{"id":181343,"date":"2015-05-27T06:14:21","date_gmt":"2015-05-27T04:14:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=181343"},"modified":"2015-05-27T06:14:48","modified_gmt":"2015-05-27T04:14:48","slug":"%e2%80%8bkapitalisticka-kultura-protiv-zivota-i-srece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/27\/%e2%80%8bkapitalisticka-kultura-protiv-zivota-i-srece\/","title":{"rendered":"\u200bKapitalisti\u010dka kultura protiv \u017eivota i sre\u0107e"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Leonardo Boff<\/a><\/strong><\/em><\/p>\n

\"LeonardoTeorijsko obaranje kapitalizma kao na\u010dina proizvodnje zapo\u010delo je s Karlom Marxom i nastavilo se kroz \u010ditavo 20. stolje\u0107e izbijanjem socijalizma. U ostvarenju svoga glavnog nauma, pribavljanje bogatstva u neograni\u010denoj formi, kapitalizam je upregao sve raspolo\u017eive proizvodne snage. No, od po\u010detka je kao posljedicu imao visoku cijenu: perverznu socijalnu nejednakost. Eti\u010dko-politi\u010dkim rje\u010dnikom re\u010deno: ozna\u010dava socijalnu nepravdu i sustavnu proizvodnju siroma\u0161tva.<\/p>\n

U posljenjim desetlje\u0107ima dru\u0161tvo je po\u010delo shva\u0107ati da ne postoji samo socijalna nepravda, nego i ekolo\u0161ka nepravda: uni\u0161tavanje \u010ditavih ekosustava, iscrpljivanje prirodnih dobara, i, kao posljednje, op\u0107a kriza \u017eivotnog sustava i sustava planeta Zemlje. Proizvodne snage postale su destruktivne. Ono \u0161to se izravno tra\u017ei jest novac. Kako je upozorio i papa Franjo u ve\u0107 poznatom odlomku iz Apostolske pobudnice o ekologiji: \u201cU kapitalizmu vi\u0161e ne vlada \u010dovjek nego novac i to \u017eivi novac. Motiv je zarada… zarada… Ekonomski sustav usredoto\u010den na boga-novac nu\u017eno plja\u010dka prirodu kako bi odr\u017eao freneti\u010dni ritam potro\u0161nje koji je od njega nerazdvojiv.\u201c<\/p>\n

Kapitalizam je sada pokazao svoje pravo lice: suo\u010davamo se s jednim sustavom koji je protuljudski i protuprirodan. Pred nama je sljede\u0107a dilema: ili \u0107emo se promijeniti, ili riskiramo na\u0161e vlastito uni\u0161tenje, kako upozorava Povelja o Zemlji.<\/p>\n

Unato\u010d tome, kapitalizam ostaje dominantnim globalnim sustavom pod imenom makroekonomske neoliberalne trgovine. U \u010demu je njegova postojanost i trajnost? Onako kako to ja vidim, u kulturi kapitala koja je vi\u0161e od pukog na\u010dina proizvodnje. Kao kultura utjelovljuje jedan na\u010din \u017eivljenja, proizvo\u0111enja, potro\u0161nje, odno\u0161enja prema prirodi i ljudskim bi\u0107ima, uspostavljaju\u0107i sustav koji se neprestano samoreproducira, malo mare\u0107i u kojoj se kulturi uspostavlja. Stvorio je vlastiti mentalitet, formu provo\u0111enja mo\u0107i i eti\u010dki kodeks. Kako je naglasio F\u00e1bio Konder Comparato u knjizi koja zaslu\u017euje da bude prou\u010dena \u201cA civliza\u00e7\u00e3o capitalista\u201c (Saraiva, 2014): \u201cKapitalizam je prva globalna civilizacija u povijesti\u201c (str. 19). Kapitalizam ponosno ustvr\u0111uje: \u201cNema druge alternative.\u201c<\/p>\n

Pogledajmo nabrzinu neke od njegovih karakteristika: svrha \u017eivota je pribavljanje materijalnih dobara neograni\u010denim rastom koji se stvara neograni\u010denom eksploatacijom svih prirodnih dobara, merkantilizacijom svih stvari te financijskim spekulacijama, sve ostvareno s minimalnim ulaganjem, poku\u0161avaju\u0107i efikasno\u0161\u0107u u \u0161to kra\u0107em vremenu ostvariti \u0161to ve\u0107u dobit; motor je kompetitivnost pokretana komercijalnom propagandom; krajnju korist ima pojedinac; obe\u0107anje je sre\u0107a u kontekstu \u010distog materijalizma.<\/p>\n

Toj namjeri se prilago\u0111ava \u010ditav \u017eivotni vijek ljudskog bi\u0107a, ne ostavljaju\u0107i prostora za zahvalnost, bratski su\u017eivot izme\u0111u ljudi i s prirodom, za ljubav, solidarnost i za jednostavni \u017eivot kao radost \u017eivljenja. Kao takve, te stvarnosti nemaju nikakve va\u017enosti u kulturi kapitala, budu\u0107i da nisu roba nego moralne vrednote, kako je to podvukao mega\u0161pekulant George Soros u svojoj knjizi \u201cKriza kapitalizma\u201c (1999). No, one su zapravo te koje omogu\u0107uju sre\u0107u; kapitalizam naopako uni\u0161tava uvjete za ono prema \u010demu se upinjao: sre\u0107u. Tako nije samo protiv \u017eivota, nego i protiv sre\u0107e.<\/p>\n

Kao \u0161to se dade zaklju\u010diti, ovi ideali nisu ba\u0161 najvrjedniji za kratkotrajni i jedini hod na\u0161ega \u017eivota ovim malenim planetom. Ljudsko bi\u0107e nema samo glad za kruhom i \u017eudnju za bogatstvom; ono je nositelj drugih gladi kao \u0161to je glad za komuniciranjem, o\u010darano\u0161\u0107u, ljubavnom stra\u0161\u0107u, za ljepotom i umjetno\u0161\u0107u, i za transcendencijom, izme\u0111u mnogih drugih. No, za\u0161to se kultura kapitala pokazuje tako trajnom i stabilnom? Bez velikih obja\u0161njenja rekao bih: zato \u0161to ona realizira jednu od temeljnih dimenzija ljudskog postojanja, iako je razvija na i\u0161\u010da\u0161en na\u010din: potreba za autoafirmacijom, za osna\u017eivanjem svoga ja, ina\u010de se ne postoji, apsorbira se od drugih ili nestaje.<\/p>\n

Biolozi, kao i kozmolozi (da citiramo samo jednog od velikih: Brian Swimme) nas u\u010de da u svim bi\u0107ima svemira, osobito u ljudskom bi\u0107u, prevladavaju dvije snage koje koegzistiraju u me\u0111usobnoj napetosti: volja pojedinca za postojanjem, trajanjem i nastavljanjem u procesu \u017eivota; zato se mora autoafirmirati i sna\u017eiti svoj identitet, svoje ‘ja’. Druga snaga je integriranje u jedno ve\u0107e sve, u vrstu, koje je pojedinac predstavnik, stvaraju\u0107i mre\u017ee i sustave odnosa izvan kojih nitko ne postoji.<\/p>\n

Prva snaga kru\u017ei oko ‘ja’ i oko pojedinca te stvara individualizam. Druga se artikulira oko vrste, oko ‘nas’ i daje izvor onome zajedni\u010dkom i dru\u0161tvenom. Prva je u temelju kapitalizma, druga u temelju socijalizma. Gdje prebiva duh kapitalizma? U zao\u0161travanju onog ‘ja’ do krajnjih granica, pojedinca i autoafirmacije, preziru\u0107i sve ono \u0161to je vi\u0161e, integraciju i ‘nas’. Na taj na\u010din je izbacio iz ravnote\u017ee svu ljudsku egzistenciju, prenagla\u0161avaju\u0107i jednu od snaga, zanemaruju\u0107i drugu.<\/p>\n

U ovoj prirodnoj datosti prebiva snaga ovjekovje\u010denja kulture kapitala, budu\u0107i da je utemeljena u ne\u010demu istinskom, ali konkretiziranom u pretjerano unilateralnoj i patolo\u0161koj formi. Kako nadi\u0107i ovu situaciju koja je prisutna ve\u0107 stolje\u0107ima? Temeljitim obnavljanjem ekvilibrija izme\u0111u ovih dviju prirodnih snaga koje \u010dine na\u0161u stvarnost. Mo\u017eda demokracija bez kraja postane institucija koja \u0107e simultano \u010diniti pravdu pojedincu (‘ja’), ali uvode\u0107i jedno ve\u0107e sve (‘mi’, dru\u0161tvo), kojega je on dio. Da rekapituliramo. Nije dovoljna samo kritika, nego je va\u017eno prepoznati alternative koje nam mogu dati nadu za budu\u0107nost na\u0161e civilizacije i nastavljanje \u017eivota na ovom planetu.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to se kultura kapitala pokazuje tako trajnom i stabilnom? Zato \u0161to ona realizira jednu od temeljnih dimenzija ljudskog postojanja, iako je razvija na i\u0161\u010da\u0161en na\u010din<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-181343","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181343","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181343"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181343\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181343"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181343"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181343"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}