{"id":181260,"date":"2015-05-26T08:25:52","date_gmt":"2015-05-26T06:25:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=181260"},"modified":"2015-05-26T08:27:43","modified_gmt":"2015-05-26T06:27:43","slug":"slikar-i-biciklo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2015\/05\/26\/slikar-i-biciklo\/","title":{"rendered":"Slikar i biciklo"},"content":{"rendered":"

\u00a0Autorka: Tijana Radulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"PeroU Podgorici obi\u010dno ne prelazim du\u017ee relacije bez bicikla. Posebno ne po ovakvoj \u017eegi. Danas, me\u0111utim, imam poseban razlog za to. Nalazim se sa prijateljem Bojanom. Treba da se vidimo s nekim u jednom od kafi\u0107a u ulici Novaka Milo\u0161eva.<\/p>\n

Za drvenim stolom u \u0107o\u0161ku sjedi Pero Nik\u010devi\u0107. Pozdravlja nas uz osmijeh i pivo. Razgovor po\u010dinje i prije neg\u2019 smo se pridru\u017eili njegovom dru\u0161tvu.<\/p>\n

U Perovom opusu ima bezbroj slika, crte\u017ea i skulptura, a u njegovom pari\u0161kom stanu sedam-osam bicikala. Najvi\u0161e voli da vozi bez ruku, iako je par puta zbog toga padao.<\/p>\n

Da, ipak, krenemo hronolo\u0161ki.<\/p>\n

Sve je po\u010delo prije vi\u0161e godina u njegovom rodnom Nik\u0161i\u0107u i to, kako to obi\u010dno sa umjetnicima biva, na jedan neobi\u010dan na\u010din.<\/p>\n

\u201eBiciklo je u\u0161lo u moj \u017eivot kad sam bio dijete, ali nije to bilo biciklo koje je do\u0161lo na to\u010dkovima nego je do\u0161lo na ramenu mog oca. Ne sje\u0107am se kome ga je poklonio. Meni nije, jer sam bio mali. Mo\u017eda starijem bratu. Prvi put sam vidio kako se biciklo vozi po patosu, ukrug u velikoj sobi, i to je biciklo moralo na ramenu da se nosi do asfalta. Kasnije smo se preselili blizu puta, gdje mogu da idu i auta i bicikla. Kad sam odrastao, \u017eelio sam trka\u010dko biciklo, koje niko nije htio da mi pokloni, pa sam jednom u gimnaziji ostavio biciklo da vidim da li \u0107e ga ko ukrasti tako da mogu da tra\u017eim da mi kupe trka\u010dko.<\/p>\n

Moje biciklo je neko ukrao, ali mi ga je kasnije i dovezao. Kasnije sam ga zamijenio motorom, oti\u0161ao sam u svijet i zaboravio da sam ikad bio biciklista.\u201c<\/p>\n

Vagabund u njemu ga je tjerao da putuje po svijetu, ali ga nije sprije\u010dio da nastani grad svjetlosti, kojem daje svoju iskru. Upravo tu se vra\u0107a biciklu koje, kako ka\u017ee\u201ekao da je palo s neba\u201c i to, vjerovali ili ne ravno na pari\u0161ki trotoar.<\/p>\n

\u201eHtio sam da ga ispravim kad sam primijetio da nije zaklju\u010dano, kao da mene \u010deka. Uzeo sam ga, \u010disto da vidim ho\u0107e li me neko zaustaviti, ali vjerovatno jer je bilo rano, niko ni\u0161ta nije primijetio. Me\u0111utim, imao sam gri\u017eu savjesti, mislio sam da cijeli Pariz zna da sam ga ukrao, pa ga sedam dana nisam vozio.\"biciklo_crtez\"<\/p>\n

Kasnije sam ga ofarbao, iznio na ulicu i niko ga nije prepoznao. Onda sam u\u0161ao u kulturu bicikla, jer mi se rodila prva k\u0107erka pa sam morao da imam biciklo \u0161irokih guma, VTT sa brzinama. Pet godina kasnije se rodio i sin, pa je biciklo definitivno postalo transporter. To je bila neka vrsta konja na dva to\u010dka, jer je umjesto sjedi\u0161ta za mog sina stajala figura konja. Do posljednjih petnaestak godina u Parizu nije bilo biciklisti\u010dkih staza, biciklo je bilo radni\u010dki prevoz, a sad je postao moderan, \u010dak i hipermoderan. Tako postoje i bicikla sa elektromotorima, gdje se i turisti najvi\u0161e pre\u0111u, po\u0161to su im prvih pola sata besplatni a sve preko toga je dosta skupo. Oni se \u010desto zanesu, pa voze du\u017ee nego \u0161to je predvi\u0111eno, pa ih sve skuplje ko\u0161ta nego taksi. Ina\u010de, pozdravljam ovu akciju koja promovi\u0161e kulturu bicikla u Podgorici. Dobro, ljeti je malo nezgodno kad je vru\u0107ina, zbog asfalta, ali je pogodan teren. Ipak, treba praviti staze, to je jedino rje\u0161enje.\u201c<\/p>\n

Pero dr\u017ei li\u010dni rekord od 100 pre\u0111enih kilometara za jedan dan, a svakodnevno vozi od 30 do 40 kilometara. Primje\u0107uje da se ljudi u Parizu odaljuju od bicikala, dok je u Crnoj Gori obratno.<\/p>\n

Po\u0161to je pozajmio biciklo od svog sestri\u0107a, osvojio je Goricu i Panduricu. \u017delja mu je da osvoji Petrova\u010dku goru, a mo\u017eda poku\u0161a i sa odisejom na Lov\u0107enu ili Durmitoru. Svakodnevno obilazi Mora\u010du i Ribnicu, \u0161to \u0161etaju\u0107i, \u0161to bezmotornim dvoto\u010dka\u0161em Samo po sebi se name\u0107e pitanje odabira izme\u0111u Mora\u010de i Sene, izme\u0111u Podgorice i Pariza.<\/p>\n

\u201eMeni je lijepo bilo i pored Sene godinama, mogu \u010dak da se zagledam u lice neke lijepe \u017eene, ali ima i stra\u0161nih scena, uve\u010de mo\u017eete da udarite i nekog ko spava na trotoaru, koliko je to puno kontrasta. Sad mi je ovdje ljep\u0161e, jer je pejza\u017e bo\u017eanstven. Prvu stazu u Crnoj Gori sam vidio na Gorici, du\u0161a i o\u010di su pune, vazduh je \u010distiji, ali meni je va\u017eno da se osjetim kao kad sam bio dje\u010dak, da iza\u0111em na to brdo i da vozim svugdje. Nekad sam tr\u010dao. Volio sam da tr\u010dim, ali ritam bicikla nije isti kao tr\u010danje ili hodanje. Velika je i razlika kad se u\u0111e u auto, pro\u0111e se nekoliko kilometra i ni\u0161ta se ne osjeti, a na biciklu je \u010ditav roman, \u010ditava pri\u010da, koju ne mo\u017eemo ispri\u010dati nego je do\u017eivljavamo. Zato je mo\u017eda i magi\u010dno u toj ti\u0161ini, \u010dujemo svoj dah, \u010dujemo to\u010dkove bicikla. To je, u stvari, jedna linija. Biciklo je jedna linija i tenis je tako\u0111e jedna linija. Mi smo tu na liniji \u010diste energije. Istina, kod bicikla linija ima dva to\u010dka, ali oni te\u017ee jednom, te\u017ei se ka jednom.\u201c<\/p>\n

Zanima me je da li on kao majstor crte\u017ea vidi vezu izme\u0111u te linije i linije u umjetnosti.<\/p>\n

\u201ePotpuno. U mojem je na\u010dinu crtanja jedna linija dominantna, i mo\u017eda je to najbolji trening biti na biciklu, biti na terenu. Moja je \u017eelja da do kraja \u017eivota osnujem akademiju koja kultivi\u0161e tu liniju, artisti\u010dku i sportsku. Vrhunska umjetnost i vrhunski sport su na istom nivou. To ne mo\u017ee tehnologija da zamijeni, to je najbli\u017ei odnos te iskonske energije koju nosi. Ima jedan detalj koji mi se urezao u sje\u0107anje. Kalifornija i mladi\u0107i na talasima-samo od te energije talasa oni su pravili linije.\u201c<\/p>\n

Zaglavljeni u tom linearnom svijetu pravimo jo\u0161 jednu paralelu. Upitan koji mu je tip bicikla najdra\u017ei, izdvaja tri kategorije uporediv\u0161i svaku sa rasom pasa.<\/p>\n

\u201eLagana trka\u010dka, to su elegantni i tanki ruski hrtovi, VTT je onaj pas \u0161to mo\u017ee sve i da pliva i da vas brani, dok je bicikl na rasklapanje inteligentna pudlica.\u201c<\/p>\n

Molim ga da mi poka\u017ee svoje \u010duvene rogove, koji su me i prije nego sam saznala da se bavi biciklizmom podsje\u0107ali na Pikasovu Bikovu glavu. Vidno obradovan ovom molbom skida svoj maslinasto-bijeli \u0161e\u0161ir i pokazuje dva pramena kose koji se pri kraju ukr\u0161taju. Kako ka\u017ee, sve je po\u010delo jer je \u017eelio da skloni kosu sa lica zbog tenisa i ba\u0161 ta dva pramena su mu smetala pa ih je svezao. Kasnije se to oblikovao u rogove, na kojima bi mu po mom mi\u0161ljenju, Dali sa svojim brkovima mogao da pozavidi.<\/p>\n

Razgovor je, iako tekao biciklisti\u010dkom stazom, svako malo skretao na polje umjetnosti. Ili je sve vrijeme to bilo na\u0161e krajnje odredi\u0161te? Pero mi pokazuje bro\u0161uru svoje predstoje\u0107e izlo\u017ebe: \u201ePerove \u017eene\u201c i \u010dita djelove teksta na te\u010dnom francuskom jeziku. A \u0161ta o\u010dekuje od ove izlo\u017ebe?<\/p>\n

\u201eIsklju\u010dio sam o\u010dekivanja. To je avantura i glavno je da je dobro po\u010dela.\u201c<\/p>\n

Biciklo.me<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pero Nik\u010devi\u0107: U mojem je na\u010dinu crtanja jedna linija dominantna, i mo\u017eda je to najbolji trening biti na biciklu, biti na terenu. Moja je \u017eelja da do kraja \u017eivota osnujem akademiju koja kultivi\u0161e tu liniju, artisti\u010dku i sportsku<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-181260","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181260","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181260"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181260\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181260"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181260"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}