{"id":182197,"date":"2015-06-07T09:19:06","date_gmt":"2015-06-07T07:19:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=182197"},"modified":"2015-06-07T09:19:06","modified_gmt":"2015-06-07T07:19:06","slug":"suze-sarajevske-do-kada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/07\/suze-sarajevske-do-kada\/","title":{"rendered":"Suze sarajevske – do kada?"},"content":{"rendered":"
\"TomislavPi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/address>\n

Papa Franjo (ili Frane kako ga dosljedno zovu oni, dodu\u0161e rijetki, koji smatraju da su dobro shvatili za\u0161to je Franciscus u Hrvatskoj odmah preveden u Franjo) bio je u Sarajevu. Posjet \u0161to ga je prije nekoliko mjeseci sam najavio na Trgu svetoga Petra u Vatikanu bio je posjet i crkvenog i dr\u017eavnog poglavara. Po svojem sadr\u017eaju, me\u0111utim, bio je to prije svega i iznad svega posjet \u010covjeka. A obilje\u017eile su ga, rijetki su to primijetili (i mogli primijetiti) – suze.<\/p>\n

U prvome od nekoliko javnih obra\u0107anja, onome u Predsjedni\u0161tvu Bosne i Hercegovine, Papa je nekoliko puta odstupao od teksta \u0161to ga je \u010ditao. Pa je tako u jednome trenutku osjetio potrebu prisjetiti se pove\u0107eg kordona djece u narodnim no\u0161njama konstitutivnih naroda BiH (i manjina) koji ga je do\u010dekao u sarajevskoj zra\u010dnoj luci. “Bila su tamo djeca pravoslavna, katoli\u010dka, bo\u0161nja\u010dka, \u017eidovska i djeca manjina. I bili su svi zajedno, svi radosni. Vidim da nade ima, ima nade.” Vrijedi ponoviti: svi zajedno, svi radosni.<\/p>\n

U trenucima kada je u prijenosu na televiziji Al Jazeera Balkans prevoditeljica prenosila gledateljima te Papine rije\u010di, glas joj je pukao. Bilo je jasno da pla\u010de.<\/p>\n

Prizivanje zajedni\u0161tva \u0161to je stolje\u0107ima bila jedna od zna\u010dajki Bosne i Hercegovine, \u010dak i bez obzira na strane vladare, onoga zajedni\u0161tva \u0161to je tako surovo razbijeno u ratovima u kojima se raspala Jugoslavija, a koje i danas toliko smeta de\u017eurnim “lovcima na jugonostalgi\u010dare”, duboko ju je potreslo. Ili ju je prisjetilo na ono \u0161to je bilo, ili joj je dozvalo u svijest ono \u0161to bi trebalo, pa i moralo biti, \u017eeli li se osigurati opstanak BiH. Tek, \u017eena je zaplakala, nije se mogla suzdr\u017eati. I nitko joj nema pravo zbog toga prigovoriti. Njeni su osje\u0107aji, njene suze, bile rje\u010ditije od hrpe slatkorje\u010divih, a povremeno i eufori\u010dnih komentara kojima je u “na\u0161im krajevima” uobi\u010dajeno popratiti Papine izjave, makar je to kod ovoga Pape sve rje\u0111e slu\u010daj, jer doma\u0107i kler nikako da razumije njegove poruke. I taj kler (\u010dast izuzecima koji postoje, na primjer franjeva\u010dka provincija Bosna srebrena) najvjerojatnije nije pustio suzu kada je \u010duo rije\u010di o ujedinjenoj i radosnoj djeci razli\u010ditih nacija, odnosno vjera.<\/p>\n

Treba li bolje potvrde od te, neki bi rekli sasvim banalne i neva\u017ene sli\u010dice iz velikog mozaika podataka o Papinih 11 sati (i malo vi\u0161e) u Sarajevu, pa da se shvati koliko je njegov posjet bio potreban, ali i koliko su njegove rije\u010di \u0161to zazivaju zajedni\u0161tvo, pravdu, mir i oprost (to \u0107e vrlo jasno artikulirati u propovijedi na misi na Ko\u0161evskom stadionu) nu\u017eno potrebne ne samo dana\u0161njoj Bosni i Hercegovini, ne samo Evropi, nego i svijetu. I koliko se te poruke odnose na sve, a ne samo na vjernike, pripadnike Rimokatoli\u010dke crkve. I, napokon, koliko smo ipak jo\u0161 daleko od njihova ostvarenja u uvjetima u kojima se prevoditelj (i opet TV Al Jazeera Balkans) skanjuje doslovno prevesti Papine rije\u010di kojima mladima poru\u010duje kako \u017eeli da \u017eive “u bratstvu i jedinstvu” (pa to pretvori u “bratsko zajedni\u0161tvo”).<\/p>\n

Papa je, rekosmo, prije svega nastupio kao \u010covjek, kao netko tko govori u ime napretka ljudskoga roda, u ime mira, a protiv rata. Nije nimalo bezna\u010dajno \u0161to je na stadionu na Ko\u0161evu rekao, izazivaju\u0107i trenutni pljesak desetaka tisu\u0107a okupljenih (mada je govorio na talijanskom jeziku, a prijevod je tek slijedio), kako se iz Sarajeva “di\u017ee glas Bo\u017ejega naroda i svih mu\u0161karaca i \u017eena dobre volje: nikada vi\u0161e rat!”<\/p>\n

Dakle, uzdigao se iznad svoje pozicije prvoga \u010dovjeka jedne od triju velikih monoteisti\u010dkih svjetskih religija, odustao je od toga da on – kao Papa – upu\u0107uje poruke.<\/p>\n

Ne, sam je sebe sveo na nekoga tko artikulira poruku “Bo\u017ejega naroda”, a to su u njegovim o\u010dima svi ljudi, vjerovali oni ili ne, dodaju\u0107i jo\u0161 i “svi mu\u0161karci i \u017eene dobre volje”. Govorio je, dakle, u ime \u010dovje\u010danstva. I nema apsolutno nikakve sumnje da je pogodio “pravu \u017eicu” kada je upozorio na razliku izme\u0111u onih koji propovijedaju mir (neki i licemjerno, precizirao je) i iskrenih mirotvoraca; \u0161to je na kraju posjeta pretvorio u osudu svjetskih mo\u0107nika koji govore o miru, a spremaju ratove. Ponovio je, nikako ne bez razloga upravo u Sarajevu, svoju tezu o Tre\u0107em svjetskom ratu koji se odvija u fazama, dodaju\u0107i ovoga puta i ne\u0161to, \u0161to se mo\u017ee shvatiti kao ocjena aktualnih prilika u svijetu. Rekao je, naime, da u svijetu vlada ratna atmosfera, a me\u0111u onima koji poti\u010du ratove apostrofirao je (i) one koji se bogate prodajom oru\u017eja. I bilo je mnogo razloga da se \u010dovjek jo\u0161 jednom raspla\u010de, slu\u0161aju\u0107i te njegove poruke, uklju\u010duju\u0107i i one mladima na kraju posjeta, da se – naime – ne gledaju me\u0111usobno kao katolici, pravoslavni, muslimani ili \u017didovi, nego naprosto kao “mi”. Dakle, jo\u0161 jednom: zajedni\u0161tvo.<\/p>\n

Jer – koliko god da su te poruke to\u010dne, toliko je i gotovo sigurno da ne\u0107e doprijeti do u\u0161iju onih kojima su namijenjene, a pogotovo da ne\u0107e prodrijeti do njihovih umova kojima gospodare ratne igre, ra\u010dunice u milijardama dolara, zami\u0161ljeni, ostvareni, odnosno izgubljeni profiti, ili pak nastavljanje imaginarnog (a na terenu na \u017ealost toliko stvarnog) rata protiv komunizma (koji ni onda kada su se mnogi na njega verbalno pozivali, nigdje u svijetu nije bio ostvaren).<\/p>\n

Papa nije podlegao atmosferi mahanja nacionalnim zastavama i ni jednom rije\u010dju u propovijedi nije apostrofirao ni jednu naciju, ali jest – vrijedi ponoviti – pravdu, mir i oprost. I napustio je stadion pra\u0107en pjesmom koja bolje od bilo \u010dega drugoga pokazuje kako tzv. crkva u Hrvata ne\u0107e, zapravo odbija shvatiti njegove univerzalne poruke. Jer, nakon svega \u0161to je izrekao, a \u0161to se odnosilo na cijeli svijet, na ljudski rod, golemi je crkveni zbor zdu\u0161no otpjevao “Rajska djevo, kraljice Hrvata”, pa se to mo\u017ee shvatiti i kao ne previ\u0161e suptilna poruka Papi: samo se Ti bavi svjetskim mirom, ali mi znamo tko smo i znamo da je djevica Marija uz nas; a djevica Marija, na\u0161a kraljica, bila je i prije Tebe, a bit \u0107e i nakon Tebe. Pa da \u010dovjek jo\u0161 jednom ne zapla\u010de?<\/p>\n

Njema\u010dka (bavarska) pak televizija koja je tako\u0111er izravno prenosila misu s Ko\u0161evskog stadiona na\u0161la je za shodno u prijenos uklopiti i reporta\u017eu o tome kakvo je Sarajevo bilo u “osamdesetim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a, kada nitko nije mogao ni naslutiti \u0161to \u0107e se uskoro dogoditi”. I u toj reporta\u017ei podsjetila je na sarajevsku Zimsku olimpijadu, posljednji veliki sportski nastup Jugoslavije u svijetu – tako je re\u010deno – a pra\u0107eno kadrovima s otvorenja Olimpijade, uklju\u010duju\u0107i i kadar razvijene jugoslavenske zastave s crvenom zvijezdom petokrakom. Usput: za razliku od kardinala Pulji\u0107a koji nije odolio, a da ne spomene “razna zla i razne re\u017eime u pro\u0161losti” pod kojima je trpila BiH (\u0161to je u katedrali i na susretu vjerskih vo\u0111a precizirao pojmom “komunisti\u010dki re\u017eim”), Papa nije smatrao potrebnim ni jednom se rije\u010dju osvrnuti na “stra\u0161no” razdoblje Jugoslavije, ili makar i apostrofirati probleme \u0161to ih je Katoli\u010dka crkva u vrijeme nekada\u0161nje federacije zaista imala.<\/p>\n

A kada je u katedrali bio konfrontiran sa svjedo\u010danstvima dvojice sve\u0107enika i jedne \u010dasne sestre koji su bili neljudski maltretirani – zbog svoje vjere – u proteklome ratu, odustao je, vidno potresen, od pripremljenog govora da bi poru\u010dio kako se ne smije zaboravljati pro\u0161lost, ali ne da bi se postalo osvetnicima, nego mirotvorcima, da bi se nau\u010dilo opra\u0161tati. I nije propustio ponoviti da je jednome sve\u0107eniku, danas te\u0161kome bolesniku kojemu je on, Papa, poljubio ruku i zatra\u017eio da ga blagoslovi, u nevolji pomogao pravoslavni sve\u0107enik, drugome – Bo\u0161njakinja-muslimanka, dok je redovnici put u \u017eivot omogu\u0107io “strani ratnik”, mud\u017eahedin. I vratio se tako svojoj osnovnoj poruci: oprost i su\u017eivot, a izbjegao je isku\u0161enju da govori samo o patnjama i stradanjima katolika, smje\u0161taju\u0107i ih decentno u kontekst okrutnosti kojima su danas podvrgnuti bezbrojni ljudi \u0161irom svijeta.<\/p>\n

Naravno, da su Papine poruke bile primarno adresirane na zemlju koju je posjetio i na grad \u0161to ga ne bez razloga zove “malim evropskim Jeruzalemom”, \u010dvrsto smje\u0161taju\u0107i (ponovio je to nekoliko puta) BiH u Evropu. No, ba\u0161 takva BiH, mulitinacionalna i multikonfesionalna – ratu i njegovim posljedicama usprkos, a dijelom i upravo zbog toga – bila mu je dodatno zanimljiva kako bi dao novi poticaj (tome su dodatno poslu\u017eili susreti s predstavnicima drugih vjera i s mladima) ekumenskom dijalogu, pribli\u017eavanju vjera i ubla\u017eavanju razlika izme\u0111u “frakcija” unutar kr\u0161\u0107anstva. Vidjelo se to i po izboru kardinala koji su ga pratili. Jedan vodi Kongregaciju za me\u0111ureligijski dijalog, a drugi onu za jedinstvo kr\u0161\u0107ana. I koliko god da se Hrvatska televizija (javni servis!) u prijenosu iz Sarajeva pona\u0161ala gotovo kao da je Papa do\u0161ao u Hrvatsku (“zna mnogo o Hrvatima”, “o Evropi ba\u0161 i ne zna previ\u0161e, ali o Hrvatskoj zna”), u Papinoj pratnji nije bilo ni jednoga sve\u0107enika iz Hrvatske, ili hrvatskoga porijekla. Pametnome dosta.<\/p>\n

No, na kraju dana, kada se saberu svi dojmovi i srede informacije dominantna \u0107e ipak ostati epizoda s prevoditeljicom koja nije mogla suspregnuti suze kada je Papa govorio o djeci razli\u010ditih vjeroispovijesti koja su ga do\u010dekala na aerodromu – zajedno i radosna. Plakala je nad slikom Bosne i Hercegovine kakva bi, mo\u017eda, ipak jednoga dana mogla biti. I vjerujemo da nije bila jedina. Svakako i zbog Papinih poruka, jasnih i beskompromisnih, kada je bilo potrebno i emotivnih, ali i zbog tih suza (koje nismo vidjeli, ali smo ih u tonu glasa jasno razaznali) vrijedilo je provesti sate i sate pred televizorom i pratiti posjet Pape Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini (bez Me\u0111ugorja, razumije se samo po sebi!).<\/p>\n

Informacija o Papinom posjetu Sarajevu bit \u0107e u nedjelju, ma koliko va\u017ena, tek jedna od ju\u010dera\u0161njih vijesti. No, suze sarajevske ostaju trajni dojam. I one suze o kojima je jo\u0161 godine 1997. u istome gradu govorio papa Ivan Pavao II, i ove nepoznate prevoditeljice u televizijskom prijenosu posjeta Pape Franje u subotu, 6. lipnja 2015.<\/p>\n

Suze sarajevske – do kada?<\/p>\n

Forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bila su tamo djeca pravoslavna, katoli\u010dka, bo\u0161nja\u010dka\u2026 I bili su zajedno, svi radosni. Vidim da nade ima, ima nade<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-182197","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182197","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=182197"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182197\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=182197"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=182197"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=182197"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}