{"id":181782,"date":"2015-06-02T07:00:09","date_gmt":"2015-06-02T05:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=181782"},"modified":"2015-06-01T18:37:09","modified_gmt":"2015-06-01T16:37:09","slug":"melanholicna-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/02\/melanholicna-revolucija\/","title":{"rendered":"Melanholi\u010dna revolucija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska <\/em>
\n<\/strong><\/p>\n

\"BiljanaU periodu nakon dva velika mitinga, makedonske opozicije i provladinih snaga, odr\u017eanih 17. i 18. maja, nakon \u010dega je slijedelo postavljanje malih \u0161atorskih naselja, neki posmatra\u010di gledaju smirenje strasti i smanjivanje visokog rizika, dok su drugi ozna\u010dili po\u010detak tzv. melanholi\u010dne revolucije, kako ju je nazvao profesor-ideolog (ispred zgrade vlade), nasuprot kontrarevoluciji (ispred zgrade parlamenta). Istina je negde na sredini: nastupio je antiklimaks, a izlaz iz politi\u010dke agonije je podjednako dalek kao i prije infantilnog mjerenja protesta (javne podr\u0161ke za jedne i za druge) i upore\u0111ivanje koreografije. Igra brojki i interpretacija je u osnovama svakog konflikta, pa i ovog.<\/p>\n

Opozicija koja se preobukla u gra\u0111anski pokret pretenduje na to da je uspjela da mobilizira ve\u0107i dio gra\u0111ana, dok VMRO-DPMNE nije ni poku\u0161ao da sakrije da je organizovao partijski miting (da je skupio one od kojih je i dobio vlast putem izbora). Bez obzira na masovnost (koja je trajala samo jedan dan), za objektivne posmatra\u010de bitne su sljede\u0107e poente koje se zasnivaju na \u010dinjenicama: oba skupa su bila nespontana i dobro organizovana, a okupile su nehomogene grupe.<\/p>\n

Na primjer, u opoziciskom kampu, osim ve\u0107ine socijaldemokrata, bilo je i pripadnika krajnje ljevice, ali i \u201cslobodoumnih\u201c desni\u010dara; ali umjesto pokreta protiv la casta <\/em>njihov je cilj sadr\u017ean u Bajaginoj pesmi \u201cpada vlada\u201c (uostalom i dio opozicione elite spada u la casta-<\/em>u, po\u010dev\u0161i od lidera Zaeva). Provladini skup je okupio konzervativce, ali i po neku ljevi\u010darsku stranku iz koalicije.<\/p>\n

Gledano kroz prizmu koreografije i scenografije, na obje strane je bilo bizarnih poruka: recimo, simboli Velike Albanije i U\u010cK nemaju nikakve veze sa gra\u0111anskim supstratom na koji se pozivala opozicija, kao \u0161to ni nekoliko ruskih zastava i majice sa likom Putina nemaju veze sa patriotizmom koji je trebao biti glavna poruka VMRO-DPMNE. Ovi primjeri, mada malobrojni i nebitni za su\u0161tinu oba skupa, stvorili su dovoljno dopunske municije za dalje simboli\u010dko ratovanje.<\/p>\n

Ono najbitnije \u0161to su zajedno pokazala oba skupa, zajedno sa \u0161atord\u017eijama, je da je Makedonija deinstitucionalizovana dr\u017eava u kojoj se broj uli\u010dnih podr\u017eavalaca tuma\u010di kao mjera za legitimitet. Samo dan nakon mitinga image sna\u017enih narodnih lidera rasprskao se kao mjehur od sapunice: Gruevski i Zaev (sa saradnicima) su sjedjeli u sjedi\u0161tu Evropskog parlamenta u Strazburu kao nesta\u0161na djeca i to \u010ditavih deset sati. Strazbur je, naravno, vi\u0161e bio anticipacija nekakvog novog Dejtona ili Ohrida, a ne mjesto odr\u017eavanja stvarnih pregovora. Za opoziciju to je mo\u017eda bio znak da su postali faktor koji se ne mo\u017ee ignorisati, ali premijer je do\u017eivio da pregovara ili razgovara (terminologija je nejasna, isto kao i ona po pitanju spora oko imena sa Gr\u010dkom, pa nije poznato \u0161ta ko podrazumeva pod pregovorima ili razgovorima). To se de\u0161avalo na \u201eni\u010dijoj zemlji\u201c, gdje su bili dr\u017eani do besvijesti. Kakva antiteza slogana pod kojim je odr\u017eao skup \u201c\u041cakedonija sna\u017ena\u201c!<\/p>\n

Nakon ovog sramnog maratona, u\u010destvovala sam u regionalnoj radio debati. Propala sam od stida: emisija je po\u010dela direktnim uklju\u010divanjem reporterke sa mjesta de\u0161avanja (Strazbura), dok niti jedan makedonski medij nije imao svoje novinare koji bi obave\u0161tavali o de\u0161avanjima. Nisam mogla da se ne slo\u017eim da je Makedonija postala banana republika, mada ve\u0107 nalikuje pireu od banane. Prijatelj u polu-\u0161ali sugeri\u0161e jednu bezobrazniju kovanicu: Makedonija je-bana-na. Mo\u017eda je u pravu, jer skoro i da nema ko nam nije majku rasplakao, nema ko ne brine i stacionira vojske na granicama, gata i odgoni duhove (obi\u010dno zle, isto\u010dnja\u010dke).<\/p>\n

Ne samo da su dvije neodgovorne elite spremne da brane\/osvajaju vlast makar brod potonuo, nego ima tu i le\u0161inara – neki zbog regionalnih, a drugi zbog globalnih \u0161ahovskih razloga – koji nadlije\u0107u zemlju i pomra\u010duju \u201cnovo sunce slobode\u201c nad Makedonijom. Kao u nekom samoispunjuju\u0107em proro\u010danstvu, Makedonija hrli ka analizama i vijestima po kojima \u0107e biti podijeljena izme\u0111u Bugarske i Albanije, ili da se nalazi na liniji vatre izme\u0111u Zapada i Rusije.<\/p>\n

Ovih dana je po\u010dela druga sezona sapunske serije u kojoj se emituju novi snimci prislu\u0161kivanih razgovora. Ne samo da nema ni\u0161ta spektakularno, novo i \u0161okantno, nego se na snimcima i dalje slu\u0161aju glasovi ministara koji su ve\u0107 dali ostavke. Ovakvo vra\u0107anje na bombe je siguran znak da nema ni\u0161ta od o\u010dekivanog \u201cde\u0161avanja naroda\u201c kojem se nadala opozicija. Ono \u0161to se de\u0161ava u opozicionom kampu ispred vlade (a koji danima blokira saobra\u0107aj i normalno funkcionisanje grada zbog dvadesetak \u0161atora) ima vi\u0161e simboli\u010dki nego su\u0161tinski zna\u010daj.<\/p>\n

Da ironija bude ve\u0107a, autenti\u010dni aktivizam (prvenstveno plenuma i drugih skupova prekarijata koji su se odvijali prije bomba\u0161ke afere) je u sjeni profesionalnih en-d\u017ei-o-a, dobro situiranih i mo\u0107nih nevladinih organizacija. Nezadovoljstvo se sti\u0161ava sa izgovorom: ne mo\u017eemo si sada dopustiti luksuz da kritikujemo politi\u010dku opoziciju, ma koliko ona grije\u0161ila. Ali sve je vi\u0161e spremnih da glasno primijete da je sve manje smisla u tome da se \u017eivot u \u0161atorskom kampu svodi na karaoke, di-d\u017eeje, igranje stonog tenisa ili table, piknikovanje na udobnim garniturama za sjedenje i za stolovima punih i\u0107a i pi\u0107a.<\/p>\n

U slici koju \u0161alje ovaj \u010dudan protest ne samo da nema ni traga gnjeva ili melanholije, nego, naprotiv, manifestuje se nevjerovatna \u017eivost, veselost \u0107ak i logisti\u010dka podr\u0161ka (od tehnike, do pizza i koka-kole, sve besplatno). \u0410ko su nam se do sada podsmijavali zbog nesposobnosti da konflikte rje\u0161avamo kao zrelo dru\u0161tvo kroz institucije, sada nam se ve\u0107 rugaju i oni koji su vjerovali da je ovo po\u010detak nekakvog novog socijalnog pokreta odozdo (grass root).<\/p>\n

Lider opozicije, Zaev, otvoreno poru\u010duje da ne \u017eeli da njegovu stranku zadesi sudbina Pasoka! Time, ni\u010dim izazvan, priznaje da bi ova opozicija dobila opoziciju u vidu Sirize ili nekih novih klinaca koji \u0107e im poru\u010diti da su politi\u010dki dinosaurusi i da u Evropi duvaju novi vjetrovi. Upravo u vrijeme kada Podemos posti\u017ee veliki uspjeh na lokalnim izborima u \u0160paniji, u Makedoniji (ta\u010dnije, u Skopju) organizuju se nekakve klonirane debate u rigidnom formatu, koje su moderirane od strane iskusnih i profesionalnih aktivista. Glavna re\u010denica koja se redovno \u010duje glasi: \u201eu interesu vremena, imamo 10 minuta za izlaga\u010de i po dva minuta za replike\u201c – i \u010ditava se debata zavr\u0161i za par sati. U interesu vremena?! Kao da je glavni cilj kampovanja nekakvo dru\u017eenje, pa u nedostatku vremena debata se mora staviti u vremenski okvir? \u0160ta je ovaj protestni skup ako ne narodni skup, slobodna forma kritike ali i deliberacije o novome koje treba ni\u0107i odozdo?<\/p>\n

Debateri (sa rijetkim izuzecima) govore nekakvim novogovorom nau\u010denim iz prakse njihovih nevladinih organizacija. To je govor razumljiv za birokrate i donore grantova, a pun frazeologije, sterilan do zla boga, neoliberalan do sr\u017ei – i, naravno, pun netrpeljivosti prema onim iz drugog tabora (koji su nazivani ovcama, stokom, itd.). On je i dogmatski prema svemu \u0161to odstupa od mainstream-a retorike zapadnih mentora i donatora. Nepovjerenje u vlastiti narod (koji su neki vajni intelektualci sve do ju\u010de nazivali glupacima) izbija \u010dak i nesvjesno. Recimo, sve se \u010de\u0161\u0107e govori da pregovori moraju zavr\u0161iti (tj. Gruevski pasti) najkasnije do kraja juna, jer \u0107e onda ovi (glupi) Makedonci krenuti na godi\u0161nji odmor na Halkidiki – i ni\u0161ta od revolucije! I ponovo, problem je u narodu, a ne u njima, borcima za slobodu!<\/p>\n

I instant \u201cbratstvo-jedinstvo\u201c je podjednako neuvjerljivo za svakoga ko poznaje dru\u0161tvo, mada je veoma popularno za prodati zapadnim medijima. Najbolji dokaz za artificijelnost ove teze je u \u010dinjenici da sama opozicija kalkuli\u0161e i dozira \u201cbombe\u201c, tako da ne budu ubita\u010dne za albansku politi\u010dku elitu, a jo\u0161 manje da objelodene eventualne \u0161okantne \u010dinjenice o ubistvima kod Smiljkovskog jezera i sudskom procesu po\u010diniocima. Ako je opozicija zaista uspjela da ujedini narod iznad etni\u010dkih podjela, kao \u0161to se to manifestuje vezivanjem makedonske i albanske zastave, onda postaje eti\u010dki neodr\u017eljiva agonija kojoj su izlo\u017eene familije ubijenih mladi\u0107a i osu\u0111enih za zlo\u010din, sa kontradiktornim obrazlo\u017eenjem da je to opasno i da bi destabilizovalo zemlju. Odakle strah ako se je ve\u0107ina Makedonaca i Albanaca osvijestila i sebe vidi kao skup gra\u0111ana, a ne pripadnika etniciteta? Za\u0161to igranje osje\u0107ajima ljudi, koji su samo instrumentalizovani u politi\u010dkoj borbi?<\/p>\n

Po pisanju njema\u010dkog Die Zeita, kome je Zaev dao intervju, lider makedonske opozicije je po prvi put, i to njema\u010dkoj javnosti, saop\u0161tio sadr\u017einu neobjavljene \u201ebombe\u201c o ovom slu\u010daju, poznatom pod imenom \u201eMonstrum\u201c. Bio je citiran kako ka\u017ee: \u201cImamo dokaze da u zatvoru le\u017ee nevini ljudi!\u201c. Dan kasnije Zaev je demantovao ovo, izgovaraju\u0107i se da ga novinar nije dobro razumio i da je on samo naveo da raspola\u017ee indikacijama da ima nejasno\u0107a u nalazima istrage, a ne da su osu\u0111eni nevini.<\/p>\n

Istini za volju, mo\u017eda je Zaev u pravu. Svi oni koji su ga \u010duli kako govori engleski (pa \u010dak i srpski) znaju da to radi katastrofalno lo\u0161e. Mo\u017eda je pametnije da ga u stranci savjetuju da vi\u0161e ne komunicira sa stranim medijumima na jeziku koji ne zna, mada i dalje ostaje veliko pitanje: za\u0161to kalkulisanje sa ovako delikatnim slu\u010dajem? Na jednoj strani su porodice pobijenih mladi\u0107a koje tra\u017ee pravdu i istinu, a na drugoj – porodice onih koji su ve\u0107 osu\u0111eni (ili koji jo\u0161 nisu ekstradirani sa Kosova, a optu\u017eeni su za ovaj slu\u010daj pred makedonskim sudovima). Ako treba suditi po ve\u0107 objavljenim razgovorima o pogibiji mladog Martina Ne\u0161kovskog i novinara Mladenova, sasvim je mogu\u0107e da se ova bomba svede na \u201cmnogo buke ni oko \u010dega\u201c, jer javnost je bila spremna da \u010duje i naj\u0161okantnije nalaze, a na kraju je \u010dula ono \u0161to je ve\u0107 znala ili pretpostavljala, a da vlasti nisu nikako mogle biti inkriminisane za egzekucije.<\/p>\n

Nezgodna istina je da je trenutno u Makedoniji uspostavljena pat-situacija. Ipak, rie\u010d kompromis je postao ravan blasfemiji. Opozicija ka\u017ee da razgovara, ali na terenu i dalje puca \u201cbombama\u201c. Govori da se sprema za pregovore, ali postavlja ultimatum da vlada mora pasti. Naslovi u medijima govore da se i evropskim posrednicima ne vjeruje (\u201eMo\u017ee biti i Vladi\u010din Han, ali opozicija ne smije popustiti pred evro-komesarima\u201c). Kada se strane u sukobu ukopaju u duboke rovove, pretenduju\u0107i na to da su ekskluzivni nosioci istine i morala, te\u0161ko je, ako ne i nemogu\u0107e, do\u0107i do rje\u0161enja bez da se pri tome ne izgubi obraz pred svojim glasa\u010dima.<\/p>\n

Na\u017ealost, u ovako polarizovanoj atmosferi mnogi ne \u017eele da vide da niti jedna strana ne raspola\u017ee takvom snagom da ubjedljivo pobijedi drugu. Zato je i melanholi\u010dna revolucija neuvjerljiva, posebno kada se autenti\u010dni pokret nezadovoljstva vi\u0161e zloupotrebljava, nego \u0161to se slu\u0161a. Ako \u010dak i pobijede antigruevisti, izvjesno je da \u0107e uvesti opasan presedan: \u0161atord\u017eije \u0107e mo\u0107i ru\u0161iti vlade sa ulice ukoliko budu uporniji i organizovaniji. Slike iz Hrvatske su jako pou\u010dne, kao i ove iz Makedonije. I pored bizarnih i pomalo zabavnih elemenata, ovo je i dalje vrijeme opasnog \u017eivljenja. Pobjednik nije izvestan, ali Pirova pobjeda je ve\u0107 tu: Makedonija je izgubila.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne samo da su dvije neodgovorne elite spremne da brane\/osvajaju vlast makar brod potonuo, nego ima tu i le\u0161inara – neki zbog regionalnih, a drugi zbog globalnih \u0161ahovskih razloga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":180260,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-181782","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181782","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181782"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181782\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180260"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181782"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181782"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181782"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}