultati va\u0161eg istra\u017eivanja nakon izlo\u017ebi?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Projekt je prikazan u Splitu, Napulju, Beogradu i Ljubljani. Nastao je na istom konceptu koji se u svakom gradu na potpuno identi\u010dan na\u010din izvodi, kako bi se krajnji rezultati mogli usporediti. Pitanje je uvijek isto: kako se osje\u0107am? Tri su kategorije unutar kojih se prilago\u0111avaju pitanja namijenjena odre\u0111enom gradu, a one su: zlostavljana, zadovoljna i diskriminirana. Bitno je da \u017eene zastanu pred plakatom koji je u potpunosti prilago\u0111en kako bi vizualna komunikacija bila prepoznata i pro\u010ditaju \u0161to zna\u010di biti zadovoljna, zlostavljana ili diskriminirana. Na takvim projektima uvijek sura\u0111ujem s grupom suradnica iz grada u kojem se plakati postavljaju poput sociologinja ili feministkinja s kojima radim na prilago\u0111avanju pitanja.<\/p>\n<p>Na plakatu je i besplatan telefonski broj koji nazovete i pomo\u0107u uputa automatske sekretarice pritisnete brojeve jedan, dva ili tri, ovisno o kategoriji u kojoj ste se prepoznali. Glasovi se zbrajaju direktno na displayu koji je primjerice u Beogradu bio na Trgu Republike i u galeriji, a ovisno o brzini kojom Telekom obra\u0111uje pozive, mo\u017eete vidjeti koliko je \u017eena pritisnulo odre\u0111enu kategoriju. Bilo mi je va\u017eno da \u017eene razmisle kako se osje\u0107aju dok \u010ditaju taj plakat i upitaju se za\u0161to je to tako i \u0161to mogu u\u010diniti. Mo\u017eda se i njihovi mu\u017eevi, poslodavci ili prijatelji osvrnu na plakate i zapitaju jesu li oni zlostavlja\u010di ili diskriminatori, jer te kategorije nisu bra\u010dno uvjetovane. \u017delim da svi po\u010dnu razmi\u0161ljati o toj problematici, uklju\u010duju\u0107i i odnos prema \u017eenama na radnom mjestu. Diskriminacija i zlostavljanje su odraz dru\u0161tvene situacije, a ne slabosti \u017eena.<\/p>\n<ul>\n<li>Kroz niz svojih projekata pokazali ste da je umjetnost mo\u0107an medij uz pomo\u0107 kojeg je mogu\u0107e doprijeti do dru\u0161tva. Kako biste opisali kontekst dru\u0161tveno anga\u017eirane umjetnosti danas u Hrvatskoj?<\/li>\n<\/ul>\n<p>Imamo mali problem s dru\u0161tveno anga\u017eiranom umjetno\u0161\u0107u, jer je ona prije nekoliko godina postala jako popularna na me\u0111unarodnoj umjetni\u010dkoj sceni. Veliki broj umjetnika\/ica po\u010deo se baviti time bez da su eti\u010dki osvije\u0161teni i bez da imaju srca za takvu vrstu umjetnosti. To se ne odnosi na projekte poput &#8216;Po\u010detnice&#8217; gdje se radi o \u0161iroj dru\u0161tvenoj praksi, a ne direktno o marginalnim skupinama ljudi. No kad radite sa zlostavljanim ljudima, gay populacijom, siroma\u0161nima u Meksiku, bosanskim radnicima u Sloveniji, azilantima u Austriji, zatvorenicima u Luksemburgu ili ilegaliziranim radnicima u \u0160vicarskoj, zaista morate biti jako pa\u017eljivi. Nije na meni da govorim \u0161to bi odre\u0111eni umjetnici\/ce trebali raditi, ali negdje je bitno re\u0107i da nije sve \u0161to napravite u nekom materijalu ili mediju samo po sebi zbog teme kojom se bavite dobro. Kao \u0161to u slikarstvu ili kiparstvu postoje bolji i lo\u0161iji radovi iste tematike, tako i ovdje postoji kvalitetna, eti\u010dna, pomi\u0161ljena anga\u017eirana umjetnost i ona koja nije dovoljno dobro promi\u0161ljena, niti je dobro realizirana. Kad radite sa \u017eivim ljudima, a ne nekom apstraktnom tematikom, i ako rad nije dobar tu marginaliziranu skupinu, dodatno marginalizirate i iskori\u0161tavate. To je veliki problem, no mnogi ljudi to ne razumiju, \u010dak niti unutar umjetni\u010dkog sistema koji te radove izla\u017ee.<\/p>\n<ul>\n<li>U posljednjih 20 godina imali ste brojne samostalne i grupne izlo\u017ebe od Europe pa sve do Hong Konga gdje ste zadnje izlagali svoj rad ove godine. Imate li u planu neke nove projekte?<\/li>\n<\/ul>\n<p>\u017delim zavr\u0161iti projekt u Ju\u017enoj Africi i to je ne\u0161to na \u010demu trenutno radim. Zatim slijede izlo\u017ebe u Rigi u rujnu, te u galeriji Forum vezano za &#8216;Vrap\u010danske jastuke&#8217; koje sam spomenula ranije u na\u0161em razgovoru. Zavr\u0161avamo ciklus &#8216;Po\u010detnica&#8217; koji nakon Zadra odlazi u Sinj, Pulu i zavr\u0161ava u Rijeci. Tako\u0111er s grupom koautora radimo filmove o otocima, odnosno oto\u010dnosti koji smo zapo\u010deli pro\u0161le godine na Lastovu, a ove godine planiramo snimati Vis ili Mljet. Moram naglasiti da svi projekti koje radim nisu isklju\u010divo moji, ve\u0107 u njima sudjeluje tim ljudi koji su suradnici\/ce, autori\/ce i koautori\/ce, a takav na\u010din suradnje mi je veliko veselje.<\/p>\n<p>Ovim putem mogu najaviti i radionicu koja \u0107e se odr\u017eati u studenom ove godine u mom ateljeu a vezana je za dru\u0161tvenu praksu, interdisciplinarnost, te razumijevanje ove vrste aktivizma kroz umjetnost. Na takve radionice dolaze ljudi raznih profesija i podru\u010dja interesa, od povjesni\u010dara\/ki do plesa\u010da\/ica, i s njima prolazim faze projekta od osmi\u0161ljavanja do realizacije dru\u0161tvenog anga\u017emana unutar zajednice. To je jo\u0161 jedan vid neformalne edukacije kojim se bavim, a takva metoda svakako mo\u017ee pomo\u0107i ljudima koji imaju \u017eelju djelovati unutar svojih zajednica.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.libela.org\/razgovor\/6326-diskriminacija-i-zlostavljanje-su-odraz-drustvene-situacije-a-ne-slabosti-zena\/\" target=\"_blank\">Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Andreja Kulun\u010di\u0107 je vizualna umjetnica koja se u svojim radovima se naj\u010de\u0161\u0107e bavi dru\u0161tveno anga\u017eiranom umjetno\u0161\u0107u koja je odraz \u017eelje za humanijim razumijevanjem marginaliziranih skupina<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-183771","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183771","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=183771"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183771\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=183771"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=183771"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=183771"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}