{"id":181726,"date":"2015-06-01T06:40:07","date_gmt":"2015-06-01T04:40:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=181726"},"modified":"2015-06-01T06:41:38","modified_gmt":"2015-06-01T04:41:38","slug":"potrosnja-i-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/06\/01\/potrosnja-i-kapitalizam\/","title":{"rendered":"Potro\u0161nja i kapitalizam"},"content":{"rendered":"
Autor: Workers Solidarity Movement
\n<\/strong>(Ovaj \u010dlanak je izvorno objavljen u \u201eIrish Anarchist Review\u201c (broj 9. ljeto 2014.).
\n<\/strong><\/em><\/address>\n

\"WSM\/n30strike.wordpress.com\"<\/p>\n

Kao slobodarski komunisti moramo te\u017eiti popravljanju \u0161tete nastale pristajanjem povijesne ljevice ka produktivizmu, \u010dime je antikapitalisti\u010dki pokret podijeljen na ljevi\u010dare i ekologe. Moramo raditi na preustroju antagonisti\u010dkog pokreta koji je istodobno antikapitalisti\u010dki i antiproduktivisti\u010dki, no nije i antihumanisti\u010dki.<\/p>\n

Kapitalizam vas deblja. Kapitalizam tako\u0111er uni\u0161tava i okoli\u0161. Ove su dvije stvari povezanije nego \u0161to biste pomislili. Nije sav rast dobar. Rast prosje\u010dnog opsega struka i indeksa tjelesne mase natjerali su znanstvenike i zdravstvene radnike da upozoravaju na globalnu epidemiju debljine. 65% svjetske populacije danas \u017eivi u zemljama u kojima debljina ubija vi\u0161e ljudi nego neishranjenost. Debljina se u svijetu gotovo udvostru\u010dila od 1980., a 1,4 milijarde odraslih starijih od 20 godina prekomjerne su te\u017eine.<\/p>\n

Pojam epidemije debljine postoji ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a i tradicionalno se vezao uz svjetsku globalnu supersilu, SAD. No prvo \u0161to moramo uo\u010diti u trenutnim statistikama jest da vrlo jasno pokazuju da to definitivno nije “problem prvog svijeta”. Danas zemlja s najve\u0107om stopom debljine nisu SAD, ve\u0107 njihov mnogo siroma\u0161niji susjed Meksiko.<\/p>\n

Mi\u0161ljenja su podijeljena oko uzroka epidemije, no nedavno se do\u0161lo do zanimljivih saznanja o ulozi prera\u0111enih \u0161e\u0107era (posebno kukuruznog sirupa oboga\u0107enog fruktozom – eng. HFCS – i kombinaciji dodanih masti i \u0161e\u0107era u procesiranoj hrani) u postupku supresije prirodnog tjelesnog sustava kontrole apetita. Pojednostavljeno, na\u0161 apetit kontroliraju hormoni, uklju\u010duju\u0107i leptin koji signalizira da smo siti i grelin koji signalizira da \u017eelimo jo\u0161.<\/p>\n

\u010cini se da prera\u0111eni \u0161e\u0107eri i HCFS interferiraju s normalnim hormonalnim odzivom na pove\u0107anje razine glukoze u krvi i ometaju djelovanje hormona sitosti leptina te tako poti\u010du prejedanje. Isto tako, nedavni testovi na mi\u0161evima pokazali su da kada se mi\u0161evi hrane ili mastima ili \u0161e\u0107erima uz uobi\u010dajenu hranu, ne dolazi do prejedanja. No kada je mi\u0161evima u hrani bila dostupna kombinacija masti i \u0161e\u0107era, mi\u0161evi su se prejedali i postajali pretili. Najvi\u0161e su se prejedali smjesom 50\/50 \u0161e\u0107era i masti, \u0161to je sli\u010dno omjeru dodanih \u0161e\u0107era i masti koji je vrlo \u010dest u procesiranoj hrani. Mehanizam iza toga vjerojatno je interferencija s normalnim djelovanjem hormona koji reguliraju apetit.<\/p>\n

Za\u0161to onda suvremena prehrambena znanost stavlja tako sna\u017ean naglasak na proizvodnju procesirane hrane koja nam “hakira” prirodne procese regulacije apetita i sitosti u na\u0161em tijelu kako bi nas potakla na prejedanje? Jednostavno re\u010deno, zato \u0161to su u kapitalisti\u010dkom sustavu pojedina poduze\u0107a za proizvodnju hrane prisiljena prodati \u0161to vi\u0161e svojih proizvoda, bez obzira na to zadovoljava li to ljudske potrebe ili kako to utje\u010de na efikasno kori\u0161tenje resursa dostupnih svim proizvodnim sektorima. \u0160to nas \u010de\u0161\u0107e svi McDonaldsi svijeta uvjere da uve\u0107amo obrok koji kod njih kupujemo (te tako uve\u0107amo i sebe), ostvaruju ve\u0107u prodaju i vi\u0161e profita.<\/p>\n

Debljina tako nije samo feministi\u010dko pitanje, ve\u0107 i pitanje kapitalizma. A pitanje kapitalizma je i klasno pitanje, \u0161to je zapravo vidljivo i u statistikama na ulici. Nisu najbogatiji slojevi dru\u0161tva najrizi\u010dnija skupina kad je rije\u010d o trendu debljine, ve\u0107 najsiroma\u0161niji. U zemljama s najve\u0107im nejednakostima izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, poput SAD-a, koliki je ne\u010diji dohodak doslovno mo\u017eete zaklju\u010diti iz \u0161irine njegovog struka. U Europi prema posljednjim podacima WHO-a zemlje s najve\u0107im postotkom pretilih 11-godi\u0161njaka su Gr\u010dka (33%), Portugal (32%), Irska i \u0160panjolska (30%).<\/p>\n

Za \u010ditatelj\"kapitalistickie njema\u010dkog tabloida Bild, \u010dinjenica da su PIGS zemlje najdeblje unutar Eurozone jo\u0161 je jedna potvrda mi\u0161ljenja \u0161iroko rasprostranjenog u zemljama centra o tome kako su ekonomski problemi Irske i na\u0161e bra\u0107e i sestara s periferije posljedica prekomjerne pohlepe i nedostatka poduzetnosti i protestantske radne etike. No za svakoga tko je iskusio Trojkin stisak \u0161tednje, povezanost lo\u0161e prehrane i siroma\u0161tva bolno je o\u010dita. Pobrinuti se da su djeca sita na ku\u0107nom bud\u017eetu koji se topi zna\u010di birati najjeftiniju hranu, koja je i najprera\u0111enija i najvi\u0161e deblja. Unato\u010d patroniziraju\u0107im slavnim kuharima i milijuna\u0161ima poput Jamie Olivera, radi se o ekonomskom pitanju, a ne o edukacijskom. Neslaganjem izme\u0111u moraliziraju\u0107eg diskursa o individualnoj gre\u0161nosti (pohlepa, lijenost) kao izvoru problema i s druge strane, vi\u0161e materijalisti\u010dkog stava da ekonomski pritisak prisiljava ljude na biranje najjefitinije i najgore opcije, ponovno \u0107emo se baviti kasnije u ekolo\u0161koj raspravi.<\/p>\n

Profit nau\u0161trb planeta<\/strong><\/p>\n

Logika neprestanog rasta prodaje hrane i pi\u0107a, daleko preko granice prirodnog apetita i nutricionisti\u010dkih potreba, ista je ona koja pogoni sva kapitalisti\u010dka poduze\u0107a. Op\u0107enito, na\u010din pove\u0107anja profita jest prodati vi\u0161e proizvoda. To zna\u010di sve ve\u0107u potro\u0161nju prirodnih resursa i s time povezano pove\u0107ano otpu\u0161tanje uglji\u010dnih i ostalih zaga\u0111ivala. Ili se barem to tako dosad odvijalo. Pitanje \u017eivota i smrti jest vodi li nu\u017eno ovaj trend stalnog pove\u0107anja kapitalisti\u010dkog rasta u tako\u0111er stalno rastu\u0107u potro\u0161nju oskudnih i neobnovljivih resursa, ili ne.<\/p>\n

Navode se i suprotne tendencije \u2013 pomak iz proizvodnih u uslu\u017ene industrije i proizvodnja nematerijalnih proizvoda poput software-a, glazbe, knjiga i ostalih kulturnih i informati\u010dkih proizvoda. Optimisti ukazuju na brojke koje pokazuju koli\u010dinu ispu\u0161tenog CO2 po jednici BDP-a. U mnogim razvijenim zemljama stopa pove\u0107anja ispu\u0161tenog CO2 tijekom posljednih desetlje\u0107a bila je ni\u017ea nego stopa rasta BDP-a u istom razdoblju. To se tuma\u010di kao pokazatelj da \u0107e pove\u0107anje cijena goriva i drugih sirovina pokrenuti tr\u017ei\u0161ne sile koje \u0107e potaknuti zaokret prema efikasnijim tehnologijama koje \u0107e omogu\u0107iti globalni rast BDP-a bez pove\u0107anja emisija CO2.<\/p>\n

No \u0161to se toga ti\u010de, ukupni globalni podaci ostavljaju malo prostora za optimizam. Nakon 2000. godine globalni rast BDP-a i globalne emisije CO2 uskla\u0111eno se pove\u0107avaju. Prividno smanjenje potro\u0161nje energije po jedinici BDP-a zemalja razvijenog Zapada mo\u017ee se pripisati prebacivanju proizvodnje u zemlje u razvoju, kao i tome da se propu\u0161ta ura\u010dunati CO2 koji potje\u010de iz me\u0111unarodnog brodskog i zra\u010dnog prometa u nacionalne podatke o CO2. Trenutno, gola je \u010dinjenica da se zahtjevaju\u0107i vi\u0161e radnih mjesta i vi\u0161e rasta, zahtijeva jo\u0161 vi\u0161e ispu\u0161tenih stakleni\u010dkih plinova.<\/p>\n

Pored energetskog problema, kako pomak prema uslu\u017enim i “nematerijalnim” proizvodima utje\u010de na upotrebu prirodnih resursa? Apple o\u010dito stvara novac prodajom fizi\u010dkih predmeta \u2013 iPad, iPhone, iMac \u2013 no Google jo\u0161 uvijek uglavnom zara\u0111uje novac prodajom usluga pretra\u017eivanja i ogla\u0161avanja \u2013 \u0161to su nematerijalni proizvodi, zar ne? No, izuzev\u0161i potrebe fizi\u010dkog smje\u0161taja i opremanja njegove radne snage, svatko tko misli da Google nije kompanija s materijalnom osnovom mogao bi razmisliti o tome da plati mjese\u010dni ra\u010dun za potro\u0161enu elektri\u010dnu energiju u Googleovim farmama servera. Tvrdnje o “nefizi\u010dkoj” prirodi softverskih i internetskih uslu\u017enih kompanija kao \u0161to su Google i Facebook pretjerane su.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, sama internetska i digitalna revolucija \u010dini ostvarivanje profita na kulturnim proizvodima poput knjiga, glazbenih snimki i filma sve te\u017ee ostvarivim, \u0161to prisiljava industriju na povratak organiziranju zabavnih doga\u0111aja u stvarnom svijetu, za koje ljudi pla\u0107aju ulaznice, kako bi ograni\u010dili gubitak prihoda zbog slobodnog dijeljenja datoteka putem Interneta. Iako sve ve\u0107a va\u017enost proizvoda koji se mogu digitalno kopirati zna\u010di da \u0107e borba oko intelektualnog vlasni\u0161tva biti va\u017ena boji\u0161nica 21.stolje\u0107a, taj trend sam za sebe ne eliminira materijalni utjecaj pove\u0107ane potro\u0161nje.<\/p>\n

Kona\u010dno pitanje jest mo\u017ee li se pove\u0107anje profita ostvariti proizvodnjom vi\u0161e dodane vrijednosti, tj. prodajom manje jedinica uz ve\u0107i profit po jedinici. Postoje uspje\u0161ne kompanije koje ostvaruju dobar profit prodajom prvoklasnih proizvoda. Mo\u017ee li se takav model pro\u0161iriti na \u010ditavu ekonomiju?<\/p>\n

Da bismo razumjeli za\u0161to se to ne mo\u017ee dogoditi, moramo znati da je cijena proizvoda povezana s tro\u0161kovima proizvodnje, koji pak ovise o pla\u0107ama. U svakom pojedinom poduze\u0107u tro\u0161kovi proizvodnje dijele se na pla\u0107e i materijal koji se kupuje od vanjskih dobavlja\u010da koiji zaposlenici trebaju za rad. No ako pogledamo i dobavlja\u010de materijala, tako\u0111er uo\u010davamo da i njihovi tro\u0161kovi uklju\u010duju pla\u0107e i materijal.<\/p>\n

Ako slijedimo lanac dobavlja\u010da, naposljetku dolazimo do primarnih industrija gdje tro\u0161kove \u010dine pla\u0107e ljudi koji vade (ili uzgajaju) primarne materijale direktno iz Zemljinih prirodnih resursa. Zemlja ne dobiva nikakv novac \u2013 to je vrlo va\u017eno govorimo li o utjecaju na okoli\u0161. Mo\u017eda \u0107e u ovom slu\u010daju biti tro\u0161kova kao npr. pla\u0107anje najma dr\u017eavi ili privatnim vlasnicima zemlje, ali to je druga pri\u010da. Cijena je na kraju lanca odre\u0111ena tro\u0161kovima koje najzad uzrokuju pla\u0107e.<\/p>\n

Za poduze\u0107e u nekoj grani industrije cijenu po jedinici proizvoda odre\u0111uje konkurencija na temelju tro\u0161kova proizvodnje i prosje\u010dne stope profita u toj industriji. Tro\u0161kove \u010dine pla\u0107e i materijal. Ako cijena materijala pada, tada ona pada za sve konkurente u industriji i zahvaljuju\u0107i tr\u017ei\u0161nom natjecanju, smanjenje tro\u0161kova dovest \u0107e do smanjenja cijene proizvoda bez da bilo koje poduze\u0107e stekne prednost pred konkurentima. Umjesto toga, pojedino poduze\u0107e mo\u017ee ste\u0107i privremenu prednost smanjenjem tro\u0161kova pla\u0107a ili radnog vremena po jedinici proizvoda, recimo za 10%.<\/p>\n

U tom slu\u010daju poduze\u0107e mo\u017ee u\u010diniti dvije stvari kako bi svoju prednost pretvorila u ekstra profit. Prva opcija jest smanjenje brojnosti radne snage za 10% te ostvarivanje ve\u0107e zarade prodajom iste koli\u010dine proizvoda kao i prije. Ili mo\u017ee krenuti u smjeru pove\u0107anja: u rijetkom slu\u010daju nedovoljne ponude koja omogu\u0107ava rast tr\u017ei\u0161ta uz istu cijenu, mo\u017ee prodati 10% vi\u0161e proizvoda uz istu cijenu (pretpostavka je da tro\u0161ak dodatnih materijala ne prema\u0161i u\u0161tedu na radnoj snazi), ili sniziti cijenu proizvoda toliko da se prodaje ispod cijene te da tako od konkurencije preuzme tr\u017ei\u0161ni udio, uz istodobno ostvarivanje profita.<\/p>\n

Dugoro\u010dno gledano, uzev\u0161i u obzir sve nesigurnosti, rizike i vjerojatnosti, konkurencija zna\u010di da poduze\u0107a koja odaberu strategiju smanjenja gube od poduze\u0107a koja odaberu strategiju pove\u0107anja. Drugim rije\u010dima, dinamika sustava jest takva da op\u0107enito ve\u0107a zarada zahtijeva vi\u0161e materijala.<\/p>\n

Sljede\u0107i komadi\u0107 slagalice jest pitanje mogu li pove\u0107anje u\u010dinkovitosti i tehnologija smanjiti koli\u010dinu materijala kori\u0161tenog za svaku jedinicu proizvoda te tako suzbiti nemilosrdan nagon k proizvodnji i potro\u0161nji sve vi\u0161e pojedina\u010dnih stvari? Drugim rije\u010dima, je li okoli\u0161no odr\u017eiv rast (vi\u0161e jedinica proizvedenih s manje materijala i energije) mogu\u0107 u kapitalisti\u010dkom sustavu?<\/p>\n

Odgovor je ponovo nije\u010dan. No ovaj put ne postoji samo jedan uzrok ve\u0107 se radi o kombiniranom efektu vi\u0161e razli\u010ditih faktora. Prvi faktor je \u010dinjenica da se prirodni resursi uzimaju iz zemlje “besplatno” ako zanemarimo rentu. Drugi faktor jest asimetrija efekata smanjenja tro\u0161kova zbog konkurentskog pritiska, asimetrija izme\u0111u smanjenja tro\u0161kova materijala i tro\u0161kova rada, \u0161to zna\u010di da jedini\u010dna produktivnost raste br\u017ee \u0161to se ti\u010de rada nego materijala. Tre\u0107i faktor su fizi\u010dka ograni\u010denja za kori\u0161tenje manje koli\u010dine materijala, budu\u0107i da odre\u0111eni proizvod mora posjedovati potrebnu kvalitetu i sadr\u017eaj kako bi slu\u017eio svojoj svrsi. Kona\u010dno, radnu snagu koja postaje suvi\u0161na u jednoj grani industrije potrebno je ponovo negdje zaposliti, ukoliko ukupni dru\u0161tveni investirani kapital i dalje mora rasti.<\/p>\n

Zajedni\u010dko djelovanje navedenih elemenata zna\u010di da je tendencija sustava kao cjeline kontinuirani porast proizvedenih jedinica koji rezultira porastom ukupne utro\u0161ene energije i materijala.<\/p>\n

Kapitalizam zahtijeva proizvodnju sve vi\u0161e i vi\u0161e stvari u slu\u017ebi svog nagona za zaradom. No mo\u017eda je to dobro? Ideologija “vi\u0161e proizvodnje nu\u017eno je dobro” zove se produktivizam. Osnovna ideja koja stoji iza produktivizma jest da \u0161to god da se kupuje i tro\u0161i o\u010dito zadovoljava neku ljudsku potrebu i \u017eelju, a ako jo\u0161 uvijek postoji siroma\u0161tvo tada o\u010dito postoji potreba da se proizvede jo\u0161 vi\u0161e. Tada temeljna pretpostavka postaje to da je kapitalizam savr\u0161eno transparentan medij preko kojeg se prenose ljudske \u017eelje. Ako ljudi postaju sve deblji, to mora biti zbog toga \u0161to \u017eele biti pretili. Kao \u0161to je ameri\u010dki satiri\u010dar H.L. Mencken jednom podrugljivo primijetio, “uvijek postoji lako rje\u0161enje svakog ljudskog problema \u2013 jasno, prihvatljivo i pogre\u0161no.” Produktivizam o\u010dito zadovoljava svaki od ova tri kriterija, no razlog za\u0161to je pogre\u0161an zaslu\u017euje bolje obja\u0161njenje od povr\u0161ne analogije.<\/p>\n

Ako je pretilost jedan na\u010din promatranja odnosa ljudskih potreba i kapitala, tada je glad nali\u010dje tog odnosa. Prema nedavnom izvje\u0161taju, svake godine baci se ili izgubi 1,3 milijuna tona hrane \u2013 jedna tre\u0107ina svjetske godi\u0161nje proizvodnje. Uz takvo ogromno razbacivanje 840 milijuna ljudi kroni\u010dno je gladno na dnevnoj osnovi.<\/p>\n

\u010cinjenica je da je globalna ekonomija od 1950-ih proizvela vi\u0161e nego dovoljno hrane za eliminaciju svjetske gladi i pothranjenosti. Globalno siroma\u0161tvo nije posljedica apsolutnog manjka proizvodnje ve\u0107 nepo\u0161tene distribucije prirodnih resursa i rezultata proizvodnje. I ne samo to \u2013 i raspolo\u017eivi se resursi alociraju u proizvodnju koja maksimalizira profit, a ne ljudsku korist. Primjeri toga su mnogobrojni i mogu se prona\u0107i na internetskim stranicama bilo koje razvojne ili organizacije koja se bori za globalnu pravdu tako da ne moramo to ovdje obja\u0161njavati.<\/p>\n

Tehnooptimisti i tehnopesimisti<\/strong><\/p>\n

Prije nego \u0161to detaljnije razmotrimo razli\u010dite odgovore na okoli\u0161nu krizu od strane razli\u010ditih lijevih i ekolo\u0161kih tendencija, korisno je skicirati \u0161iroku binarnu opreku oko ovog pitanja. Generalno govore\u0107i te odgovore na izazov nadila\u017eenja krize mo\u017eemo podijeliti na tehnolo\u0161ke optimiste i tehnolo\u0161ke pesimiste. Kao uvod potrebno je promotriti naslije\u0111e pisca politi\u010dke ekonomije iz 19. stolje\u0107a, Thomasa Roberta Malthusa.<\/p>\n

U dana\u0161njim debatama \u010desto mo\u017eemo \u010duti razbacivanje optu\u017ebama za “maltuzijanstvo” ili “neomaltuzijanstvo”, naj\u010de\u0161\u0107e usmjerenim prema tehnopesimistima. \u0160to je maltuzijanstvo i za\u0161to za mnoge ima tako negativnu konotaciju?<\/p>\n

Vele\u010dasni Thomas Robert Malthus (1766.-1834.) bio je engleski protestantski sve\u0107enik koji se proslavio objavljivanjem pamfleta nazvanim “Esej o na\u010delu populacije” 1798. godine. Nesumnjivo je da je popularnosti njegove poruke pridonijelo to \u0161to se godina objavljivanja poklopila s ustankom Ujedinjenih Iraca. Poruka je bila jednostavna – pove\u0107anje poljoprivredne proizvodnje odvija se aritmeti\u010dki (linearno), no siroma\u0161na populacija prepu\u0161tena sama sebi pove\u0107ava se geometrijski (eksponencijalno) sve dok krize gladi, bolesti i rata ne smanje populaciju na odr\u017eivu razinu. Politi\u010dka poruka kako je glad “djelo providnosti”, bo\u017eja volja, sravnjivanje ra\u010duna, kasnije je postala ideolo\u0161ko opravdanje britanskom parlamentu za nametanje gladi Irskoj. Kao takav, Malthus nesumnjivo zaslu\u017euje svoje mjesto uz Cromwella u analima niskosti u anglo-irskim odnosima. No na stranu povijesna patnja, Malthus je bio prvi koji je u politi\u010dkoj ekonomiji postavio pitanje problemati\u010dnih odnosa prirodnih resursa i pove\u0107anja potra\u017enje. Uzev\u0161i u obzir da je taj op\u0107eniti problem ne\u0161to \u010dime se u 21.stolje\u0107u treba ozbiljno pozabaviti, preuranjene optu\u017ebe protivnika za “maltuzijanstvo” ponekad mogu biti logi\u010dka pogre\u0161ka argumentum ad odium \u2013 odbacivanje argumenata tako \u0161to ih se ve\u017ee uz dobro poznatu omra\u017eenu osobu.<\/p>\n

Malthusov izvorni argument specifi\u010dno se odnosio na krizu prenapu\u010denosti i sve dosad mnogi su katastrofi\u010dari iz okoli\u0161nih krugova najavljivali skoru propast planeta zbog prenapu\u010denosti. Me\u0111utim, statistika posljednjih desetlje\u0107a pokazuje da stopa rasta populacije usporava te da se maksimum populacije od oko 9 milijardi o\u010dekuje u drugoj polovici stolje\u0107a. Mo\u017ee se raspravljati o to\u010dnosti tih predvi\u0111anja, no \u010dinjenica usporavanja porasta populacije ukazuje na pogre\u0161ku u osnovnoj maltuzijanskoj populacijskoj tezi.<\/p>\n

Tehnolo\u0161ki optimisti \u0161ire ovu dobru vijest na sve trenutne okoli\u0161ne probleme s kojima smo suo\u010deni: na\u0161i trenutni problemi s otpu\u0161tanjem ugljika, kori\u0161tenjem pitke vode, gubitkom tla, jednostavno su tehni\u010dki problemi koje \u0107e rije\u0161iti ljudska genijalnost i tehnolo\u0161ka rje\u0161enja budu\u0107nosti.<\/p>\n

Unutar tehnooptimisti\u010dke pozicije postoji dodatna podjela na tr\u017ei\u0161ne fundamentaliste i dr\u017eavne intervencioniste. Tr\u017ei\u0161ni fundamentalisti dobivaju mnogo prostora u mainstream medijima, ne toliko zbog intelektualne vrijednosti njihovih argumenata \u2013 jer su uglavnom isprazni \u2013 ve\u0107 stoga \u0161to vrlo zgodno opravdavaju dr\u017eavno nedjelovanje, pogotovo u vezi bilo \u010dega \u0161to bi moglo zahtijevati da se potro\u0161i odre\u0111eni novac. Dr\u017eavno intervencionisti\u010dko krilo tehnooptimisti\u010dke tendencije sla\u017ee se da tr\u017ei\u0161ta trenutno ne uspijevaju dobro upravljati okoli\u0161nom krizom i uo\u010dava potrebu za odre\u0111enim dr\u017eavnim djelovanjem kako bi se industrija i financije “pogurali” u smjeru “odr\u017eivog razvoja” ili novog, zelenijeg kapitalizma.\"kapitalizam\"<\/p>\n

Nasuprot tomu, tehnolo\u0161ki pesimisti ne vjeruju u postojanje tehnolo\u0161kih rje\u0161enja koje \u0107e zeleni kapitalizam u\u010diniti mogu\u0107im bez radikalne dru\u0161tvene transformacije. Tehnolo\u0161ki pesimisti su tako\u0111er podijeljeni u dva tabora. Prvi smatra ili da ne postoje tehnolo\u0161ka rje\u0161enja za kapitalisti\u010dki rast jer je sama tehnologija problem, ili da je prekomjerna upotreba prirodnih resursa, kako je tvrdio Malthus, na neki na\u010din uro\u0111ena ljudskoj vrsti ostavljenoj samoj sebi. Drugi tabor ne dijeli u potpunosti ta uvjerenja, no ono \u0161to ih postavlja na zaseban pol i nije najbolje definirano.<\/p>\n

Klju\u010dna teza ovog \u010dlanka jest da taj nedostatak definicije predstavlja povijesni neuspjeh ljevice u izgradnji primjerene antikapitalisti\u010dke i egalitarne alternative iluzijama o “odr\u017eivom razvoju” tehnooptimista. No ako odbacujemo njihovu tvrdnju da je tehnologija rje\u0161enje i opre\u010dnu tvrdnju anticivilizacijskog krila tehnopesimista da je tehnologija problem, to je zato \u0161to inzistiramo na tome da okoli\u0161ni problemi uzrokovani kapitalisti\u010dkim rastom nisu tehni\u010dki, ve\u0107 politi\u010dko-ekonomski problem.<\/p>\n

Degrowth i druge alternative<\/strong><\/p>\n

Maleni think-tank \u201eRimski Klub\u201c 1972. publicirao je \u201eGranice rasta\u201c – izvje\u0161taj o problemima beskona\u010dnog ekonomskog rasta u kontekstu ograni\u010denih prirodnih resursa. Izvje\u0161taj je objavljen u pravom trenutku, samo godinu dana prije naftne krize 1973., a njegovi sumorni zaklju\u010dci izazvali su senzaciju, tako da je naposljetku prodano vi\u0161e od 12 milijuna primjeraka u raznim prijevodima. Ne iznena\u0111uje \u0161to su osobe iz vladaju\u0107e klase spremno kritizirale izvje\u0161taj, njegove modele, ra\u010dunala, osoblje i sve \u010dega se mo\u017eete sjetiti. Stru\u010dno mi\u0161ljenje ve\u0107ine va\u017enih ljudi bilo je da se radi o mladena\u010dkom proricanju propasti. No ekolo\u0161ki pokret koji je u to doba tek nastajao ozbiljnije je shvatio upozorenja iz izvje\u0161taja. I to s pravom – nedavne analize predvi\u0111anja iz izvje\u0161taja pokazuju da su usprkos svim ograni\u010denjima tog modela predvi\u0111anja bila vrlo sli\u010dna onome \u0161to se zaista dogodilo u desetlje\u0107ima nakon objavljivanja izvje\u0161taja.<\/p>\n

Zbog jednostavnosti \u0107emo ekolo\u0161ke pravce koji su poruku \u201eGranica rasta\u201c shvatili zaozbiljno podijeliti u \u010detiri glavne skupine: prista\u0161e odr\u017eivog rasta, post-growth, degrowth[1] i duboka ekologija\/duboki zeleni otpor. Ovdje se \u017eelimo pobli\u017ee pozabaviti post-growth i degrowth skupinama. Ideju odr\u017eivog rasta ili zelenog kapitalizma odbacujemo u startu zbog razloga koje smo ve\u0107 iznijeli u pro\u0161lom \u010dlanku. Isto tako, primitivisti\u010dke fantazije o deindustrijalizaciji, odbacivanju agrikulture i povratku na lova\u010dko-sakuplja\u010dki \u017eivot te popratnom masovnom istrebljenju kojih 6 do 7 milijardi ljudi ve\u0107 su dovoljno obra\u0111ene drugdje.<\/p>\n

Post-growth je skup tendencija koje uo\u010davaju potrebu da se odmaknemo od postoje\u0107eg kapitalisti\u010dkog modela rasta mjerenog u terminima BDP-a i po\u010divaju na \u0161irokoj liberalnoj i utilitaristi\u010dkoj osnovi. To je prili\u010dno heterogena skupina koja inspiraciju pronalazi u razli\u010ditim idejama poput zastupanja “nultog” rasta kao odgovora na izvje\u0161taj iz 1972., “Tranzicijskim gradovima” i ostalim pokretima inspiriranima “peak oil” teorijom, okoli\u0161nom ekonomijom, knjigama poput “The Spirit Level” koje se poku\u0161avaju suprotstaviti rastu\u0107oj nejednakosti itd. U teoriji se pravac degrowtha do\u017eivljava radikalnijim, eksplicitno antikapitalisti\u010dkim i antikonzumeristi\u010dkim krilom, no u praksi ima mnogo organizacijskog preklapanja izme\u0111u ta dva pravca. Mnogi pripadnici post-growth mre\u017ee koriste degrowth terminologiju, a popis organizacija koje pripadaju tim pravcima pokazuje poprili\u010dno preklapanje.<\/p>\n

Me\u0111utim, degrowth ima specifi\u010dnu polazi\u0161nu to\u010dku u Francuskoj, partikularno ideolo\u0161ko porijeklo i prepoznatljive vode\u0107e mislioce poput Sergea Latouchea i Jacquesa Grinevalda. Potonji je na francuski preveo najzna\u010dajniju knjigu rumunjsko-ameri\u010dkog heterodoksnog ekonomista, Nicholasa Georgescua-Roegena, nekada\u0161njeg \u0161ti\u0107enika Josepha Schumpetera. Originalni naslov “The Entropy Law and the Economic Process” (Zakon entropije i ekonomski procesi) Grinevald je preveo na francuski kao “La D\u00e9croissance: entropie-\u00e9cologie-\u00e9conomie” otkuda potje\u010de i pojam degrowtha (d\u00e9croissance). Georgescu-Roegenova ideja bila je primijeniti fiziku termodinamike na ekonomiju, u suprotnosti s navodnom njutnovskom paradigmom na kojoj je, po njemu, zasnovana neoklasi\u010dna ekonomija.<\/p>\n

Osnovni problemi s pristupom degrowtha najsa\u017eetije su sumirani u nedavnom dokumentu o okoli\u0161nom pokretu francuske anarhisti\u010dke organizacije CGA (Coordination des Groupes Anarchistes).<\/p>\n

Iako se u na\u010delu sla\u017eemo s osnovnom analizom Georgescu-Roegena koja tvrdi da je svjetska ekonomija na razini kori\u0161tenja prirodnih resursa iznad njihove mogu\u0107nosti obnavljanja, smatramo da je degrowth nedovoljno dobar koncept jer ne dopu\u0161ta odbacivanje autoritarnih dru\u0161tvenih modela ili institucija. Koncept degrowtha ne govori ni\u0161ta o politi\u010dkoj organizaciji na kojoj bi se zasnivao. Tako odre\u0111eni ekolozi mogu pozivati na uspostavu odre\u0111ene ekologisti\u010dke “diktature” koja bi trebala uvesti po\u0161tovanje spram okoli\u0161a. Op\u0107enito, koncept degrowtha mogli bi prihvatiti i ljudi koji pristaju uz rasisti\u010dku, teokratsku ili fa\u0161isti\u010dku viziju dru\u0161tva.<\/em><\/p>\n

Trenutno unutarnje kontradikcije kapitalizma i o\u010diti izostanak uvjerljive revolucionarne perspektive uzrokuju oscilaciju ekolo\u0161kih diskursa i pokreta izme\u0111u dva jednako utopijska pola – “odr\u017eivog razvoja” (to\u010dnije odr\u017eivog rasta) i degrowtha – bez napu\u0161tanja kapitalizma. Ako kapitalisti\u010dki sustav te\u017ei rastu koji je sam sebi svrha, nije ni\u0161ta primjerenije suprotstaviti mu se “alternativom” koja se sastoji od degrowtha koji je sam sebi svrha. Izazov se nalazi u povratku razine globalne proizvodnje ispod granica prirodne stope obnavljanja prirodnih resursa, uz istovremeno jam\u010denje egalitarnog pristupa proizvedenim dobrima i uslugama. Stoga je osnovno pitanje koje moramo postaviti ukoliko \u017eelimo nadvladati ekolo\u0161ku krizu – tko odlu\u010duje \u0161to \u0107e se proizvoditi i na koji \u0107e se na\u010din proizvoditi?<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Nu\u017eno smanjenje razine proizvodnje tako \u010dovje\u010danstvu name\u0107e potrebu suo\u010davanja s izazovom direktne demokracije budu\u0107i da jedino stanovni\u0161tvo, a ne privatni akteri u me\u0111usobnoj konkurenciji, imaju stvarni interes u rje\u0161avanju ekolo\u0161ke krize. Me\u0111utim, to isto tako uklju\u010duje i suo\u010davanje s izazovom jednakosti jer je jedini na\u010din smanjenja razine proizvodnje bez da se ikoga o\u0161teti \u2013 namiriti ljudske potrebe na egalitaran na\u010din.<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0 Zato umjesto degrowtha zahtijevamo socijalizaciju proizvodnje i dono\u0161enja odluka kako bismo kona\u010dno racionalizirali ekonomiju i zadovoljili svoje potrebe u skladu s dostupnim resursima.<\/em><\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to je vode\u0107i intelektualac degrowtha Serge Latouche sklon citiranju Marxa, degrowth je i dalje zasnovan na Georgescu-Roegenovoj upitnoj termodinami\u010dkoj ekonomiji, teoriji koja navodno vrijedi za sve dru\u0161tva \u2013 pro\u0161la, sada\u0161nja i budu\u0107a. Drugim rije\u010dima, povijesna specifi\u010dnost kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa blijedi u pozadini i oni se prikazuju kao vje\u010dni. Poput zrcalne slike produktivisti\u010dke ideologije, degrowth do\u017eivljava kapitalizam kao transparentni medij kroz koji se ljudske \u017eelje prenose bez transformacije i tako direktno proizvode “hiperpotro\u0161nju”, bez da u tom procesu ikakvu ulogu ima potreba kapitala za valorizacijom.<\/p>\n

U tom smislu degrowth postaje samo posljednji sofisticirani spin istog starog maltuzijanskog tehno-pesimizma. Me\u0111utim, ne bismo trebali izjedna\u010diti pozicije njegovih vode\u0107ih intelektualaca ili njegovo filozofsko porijeklo s motivacijom svih njegovih prista\u0161a i aktivista, ili s cjelokupnim sadr\u017eajem samog pokreta. Kao \u0161to smo ve\u0107 vidjeli, u praksi su odnosi izme\u0111u post-growth opcije i ostalih pokreta koji su kriti\u010dni spram rasta vi\u0161e kooperativni nego kompetitivni. Kako su CGA istaknuli, unutar degrowth pokreta zaista postoje mnoge autoritarne i etatisti\u010dke protopartije i publikacije, no tako\u0111er ima i vi\u0161e slobodarskih tendencija.<\/p>\n

CGA, me\u0111utim, tako\u0111er isti\u010de i da nas odvajanje tehni\u010dkog izazova pomirenja ljudske proizvodnje s odr\u017eivim kori\u0161tenjem resursa od politi\u010dko-ekonomskog pitanja mo\u0107i odlu\u010divanja o proizvodnji, distribuciji i potro\u0161nji, ponovno vodi u slijepu ulicu \u010disto “politi\u010dkih” rje\u0161enja koja te\u017ee kori\u0161tenju dr\u017eavne mo\u0107i kako bi kapitalizmu nametnule druk\u010diju logiku. Takva rje\u0161enja nisu samo autoritarna, ve\u0107 su i utopijska u smislu nepostojanja druge povijesne snage koja mo\u017ee kapitalisti\u010dkoj klasi i kapitalu oduzeti kontrolu nad dru\u0161tvom – osim masovne snage proletarijata, a drugi na\u010din mobilizacije za postizanje tog cilja ne postoji osim kroz borbu za egalitarnije dru\u0161tvo.<\/p>\n

Ako oni na dnu dohodovne hijerarhije ve\u0107 sad jedva pre\u017eivljavaju, tada svaka borba koja te\u017ei smanjenju proizvodnje bez prethodnog smanjenja nejednakosti nema nikakvu \u0161ansu da pridobije na\u0161u podr\u0161ku.<\/p>\n

Kejnezijanska ljevica i pakt o rastu<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 smo istaknuli kako je karakteristika povijesne i suvremene ljevice, uz neke iznimke, neuspjeh da se ozbiljno suo\u010di s okoli\u0161nim pitanjima kao i ekolo\u0161kim pokretom. Na prvi pogled taj neuspjeh zbunjuje. Jedna od klju\u010dnih referentnih to\u010dki ljevice jest Marxov rad i predod\u017eba kapitalizma kao inherentno kontradiktornog sustava \u010diji rast dovodi do krize.<\/p>\n

Krenemo li od te polazne to\u010dke, prirodno bi bilo pretpostaviti da \u0107e se marksisti\u010dka ljevica na\u0107i u taboru suprotstavljenom tehnooptimistima, njihovim “revizionisti\u010dkim” (poslu\u017eimo se ortodoksnim marksisti\u010dkim \u017eargonom) idejama tehnolo\u0161kih i politi\u010dkih reformi koje mogu perpetuirati beskona\u010dni “odr\u017eivi” rast kapitala.<\/p>\n

Prvo i o\u010dito obja\u0161njenje jest privla\u010dnost kejnezijanskog razdoblja koje je prethodilo neoliberalizmu, razdoblja koje dana\u0161njoj izmu\u010denoj, demoraliziranoj i slabe\u0107oj ljevici izgleda poput nedavnog “zlatnog doba” u kojemu su sindikati bili sna\u017eni, socijalna dr\u017eava je ja\u010dala, realne nadnice su rasle, a lijeve politi\u010dke stranke imale tisu\u0107e \u010dlanova i odre\u0111eni utjecaj.<\/p>\n

Stoga se retroljevici, bez obzira na njenu internu automitologizaciju kao bolj\u0161evika ili drugih revolucionarnih socijalista, postavljanje socijademokratskih zahtjeva kejnezijanskog tipa kao alternative neoliberalnoj \u0161tednji \u010dini kao najlak\u0161i put do ponovne relevantnosti. Zaista se mo\u017ee re\u0107i da nostalgi\u010darski “Duh ‘45-e”, projekt rekonstrukcije socijalisti\u010dkog pokreta 20. stolje\u0107a u dana\u0161njici, vi\u0161e ili manje definira retroljevicu 21. stolje\u0107a. Projekt koji je, vrijedi i to re\u0107i, osu\u0111en na propast zbog izostanka bilo kakve analize kako i za\u0161to socijalisti\u010dki pokret 20. stolje\u0107a nije uspio.<\/p>\n

Ironija je u tome \u0161to je jedan od glavnih razloga propasti pokreta, bilo onog Druge, Tre\u0107e, \u010cetvrte ili koje ve\u0107 Internacionale, bio “povijesni kompromis” s kejnzijanskim paktom o rastu. Po zavr\u0161etku II. svjetskog rata stare europske imperijalne sile bile su devastirane i podijeljene izme\u0111u ameri\u010dkog i sovjetskog bloka. Budu\u0107i da im je pozornost bila usmjerena na preuzimanje Kine od strane maoista, SAD su odustale od uobi\u010dajenog odnosa nekog carstva spram novih kolonijalnih posjeda i zapo\u010dele s projektom rekonstrukcije industrijske proizvodnje i tr\u017ei\u0161ta zapadne Europe, s ciljem spre\u010davanja pro\u0161irenja \u017deljezne zavjese do obala Atlantika.<\/p>\n

Socijaldemokratske stranke Druge Internacionale, kao i promoskovski orijentirani komunisti Tre\u0107e Internacionale usvojili su strategiju podr\u0161ke toj kapitalisti\u010dkoj i industrijskoj rekonstrukciji. Kejnezijanska politika pune zaposlenosti i socijalne dr\u017eave stvorila je podlogu za me\u0111uklasnu kolaboraciju u svrhu kapitalisti\u010dkog rasta, koji je obe\u0107avao da \u0107e donijeti pove\u0107anje \u017eivotnog standarda radnika u starim imperijalisti\u010dkim zemljama Zapadne Europe (no ne zaboravimo – unato\u010d ograni\u010denom u\u010dinku curenja bogatstva prema dolje u postkolonijalnim zemljama, kejnzijansko “zlatno razdoblje” jo\u0161 je uvijek zna\u010dilo nerazvijenost i emigraciju za zemlje poput Irske). Tako\u0111er, ni ultraljevica kojoj je nedostajala masovna ukorijenjenost u radni\u010dkoj klasi, a koju su socijaldemokrati i staljinisti jo\u0161 uvijek imali, nije imala mnogo izbora nego pristati uz populisti\u010dko povezivanje kapitalisti\u010dkog ekonomskog rasta s pove\u0107anjem radni\u010dkog realnog dohotka.<\/p>\n

Nakon politi\u010dkih i ekonomskih kriza te dru\u0161tvenih previranja krajem 60-ih i 70-ih, neoliberalno restrukturiranje svjetske ekonomije u stvarnosti je prekinulo vezu izme\u0111u kapitalisti\u010dkog rasta i pove\u0107anja realnih pla\u0107a zapadnih radnika. Stvari se, ipak, nisu u svim zemljama odvijale na jednak na\u010din – Njema\u010dka tako nije pretrpjela deindustrijalizaciju poput Velike Britanije. U\u010dinci globalnog premje\u0161tanja proizvodnje i trgovinskih tokova bili su zamaskirani porastom financijalizacije i kredita.\u00a0\u00a0 No i to maskiranje znatno je naru\u0161eno s po\u010detkom krize 2008. godine.<\/p>\n

Kriza nije donijela ni\u0161ta dobroga ljevici. Nakon desetlje\u0107a uvjeravanja same sebe kako odr\u017eava revolucionarni plamen na \u017eivotu do dana kada neoliberalno odga\u0111anje ekonomske krize vi\u0161e ne\u0107e biti mogu\u0107e i kada \u0107e se radni\u010dka klasa jo\u0161 jednom okupiti oko crvenog barjaka, vi\u0161e ili manje potpuni izostanak iole zna\u010dajnije ponovne pojave klasne borbe doveo je do gubitka smjera, demoralizacije i rapidnog smanjenja broja prista\u0161a ljevice.<\/p>\n

Osim uobi\u010dajenog lova na krivce za to (feministkinje, navodno \u2013 tko bi rekao?), ljevica je impulzivno reagirala na na\u010din da poku\u0161a formirati projekte ljevi\u010darskog jedinstva kako bi se obnovio radni\u010dki pokret iz “dobrih starih dana” kejnezijanske ere. Zbog toga se javna propaganda parlamentarne ljevice uglavnom sastoji od monotone mantre “Rasta i poslova!” koju ponavlja poput duracellovog ze\u010di\u0107a, u nadi da \u0107e ta taktika vratiti mase natrag u tor.<\/p>\n

Toliko o nostalgiji za kejnezijanskim produktivisti\u010dkim paktom i izbornom oportunizmu. No valja re\u0107i i da se tehnolo\u0161ki utopizam ljevice pojavio prije kejnzijanske ere. Po\u010dev\u0161i od Lenjinove slavne izreke “socijalizam je mo\u0107 sovjeta plus elektrifikacija”, pa \u010dak i mnogo prije toga, ortodoksni marksizam do\u017eivljavao je industrijski rast kapitalizma u biti pozitivnim. Prema marksisti\u010dkoj teleolo\u0161koj teoriji povijesti, historijskom materijalizmu, povijesna misija kapitalizma jest razvoj proizvodnih snaga (tehnologija, infrastruktura) kako bi se osigurala materijalna osnova socijalizma i komunizma.<\/p>\n

Prema toj teoriji unutarnje kontradikcije kapitala u kona\u010dnici \u0107e se manifestirati kao kontradikcija izme\u0111u proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa (kapitalisti\u010dko privatno vlasni\u0161tvo i profit, tr\u017ei\u0161ta itd.). No nikada se nije smatralo kako unutarnje kontradikcije kapitalizma mogu nastati unutar samog razvoja proizvodnih snaga. Unutar ortodoksnog mi\u0161ljenja nikad se nije smatralo da kapitalizam mo\u017ee razviti proizvodne snage do to\u010dke u kojoj prijete uni\u0161tenjem okoli\u0161nih preduvjeta ljudskog \u017eivota i same civilizacije.<\/p>\n

Kao posljedica toga, \u010dak i prije kejnezijanske ere, predbolj\u0161evi\u010dka marksisti\u010dka socijaldemokracija i Druga Internacionala bili su uvjereni tehnooptimisti. I to toliki optimisti da je prva hereza unutar njihovih redova bila ideja Eduarda Bernsteina prema kojoj \u0107e kapitalisti\u010dki rast sam od sebe postepeno pretvoriti ekonomiju u radni\u010dki raj.<\/p>\n

Naravno, tada\u0161nji predaniji marksisti unutar njema\u010dke socijaldemokracije poput Kautskog i Luxemburgove prepoznali su implikacije takve ideje. Uz takvu optimisti\u010dnu prognozu samog kapitalizma potreba za bilo kakvom eksplicitno antikapitalisti\u010dkom ideologijom poput marksizma ili \u010dak socijalizma slabi u korist ja\u010danja “pragmati\u010dnih” i reformisti\u010dkih struja unutar partije i op\u0107enito radni\u010dkog pokreta. To se povijesno zaista i dogodilo unutar socijaldemokratskih i laburisti\u010dkih partija diljem Zapada. Posljedi\u010dno, reakcija na bern\u0161tajnovsku herezu nagla\u0161avala je apsolutnu nu\u017enost marksizma kao teorije imanentne krize kapitalizma.<\/p>\n

Iako je bilo varijacija na temu egzaktne prirode teorije krize, glavno te\u017ei\u0161te bilo je i ostalo na tzv. Zakonu tendencije pada profitne stope. Problemi s ovom teorijom krize vrlo su slo\u017eeni i previ\u0161e dosadni osim za marksisti\u010dke \u0161trebere, no \u0161to se ti\u010de tehnolo\u0161kog optimizma i ova teorija priro\u0111enu kontradikciju kapitala postavlja izme\u0111u odnosa proizvodnje (kojom dominira potraga za profitom) i razvoja proizvodnih snaga.<\/p>\n

Naime, ne postoji uro\u0111eni problem sa samim razvojem proizvodnih snaga koje se jo\u0161 uvijek do\u017eivljavaju na pozitivan na\u010din. Simptom toga jest neprekidna marginalizacija iz marksisti\u010dke srednje struje tehnoskepti\u010dnih i antiproduktivisti\u010dkih struja koje su nastale iz radikalizma 60-ih i 70-ih koje su kritizirale kapitalisti\u010dki razvoj tehnologije kao sastavnog dijela klasne borbe i kontradikcije kapitalizma: tendencije poput situacionista, talijanskih operaista i autonomista, postbordigisti insprirani radom Jacquesa Cammattea, itd.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan uzrok pristranosti suvremene ljevice spram tehnooptimizma kojeg moramo razmotriti jesu psiholo\u0161ki efekti trenutnog sekta\u0161kog stanja i odvojenosti od radni\u010dke klase. Osim u svega nekoliko zemalja to stanje zajedni\u010dko je \u010ditavoj ljevici, ultraljevici, anarhisti\u010dkim i ekolo\u0161kim grupama. Kao posljedica toga, svaka od tih struja nastoji privu\u0107i one \u010dije ih osobne i kulturalne skonosti predisponiraju za jedan od tih oblika politike.<\/p>\n

Oni predisponirani za tehnolo\u0161ki optimizam vi\u0161e gravitiraju ljevici, posebice retroljevici, dok se oni s tehnopesimisti\u010dnim nagnu\u0107ima vi\u0161e okre\u0107u prema okoli\u0161nim ili ekolo\u0161kim pokretima. Zbog toga \u010desto dijalog izme\u0111u ljevice i ekolo\u0161kih aktivista nije ote\u017ean samo razlikama u politi\u010dkim i filozofskim po\u010detnim to\u010dkama, ve\u0107 i osobnim razlikama te kulturalnim preferencijama.<\/p>\n

Koliko god neki odbacivali takve razlike kao “nepoliti\u010dke”, potrebno ih je prepoznati i otvoriti im prostor, to jest – ako se \u017eeli ostvariti bilo kakvu produktivnu interakciju. U suprotnom rezultat \u0107e umjesto dijaloga biti sterilan proces dr\u017eanja govora drugoj strani uz pozive na asimilaciju (“jedinstvo zna\u010di da se vi ujedinjujete s nama, prema na\u0161im uvjetima”) ili otvoreno neprijateljstvo.<\/p>\n

Kraj rasta?<\/strong><\/p>\n

Kada postavimo pitanje kraja rasta, postoji namjerna dvosmislenost u smislu “kraja”. S jedne strane, smisao kraja jest zaustavljanje kapitalisti\u010dkog rasta, ili specifi\u010dnije akumulacije kapitala. S druge strane, kraj se nalazi i u smislu ciljeva i sredstava, svrhe procesa. Druga klju\u010dna teza ovog \u010dlanka jest nemogu\u0107nost govorenja o prvom smislu bez da se istodobno uzima u obzir i drugi cilj.<\/p>\n

Ukoliko \u017eelimo zaustaviti kapitalisti\u010dku beskona\u010dnu ekspanziju proizvodnje koja tro\u0161i neobnovljive resurse, tada moramo radikalno transformirati ekonomsku i socijalnu strukturu kako bi slu\u017eila druk\u010dijim ciljevima. No tada se postavlja pitanje je li takva transformacija kompatibilna sa zadr\u017eavanjem nejednakosti? Ve\u0107 smo prije u tekstu govorili o utopijskom karakteru bilo kojeg projekta radikalne promjene koji nije u interesu velike ve\u0107ine. Kapitalizam dr\u017ei veliku ve\u0107inu u materijalnoj nesigurnosti kako bi nas prisilio da ve\u0107inu svog vremena posvetimo njegovim procesima valorizacije.<\/p>\n

Tko ne bi izabrao raditi 2 dana u tjednu i provoditi ostatak vremena s obitelji, prijateljima i djecom? Keynesova vizija kako \u0107emo u 21.stolje\u0107u raditi 4 sata dnevno ili manje samo ukazuje na njegovo nerazumijevanje kapitalizma kao sustava u kojemu su potrebe kapitala va\u017enije od potreba ljudi. Uzev\u0161i u obzir neprekidnu reprodukciju relativnog materijalnog i vremenskog siroma\u0161tva, \u010demu poma\u017ee i prijetnja apsolutnog siroma\u0161tva nezaposlenosti, radni\u010dka klasa prili\u010dno je svjesna da bi op\u0107enito smanjenje dru\u0161tvene proizvodnje, bez jo\u0161 ve\u0107eg smanjenja ili ukidanja ekonomske nejednakosti, gurnulo one na dnu dohodovne ljestvice ispod praga pre\u017eivljavanja. Borba za smanjenje hiperprodukcije mora zapo\u010deti s borbom za ekonomsku jednakost i kontrolu nad proizvodnjom kako bi slu\u017eila direktno ljudskim potrebama bez posredovanja profita i kapitala.<\/p>\n

Kao slobodarski komunisti moramo te\u017eiti popravljanju \u0161tete nastale pristajanjem povijesne ljevice ka produktivizmu, \u010dime je antikapitalisti\u010dki pokret podijeljen na ljevi\u010dare i ekologe. Moramo raditi na preustroju antagonisti\u010dkog pokreta koji je istodobno antikapitalisti\u010dki i antiproduktivisti\u010dki, no nije i antihumanisti\u010dki. Kako bi to ostvarili, moramo biti u dijalogu s oba tabora; s jedne strane preispitivati feti\u0161izam proizvodnih snaga i produktivisti\u010dkih sklonosti me\u0111u socijalistima, a s druge strane suprotstavljati se mizantropskim strujanjima i mistifikaciji uloge kapitala u krizi neodr\u017eive proizvodnje.<\/p>\n

No najva\u017enija od svega jest potreba da se dijalog zapo\u010dne s pozicije otvorenosti, a ne arogancije, te da se shvati da s obzirom na veli\u010dinu problema, nitko ne mo\u017ee tvrditi da u startu ima sve odgovore. Kako bismo prona\u0161li zadovoljavaju\u0107e odgovore, potreban nam je dijalog koji prihva\u0107a razli\u010ditosti uz uzajamno po\u0161tivanje i pretpostavku dobre vjere svih sudionika. Kapitalisti\u010dka destrukcija na\u0161eg okoli\u0161a nije problem kojim \u0107emo se trebati baviti u nekom trenutku u budu\u0107nosti, problem je ve\u0107 ovdje i njegovim se rje\u0161avanjem moramo po\u010deti baviti sada.<\/p>\n

Napomene:<\/address>\n
\u00a0\u00a0 Degrowth je ekonomski, politi\u010dki i socijalni pokret zasnovan na antikonzumeristi\u010dkim idejama. Njegovi prista\u0161e zagovaraju smanjenje proizvodnje i potro\u0161nje te odbacivanje potrebe za konstantnim ekonomskim rastom, uz osnovnu tvrdnju kako se pretjerana potro\u0161nja nalazi u korijenu svih okoli\u0161nih problema i dru\u0161tvenih nejednakosti. Degrowht te\u017ei pove\u0107anju osobne sre\u0107e na nekonzumeristi\u010dke na\u010dine \u2013 dijeljenje posla, posve\u0107ivanje umjetnosti, obitelji, zajednici… (op. prev.) [nazad]<\/address>\n
Reference:<\/address>\n
\u00a0\u00a0 WHO on childhood obesity in the PIGS – as reported in the Independent http:\/\/www.independent.ie\/world-news\/deadly-diet-and-no-exercise-makes-o…<\/address>\n
\u00a0\u00a0 List of countries by energy intensity – tonnes of oil equivalent (toe) per 1 million $ equivalent https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/List_of_countries_by_energy_intensity<\/address>\n
\u00a0\u00a0 Trading Economics: CO2 Emissions (Kg per PPP Dollar of GDP) in Ireland http:\/\/www.tradingeconomics.com\/ireland\/co2-emissions-kg-per-ppp-dollar-…<\/address>\n
\u00a0\u00a0 Our Finite World: Is it really possible to decouple GDP Growth from Energy Growth? http:\/\/ourfiniteworld.com\/2011\/11\/15\/is-it-really-possible-to-decouple-g…<\/address>\n
\u00a0\u00a0 Jos\u00e9 Graziano Da Silva, Achim Steiner, “Waste Not, Want Not”, Project Syndicate http:\/\/www.project-syndicate.org\/commentary\/on-the-massive-costs-of-food…<\/address>\n
\u00a0\u00a0 Hans Rosling, Global Population Growth, Box by box http:\/\/www.ted.com\/talks\/hans_rosling_on_global_population_growth<\/a><\/address>\n

Masa.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao slobodarski komunisti moramo te\u017eiti popravljanju \u0161tete nastale pristajanjem povijesne ljevice ka produktivizmu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-181726","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181726","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181726"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181726\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181726"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181726"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181726"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}