{"id":183614,"date":"2015-06-26T08:13:16","date_gmt":"2015-06-26T06:13:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=183614"},"modified":"2015-06-26T08:13:16","modified_gmt":"2015-06-26T06:13:16","slug":"granice-mogucnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/26\/granice-mogucnosti\/","title":{"rendered":"Granice mogu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"

\"Srecko-Pulig\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n

Gdje nema dijalektike ima aporija. Uostalom, one su samo skra\u0107eno i ukru\u0107eno prikazivanje zamrznutih dijalekti\u010dkih momenata. Tako, sasvim proturje\u010dno, po jednima danas \u017eivimo u trenucima najburnijih povijesnih promjena. Dok drugi posvuda vide samo pustinju \u2018izvan povijesnog doga\u0111anja\u2019. Primijenjeno na podru\u010dje politike \u2013 koje je navodno u centru medijskog, pa onda i komentatorskog interesa \u2013 danas se, gotovo u jedan glas, govori o njezinom povratku i mogu\u0107em kraju. U ime politi\u010dkih zajednica veli\u010da se ljudskost bez granica i oplakuje vladavina neljudskosti. Manje filozofi\u010dno a vi\u0161e psiholo\u0161ki \u2013 navodno je takvo predstavljanje narodu bli\u017ee \u2013 robovi smo mani\u010dno-depresivnog shva\u0107anja politike i dru\u0161tva. \u0160to je izvjesni napredak s obzirom na svojedobnu veliku regresiju, koja je poni\u0161tila i dobar dio mogu\u0107nosti simbolizacije onoga \u0161to nam se uop\u0107e politi\u010dki doga\u0111a. Pa sada moramo mu\u010dno vra\u0107ati sve one idejne i stru\u010dne jezike koji su u ime novog i la\u017enog 19. i 21. stolje\u0107a u 1990-ima zajedno s nedovoljno i krivo-nacionalnim knjigama pobacani u kontejnere za sme\u0107e. Ti su kontejneri tako, kao i svi oni buvljaci i sajmovi odba\u010dene (intelektualne) robe \u2013 sve po deset kuna \u2013 postali zanimljiviji od polica u novopropadaju\u0107im knji\u017earskim robnim ku\u0107ama. U kojima se nudi uglavnom konformisti\u010dka teorijska i umjetni\u010dka roba, koja i sama pridonosi bezbojnosti pridjeva \u2018suvremen\u2019.<\/p>\n

U ovom kontekstu obnove i nestajanja politike, pojedini pojmovi i cijele konceptualizacije uvode se i napu\u0161taju, bez jasnih objava promjena \u2018paradigmi\u2019. Tako je jedna od paradigmi koja je uvedena, zloupotrijebljena pa povu\u010dena iz upotrebe bila i ona o tranziciji. Blago govore\u0107i, mali je cinizam povijesti da je jedno tako tranzicijsko dru\u0161tvo, kako je bio zami\u0161ljen socijalizam, uni\u0161teno u ime \u2013 \u010dega? Prijelaza iliti tranzicije! Dobro, re\u0107i \u0107e zagovornici svega sada postoje\u0107eg, ne radi se tu o istom prijelazu. Jer najprije se bje\u017ealo od kapitalizma, a onda u kapitalizam. Ili, s obzirom na vladaju\u0107e subjekte politike i sasvim pojednostavljeno: najprije prema komunistima, a onda od njih. Iako ta slika jako zavarava i omogu\u0107uje sve one redukcije i pojednostavljenja od kojih \u017eivi suvremeni liberalizam i konzervativizam, te njima pripadaju\u0107i povijesni revizionizmi. Samo iz takvog jednog realpoliti\u010dkog, a ne historijskog revizionizma, mogu\u0107e je zaklju\u010diti kako \u017eivimo u globalnoj postkomunisti\u010dkoj situaciji, u kojoj su nekada socijalisti\u010dke zemlje sada samo primjeri za \u2018malu tranziciju\u2019 u globalni neoliberalni kapitalizam, koju su pripremile snage \u2018velike tranzicije\u2019 u nikada socijalisti\u010dkim centrima kapitalske mo\u0107i.<\/p>\n

\u010cudan je to povratak politi\u010dkog, pisao je jo\u0161 1990-ih \u2013 tada bez odjeka u ovim krajevima, koji su si za \u2018svoga\u2019 bili izabrali Alaina Finkielkrauta \u2013 francuski filozof Jacques Ranci\u00e8re, u kojem refleksija o demokraciji i zakonima ili pravu i pravnoj dr\u017eavi nema za re\u0107i ni\u0161ta \u0161to ne bi potpisao svaki vladaju\u0107i dr\u017eavnik. Ono politi\u010dko u mainstreamu je ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a tako pozivanje na utemeljenost svakog pojedina\u010dnog poretka u liberalnim i demokratskim vrijednostima i kritika eventualnih odstupanja od njih. S time da je te\u0161ko topni\u0161tvo krivnje za \u2018totalitarizam\u2019 usmjereno na re\u017eime prije 1989., dok su oni noviji, po logici svoje puke kasnijosti, ipak u osnovi demokratski (\u010ditaj: vi\u0161estrana\u010dki), makar ih\/nas istovremeno tu\u017eili da su uz to i genocidni.<\/p>\n

Danas kao da nitko ne osporava politiku kao politiku (pa onda ni povratak politi\u010dke filozofije), pa ipak njoj nedostaje o\u010diglednosti. A koliko ju\u010der politika je \u2013 profesionalni politi\u010dari posebno \u2013 kao takva bila osporavana. U ime svoje socijalizacije, u ime starih i novih dru\u0161tvenih pokreta. Ne na kraju, u ime dru\u0161tveno anga\u017eirane i samosvjesne znanosti, umjetnosti i filozofije! I dok je u cjelini svoje pojavnosti bila osporavana \u2013 i tu je sadr\u017eana osnovna aporija \u2013 ona se ipak posvuda pojavljivala. U socijalizmima i kapitalizmima podjednako. Pojavljivala se na ulicama. Pojavljivala se u tvornicama. I na univerzitetima. Pa u nekim sekvencama, koje nikada nisu bile duge, \u010dak i u medijima! Obnova politike, ka\u017ee odmah 1990-ih Ranci\u00e8re, danas se najavljuje u \u0161utljivosti tih na\u010dina ili odsutnosti tih mjesta. A kada naknadno promi\u0161ljamo o 1990-ima u nas, mo\u017eemo toj zapadnoj \u2018\u0161utljivosti\u2019 i \u2018odsutnosti\u2019 dodati represiju i razvla\u0161tenja na ulicama, u tvornicama i obrazovnom pogonu u nas. Da, razvla\u0161tenja naroda, kojega je druga strana njegovo \u2018doga\u0111anje\u2019. Jer prvo su novope\u010deni demokrati posvuda napali (preuzimanjem pa uni\u0161tavanjem, i to je \u2018pretvorba\u2019!) primjerice radni\u010dke savjete u tvornicama i mjesne zajednice u stambenim \u010detvrtima, da bi lak\u0161e mogli mobilizirati \u2018svoj\u2019 narod za svoje nenarodne ciljeve.<\/p>\n

Dana\u0161nji \u010duvari svega postoje\u0107eg \u2013 u Francuskoj ili Hrvatskoj, sve sli\u010dnije \u2013 uvjeravat \u0107e nas kako je obnova politike (ovdje pa\u0161e podsje\u0107anje na misao jednog ovda\u0161njeg filozofa politike, koji se \u2018unaprijedio\u2019 u dnevnog analiti\u010dara, kako je Franjo Tu\u0111man zasnovao hrvatski politi\u010dki narod) napokon stigla na prava mjesta. I da to \u0161to su neki dana\u0161nji na\u0161i ljudskoprava\u0161i u mladosti bacali kamenje po ameri\u010dkoj ambasadi nije bio ispravan na\u010din politi\u010dke borbe. Tek danas pro\u010di\u0161\u0107ena politika nalazi prava mjesta za dogovaranja i odluke o javnim dobrima. Tek danas u\u017eivamo u strana\u010dkim skupovima, stru\u010dnim raspravama i zakonskim hepiendima \u0161iroko provedenih javnih rasprava. Tek danas u\u017eivamo u transparentnim dr\u017eavnim sferama, \u2018nacionalnoj\u2019 i \u2018europskoj\u2019, u kojima se legitimno odlu\u010duje o na\u0161oj budu\u0107nosti. Dok najvi\u0161a tijela jurisdikcije provjeravaju sukladnost svih dogovora i odluka s temeljnim zakonima zajednice.<\/p>\n

A \u0161to kada se \u2013 pita se spominjani filozof \u2013 ba\u0161 na tim mjestima i s njihovih vrhova nani\u017ee \u0161iri razo\u010darano mi\u0161ljenje da je premalo onoga o \u010demu se mo\u017ee dogovarati? Da se bitne odluke danas name\u0107u \u2018same po sebi\u2019? Da se pravi politi\u010dki rad sastoji uglavnom od puke prilagodbe zahtjevima globalnog tr\u017ei\u0161ta i eventualno pravi\u010dnije raspodjele profita i tro\u0161kova te prilagodbe (ali i toga sve manje)? Obnova politi\u010dke filozofije progla\u0161ava se danas u jednom dahu s nestajanjem politike, na \u010demu rade njezini ovla\u0161teni predstavnici. Rije\u010dima aktualnog premijera Zorana Milanovi\u0107a: \u2018Danas nije vrijeme za velike politi\u010dke programe.\u2019<\/p>\n

Pa ako je tome tako, a operativna vlast u zemlji se ne ispu\u0161ta iz ruku i pretendenata na izborne i neizborne funkcije i \u010dinovni\u010dke dvorove nikada ne nedostaje, onda u od politike ispra\u017enjene prostore slobodno ulazi policija. Ne samo u smislu posebnih dr\u017eavnih represivnih aparata i slu\u017ebi toga imena, ve\u0107 kao op\u0107enit na\u010din upravljanja, kao administriranja i proizvodnje konsenzusa. Umjesto prijepora i neslaganja, upisivanja \u2018dijelova dru\u0161tva bez udjela\u2019, jednakosti bilo koga s bilo kim \u2018upisane u slobodu naroda\u2019 (Ranci\u00e8re), sadr\u017eanih u svakom autenti\u010dnom pojmu politike, nastupa policijska logika poretka. A to je ono u cijeloj Europskoj uniji sve poznatije stanje u kojem vlasti posvuda tvrde da rade samo ono \u0161to je u ovim okolnostima mogu\u0107e raditi. A od sviju nas zahtijevaju ono isto \u0161to je grupa Buldo\u017eer opjevala jo\u0161 1980-ih: \u2018Drugarice i drugovi\/ na\u0161 radni zadatak, u prelaznoj budu\u0107nosti\/ \u010duvajmo granice mogu\u0107nosti!\u2019<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prvo su novope\u010deni demokrati posvuda napali primjerice radni\u010dke savjete u tvornicama i mjesne zajednice u stambenim \u010detvrtima, da bi lak\u0161e mogli mobilizirati \u2018svoj\u2019 narod za svoje nenarodne ciljeve<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-183614","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183614","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=183614"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/183614\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=183614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=183614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=183614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}