{"id":182706,"date":"2015-06-14T09:43:24","date_gmt":"2015-06-14T07:43:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=182706"},"modified":"2015-06-14T11:26:45","modified_gmt":"2015-06-14T09:26:45","slug":"autenticni-antifasizam-moze-biti-samo-socijalisticki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/14\/autenticni-antifasizam-moze-biti-samo-socijalisticki\/","title":{"rendered":"Autenti\u010dni antifa\u0161izam mo\u017ee biti samo socijalisti\u010dki"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Ivan Ergi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-182707\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/06\/Ivan-Ergic-300x224.jpg\" alt=\"Ivan-Ergic\" width=\"300\" height=\"224\" \/>Podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije, kao evropska periferija, ali i kao region koji u doslovnom smislu prolazi birokratski i tehni\u010dki proces integracije u zajednicu evropskih naroda, po automatizmu dr\u017ei pogled usmeren ka Evropi kao bastionu progresivnih vrednosti. U svetlu sveprisutne politizacije antifa\u0161izma, politike simbolike u kontekstu geopolitike i politike rehabilitacije, mora se sa kriti\u010dkim odmakom pogledati upravo ka Evropi i kakvo\u0107i njenog antifa\u0161isti\u010dkog nasle\u0111a.<\/p>\n<p>Die Hilfsgemeinschaft auf Gegenseitigkeit der ehemaligen Angeh\u00f6rigen der Waffen-SS (HIAG) bilo je tzv. tradicionalno udru\u017eenje koje su 1951. osnovali biv\u0161i oficiri SS-a. Njihov cilj je bio potpuna rehabilitacija vojnika i oficira pripadnika Waffen-SS-a, kako njihovog ugleda u dru\u0161tvu tako i u obliku pravnog izjedna\u010davanja sa vojnicima Vermahta, \u0161to podrazumeva i penzione privilegije. Zna\u010daj im je bio toliki da je unutar krovnog udru\u017eenja veterana regularne nema\u010dke vojske imao presudan uticaj. Ako uop\u0161te postoji vi\u0161e zapanjuju\u0107a \u010dinjenica od samog postojanja ovakve organizacije, za koju ve\u0107ina istori\u010dara i ne zna, onda je to njihova glorifikacija tzv. Totenkopf jedinica, kao kasnijih elitnih formacija koje su od samog po\u010detka vladavine nacista bile najbrutalnije i odgovorne za upravljanje i organizaciju nacisti\u010dkih logora smrti. U postratnoj Nema\u010dkoj, \u010dak i decenijama kasnije odr\u017eavana su okupljanja i ceremonije veterana pod znamenjem i u odorama notornih mrtva\u010dkih glava.<\/p>\n<p>Sklonost desnog centra koketiranju sa nacisti\u010dkim sentimentima \u2013 Konrad Adenauer ne samo da je rehabilitovao biv\u0161e naciste, ve\u0107 ih je postavio na najodgovornija mesta svoje administracije, ili kasnije Kurt Georg Kizinger, jo\u0161 jedan biv\u0161i nacista koji je stigao do mesta kancelara \u2013 politi\u010dki je o\u010dekivana, no \u0161ta je za to vreme sa levim centrom? Helmut \u0160mit, kasniji kancelar, omiljen u \u010ditavom narodu, veteran Vermahta, bio je na po\u010detku svoje karijere iz redova SPD-a zadu\u017een za kontakte sa HIAG-om. Na jednom njihovom skupu istupio je kao govornik, isti\u010du\u0107i da je u borbi \u2018uvek imao posebno samopouzdanje kada su se pored njega borili SS-ovci\u2019.<\/p>\n<p>Ono \u0161to je interesantno za razumevanje politi\u010dkih procesa i politizacije istorije, a relevantno za biv\u0161u Jugoslaviju, jeste bliskost HIAG-a i sli\u010dnih organizacija sa najve\u0107im partijama postratne Nema\u010dke. SPD, kao stranka navodno levog, antifa\u0161isti\u010dkog usmerenja, nije ni\u0161ta manje od konzervativnih CDU-a i CSU-a politi\u010dki flertovala i pravila ustupke veteranima SS-a, ra\u010dunaju\u0107i na politi\u010dku podr\u0161ku njihovog \u010dlanstva. To je jo\u0161 jedna pri\u010da o licemerju i oportunizmu politike te o kakvo\u0107i nema\u010dkog antifa\u0161izma. Ali, jo\u0161 va\u017enije, o tome kolike je razmere imala javna naklonost SS-u, kada su decenijama uspevali da ucenjuju politi\u010dke stranke. Na kraju, veterani SS-a, dakle organizacije koja je u Nirnbergu progla\u0161ena zlo\u010dina\u010dkom, bili su od samog po\u010detka pravno izjedna\u010deni sa regularnom vojskom, Vermahtom.<\/p>\n<p>Stranke tzv. levog centra u Evropi, koje se ho\u0107e za antifa\u0161isti\u010dke, ustvari su najvi\u0161e oportunisti\u010dki doprinele prihvatljivosti i normalizaciji fa\u0161izma. To ne \u010dudi, znaju\u0107i za prvobitnu izdaju socijaldemokratije, koja se\u017ee od po\u010detka 20. veka i Prvog svetskog rata, tj. priklanjanja nacionalizmu i imperijalizmu. U Nema\u010dkoj ve\u0107 postoji kontinuitet \u2013 pomenuti Helmut \u0160mit koji je imao nadimak \u2018Vojni\u010dki Socijalista\u2019 je samo jedan u nizu \u2013 koji po\u010dinje od revizionista s po\u010detka 20. veka i Fridriha Eberta, nastavlja se preko Vilija Branta koji se obra\u010dunao sa \u0161ezdesetosma\u0161ima, jedinim pokretom koji je iskreno hteo da raskrsti sa nacizmom, sve do \u0160redera, Jo\u0161ke Fi\u0161era i dana\u0161njeg levog centra predvo\u0111enog Tilom Sarazinom, koji je prvi probio tabu demografske ugro\u017eenosti nema\u010dkog etni\u010dkog bi\u0107a od stranaca.<\/p>\n<p>Sve ovo se de\u0161ava u Nema\u010dkoj, koja bi trebala da bude moralno-istorijska avangarda razvijenog sveta i paradigma sopstvenog suo\u010davanja sa ru\u017enom pro\u0161lo\u0161\u0107u, odnosno u zemlji koja ima najrigoroznije zakone protiv govora mr\u017enje i poricanja ili relativizacije holokausta. Denacifikacija je bila zaustavljena zbog hladnog rata i tu se opet o\u010ditava oportunisti\u010dki princip. Uostalom, odnos prema zlo\u010dinima ogleda se i u \u010dinjenici da je ve\u0107ina Nemaca posle Nirnber\u0161kih procesa imala stav da se radi o pobedni\u010dkoj pravdi i decenijama posle su tra\u017eili tzv. Schlussstrich, tj. definitivan bilans i raskid sa svojom nacisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, ne obaziru\u0107i se na veliki broj neosu\u0111enih zlo\u010dina.<\/p>\n<p>Ovo je ponovno relevantno za odnos prema suo\u010davanju sa ratom na prostoru biv\u0161e Jugoslavije i ha\u0161kim su\u0111enjima, gde su upravo Evropa i njene pravne institucije tra\u017eile od malih zara\u0107enih \u2018balkanskih plemena\u2019 beskompromisno i neodlo\u017eno procesuiranje. Komentatori, hroni\u010dari i istori\u010dari ne \u017eele da ka\u017eu da je nespremnost nema\u010dke javnosti na denacifikaciju bila tolika da su se tzv. au\u0161vicki procesi desili tek 1960-ih i 1970-ih godina, a famozni Historikerstreit, tj. javna polemika nema\u010dkih istori\u010dara, od kojih su neki i\u0161li toliko daleko da su tvrdili da je holokaust posledica Staljinovih gulaga, de\u0161avao se sredinom 1980-ih i predstavlja najeklatantniji poznati primer evropskog revizionizma. Upravo u vreme kada su Helmut Kol i Ronald Regan u Bitburgu zajedno polo\u017eili cve\u0107e na grob SS-ovcima, gde je rehabilitacija na krajnje perverzan na\u010din dobila \u010dak internacionalnu dimenziju.<\/p>\n<p>Kako to izgleda u Francuskoj, kao jo\u0161 jednoj zemlji koja \u010dini temelj moderne Evrope i njenih vrednosti i koja zajedno sa Nema\u010dkom dr\u017ei sebe za stvaraoca Evrope kakvu danas poznajemo?<\/p>\n<p>Fransoa Miteran, koji je ostao upam\u0107en kao zagri\u017eeni \u2018socijalista\u2019 a ne kao ministar za kolonijalne poslove i jedan od sukreatora notorne francuske doktrine, \u010dak i kada bi nosio cve\u0107e na Petenov grob, to nikada nije bio dovoljno velik motiv za detabuizaciju francuske pro\u0161losti. Zajedno sa De Golom, Miteran je odlikovao biv\u0161e vi\u0161ijevske policajce koji su odgovorni za deportaciju Jevreja, Pola Tuvijea, Renea Buskea ili Morisa Papona. Dakle nije samo posleratna Nema\u010dka zadr\u017eavala biv\u0161e nacisti\u010dke funkcionere na dr\u017eavnim polo\u017eajima, u politici, ekonomiji ili pak sistematski zata\u0161kavala biografije odre\u0111enih ljudi. Posleratna, kolonijalisti\u010dka Francuska i zbog svog antiatlantizma toliko glorifikovani De Gol imali su politi\u010dku praksu sli\u010dnu onoj u Zapadnoj Nema\u010dkoj.<\/p>\n<p>Biv\u0161i slu\u017ebenici vojnih i bezbednosnih struktura nacisti\u010dkog aparata smrti mahom su zavr\u0161avali u tajnim slu\u017ebama zapadnih sila, dok su nau\u010dnici koji su slu\u017eili nacizmu i stvaranju oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje anga\u017eovani u projektima uglavnom ameri\u010dke vojne industrije. Biv\u0161i istaknuti nacisti su dobijali azil u zemljama zapadnog bloka, \u010dak i kada nisu bili potencijalno politi\u010dki korisni. \u010cinjenica da su mnogi od njih umirali u dubokoj starosti ili im se nije moglo suditi zbog godina opet ukazuje na pravu prirodu antifa\u0161izma demokratskih zemalja. Primeri Nema\u010dke i Francuske su najindikativniji i pokazuju, pored politi\u010dkog oportunizma, kakva je priroda deklarativnog antifa\u0161izma. A mogli smo spomenuti i bilo koju drugu zemlju tzv. stare Evrope: Francisko Franko u \u0160paniji ili Salazar u Portugalu za ogroman broj ljudi i danas imaju status heroja i patriotskih dr\u017eavnika.<\/p>\n<p>Po\u010detkom 1990-ih, raspadom SSSR-a, dolazi do otvorenog ispoljavanja nacisti\u010dkih sentimenata u nekada\u0161njim zemljama \u010dlanicama tog saveza. Balti\u010dke republike, integrisane u evropsku politi\u010dku, ekonomsku i kulturnu orbitu, nesputano slave svoju nacisti\u010dku pro\u0161lost i ponosno isti\u010du slu\u017eenje u SS-u. U Estoniji ve\u0107 postoji tradicionalno okupljanje veterana SS-a iz \u0160vedske, Norve\u0161ke, Austrije, Nema\u010dke i drugih pribalti\u010dkih zemalja. Ne treba zaboraviti da su u tim jedinicama slu\u017eili uglavnom dobrovoljci, dakle oni koji su ideolo\u0161ki manje ili vi\u0161e bili opredeljeni za nacizam, ma koliko on imao i lokalne karakteristike antisovjetizma.<\/p>\n<p>Sve se to odvija pod pokroviteljstvom slu\u017ebene dr\u017eave, kao \u0161to je to u estonskom slu\u010daju, ili pre\u0107utnim odobravanjem. Estonski parlament ve\u0107 dugo priprema zakon koji treba da proglasi jedinice SS-a \u2018borcima za slobodu\u2019. Ukrajinska Sloboda, koja je skrenula internacionalnu pa\u017enju na sebe ratom u Ukrajini i nacisti\u010dkom ikonografijom, tako\u0111e je jedna od perjanica neonacizma i rehabilitacije pora\u017eenih nacista. Jo\u0161 pre ukrajinske krize i rata, na zapadu Ukrajine odr\u017eavali su se mar\u0161evi u slavu galicijske divizije Waffen-SS-a. Jedan stra\u0161an kuriozitet koji se ti\u010de balti\u010dkih zemalja jeste da nisu osudile nijednog nacisti\u010dkog zlo\u010dinca.<\/p>\n<p>O\u017eivljavanje i rehabilitacija fa\u0161izma dobili su vetar u le\u0111a odlukom Parlamenta EU-a kojom se izjedna\u010davaju zlo\u010dini nacizma, odnosno holokaust, i oni komunisti\u010dki. Na taj na\u010din javljanje nacisti\u010dkih sentimenata i njihova mobilizacija u zemljama na granici sa Rusijom nemaju fa\u0161isti\u010dki karakter, ve\u0107 antikomunisti\u010dki, antisovjetski, to jest antiruski. Ovo u kontekstu nove imperijalne igre oko Rusije dobija na posebnom zna\u010denju i zbog toga je Zapad spreman da dodatno toleri\u0161e izlive jasnog neonacizma.<\/p>\n<p>Nije samo posleratna Nema\u010dka zadr\u017eavala biv\u0161e nacisti\u010dke funkcionere na dr\u017eavnim polo\u017eajima ili pak zata\u0161kavala biografije odre\u0111enih ljudi. Posleratna, kolonijalisti\u010dka Francuska i zbog svog antiatlantizma toliko glorifikovani De Gol imali su praksu sli\u010dnu onoj u Zapadnoj Nema\u010dkoj<\/p>\n<p>Istog tog 8. odnosno 9. maja 1945. kada je potpisivana kapitulacija nacisti\u010dke Nama\u010dke, \u0161to se danas slavi kao Dan Evrope, na severu Afrike, u al\u017eirskom Setifu, desio se pogrom ustanika koji je izvr\u0161ila kolonijalisti\u010dka vlast. Kolonijalisti\u010dki pokolji tako\u0111e pokazuju pravu prirodu odnosa prema fa\u0161izmu, ako fa\u0161izam prihvatimo kolokvijalno konotiran ili onako kako ga perfidno semanti\u010dki postavljaju intelektualci, tj. kao sinonim za sve oblike opresije. Osvrti na evropski antifa\u0161izam su toliko uski i nau\u010dno nezreli da se \u010desto svode na fenomenolo\u0161ke analize, segmentirano svo\u0111enje na unutarnacionalnu ravan ili na anglofone pseudoistorijske prikaze u produkciji kanala History i sli\u010dnih.<\/p>\n<p>Da li je mogu\u0107e boriti se za slobodu i protiv univerzalnog nasilja i ugnjetavanja, a da istovremeno to \u010dini\u0161 na drugom kraju sveta? To pokazuje koliko je antifa\u0161izam velikih sila bio partikularan i koliko je imao karakter sukoba velikih evropskih imperija za svoj prostor i sfere uticaja. On je bio samo jedan rat protiv odre\u0111enog totalitarnog i uni\u0161tavaju\u0107eg sistema, dok ga sile pobednice \u017eele prikazati kao pobedu protiv univerzalnog Zla. Drugim re\u010dima, \u2018antifa\u0161izam\u2019 je istorijski i semanti\u010dki postavljen na na\u010din da bi se velike sile oprale od svojih nedela na drugim krajevima sveta, koja su trajala jo\u0161 decenijama posle rata, a traju i do danas.<\/p>\n<p>Zbog nedostatka prostora ne mo\u017eemo se baviti mehanizmima kojima se stvara revizionisti\u010dka svest, ali \u010dinjenica da Evropljani ne znaju da je Sovjetski Savez u nesrazmernom obimu i sa stravi\u010dno nesrazmernim brojem \u017ertava doprineo oslobo\u0111enju od nacifa\u0161izma govori vi\u0161e nego dovoljno. Me\u0111utim, kada denacifikacija i totalno osloba\u0111anje od sto\u017eernih fa\u0161isti\u010dkih elemenata nisu obavljeni, onda ne ostaje ni\u0161ta da se rehabilituje. Da bi se ne\u0161to rehabilitovalo, po samoj definiciji mora prvo biti osu\u0111eno, pravno i moralno, dakle procesuirano, i na kraju, \u0161to je najva\u017enije, da kao prokazano za\u017eivi u samom duhu naroda. Pravno-filozofska diskusija o tehnikama rehabilitacije, da li je ona tzv. zakonska, pravosudna, ili poni\u0161tenje odluka vansudskih ili nelegalno-sudskih odluka, postaje deplasirana u svetlu \u010dinjenice da se procesi rehabilitacije de\u0161avaju u svim sferama jedne zajednice: u obrazovnom sistemu, popularnoj kulturi, medijima, publicistici, literaturi, porodi\u010dnim i kafanskim predanjima itd. U to spadaju i pseudospontani simboli\u010dki \u010dinovi dr\u017eavnika, koji koriste svoju eksponiranost kako bi sugerisali svoju poziciju, uglavnom populisti\u010dku.<\/p>\n<p>Sve u svemu, kada se pogledaju \u010dinjenice koje ukazuju na to koliko je antifa\u0161izam razvijenih zemalja politi\u010dki kompromisan, neodre\u0111en i kontroverzan i kao takav odr\u017eavan uz podr\u0161ku levog centra, koji se nikada nije razra\u010dunao ni sa kolonijalizmom a kamoli sa fa\u0161izmom, vi\u0161e je nego jasno da autenti\u010dni antifa\u0161izam mo\u017ee biti samo socijalisti\u010dki. A da budemo do kraja iskreni, autenti\u010dni, progresivni, emancipatorski socijalizam nije nigde postojao, pa ni u biv\u0161oj Jugoslaviji.<\/p>\n<p>Depolitizacija kulturne sfere, a to zna\u010di i istorije i istorijskog se\u0107anja, nemogu\u0107a je sve dok postoje istori\u010dari sa izra\u017eenim politi\u010dkim sklonostima i akademska zajednica kojoj profesionalna etika i istinoljubivost nisu na prvom mestu. Pored toga, razni vidovi rehabilitacija su pre svega politi\u010dki \u010dinovi koji se realizuju prostim podizanjem ruke u skup\u0161tini ili potezom pera. Takvi su bili recentni zakoni u Japanu koji popisuju sadr\u017eaje u ud\u017ebenicima, mahom revizionisti\u010dki i apologetski prema imperijalizmu, ili notorni francuski zakon o \u2018pozitivnim vrednostima kolonijalizma\u2019.<\/p>\n<p>Liberalno orijentisani istori\u010dari ne \u017eele da govore o pravom stanju antifa\u0161isti\u010dkog duha Evrope, delom jer se nekriti\u010dki odnose prema dominantnim nau\u010dnim trendovima i interpretacijama, delom zbog hroni\u010dnog nedostatka intelektualnog po\u0161tenja, ili jednostavno iz straha od konzervativnih i tradicionalno antimodernisti\u010dkih strujanja unutar balkanskih nacionalizama. Zbog toga se Evropa poima kao ideal i kao integracioni faktor koji mo\u017ee da apsorbuje sve vrste ekstremizama, pa i kao okvir u sklopu kojeg se mo\u017ee demokratski ba\u0161tiniti nasle\u0111e antifa\u0161izma, koje je ugro\u017eeno. Me\u0111utim, antifa\u0161izam Evrope i takozvanog demokratskog sveta je protokolarna moralisti\u010dka la\u017e, a poduprta patroniziraju\u0107im i paternalisti\u010dkim upiranjem prstom u na\u0161a revizionisti\u010dka zastranjivanja dobija na dodatnom licemerju. Narodi biv\u0161e Jugoslavije su se oslobodili od evropskog imperijalizma, ali i od evropskog fa\u0161izma, pre svega sopstvenim, autohtonim snagama i pokretima. Stoga ne trebaju ju\u017enoslovenski narodi od Evrope da u\u010de \u0161to je to antifa\u0161izam, za promenu, Evropa bi to trebala da u\u010di od njih. Ali da bi se to desilo, treba se uvek iznova izboriti za o\u010duvanje autenti\u010dnog antifa\u0161isti\u010dkog nasle\u0111a u biv\u0161oj Jugoslaviji, koje \u0107e stalno biti ugro\u017eeno od lokalnih revizionizama.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.portalnovosti.com\/autenticni-antifasizam-moze-biti-samo-socijalisticki\" target=\"_blank\">Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Narodi biv\u0161e Jugoslavije su se oslobodili od evropskog imperijalizma, ali i od evropskog fa\u0161izma, pre svega sopstvenim snagama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-182706","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182706","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=182706"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182706\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=182706"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=182706"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=182706"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}