{"id":182031,"date":"2015-06-05T07:00:17","date_gmt":"2015-06-05T05:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=182031"},"modified":"2015-06-05T07:35:21","modified_gmt":"2015-06-05T05:35:21","slug":"kome-sluze-novinari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/05\/kome-sluze-novinari\/","title":{"rendered":"Kome slu\u017ee novinari?"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e: Marijana Buljan*<\/strong><\/em><\/address>\n

\"Marijana“Novinar je u slu\u017ebi javnog interesa”, stoji u prvoj, kratkoj i odre\u0161itoj re\u010denici Kodeksa novinara Crne Gore. U nastavku se u 12 na\u010dela i smjernica razra\u0111uje kako bi se trebao pona\u0161ati novinar koji slu\u017ei javnom interesu. Iako nema jednako kratkog odgovora na pitanje \u0161to je javni interes, u najkra\u0107em bi se on mogao definirati kao ono \u0161to je od interesa ili od koristi za najve\u0107i broj ljudi u nekom dru\u0161tvu.I, ma kako se teza iz prve re\u010denice \u010dinila nesporna, sama po sebi razumljiva i ono \u0161to bi za sebe javno rekao gotovo svaki novinar, mnogi na ispitu iz etike padaju ve\u0107 na toj prvoj re\u010denici.<\/p>\n

Jedni brkaju ono \u0161to interesira javnost (\u010dar\u0161iju) sa onim \u0161to je od interesa za javnost, ili, drugim rije\u010dima, od koristi za dru\u0161tvo. Pravo javnosti da zna ne mo\u017ee se koristiti kao proziran izgovor da bi virili u tu\u0111e krevete.Neprovjerene informacije i anonimno postavljeni snimci, ne mogu se objavljivati u ime za\u0161tite javnog morala. Briga za djecu ne pokazuje se tako da ih se trajno \u017eigo\u0161e kao \u017ertve seksualnog zlostavljanja, ili samoubojice u poku\u0161aju. Objavljivanje snimka ubojstva, o kojemu su i poznate i nesporne sve okolnosti, ne doprinosi ni\u010demu osim dodatnoj patnji porodice ubijenog i zadovoljavanju znati\u017eelje gledaoca. Ali podila\u017eenje najni\u017eim ljudskim porivima se ne mo\u017ee nazvati javnim interesom.<\/p>\n

Drugi u crnogorskim medijima,(preciznije, mnogi) ne razlikuju javni interes od interesa ogla\u0161iva\u010da ili potencijalnih ogla\u0161iva\u010da. Nije u javnom interesu doslovno prenositi propagandu banaka o izvanrednim ponudama kartica i povoljnim kreditima, o jo\u0161 jednoj uspje\u0161noj poslovnoj godini ili o novoj poslovnici i bankomatu koji radi 24\/7. U javnom interesu bi bilo objaviti stru\u010dnu analizu i pore\u0111enje bankarskih usluga na osnovu kojih bi gra\u0111ani, recimo, mogli sami zaklju\u010diti isplati li im se vi\u0161e uzeti gotovinski kredit ili kreditnu karticu, ili saznati tko od mobilnih operatera ima najpovoljniju ponudu. Iako dobra turisti\u010dka sezona mo\u017ee pridonijeti javnom dobru (teorijski, ve\u0107a zarada bi trebala kroz porez napuniti dr\u017eavnu kasu, \u0161to bi, opet teorijski, trebali osjetiti i gra\u0111ani), slu\u017eiti javnom interesu ne zna\u010di plasirati reklamu za pojedine hotele i restorane usred informativnog programa ili bez napomene da je rije\u010d o pla\u0107enom oglasu.<\/p>\n

Brojni su, me\u0111utim, i primjeri neeti\u010dnosti medija koje nije tako lako navesti, a to su oni u kojima mediji nisu pogrije\u0161ili zbog onoga \u0161to su objavili, ve\u0107 zbog onoga \u0161to su pre\u0161utili. Lista ignoriranih tema, problema, ljudi i organizacija bila bi impresivna, a otkrila bi da vrlo \u010desto oni koji mo\u017eda nekome djeluju eti\u010dki uzorni ili \u010dak bezgre\u0161ni, kada se objave statisti\u010dki podaci o broju uo\u010denih gre\u0161aka, grubo kr\u0161e osnovnu tezu da moraju slu\u017eiti interesu javnosti.<\/p>\n

Mediji se, da bi slu\u017eili jedinom eti\u010dki prihvatljivom gospodaru – javnom interesu, moraju baviti svim va\u017enim pitanjima u dru\u0161tvu, bez senzacionalizma, i otvoriti prostor komentarima i mi\u0161ljenjima na koje ne utje\u010de vlada ili biznis. Javni servisi su i utemeljeni s tom namjerom, da slu\u017ee cijelom dru\u0161tvu, a ne samo politi\u010dkim ili ekonomskim elitama. Ali, i drugi mediji koji se predstavljaju kao informativni trebali bi te\u017eiti tom idealu.<\/p>\n

Brojne teorije demokracije i medija poja\u0161njavaju za\u0161to je u dru\u0161tvu koje bira vlast na izborima va\u017eno imati medije koji slu\u017ee isklju\u010divo interesu javnosti. Sve se te teorije doti\u010du obaveza medija da gra\u0111ane \u0161to to\u010dnije i uravnote\u017eenije informiraju. To zna\u010di da moraju govoriti o svim onim temama koje uti\u010du na zajednicu, i da moraju objavljivati ne samo \u010dinjenice, ve\u0107 i stavove i mi\u0161ljenja svih relevantnih predstavnika u dru\u0161tvu. Ne slu\u017ei interesu javnosti onaj medij koji samo, metodom produ\u017enog kabla ili proto\u010dnog bojlera, prenosi ono \u0161to mu je re\u010deno ili \u0161to je saop\u0161teno, a da ne donosi i kontekst, omogu\u0107i komentar, odgovor, i koji ne provjeri sve \u0161to je provjeriti mogu\u0107e.<\/p>\n

Pitanje je samo tko na sve to medije mo\u017ee natjerati? Samoregulacija, iako mo\u017ee djelovati kao nedosti\u017eni i nametnuti cilj, jedini je odgovor. Ali, eti\u010dki Kodeks, kao skup pravila za po\u017eeljno profesionalno pona\u0161anje, ima stvarnu te\u017einu samo tamo gdje novinari dr\u017ee do svoje profesije, gdje postoje jaka profesionalna udru\u017eenja i gdje su novinari svjesni da njihov ugled i te\u017eina u dru\u0161tvu, povjerenje publike, prije svega ovise o eti\u010dnosti i integritetu. I, da im to nitko drugi do njih samih ne mo\u017ee osigurati.<\/p>\n

*Marijana Buljan, novinarka, stru\u010dnjakinja za etiku u novinarstvu, u projektu Akcije za ljudska prava \u201dPodr\u0161ka razumijevanju novinarske etike i slobode izra\u017eavanja\u201d, koji podr\u017eava Ambasada SAD, odgovara na pitanja gra\u0111ana\/ki o novinarskoj etici na www.hraction.org<\/a>.<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedni brkaju ono \u0161to interesira javnost (\u010dar\u0161iju) sa onim \u0161to je od interesa za javnost, ili, drugim rije\u010dima, od koristi za dru\u0161tvo. Pravo javnosti da zna ne mo\u017ee se koristiti kao proziran izgovor da bi virili u tu\u0111e krevete<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-182031","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182031","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=182031"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/182031\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=182031"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=182031"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=182031"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}